- 1 -              Revd 303/2023-2

Broj: Revd 303/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza T. d.d. u stečaju, O., OIB … , kojega zastupa punomoćnik K. V., odvjetnik u O., protiv tuženika: 1. M. M., O., OIB … , kojega zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u O. i 2. A. M., O., OIB … , kojega zastupa punomoćnik A. Č., odvjetnik u O., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika M. M. protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3995/2022-2 od 19. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-167/2021-41 od 22. srpnja 2022., u sjednici održanoj 8. ožujka 2023.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženik M. M. podnio je prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude zbog pitanja za koje smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

2. Tužitelj na taj prijedlog nije odgovorio.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

4. U prijedlogu postavljeno pitanje, koje glasi: „Ako se radi o naknadi štete dosuđenoj oštećeniku presudom u kaznenom postupku temeljem njegovog imovinsko-pravnog zahtjeva u kojem nije bio sadržan zahtjev za plaćanje kamata, računa li se rok zastare zahtjeva za plaćanje kamata od dana pravomoćnosti kaznene presude, ili se taj rok računa prema odredbama o zastari povremenih tražbina a prema čl. 233. st. 2. ZOO?“, nejasno je jer se njime sugerira kako je moguć samo jedan pravilan odgovor, naime, da se rok zastare računa ili „od dana pravomoćnosti kaznene presude“ ili pak „prema odredbama o zastari povremenih tražbina a prema čl. 233. st. 2. ZOO.“. Međutim, jedno ne isključuje drugo. Naime, jedno, za pitanje zastare uvijek relevantno pitanje, jest ono od kada rok zastare počinje teći, a na koje odgovor može biti i „od dana pravomoćnosti kaznene presude“. Drugo je pak pitanje, za zastaru također relevantno, koliko traje zastarni rok za određenu vrstu tražbine, odnosno koje je vrijeme potrebno za zastaru, a na njega odgovor doista može biti i taj da se rok zastare računa „prema odredbama o zastari povremenih tražbina a prema čl. 233. st. 2. ZOO“, za koju zakonsku odredbu tuženik, prema sadržaju prijedloga za dopuštenje revizije, smatra da ju u konkretnome slučaju treba primijeniti. Prema tome, u određenom obveznopravnom odnosu nije nezakonito početak zastarnoga roka računati od dana donošenja pravomoćne presude, te potom zaključiti da je, računajući od toga dana, vrijeme potrebno za zastaru tri godine, u skladu s čl. 233. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).

5. Kako se, dakle, uopće ne radi o pravnome pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, a odredbom čl. 389.a st. 3. toga Zakona propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije koji uopće ne sadržava pravno pitanje ili određeno naznačenu povredu temeljnog ljudskog prava ili jasno naznačene razloge važnosti pravnog pitanja u smislu članka 385.a toga Zakona, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 8. ožujka 2023.

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.