- 1 -              Rev 1458/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1458/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. F., vl. obrta F., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici T. P. N. i J. N., odvjetnici u S. B., protiv tuženika J. B., vl. obrta P. s. V., R., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu A. & P. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7712/2017-3 od 28. studenog 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu, poslovni broj P-2202/15 od 24. listopada 2017. i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7712/2017-3 od 28. studenoga 2018., kojim je preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu, poslovni broj P-2202/15 od 24. listopada 2017., u sjednici održanoj 8. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tuženika podnesena protiv toč. III. izreke presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7712/2017-3 od 28. studenoga 2018., odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e :

 

              Revizija tuženika podnesena protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7712/2017-3 od 28. studenoga 2018. odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

              ''I. Nalaže se tuženiku J. B., vl. obrta P. s. V. iz R., OIB ..., platiti tužitelju J. F., vl. obrta F. iz Z., OIB ..., iznos od 80.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 18. listopada 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 8 dana.

 

              II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

              "Nalaže se tuženiku J. B., vl. obrta P. s. V. iz R., OIB ..., platiti tužitelju J. F., vl. obrta F. iz Z., OIB ..., iznos od 471.663,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na iznos od 244.000,00 kn od 28. ožujka 2007. godine do isplate, na iznos od 207.663,40 kn od 22. listopada 2010. godine do isplate i na iznos od 20.000,00 kn od 10. listopada 2007. godine do isplate, te zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 80.000,00 kn od 10. listopada 2007. godine do 17. listopada 2007. godine, u roku od 8 dana."

 

1.1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

 

''I. Utvrđuje se da je tužba povučena djelomično za iznos od 486.239,73 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na iznos od 431.880,00 kn od 6. ožujka 2007. godine do isplate, na iznos od 18.023,13 kn od 3. travnja 2007. godine do isplate i na iznos od 36.336,60 kn od 22. veljače 2010. godine do isplate, te za iznos zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos od 207.663,40 kn od 22. veljače 2010. godine do 21. listopada 2010. godine.

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 61.781,45 kn, u roku od 8 dana.‟

 

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

 

''I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-2202/2015 od 24. listopada 2017. u točki I. njezine izreke za iznos od 80.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. listopada 2007. do 31. prosinca 2007. po dosuđenoj kamatnoj stopi, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-2202/15 od 24. listopada 2017. u točki II. njezine izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznose od 207.663,40 kn i 20.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, za zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 244.000,00 kn od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja premašuje stope navedene u točki III. ove izreke i za zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 80.000,00 kn od 10. listopada 2007. do 17. listopada 2007.

 

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-2202/2015 od 24. listopada 2017. u točki II. njezine izreke u preostalom dijelu i sudi:

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 244.000,00 kn (dvjestočetrdesetčetiri-tisuće kuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 28. ožujka 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.“

 

2.1. Drugostupanjskim rješenjem je odlučeno:

 

''Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-2202/2015 od 24. listopada 2017. u točki II. njegove izreke i rješava:

 

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 59.143,15 kn (pedesetdevettisućastočetrdesettri kune i petnaest lipa) u roku od osam dana.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu pod toč. III. izreke, i drugostupanjskog rješenja tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati, drugostupanjska presuda i rješenje ukinu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija podnesena protiv drugostupanjske presude je neosnovana, dok je revizija podnesena protiv drugostupanjskog rješenja nedopuštena.

 

6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tuženika, izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Nadalje, u postupku nije došlo do nepravilne primjene odredbi čl. 191. st. 1. ZPP-a na način da je to moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude u smislu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a.

 

8. Nadalje, u odnosu na navode tuženika iznesene u reviziji, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja treba istaknuti da revizijski sud takve navode ne može uzeti u razmatranje niti ispitivati njihovu osnovanost. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio isporukom crvljivih muštaćona od strane tuženika. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj od tuženika potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 451.663,40 kuna (202.467,16 kuna s osnova plaćenih računa T.-M.-u, 5.196,24 kuna s osnova plaćenih sudskih troškova te 244.000,00 kuna s osnova snižene cijene za isporučenu robu) i neimovinske štete zbog povrede tužiteljevih prava osobnosti u iznosu od 100.000,00 kuna, odnosno ukupno 551.663,40 kuna.

 

10. U postupku pred prvostupanjskim sudom je u bitnom utvrđeno:

 

- da je tužitelj od tuženika naručio i kupio tuženikove proizvode – muštaćone, koje mu je tuženik isporučio u razdoblju od rujna, listopada, studenoga te do prosinca 2006., a za potrebe božićnih poklon paketa, isporuku kojih poklon paketa je tužitelj, kao prodavatelj, ugovorio sa T.-M. H. d.o.o. Z., kao kupcem,

 

- da je u "set za pripremu čaja" tužitelj pakirao vrećicu muštaćona koje je prethodno kupio od tuženika,

 

- da je pravomoćnom međupresudom Trgovačkog suda u Karlovcu broj 4 P-297/08-56 od 24. rujna 2010. utvrđena tuženikova odgovornost za materijalni nedostatak proizvoda – muštaćona koje je tuženik prodao tužitelju, a potom tužitelj prodao društvo T.-M. H. d.o.o. u sklopu Ugovora broj M4-55/2006 o nabavi od 5. listopada 2006.,

 

- da je tužitelj s T.-M. H. d.o.o. 1. ožujka 2007. zaključio Ugovor o nagodbi,

 

- da su čl. 2. st. 1. tog Ugovora ugovorne strane suglasno utvrdile da će tužitelj na ime naknade štete isplatiti T.-M.-u ukupan iznos od 400.000,00 kuna, bez PDV-a, i to na način da se tužitelj obvezuje odobriti T.-M.-u iznos od 200.000,0 kuna uvećano za PDV, na način da će odmah nakon stupanja na snagu Ugovora o nagodbi kreirati i izdati T.-M.-u odobrenje u navedenom iznosu; da će T.-M. račune koje je tužitelj ispostavio temeljem Ugovora iz čl. 1. st. 1. Ugovora o nagodbi, umanjene za prethodno navedeni iznos odobrenja od 200.000,00 kn uvećano za PDV, platiti odmah po stupanju na snagu Ugovora o nagodbi temeljem izdanog odobrenja od strane tužitelja u istom roku (st. 2.); da se tužitelj obvezuje isplatiti T.-M.-u dodatnih 200.000,00 kuna, bez PDV-a, u okviru zasebnog ugovora o zakupu koji će biti sklopljen između ugovornih strana, a kojim će ugovorne strane regulirati postavljanje od strane tužitelja tri komada "Coffe2Go" aparata u prodajnim mjestima T.-M.-a, po izboru T.-M.-a, a što uključuje osiguranje napitaka u postavljenim "Coffe2Go" aparatima kao i njihovo redovno 24-satno održavanje (st. 3.); da će u okviru zasebno sklopljenog ugovora o zakupu definirati i točne lokacije, odnosno prodajna mjesta T.-M.-a na kojima će biti postavljeni "Coffe2Go" aparati, duljinu trajanja zakupa te visinu mjesečne zakupnine koju će tužitelj biti dužan platiti T.-M.-u.

 

- da između tužitelja i T.-M.-a u konačnici nije sklopljen nikakav ugovor o zakupu za postavljanje tri „Coffe2Go“ aparata u prodajnim centrima T.-M.-a, a temeljem kojeg ugovora o zakupu bi tužitelj plaćajući zakupnine T.-M.-u za postavljene aparate, naknadio dio štete T.-M.-u visinu koje štete su tužitelj i T.-M. Ugovorom o nagodbi suglasno utvrdili u iznosu od 400.000,00 kuna, bez PDV-a,

 

- da je tužitelj umanjio račun broj 311/06, izdan temeljem Ugovora o nabavi robe, za ugovoreni iznos odobrenja od 244.000,00 kuna,

 

- da je tužitelj uplatio u korist H. t. d.d. iznos od 207.663,40 kuna na način da je za 24 računa koje je H. t. d.d. ispostavio tužitelju, tužitelj platio iznos od ukupno 202.467,16 kuna, a po zaduženju za kamate i sudske troškove tužitelj je platio u korist H. t. d.d. iznos od 5.196,24 kuna.

 

11. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 80.000,00 kuna (čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO-a u vezi s čl. 223. st. 1. ZPP-a) s pripadajućim zateznim kamatama od podnošenja tužbe (čl. 1103. ZOO-a), budući da je utvrdio da je tužiteljev ugled i dobar glas pred tužiteljevim poslovnim partnerom T.-M. H. d.o.o. povrijeđen kako zbog crvljivosti muštaćona, tako i zbog činjenice da je nekim paketićima istekao rok trajanja proizvoda, a tužitelj je izgubio prava koja mu po osnovi tog nedostatka pripadaju.

 

11.1. Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 451.663,40 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, cijeneći: - da tužitelj nije dokazao da je isporukom robe, u naravi slastica-muštaćona, društvu T.-M. H. d.o.o. prouzročena neimovinska šteta, odnosno da je uopće došlo do povrede prava osobnosti društva T.-M. H. d.o.o., posljedično čemu je društvo T.-M. H. d.o.o. imalo pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 400.000,00 kn (bez PDV-a), a koji iznos su suglasno utvrdili tužitelj i T.-M. H. d.o.o. Ugovorom o nagodbi od 1. ožujka 2007.; - da se tužitelj dobrovoljno, izvan sudskog postupka, obvezao predmetnom nagodbom naknaditi neimovinsku štetu društvu T.-M. H. d.o.o., a koju u ovoj parnici tužitelj potražuje u ukupnom iznosu od 451.663,40 kuna, kao naknadu imovinske štete zbog umanjenja tužiteljeve imovine.

 

12. Drugostupanjski sud je povodom žalbi tužitelja i tuženika djelomično potvrdio prvostupanjsku presudu (u dijelu odluke o naknadi neimovinske štete u iznosu od 80.000,00 kuna i imovinske štete u iznosu od 207.663,40 kuna, sve s pripadajućim zateznim kamatama koje su pobliže označene u izreci), međutim djelomično je preinačio prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu za iznos od 244.00,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na način da je za navedeni iznos prihvatio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da je pravomoćnom međupresudom od 24. rujna 2010. utvrđeno da je tuženik odgovoran za naknadu štete nastale tužitelju isporukom robe s materijalnim nedostatkom (neispravnih slastica-muštaćona), a roba je isporučena s osnove kupoprodajnog ugovora između stranaka u razdoblju od rujna, listopada, studenog do zaključno 6. prosinca 2006.; kao i da iz priloženog odobrenja – obavijesti o knjiženju od 28. ožujka 2007. i izvedenog dokaza vještačenjem proizlazi da je tužitelj T.-M.-u snizio cijenu za isporučenu robu u iznosu od 244.000,00 kuna, u čemu se očituje stvarna šteta tužitelja.

 

13. Navedenu odluku drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Naime, riječ je o odgovornosti za štetu zbog povrede ugovorne obveze u smislu odredbi čl. 342. do 349. ZOO-a. Shodno odredbi čl. 342. st. 2. ZOO-a, kada dužnik ne ispuni svoju obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio. Prema odredbi čl. 349. ZOO-a, ako ovim posebnim pravilima nije drukčije propisano, na naknadu štete zbog povrede prethodno postojeće obveze (ugovornu odgovornost) na odgovarajući se način primjenjuju pravila o naknadi izvanugovorne odgovornosti za štetu (dakle odredbe čl. 1045. do 1110. ovog Zakona). U smislu navedenih odredbi za nastanak obveznopravnog odnosa po osnovi odgovornosti za prouzročenu štetu trebaju uvijek kumulativno biti ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu, dakle i nastup štete zbog činjenice da je dužnik povrijedio obvezu ispunjenja, a koje su u konkretnom slučaju ispunjene. Naime, pretpostavka i za primjenu pravila o ugovornoj odgovornosti za štetu je nastanak štete pa kako je postupku utvrđeno da je tužitelju kao vjerovniku nastala šteta u vidu sniženja cijene za isporučenu robu u iznosu od 244.000,00 kuna (kojim utvrđenjem je ovaj sud vezan – arg. iz odredbe čl. 385. ZPP-a), to je pravilno primjenjeno materijalno pravo kada je u pobijanom dijelu prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete pa su neosnovani svi suprotni navodi izneseni u reviziji tuženika.

 

14. Slijedom iznesenog, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

 

15. Odlučujući o dopuštenosti revizije protiv odluke o troškovima parničnog postupka ovaj sud ocjenjuje da je revizija nedopuštena. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenog 2015. prihvaćeno je pravno shvaćanje, kojim je ovaj sud vezan, da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

16. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP-a odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP-a) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a.

 

17. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbi čl. 392.b st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 400. st. 1. i 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 8. ožujka 2023.