REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 35 Pž-910/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.
sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Nikoline Mišković, suca izvjestitelja te Davora
Pustijanca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DOMINIKE NAJEV rođ. Rinčić iz
Splita, Jurja Plančića 2, OIB 07072230097 i GORANA RINČIĆA iz Zagreba,
Palinovečka ulica 19M, OIB 71072796892 (nasljednici iza pok. IVANA RINČIĆA iz
Splita, G. Matoša 61, OIB 78373896788), koje zastupa punomoćnica Vesna Vučetić,
odvjetnica u Splitu, Domovinskog rata 27a, protiv tuženika AD PLASTIK d.d. Solin,
Matoševa 8, OIB 48351740621, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Staničić, odvjetnik u
Splitu, I. Gundulića 26A, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude
Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-716/2012 od 6. lipnja 2013., u sjednici
vijeća održanoj 8. ožujka 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Splitu poslovni broj P-716/2012 od 6. lipnja 2013. u dijelu točke I. izreke kojim
je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.308,91 EUR /

40.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-716/2012
od 6. lipnja 2013. u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni
zahtjev za isplatu iznosa od 80.960,91 EUR / 610.000,00 kn sa zakonskim zateznim
kamatama i isplatu parničnih troškova te u točki II. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana plati svakom od tužitelja
ponaosob iznos od po 40.480,46 EUR / 305.000,00 kn, što ukupno iznosi 80.960,91
EUR / 610.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. ožujka

2008. do isplate sve po kamatnoj stopi koja se za razdoblje od 1. ožujka 2008. do 31.
srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske
narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu s uvećanjem za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.
prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanjem za tri postotnih
poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska ______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 35 Pž-910/2023-2 2

središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana naknadi svakom od tužitelja
ponaosob troškove parničnog postupka u iznosu od po 4.984,37 EUR / 37.554,68 kn,
što ukupno iznosi 9.968,73 EUR / 75.109,37 kn, dok se odbija kao neosnovan
tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.562,35
EUR/ 34.375,00 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud odbio je kao neosnovan tužbeni
zahtjev kojim je tadašnji tužitelj Ivan Rinčić tražio od tuženika isplatu iznosa od

650.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama te isplatu parničnog troška (točka I.
izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od

98.593,75 kn (točka II. presude).

2. Protiv te presude, tadašnji tužitelj Ivan Rinčić je podnio žalbu zbog bitne
povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog
stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da je ovaj sud preinači
ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Ovaj sud je presudom poslovni broj Pž-7016/2013 od 9. studenoga 2016.
odbio kao neosnovanu tužiteljevu žalbu i potvrdio presudu prvostupanjskog suda
poslovni broj P-716/2012 od 6. lipnja 2013.

4. Međutim, odlučujući o tužiteljevoj reviziji, Vrhovni sud Republike Hrvatske je
rješenjem poslovni broj Revt-147/2017-2 od 13. travnja 2022. ukinuo presudu ovog
suda poslovni broj Pž-7016/2013 od 9. studenoga 2016. u točki I. njene izreke i
predmet u tom dijelu vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

5. Budući da je tadašnji tužitelj Ivan Rinčić preminuo 19. rujna 2017., postupak
je nastavljen u odnosu na njegove nasljednike Dominiku Najev i Gorana Rinčića
(ovdje tužitelji).

6. Žalba tužitelja je pretežno osnovana.

7. Nakon što je pobijana presuda u ponovnom suđenju ispitana na temelju
odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91,
91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni
tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih
razloga, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog
postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na
pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona u pretežitom dijelu
nije pravilna i zakonita.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu otpremnine radi odlaska (sada pokojnog) Ivana Rinčića u mirovinu.

Poslovni broj: 35 Pž-910/2023-2 3

9. Osnovu za svoj zahtjev tužitelji nalaze u odredbi čl. 9. Dodatka broj 1 uz
Menadžerski ugovor broj 37533/06 od 11. rujna 2006. (list 8.-11. spisa) kojeg su
sklopili Ivan Rinčić kao direktor i tuženik. Tom odredbom je, između ostalog,
propisano da direktoru pripada maksimalna otpremnina zbog umirovljenja ili smrti te
zbog neopravdanog opoziva od strane Nadzornog odbora ili glavne skupštine, bez
obzira je li mu ponuđen novi ugovor.

10. Tuženik smatra da (sada pokojnom) Ivanu Rinčiću ne pripada pravo na
otpremninu, jer mu je radni odnos prestao i opozvan je s dužnosti na vlastiti zahtjev.
S tim u vezi, tuženik se pozvao na odredbu čl. 15. st. 2. Menadžerskog ugovora broj
37533/06 od 11. rujna 2006. (list 12.-16. spisa). Tom odredbom je određeno da Ivanu
Rinčiću kao direktoru ne pripada pravo na otpremninu u slučaju da mu mandat člana
uprave i radni odnos prestanu, oboje, na njegov zahtjev.

11. Nakon provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je primjenom
odredbe čl. 15. st. 2. Menadžerskog ugovora broj 37533/06 od 11. rujna 2006. odbio
kao neosnovan tužbeni zahtjev. To iz razloga jer je zaključio da je (sada pokojnom)
Ivanu Rinčiću radni odnos prestao na njegov vlastiti zahtjev i da je na njegov vlastiti
zahtjev opozvan s dužnosti tuženikovog člana uprave. Takav zaključak
prvostupanjskog suda, ovaj sud ipak smatra pogrešnim.

12. Prvenstveno, rezultati dokaznog postupka pred prvostupanjskim sudom ne
upućuju na to da je (pokojni) Ivan Rinčić osobno zahtijevao prestanak svog radnog
odnosa i opoziv s mandata člana uprave. Naime, iz spisa proizlazi slijedeće:
- (pokojni) Ivan Rinčić je tuženiku 15. kolovoza 2007. poslao dopis kojim ga
obavještava da se iz zdravstvenih razloga odlučio za mirovinu s danom 31. prosinca

2007. (list 33. spisa);

- dopisom od 14. studenoga 2007. (pokojni) Ivan Rinčić je tuženikovom
Nadzornom odboru ukazao na to da ga je još 23. kolovoza 2007. obavijestio da iz
zdravstvenih razloga odlazi u mirovinu; (pokojni) Ivan Rinčić je naveo i da mu
zakonski propisi i mirovinske procedure omogućuju da to pravo ostvari u siječnju

2008.; s tim rokom on se zahvaljuje na obavljanju funkcije tuženikovog člana uprave
(list 4. spisa);

- (pokojni) Ivan Rinčić je u dopisu od 14. siječnja 2008. (list 5. spisa) pozvao
tuženika da izvrši svoju obvezu; napomenuo je da su ga zdravstveni razlozi natjerali
na umirovljenje;

- u dopisu od 15. veljače 2008. kojeg je (pokojni) Ivan Rinčić uputio tuženiku,
on je naveo da iz zdravstvenih razloga, a po osnovi ili odredaba zakona o starosnoj
mirovini ili rješenja liječničke komisije, odlazi u mirovinu s 19. veljače 2008.; zamolio
je zaključenje radne knjižice s 18. veljače 2008. (list. 6. spisa);

- rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Split,
Klasa: UP/I-141-02-07-01, Ur.broj: 341- 18-05-3-07-99839 od 10. ožujka 2008. (sada
pokojnom) Ivanu Rinčiću je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće
nesposobnosti za rad, počevši od 23. siječnja 2008. (list 7. spisa); tuženik je to
rješenje primio 19. ožujka 2008. (list 29. spisa);

- tuženik je (pokojnom) Ivanu Rinčiću zaključio radnu knjižicu s danom 18.
veljače 2008. (list 23.-28. spisa);

Poslovni broj: 35 Pž-910/2023-2 4

- tuženikov Nadzorni odbor 20. veljače 2008. donio je odluku o opozivu
(pokojnog) Ivana Rinčića kao člana uprave, navodeći da je osnova opoziva vlastiti
zahtjev (list 43. spisa),

- (pokojnom) Ivanu Rinčiću je isplaćena otpremnina u iznosu od 9.000,00 kn
po osnovi prava iz njegovog radnog odnosa (jer je stekao uvjete za mirovinu) na
temelju Kolektivnog ugovora i o tome mu je izdan obračun plaće (platna lista) za
veljaču 2008.

13. Na temelju ovih utvrđenja, ovaj sud zaključuje da (pokojni) Ivan Rinčić nije
izrazio volju da njegov radni odnos kod tuženika, kao i mandat člana uprave,
prestanu na njegov vlastiti zahtjev.

14. Postupanje (pokojnog) Ivana Rinčića i naprijed spomenuta pisana
očitovanja ne mogu se smatrati njegovim osobnim zahtjevom da mu prestane radni
odnos kod tuženika, kao i mandat člana uprave. Po svom sadržaja spomenuta
pisana očitovanja (pokojnog) Ivana Rinčića nisu izraz njegove osobne volje za
prestankom radnog odnosa kod tuženika i prestankom mandata tuženikovog člana
uprave. (Pokojni) Ivan Rinčić tim očitovanjima nije dao ostavku, već je u biti
obavijestio tuženika o odlasku u mirovinu iz zdravstvenih razloga.

15. U dopisu od 14. studenoga 2007. (pokojni) Ivan Rinčić je izrazio tuženiku
zahvalnost na obavljanju funkcije tuženikovog člana uprave, dok je u dopisu od 15.
veljače 2008. zamolio zaključenje radne knjižice s određenim datumom (18. veljače
2008.). No ti navodi (pokojnog) Ivana Rinčića sami po sebi nemaju za posljedicu da
se samo zbog toga ima smatrati da je on zahtijevao prestanak radnog odnosa i
mandata. Jednako je zaključio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju
poslovni broj Revt-147/2017-2 od 13. travnja 2022.

16. Slijedom naprijed navedenog, čini se jasnim da (pokojni) Ivan Rinčić nije
podnio tuženiku takav zahtjev koji bi imao za posljedicu uskratu tj. ne ostvarenje
prava na otpremninu prema odredbama Menadžerskog ugovora broj 37533/06 od

11. rujna 2006. uz Dodatak broj 1. (Pokojni) Ivan Rinčić je tuženika samo izvijestio o
svom umirovljenju.

17. Pored navedenog, činjenica je da je tuženik i prije no što je primio rješenje
Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kojim se (pokojnom) Ivanu Rinčiću
priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad (počevši od

23. siječnja 2008.), zaključio mu radnu knjižicu. Tuženik je to učinio 18. veljače

2008., jer je naprijed spomenuta pisana očitovanja (pokojnog) Ivana Rinčića
(pogrešno) protumačio kao njegov osobni zahtjev za prestankom radnog odnosa i
opoziv s dužnosti člana uprave. I tuženikov nadzorni odbor donio je 20. veljače 2008.
odluku o opozivu( pokojnog) Ivana Rinčića kao člana uprave, navodeći da je osnova
opoziva vlastiti zahtjev. Ipak, po ocjeni ovog suda, takvo tuženikovo postupanje ne
može se odraziti na pravo (pokojnog) Ivana Rinčića na otpremninu zbog umirovljenja,
propisano odredbom čl. 9. Dodatka broj 1 uz Menadžerski ugovor broj 37533/06 od

11. rujna 2006. Ono ne može ići na uštrb prava (pokojnog) Ivana Rinčića određenih u
Menadžerskom ugovoru broj 37533/06 od 11. rujna 2006. uz Dodatak 1. To upravo iz

Poslovni broj: 35 Pž-910/2023-2 5

razloga što (pokojni) Ivan Rinčić nije dao otkaz tuženiku niti je zahtijevao opoziv s
dužnosti člana uprave. (Pokojni) Ivan Rinčić je tuženika (uključujući njegov nadzorni
odbor) samo obavijestio o svom odlasku u mirovinu iz zdravstvenih razloga. Prema
podacima iz spisa, (pokojni) Ivan Rinčić je zahtjev za (invalidsku) mirovinu podnio još

20. studenoga 2007. i to mu je pravo, kako je naprijed navedeno, priznato. Uostalom,
i sam tuženik je (pokojnom) Ivanu Rinčiću po Kolektivnom ugovoru već isplatio
otpremninu u iznosu od 9.000,00 kn, zato što je on bio stekao uvjete za mirovinu. Od
tuda pravo (pokojnog) Ivana Rinčića, odnosno sada pravo njegovih nasljednika
(ovdje tužitelji) na ugovorenu (maksimalnu) otpremninu zbog umirovljenja.

18. U odnosu na visinu otpremnine, odredbom čl. 1. Dodatka broj 1 uz
Menadžerski ugovor broj 37533/06 od 11. rujna 2006. propisano je da Ivanu Rinčiću
pripada otpremnina u visini 24 njegove polazne neto mjesečne plaće (maksimalna
otpremnina), a najmanje u visini 6 njegovih polaznih mjesečnih neto plaća
(minimalna otpremnina).

19. Polazna neto plaća se sastoji od osnovne neto plaće (pokojnog) Ivana
Rinčića uvećane za dodatak na staž, koji iznosi 0,5% za svaku godinu staža
osiguranja do posljednjeg dana mjeseca koji prethodi obračunskom mjesecu (čl. 2. i
čl. 1. t. 3. Dodatka broj 1 uz Menadžerski ugovor broj 37533/06 od 11. rujna 2006.).

20. Prema dostavljenoj platnoj listi (list. 46. spisa), ugovorena plaća (pokojnog)
Ivana Rinčića iznosila je 25.581,76 kn. Kada se tome pridoda 0,5% za svaku godinu
staža osiguranja, dolazi se do iznosa njegove polazne neto plaće u visini od

25.800,00 kn. Prema tome, maksimalna otpremnina u neto iznosu kojeg čine 24
polazne neto plaće Ivana Rinčića, iznosi 619.200,00 kn (25.800,00 kn x 24 =

619.200,00 kn). Taj iznos valja umanjiti za već isplaćenu otpremninu Ivanu Rinčiću u
iznosu od 9.000,00 kn te se dolazi do iznosa od 610.000,00 kn, što prema fiksnom
tečaju konverzije iznosi 80.960,91 EUR (čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao
službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22).

21. Kod takvog stanja stvari, ovaj sud ocjenjuje da tužiteljima pripada
ugovorna otpremnina u ukupnom iznosu od 80.960,91 EUR / 610.000,00 kn,
uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate (čl. 9. Dodatka broj 1 uz
Menadžerski ugovor broj 37533/06 od 11. rujna 2006.; čl. 29. Zakona o obveznim
odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

22. Prema podacima iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 12. veljače

2018. tužitelji su naslijedili prava iz ovog postupka tako što je svakom od njih pripala
½ dijela. To znači da svakom od tužitelja pripada iznos od po 40.480,46 EUR /
(305.000,00 kn) i taj im se iznos dosuđuje (svakom od njih ponaosob). U odnosu na
kamate, za ukazati je da one nisu dosuđene s danom prestanka radnog odnosa (18.
veljače 2008.), već od 1. ožujka 2008., kako je to tadašnji tužitelj (pokojni) Ivan Rinčić
i zahtijevao. Od tuda osnovanost tog dijela tužbenog zahtjeva i odluka iz izreke (čl.

373. ZPP-a).

Poslovni broj: 35 Pž-910/2023-2 6

23. Prvostupanjski sud je pravilno odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u
dijelu kojim je zahtijevana isplata otpremnine u iznosu od 40.000,00 kn / 5.308,91
EUR s kamatama pa je u tom dijelu pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP).

24. Uvažavajući uspjeh u parnici (tužitelji nisu uspjeli samo u razmjerno
neznatnom dijelu svog zahtjeva), tužitelji imaju pravo na naknadu parničnih troškova
sukladno popisu zahtijevanih troškova i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22;
dalje: OT).

25. Tužiteljima su priznati opravdani parnični troškovi za sastav tužbe u iznosu
od 6.100,00 kn po Tbr. 7.1. OT, za sastav podneska od 17. lipnja 2009. i 14. ožujka

2013. u iznosu od po 500,00 kn po Tbr. 8.3. OT, za zastupanje na ročištima od 2.
ožujka 2009., 8. lipnja 2009., 9. siječnja 2013. u iznosu od po 3.050,00 kn po Tbr.

9.2. OT, za zastupanje na ročištima od 14. studenoga 2012. i 4. ožujka 2013. u
iznosu od po 500,00 kn po Tbr. 9.5. OT, za zastupanje na ročištima od 8. srpnja

2009., 17. srpnja 2009., 3. listopada 2012., 25. travnja 2013. u iznosu od po 6.100,00
kn po Tbr. 9.1. OT, za zastupanje na ročištima za objavu presude od 31. srpnja

2009. i 6. lipnja 2013. u iznosu od 500,00 kn po Tbr. 9.3. OT, što uvećano za PDV od

10.662,50 kn, ukupno iznosi 53.312,50 kn.

26. Navedeni trošak treba uvećati za trošak žalbenog postupka koji se sastoji
od troška sastava žalbe u iznosu od 7.812,50 kn po Tbr. 10.1. OT i PDV u iznosu od

1.796,87 kn i troška sastava revizije u iznosu od 9.750,00 kn po Tbr. 10.6. OT i PDV
u iznosu od 2.437,50 kn. Sveukupno to iznosi 75.109,37 kn, odnosno prema fiksnom
tečaju konverzije iznosi 9.968,73 EUR.

27. Tužiteljima ne pripada trošak sudskih pristojbi, jer taj zahtjev nije
postavljen na način propisan odredbom čl. 164. ZPP-a, odnosno nije određeno
navedeno koji se trošak traži i visinu troška kojeg se traži.

28. Prema tome, tužiteljima se na tuženikov teret dosuđuju parnični troškovi u
iznosu od 9.968,73 EUR / 75.109,37 kn i to na način da se svakom od njih (iz
naprijed navedenih razloga) dosuđuje iznos od po 4.984,37 EUR / 37.554,68 kn, dok
se zahtjev za više zatraženog troška u iznosu od 4.562,35 EUR / 34.375,00 kn,
odbija kao neosnovan (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

Zagreb, 8. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća
dr. sc. Srđan Šimac

Broj zapisa: 9-30856-0453a

Kontrolni broj: 01495-96672-b3e8a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Srđan Šimac, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.