Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex. Vojarna sv. Križ
D r a č e v a c
Pr-415/2019-48
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. B., OIB …, …,
S., kojeg zastupa punomoćnica T. M., odvjetnica u S., protiv
tuženika O. d.o.o., …, Z., OIB ., kojeg
zastupa punomoćnica M. V., odvjetnica u Z., radi utvrđenja ništetnosti
odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i isplate, nakon održane
usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 18. siječnja 2023. u nazočnosti
punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnice tuženika, dne 8. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:
"I Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu
Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između stranaka dana
15.07.2016.g. s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu, a koju Odluku je tuženik
donio dana 16.04.2019.g.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati bruto naknadu mjesečnih plaća za
period od 01. srpnja 2019. do 18. kolovoza 2019.godine, u visini prosječne plaće
isplaćene tužitelju u posljednja tri mjeseca prije otkazivanja ugovora o radu, i to:
- za srpanj 2019., iznos od 2.240,36 EUR (16.880,00 kuna) uvećano za zakonske
zatezne kamate koje teku od 15.08.2019. do isplate,
- za kolovoz 2019., na iznos od 1.222,01 EUR (9.207,27 kuna) uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 15.09.2019. do isplate,
po stopi koja se do 31.12.2022. obračunava po stopi koja se određuje, za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od
01.01.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
III Određuje se sudski raskid ugovora o radu između radnika A. B.,
OIB …, iz S. i poslodavca O. d.o.o. Z., OIB …,
s danom 18. kolovoza 2019.g. te se na ime naknade štete tužitelju dosuđuje iznos od
6 prosječnih neto plaća isplaćenih tužitelju u posljednja 3 mjeseca koja je tužitelj
radio kod tuženika u ukupnom iznosu od 9.005,53 EUR (67.852,20 kuna) uvećano za
zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa
do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena.
IV Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati
tužitelju bruto razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 7.697,92 EUR (58.000,00
kuna) uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče na svaki pojedini mjesečni
iznos razlike plaće, odnosno razlike naknade plaće od 15-og u tekućem mjesecu za
obveze iz prethodnog mjeseca i to:
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.05.2017. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.06.2017. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.07.2017. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.08.2017. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.09.2017. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.10.2017. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.11.2017. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.12.2017. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.01.2018. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.02.2018. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.03.2018. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.04.2018. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.05.2018. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.06.2018. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.07.2018. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.08.2018. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.09.2018. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.10.2018. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.11.2018. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.12.2018. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.01.2019. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.02.2019. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.03.2019. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.04.2019. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.05.2019. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.06.2019. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.07.2019. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.08.2019. do isplate;
- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.09.2019. do isplate;
po stopi koja se do 31.12.2022. obračunava po stopi koja se određuje, za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od
01.01.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
V Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju
parnični trošak uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos
teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje,
za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“
II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.005,16 eura/37.711,40 kn.
Obrazloženje
1.Tužitelj je dana 31. svibnja 2019. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi
utvrđenja nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i
isplate. U tužbi se navodi kako je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora
o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu od dana 16.04.2019.g., koju Odluku
je tužitelj zaprimio dana 16.04.2019.g., radniku A. B. zaposlenom na
radnom mjestu "Voditelj ključnih kupaca" s mjestom rada u S. otkazan Ugovor o
radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 15.07.2016.g. zbog gospodarskih i
organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz) te mu je istodobno ponuđen
izmijenjeni Ugovor o radu za radno mjesto "Voditelj ključnih kupaca" s mjestom rada
u Z.. Navedenu Odluku o otkazu tužitelj je primio dana 16.04.2019.g., te je
dana 29.04.2019.godine preporučenom poštom podnio tuženiku Zahtjev za zaštitu
prava radnika od 26.04.2019.g.,a koji Zahtjev za zaštitu prava radnika tuženik primio
dana 02.05.2019. godine, kako proizlazi iz poštanske povratnice. S obzirom da
tuženik nije u roku od 15 dana odnosno do 17.05.2019.godine udovoljio zahtjevu
radnika niti se o istom očitovao, to je tužitelj, sukladno odredbi čl.133. Zakona o
radu, u daljnjem roku od 15 dana podnio ovu tužbu. Navodi se kako je izreka
Odluke o otkazu nerazumljiva i nepotpuna, te da u postupku donošenja Odluke o
poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu nisu primijenjene odredbe ni Zakona o
radu ni Pravilnika o radu tuženika koje reguliraju postupak otkazivanja ugovora o
radu, te nije naveden ni datum prestanka radnog odnosa. Odluka o otkazu je
nezakonita i nepotpuna jer u istoj poslodavac nije uopće priznao radniku pravo na
razmjerni dio neiskorištenog godišnjeg odmora za 2019. godinu te neiskorišteni dio
godišnjeg odmora za 2018. godinu, a niti je u skladu s odredbom čl.82. Zakona o
radu u Odluci o otkazu utvrđena visina naknade koju je poslodavac dužan isplatiti
radniku umjesto neiskorištenog godišnjeg odmora, a nije ni naveden iznos
otpremnine koji radniku pripada zbog poslovno uvjetovanog otkaza, nego tek iz
obrazloženja proizlazi da je tuženik odredio kako tužitelju pripada pravo na
otpremninu u iznosu od 1/3 prosječne mjesečne bruto 1 plaće ostvarene u prethodna
3 mjeseca, te da bi bruto 1 plaća tužitelja u zadnja 3 mjeseca iznosila 16.720,00
kuna. Navedeni iznos prosječne plaće tužitelja je netočan, stoga je netočan i izračun
otpremnine koja pripada tužitelja. Naime, tuženik je u srpnju 2015.g. ponudio tužitelju
veći iznos plaće za 1.600,00 kn nego što se to navodi u nezakonitoj Odluci o otkazu,
međutim, u pisanom sporazumu o elementima ponude od 07.07.2015.g. tuženik je
dio neto plaće od 1.600,00 kn prikazao kao neoporezivu naknadu za odvojeni život,
čime je tuženik očito htio izbjeći oporezivanje punog iznosa dogovorene plaće
tužitelja pa je tuženik predložio da se određeni iznos plaće isplaćuje kroz
neoporezive naknade kako bi smanjio davanja prema državi RH. Iz obračuna
isplaćene plaće npr. za listopad 2015.g. vidljivo je da dogovoreni veći iznos mjesečne
plaće od 1.600,00 kn tuženik nije niti provodio pod naknadu za odvojeni život već pod
dodatak na plaću po osnovi "terenskog rada". Pri tome se napominje da tužitelj
nikada nije obavljao terenski rad jer njegovo radno mjesto isto ne obuhvaća. Nakon
što je 2016. tužitelj s tuženikom zaključio ugovor o radu od 15.07.2016.g. s mjestom
rada u S., a ne više u Z., tuženik je usmeno i e-mail korespondencijom s
tužiteljem raspravljao i dogovarao kako će se dio njegove mjesečne osnovne plaće
od 1.600,00 kuna ubuduće isplaćivati, te je tuženik donio odluku da se navedeni
iznos isplaćuje na ime dnevnica kroz fiktivne putne naloge. Temeljem fiktivnih putnih
naloga tuženik je na račun tužitelja mjesečno vršio isplate do travnja 2017., a od
travnja 2017. tuženik je obustavio isplate temeljem fiktivnih putnih naloga, a niti je
dio dogovorene plaće od 1.600,00 kuna isplaćivao na neki drugi način.
1.1.Nadalje, navodi kako prema Odluci o području poslovnice rada od 01.03.2018.
Voditelj ključnih kupaca mora raditi na području poslovnice glavne lokacije kao što je
područje poslovnice kontakt osobe za minimalno 60% ključnih kupaca. Jedino je
tužitelj, u usporedbi s ostalim radnicima u poslovnici S. na radnom mjestu Voditelj
ključnih kupaca, a koje je tuženik naveo u Odluci o otkazu od 16.04.2019.g., radio
na radnom mjestu Voditelja ključnih kupaca vodeći "nacionalne kupce" odnosno
kupce kojima je sjedište u Z. i koji prodaju proizvoda vrše na području čitave
R. H.. Za razliku od njega svi ostali radnici zaposleni u poslovnici S.
koje je tuženik naveo u Odluci o otkazu od 16.04.2019. vode "regionalne kupce"
odnosno kupce kojima je sjedište u D. i koji prodaju proizvoda vrše isključivo
na području D.. Dakle, uzimajući u obzir naprijed navedeno, kao i Odluku o
području poslovnice rada od 01.03.2018.g., proizlazi da je jedino u odnosu na radno
mjesto tužitelja bilo moguće izvršiti određene promjene odnosno jedino njemu je bilo
moguće ukinuti radno mjesto u poslovnici u S., s obzirom da isti vodi nacionalne
kupce kojima je područje poslovnice kontakt osobe upravo u Z.. Iz navedenog
je vidljivo da je tužitelj stavljen u neravnopravan položaj pri donošenju Odluke o
smanjenu broja radnika zaposlenih na radnom mjestu Voditelj ključnih kupaca u
P. S. donesenoj dana 04.04.2019.g. jer je tuženik u trenutku donošenja
Odluke o smanjenju broja radnika primjenjujući kriterij poštivanja Odluke o području
poslovnice rada unaprijed znao da će otkazati ugovor o radu isključivo i samo
tužitelju, a ne bilo kojem drugom Voditelju ključnih kupaca zaposlenom u poslovnici u
S., te je očito neistinito prikazano da bi poslodavac primjenjivao bilo koji drugi
kriterij kako se to navodi u nezakonitoj Odluci o otkazu od 16.04.2019.g. U Odluci o
otkazu od 16.04.2019.g. netočno i neosnovano je prikazano kako je tuženik prilikom
donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu proveo postupak sukladno odredbi
članka 115. Zakona o radu i članka 113. Pravilnika o radu, s obzirom da je odluka o
tome kojem radniku poslovnice S. će se dati otkaz unaprijed donesena, a što je
vidljivo i iz korespondencije između radnika i poslodavca iz veljače i ožujka 2019.g.
Navodi se kako je odluka o području poslovnice rada od 1.03.2018.g. donesena prije
više od godinu dana, te je tužitelj sve do danas nesmetano i uspješno radio svoj
posao na radnom mjestu voditelja ključnih nacionalnih kupaca iz poslovnice u S., i
to sa uspješnim rezultatima rada ostvarenjem svih godišnjih planova. Naime, tužitelj
kao Voditelj ključnih nacionalnih kupaca radi u poslovnici S. od dana 15.07.2016.g.
te je pri tome ostvario neprestani rast prodaje za poslodavca, premašio je sve
planove na godišnjim razinama, prvi među svim KAM-ovima završavao godišnje
pregovore sa kupcima. Uzimajući u obzir navedeno proizlazi kako nisu točni navodi
da bi tužitelj, radi optimizacije poslovanja, kvalitetnijeg obavljanja radnih zadatak i sl.,
kao Voditelj ključnih nacionalnih kupaca trebao raditi u poslovnici u Z., s
obzirom da je iz njegovih rezultata razvidno kako je i do sada uspješno obavljao sve
radne zadatke iz poslovnice u S.. Nadalje navodi se da je tuženik nezakonito i
neosnovano izvršio "bodovanje prema ocjenama voditelja odjela za Voditelje ključnih
kupaca u poslovnici S.". Ocjene koje su dane tužitelju su netočne te su očito
prilagođene potrebi donošenja Odluke o otkazu od 16.04.2019.g. Neosnovano je
tužitelju dana ocjena 3 na ime kvalitete rada, inicijative i proaktivnosti, s obzirom da je
isti, kako je naprijed navedeno ostvarivao sve zadane planove za prodaju, čak
štoviše ostvario je dvoznamenkasti rast u prodaji iz godine u godinu, odnosno njegovi
rezultati su više nego uspješni te nikada niti pismeno niti usmeno nije bilo nikakva
prigovora od strane poslodavca bilo na kvalitetu rada tužitelja bilo na nedostatak
inicijative i proaktivnosti, a niti je ikada ukazano da se njegovi rezultati rada smatraju
osrednjima kakva mu je ocjena dana. Bodovanje tužitelja je nepravilno, jer da je
bodovanje istinito, tužitelju se ne bi nudio izmijenjeni Ugovor o radu s mjestom rada
u Z. pod istim uvjetima, već bi tuženik poduzeo druge mjere protiv tužitelja na
koje je ovlašten Zakonom o radu i Pravilnikom o radu.
1.3.Osim toga, navodi kako je prilikom navodnog provođenja postupka sukladno
odredbi čl.115. Zakona o radu tuženik ispustio iz vida činjenicu da je tužitelj u
nepovoljnijoj situaciji u odnosu na ostale radnike, jer sukladno pravomoćnoj presudi
Općinskog suda u Splitu od 2017. tužitelj svaki drugi tjedan skrbi i živi sa svojim
malodobnim djetetom koje pohađa osnovnu školu u S. (s čime je poslodavac
upoznat te je navedena odluka bila osnova za zaključenje Ugovora o radu na
neodređeno vrijeme od 15.07.2016.g. s mjestom rada u S.) stoga isti nije bio u
mogućnosti mijenjati svoje mjesto prebivališta i prihvatiti radno mjesto u Z..
1.4.Temeljem prednjeg, tužitelj, a nakon konačnog preciziranja tužbenog zahtjeva u
podnesku od 17. siječnja 2023. predlaže donošenje presude kojom će se: utvrditi da
nije dopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu na
neodređeno vrijeme zaključenog između stranaka dana 15.07.2016.g. s ponudom
izmijenjenog Ugovora o radu, a koju Odluku je tuženik donio dana 16.04.2019.g.;
naloži tuženiku tužitelju isplatiti bruto naknadu mjesečnih plaća za period od 01.
srpnja 2019. do 18. kolovoza 2019.godine, u visini prosječne plaće isplaćene tužitelju
u posljednja tri mjeseca prije otkazivanja ugovora o radu, i to: za srpanj 2019., iznos
od 2.240,36 EUR (16.880,00 kuna) uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku
od 15.08.2019. do isplate, te za kolovoz 2019., na iznos od 1.222,01 EUR (9.207,27
kuna) uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 15.09.2019. do isplate; da
se odredi sudski raskid ugovora o radu između tužitelja i tuženika s danom 18.
kolovoza 2019.g. uz naknadu štete tužitelju u iznosu od 6 prosječnih neto plaća
isplaćenih tužitelju u posljednja 3 mjeseca koja je tužitelj radio kod tuženika u
ukupnom iznosu od 9.005,53 EUR (67.852,20 kuna) uvećano za zakonsku zateznu
kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate; da se
naloži tuženiku isplatiti tužitelju bruto razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od
7.697,92 EUR (58.000,00 kuna) uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče na
svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće, odnosno razlike naknade plaće od 15-og
u tekućem mjesecu za obveze iz prethodnog mjeseca, sve uz potraživanje troškova
postupka uz pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od donošenja
prvostupanjske presude pa do isplate.
2. U odgovoru na tužbu od 18. lipnja 2019. tuženik navodi kako poslodavac ne može
unaprijed znati kad će radniku biti dostavljena odluka o otkazu ugovora o radu, kao i
što poslodavac ne može predvidjeti hoće li nakon dostave otkaza ugovora o radu
nastupiti neka od okolnosti iz članka 121. ZOR-a, niti jedan otkaz ugovora o radu
donesen u skladu sa zakonom ne može sadržavati datum prestanka ugovora o radu
kako to pogrešno smatra tužitelj, već mora sadržavati otkazni rok koji ne može biti
manji od roka iz članka 122. ZOR-a. Kako poslodavac ne može unaprijed znati da će
radniku biti dostavljena odluka o otkazu ugovora o radu i predvidjeti hoće li nakon
dostave otkaza ugovora o radu nastupiti neka od okolnosti iz članka 121. ZOR-a, kao
i hoće li radnik nakon dostave otkaza ugovora o radu iskoristiti ili ne godišnji odmor,
tako ne može predvidjeti do kad će trajati radni odnos, te da li će i koliko radnik imati
godišnjeg odmora. Pravo na godišnji odmor je zajamčeno člankom 56. Ustava
R. H. kojeg se radnik ne može odreći, te bi poslodavac izračunom
naknade za godišnji odmor prije prestanka otkaznog roka povrijedio radnika.
2.1.Navod tužitelja da je tuženik ponudio tužitelju naknadu za odvojeni život od
obitelji u iznosu od 1.600,00 kn nije sporan, jer je tužitelj s obitelji živio u S., a
tuženiku je potreban Voditelj ključnih kupaca na području poslovnice Z., te mu je
ponudio neoporezivu naknadu za odvojeni život od obitelji u S. ukoliko prihvati
radno mjesto u Z. u iznosu od 1.600,00 kn, a kako je to i navedeno u ponudi
na koju se tuženik poziva, a koji iznos se sukladno članku 7. stavku 2. Pravilnika o
poreza na dohodak i članku 9. Zakona o porezu na dohodak smatra neoporezivom
naknadom. Međutim, tužitelj je zbog obiteljskih razloga u ožujku 2016. godine tražio
premještaj iz Z. u S., a na što mu je tuženik izašao u susret, dijelom i radi
uštede iznosa neoporezive naknade za odvojeni život koji ostali zaposlenici na
radnom mjestu Voditelja ključnih kupaca ne primaju, te je sklopljen novi ugovor o
radu od 15.07.2016. godine kojim su u članku 5. ugovorne strane ugovorile mjesto
rada na području poslovnice S., te su ugovorne strane člankom 22. odredile da
sklapanjem tog ugovora prestaju važiti svi prethodni ugovori između ugovornih
strana. Svrha naknade za odvojeni život od obitelji je naknada za povećane troškove
života koje radniku nastaju zbog činjenice da zbog potrebe i u interesu poslodavca,
radi i boravi u mjestu sjedišta poslodavca ili njegove izdvojene poslovne jedinice, koje
mjesto je različito od mjesta radnikovog prebivališta. Dakle naknada za odvojeni život
od obitelji služi za pokriće uvećanih troškova stanovanja, prijevoza, prehrane i drugih
troškova koje radnik ima u mjestu u kojem radi, a ne kao trajna naknada kako to
smatra tužitelj, a nakon što je tužitelj počeo raditi u S. u kojem mu je u to doba
živjela i obitelj, tuženik mu je prestao isplaćivati tu naknadu, jer na nju više nije imao
pravo, budući da je prestao živjeti odvojeno od obitelji, a također jer su i sklopili novi
ugovor o radu na mjestu rada u S. pod drugim uvjetima, kojim ugovorom o radu
su stavili izvan snage prethodni ugovor o radu. Naime, tužitelj je tuženiku prestao
isplaćivati naknadu za odvojeni život od obitelji od travnja 2016. godine, budući da je
tuženik od travnja 2016. godine započeo s radom u S. (3 mjeseca prije samog
potpisivanja ugovora). Iz od strane tužitelja priložene e-mail korespondencije, jasno
je vidljivo da tužitelj upozorava tuženika od 8.07.2016. godine, a ne od travnja 2017.
godine kako se to navodi u tužbi, te da zahtjeva isplatu od travnja 2016. a ne od
travnja 2017. godine nakon navodnih isplata putem navodno fiktivnih putnih naloga.
Tuženik nikada nije isplaćivao tužitelju 1.600,00 kn mjesečno s osnova tih fiktivnih
putnih naloga do travnja 2017. godine kad je po navodu tužitelja navodno prestao
isplaćivati 1.600,00 kn (sam tužitelj osobno u prilozima uz tužbu to ne navodi, već
izričito traži 1.600,00 kn od premještaja u S.), jer punomoćnik tužitelja očito nije bio
upoznat s činjenicom da je za potrebe službenih putovanja tužitelj koristio INA
karticu, ENC uređaj i osobno vozilo tuženika, te je ostvarivao pravo isključivo na
170,00 kn dnevnice. U odnosu na navode tužitelja da je u obračunu plaća umjesto
naknade za odvojeni život stoji terenski rad, radi se o greški kod upisa računovodstva
poslodavca, međutim iz obračuna je razvidno da je tužitelj primao fiksnu naknadu u
iznosu od 1.600,00 kn za vrijeme dok je živio odvojeno od obitelji, te mu je ista
naknada prestala biti isplaćivana nakon što je prestao živjeti odvojeno od obitelji kad
su mu prestali povećani troškovi života.
2.2.Nadalje, navodi kako kod tuženika ne postoji radno mjesto voditelj ključnih
nacionalnih kupaca, niti radno mjesto voditelj ključnih regionalnih kupaca, već radna
mjesta Voditelj ključnih kupaca i Regionalni prodajni predstavnik. Na radnom mjestu
Voditelj ključnih kupaca na području poslovnice S. u vrijeme otkazivanja ugovora o
radu bila su zaposlena 4 izvršitelja, a ne samo tužitelj te je na sve radnike na tom
radnom mjestu tuženik primijenio jednake kriterije, a odluku je donio radi potrebe za
optimizacijom poslovanja, smanjenjem daljnjih troškova, da bi povećao učinkovitost
poslovanja i smanjio nepotrebne troškove, izvršio reorganizaciju poslovanja, smanjio
broj izvršitelja na radnim mjestima za koja je utvrdio da se smanjila potreba. Kako je
tuženik smanjio broj izvršitelja za jedno radno mjesto Voditelj ključnih kupaca na
području poslovnice S., to je isti prije odlučivanja o otkazu vodio računa o trajanju
radnog odnosa, starosti radnika, obvezama uzdržavanja koje terete radnika sukladno
čl. 115. ZR, kao i kriterijima iz čl. 113. Pravilnika o radu i na sve radnike je primijenio
iste kriterije.
3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom ugovora o radu od 16. travnja
2019., ugovora o radu od 15. srpnja 2016., ugovora o radu od 24. srpnja 2015. uz
prilog I tog ugovora, ugovora o radu od 26. siječnja 2016., Odluke o poslovno
uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 16.
travnja 2019., zahtjeva za zaštitu prava radnika od 26. travnja 2019., potvrde o
primitku od 29. travnja 2019., povratnice-obavijesti o primitku od 2. svibnja 2019.,
ponude za posao od 7. srpnja 2015., opisa poslova-voditelj ključnih kupaca,
obračuna isplaćene plaće za listopada 2015., izračuna plaće za 2019., e mailova
između tužitelja i tuženika (list 23-28 spisa), Odluke o smanjenju broja radnika
zaposlenih na radnom mjestu voditelj ključnih kupaca u Poslovnici u S. od 4.
travnja 2019., Odluke o području poslovnice rada i lokaciji poslovnice rada kupca za
voditelje ključnih kupaca od 1. ožujka 2018., e mailova između tužitelja i tuženika (list
38-41 spisa), WDP obrazac tuženika-plana rada i razvoja, godišnja ocjena od 27.
studenoga 2018., sumarni prikaz putnih naloga po mjesecima za period od lipnja
2016. do prosinca 2018., kartona zaposlenika za period od 1/2016 do 12/2016,
obračuna isplaćene plaće(list 59-71 spisa), Pravilnika o službenim putovanjima i
dnevnicama od 18. listopada 2017., presude Općinskog radnog suda u Zagrebu br.
Pr-1489/15-25 od 30. lipnja 2017., Odluke o kriterijima za utvrđivanje radnika u
postupku poslovno uvjetovanog otkaza od 11. listopada 2017., e mailova između
tužitelja i tuženika (list 82-85 i 93 spisa), ocjena prodajnog tima voditelja odjela od 4.
travnja 2019. (list 86-91 spisa), popis radnika na radnom mjestu "Voditelj ključnih
kupaca" , povratne informacije radnopravnih kolega (list 94-97, te 100-101 spisa),
povratne informacije voditelja prema članu tima s kojim provodi WDP (list 98-99
spisa), rezultata za tužitelja na dan 10. prosinca 2018., Pravilnika o radu društva
O. d.o.o. od 30. prosinca 2014., prometa po tekućem računu tužitelja za period
od 4. 1. 2016. do 31. 12. 2018., e mail između tužitelja i tuženika, izvodi iz sudskog
registra za trgovačka društva O. nekretnine d.o.o., O. B. d.o.o. i O.
d.o.o., pregled godišnjih prodajnih rezultata za kupce za 2016., 2017. i 2018. godinu,
putni nalozi za tužitelja (list 216-302), prijave o prestanku osiguranja HZMO-a od 2.
srpnja 2019., odjave za osiguranika HZZO od 3. srpnja 2019., , obračunskih lista za
ožujak; travanj, svibanj i lipanj 2019., preslika zapisnika u predmetima Pr-3200/17.,
K-382/16 i Povrv-3185/18, preslika presude Županijskog suda u Zagrebu br. GžR-
1314/17-3 od 13. ožujka 2018., uputa za provjeru statusa osiguranika HZZO verzija
1.0, priloga I. ugovora o radu od 24. srpnja 2015., saslušanjem svjedoka M.
B., T. B., M. L., A. F., A. T. H., Z.
P., S. K., D. L. putem zamolbenog Općinskog suda u
Varaždinu, saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, dok je sud odbio prijedlog
tuženika za izvođenje dokaza financijskog-knjigovodstvenim vještačenjem, kao
suvišan i nepotreban dokaz, koji bi doveo samo do odugovlačenja postupka i
stvaranja bespotrebnih troškova, te je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem
svi preostalih svjedoka predloženih po tuženiku, jer se isti ukazuju suvišnim, a i
njihovo saslušanje samo bi dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja
bespotrebnih troškova, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza
zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka
donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.
4. Neprijeporno je između parbenih stranaka:
- da je tužitelj bio radnik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od
15. srpnja 2016. na radnom mjestu Voditelj ključnih kupaca, s mjestom obavljanja
poslova na području poslovnice S., kao i na drugim mjestima na području
R. H. koja odredi poslodavac;
- da je odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom
izmijenjenog ugovora o radu od 16. travnja 2019., a koju je tužitelj zaprimio 16.
travnja 2019., tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 15. srpnja
2016. na poslovima "Voditelj ključnih kupaca" ,
- da kod tuženika ne djeluje radničko vijeće ni sindikat
- da je tužitelj dana 29. travnja 2019. podnio zahtjev za zaštitu prava radnika protiv
odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, kojeg je tuženik zaprimio 2.svibnja 2019., a
na koji tuženik nije odgovorio,
- da je tužba od 30. svibnja 2019. podnesena u zakonskom roku.
5. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva,
odnosno prijeporno je je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za
donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.
6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom odluke o poslovno
uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 16.
travnja 2019.; isplata plaće za srpanj i kolovoz 2019., sudski raskid ugovora o radu,
naknada štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, te isplata plaće za razdoblje od
travnja 2017. do kolovoza 2019.
8. Prema članku 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu (Narodne novine broj
93/14,127/17, 98/19; dalje - ZR-a) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz
propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u
slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih,
tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). U stavku 2. istog
članka propisano je kako pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac
mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje
terete radnika.
9. Zakon o radu u članku 123. regulira otkazivanje ugovora o radu s ponudom
izmijenjenog ugovora i to na način da se odredbe ZR koje se odnose na otkaz,
primjenjuju i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku
sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog
ugovora). Ako u tom slučaju radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred
nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza ugovora. O ponudi za
sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima radnik se mora izjasniti u roku
koji odredi poslodavac, a koji ne smije biti kraći od osam dana.
10. Prema Pravilniku o radu tuženika u čl. 111. Društvo može otkazati ugovor o radu
uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ako za to ima opravdani razlog, između ostalog
i u slučaju prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih,
tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
11. U čl. 113. Pravilnika o radu propisani su kriteriji koje će poslodavac primijeniti
prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu u slučaju kada je
utvrđen višak izvršitelja u odnosu na potreban broj izvršitelja na određenom radnom
mjestu i to: kvaliteta rada (točnost, pravovremenost i brzina obavljanja radnih
zadataka), inicijativa, proaktivan pristup, kreativnost i predlaganje unapređenja
poslovnih procesa, ranija kršenja obveza iz radnog odnosa (opomene koje su
izrečene radniku), ponašanje radnika prema strankama, kolegama i poslovnim
partnerima te zalaganje radnika, obveze uzdržavanja radnika, starost radnika i
ukupno trajanje radnog odnosa.
12. U konkretnom slučaju, tužitelj je bio radnik tuženika na radnom mjestu "Voditelj
ključnih kupaca" u poslovnici u S. temeljem ugovora o radu na neodređeno
vrijeme od dana 15. srpnja 2016., međutim tuženik je iz poslovno uvjetovanih razloga
otkazao navedeni ugovor o radu i to odlukom od 16. travnja 2019. i istodobno
tužitelju ponudio sklapanje novog ugovora o radu za radno mjesto "Voditelj ključnih
kupaca" u poslovnici u Z. pod istim uvjetima. U obrazloženju navedene odluke
stoji kako je uprava društva donijela odluku o smanjenju broja radnika zaposlenih na
radnom mjestu Voditelj ključnih kupaca u poslovnici u S. za jednog radnika, jer
uslijed potrebe za optimizacijom poslovanja, smanjenjem troškova, transparentnim
poslovanjem, kvalitetnijim obavljanjem zadataka i uslijed organizacijskih razloga
Voditelj ključnih kupaca mora raditi na području poslovnice glavne lokacije kao što je
područje poslovnice kontakt osobe za minimalno 60% ključnih kupaca koje vodi, što
je doneseno Odlukom o području poslovnice rada i lokaciji poslovnice rada kupca
Voditelje ključnih kupaca od 1. ožujka 2018. Kriterij za donošenje odluke o smanjenju
za jednog radnika na radnom mjestu Voditelj ključnih kupaca u poslovnici u S. bit
će poštivanje Odluke o području poslovnice rada i lokaciji poslovnice rada kupca za
voditelje ključnih kupaca od 1. ožujka 2018., a drugi kriterij bit će na temelju
bodovanja prema ocjenama voditelja odjela za Voditelje ključnih kupaca u poslovnici
u S.. Poslodavac je na sve radnike u poslovnici u S. vodio računa o trajanju
radnog odnosa, starosti radnika i obvezama uzdržavanja koje terete radnika
sukladno čl. 115. ZR, a vodio je računa i o kriterijima iz čl. 113. Pravilnika, a i sve
radnike je bodovao prema navedenim kriterijima pa je tužitelj ostvario ukupno
najmanji broj bodova.
13. Svjedok Z. P., koji kod tuženika radi na radnom mjestu voditelja
prodaje, iskazao je kako u svom odjelu ima dva voditelja ključnih kupaca, jednog
predstavnika prodaje i tri brand menagera. Voditelj ključnih kupaca vodi velike,
najveće kupce (P., K., K., Š., E. i dr.), dogovara s njima
akcije, marketing, vodi brigu o kupcu, dok prodajni predstavnik obilazi manje kupce.
A. B. nije nikada upoznao, niti zna na kojem je radnom mjestu radio.
14. Iz iskaza svjedoka S. K., koji kod tuženika radi na radnom mjestu
voditelja divizije maziva, proizlazi kako se kod tuženika jednom godišnje provodi
razvojni plan zaposlenika i svaki voditelj radi to sa svojim timom, a da bi zaposlenik
dobio ocjenu jedan, vjerojatno bi trebao napraviti drastične propuste, ne dolaziti na
posao ili nešto drugo.
15. Saslušani svjedok M. B. u svom iskazu navodi kako su tužitelj i on
sjedili u istoj prostoriji prilikom rada i radili su isti posao, te da je tužitelj jedno vrijeme
radio u poslovnici u Z., a onda je dobio premještaj u poslovnicu u S.. Kupci
koje oni vode dijele se na ključne i obične te nacionalne (to su kupci koji imaju
prodajna mjesta na teritoriju cijele H., npr. S., K.. I., D.) i
regionalne (to su kupci koji imaju prodajna mjesta samo unutar regije ili 1-2 županije,
kao npr. R.), a A. je vodio nacionalne kupce –K., K., D.,
M. i još neke i na sastanke s tim kupcima tužitelj je išao u Z., jer su centrale
tih kupaca u Z.. Odluka o području poslovnica rada i lokaciji rada izašla je u
vrijeme kad je B. dobio otkaz, a nije postojala prije.
16. Svjedokinja T. B., voditeljica divizije P&G kod tuženika, u svom
iskazu navodi kako tužitelja nikada nije upoznala, niti je s njim radila. Dobila je, kao i
svi drugi, od ljudskih resursa tablice za ocjenjivanje članova tima, što je redovan
proces, s time da se ne spominje zašto im se daju tablice, a ocjenjivanje je vršila za
članove svog tima, njoj podređene, a kako tužitelj nije u njezinom odjelu, tako njega
nije ocjenjivala. Navodi kako kod tuženika postoji samo voditelj ključnih kupaca, a
nema podjele na voditelja nacionalnih i regionalnih kupaca. Voditelj ključnih kupaca
obilazi kupce po terenu i to mu je redovni dio posla.
17. Iz iskaza svjedokinje M. L., voditeljica odjela ljudskih resursa odnosno
kadrovske službe kod tuženika, proizlazi kako je u 2019. uprava donijela odluku da
se smanji broj radnih mjesta voditelj ključnih kupaca u poslovnici S. i ona je tada
kao voditelj ljudskih resursa trebala provesti tu odluku, budući da je odgovorna
postupati po nalogu uprave, voditi brigu i računa da sve bude transparentno i prema
zaposleniku i prema tvrtki. U travnju 2019. od svih voditelja prodajnih divizija
zatražila je putem maila da provedu bodovanje po određenim kriterijima za radno
mjesto voditelja ključnih kupaca, prodajnog predstavnika i asistenta ključnih kupaca i
voditelji su po određenim kriterijima izvršili ocjenjivanje članova svog tima od 1-5 i
svoju ocjenu vratili joj natrag, a ona je uz te njihove ocjene uzela u obzir još neke
kriterije, godine života, godine staža, je li slučajno imaju neku opomenu pred otkaz, je
li uzdržavani član i po svemu tome ispalo je da A. B. ima najmanji broj
bodova, što je ona prezentirala upravi koja odluku o poslovno uvjetovanom otkazu za
A. B., te mu je ponuđen isti ugovor s istim uvjetima, istim radnim mjestom,
ali u poslovnici Z., što je A. odbio. Također navodi kako je razlog za otkaz
organizacijskog karaktera, odnosno broj izvršitelja u poslovnici S. bio je veći nego
što je trebao biti, i jedan izvršitelj u S. nije imao što raditi, a u Z. ih je
nedostajalo.
18. Svjedok A. F., koji radi na radnom mjestu analitičara prodaje u Z., u
svom iskazu navodi kako zna da je tužitelj radio na radnom mjestu voditelja kupaca i
bio na relaciji Z. – S., te da je dobio otkaz ugovora o radu, ali razloge za
otkaz ne zna. Tužitelj je vodio kupce kao što su K., K., L., a
K. i K. su među top 10 kupaca, a I. je jača od K., a A. to
nije radio, a na sastanke bi dolazio na mjesto gdje je njihovo sjedište. Tužiteljevo
radno mjesto se zvalo Key Account Manager – KAM, dok kod tuženika ne postoji
radno mjesto voditelj nacionalnih ključnih kupaca.
19. Svjedokinja A. T. H., koja radi na radnom mjestu voditelja divizije, te
je bila direktno nadređena tužitelju, navodi kako je tužitelj radio na radnom mjestu
voditelja ključnih kupaca, vodio je kupce K., K., M. i D., a poslije i
druge kupce kao G., L., K., D. i radio je iz S., dok kod
tuženika ne postoji radno mjesto voditelj nacionalnih ključnih kupaca. U 2019. dobili
su odluku od uprave da se smanji broj ljudi u S. pa je tako A. ponuđeno da
prijeđe raditi u Z., jer je u Z. bilo posla, što je A. odbio pa je tako
došlo do otkazivanja mu ugovora o radu. Navodi kako je tužitelju plaća isplaćivana u
skladu s ugovorom i dok je radio iz Z. isplaćivana mu je naknada za odvojeni
život.
20. Svjedok D. L., koji je radio kod tuženika na radnom mjestu direktora
divizije prodaje, u svom iskazu navodi kako se tužitelj u njegovom odjelu vodio kao
voditelj ključnih kupaca te je vodio nacionalne kupce, da je prilikom zaposlenja
tužitelja dogovoreno u pogledu plaće, odnosno prihvaćen je zahtjev tužitelja. Nema
saznanja o dogovoru stranaka vezano za isplatu dijela plaće u iznosu od 1.600,00 kn
koja bi se isplaćivala na ime dnevnica kroz fiktivne putne naloge, a što se tiče
naknade za odvojeni život ista se tužitelju isplaćivala u određenom periodu.
21. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi kako je kod tuženika od kolovoza
2015. do sredine 2019. radio na radnom mjestu voditelja ključnih kupaca za
nacionalne kupce, koje je prvo vodio u Z., a kada je dobio skrbništvo nad
djetetom, tuženik mu je izašao u susret te je prebačen u S. odakle je obavljao
nacionalne kupce i svaki tjedan bio u Z. za sastanke s kupcima ili pregovore s
istima i rezultati za njegov rad u Z. su bili izvrsni. Par dana prije nego je dobio
poslovno uvjetovani otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora 16.04.2019., Uprava
tuženika je dne 4. 4. 2019. donijela odluku da ukida radno mjesto voditelja ključnih
kupaca s mjestom rada u S. uz određene kriterije. Navodi i kako su mu samo
mjesec dana prije nego mu je predan otkaz šefovi mailom ponudili da i dalje nastavi
raditi najveće kupce u H., što je najodgovornije mjesto u diviziji. Plaća mu je
bila 12.000,00-13.000,00 kn mjesečno, zajedno s naknadom od 1600,00 kuna. Ta
naknada je bila dio plaće, i dana je samo da se dođe na iznos plaće koji je on
potraživao prilikom zaposlenja i to su uredno isplaćivali, a pri početku rada u S. ti
putni troškovi su bili djelomično isplaćivani na što je mailom upozorio voditeljicu
ljudskih resursa.
22. Naime, tuženik je dana 4. 4. 2019. donio Odluku o smanjenju broja radnika
zaposlenih na radnom mjestu Voditelj ključnih kupaca u poslovnici S. i to za jednog
radnika, a kriterij za donošenje te odluke bit će poštivanje Odluke o području
poslovnice rada i lokaciji poslovnice rada kupca za voditelje ključnih kupaca od 1. 3.
2018. i bodovanje prema ocjenama voditelja odjela za Voditelje ključnih kupaca u
poslovnici S.. Odluka je donijeta zbog poslovno uvjetovanih razloga i to radi
optimizacije poslovanja, smanjenja troškova, transparentnim poslovanjem,
kvalitetnijim obavljanjem radnih zadataka i uslijed organizacijskih razloga Voditelj
ključnih kupaca mora raditi na području poslovnice glavne lokacije kao što je
područje poslovnice kontakt osobe za minimalno 60 % ključnih kupaca koje vodi, što
je već doneseno Odlukom o području poslovnice rada i lokaciji poslovnice rada kupca
za Voditelje ključnih kupaca od 1. 3. 2018. kojom je određeno kako lokacija rada
radnika koji radi na radnom mjestu Voditelj ključnih kupaca mora biti na području
regije poslovnice lokacije poslodavca, kao i područje regije poslovnice u kojoj radi
ključna osoba u nabavi tzv. Buyer ključnog kupca za minimalno 60 % ključnih kupaca
koje vodi. Pri takvoj novoj organizaciji poslovanja prestala je potreba za jednim
radnikom na radnom mjestu Voditelj ključnih kupaca pa je tužitelju dan otkaz uz
mogućnost da se zadrži kao radnik kod tuženika na novom radnom mjestu Voditelj
ključnih kupaca u poslovnici u Z., a što je tužitelj odbio.
23. Prema mišljenju ovog suda, opravdan razlog (organizacijski razlozi) za poslovno
uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR postoji u
slučaju kada poslodavac radi ekonomičnijeg i racionalnijeg poslovanja, izvrši
reorganizaciju rada tako da smanji broj radnika na radnim mjestima na kojima je po
tuženiku prestala potreba za istima, a sve to jer je pravo poslodavca da samostalno
organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i
mogućnostima, pri čemu mišljenja radnika o drugačijoj organizaciji poslovanja, kao
što je tužitelj izjavio kako je predlagao tuženiku drugačiju organizaciju poslovanja po
kojoj bi on radio 3 dana na jednoj lokaciji, a 2 dana na drugoj lokaciji, nisu od
utjecaja.
23.1. Dakle, tuženik je radi racionalnijeg i učinkovitijeg poslovanja, te smanjenja
troškova poslovanja izvršio reorganizaciju poslovanja smanjivanjem broja izvršitelja
na radnom mjestu na kojem je prestala potreba (tuženik je utvrdio kako u poslovnici
S. postoji potreba za smanjenjem jednog izvršitelja na radnom mjestu Voditelj
ključnih kupaca), zbog čega je bilo nužno ukinuti radno mjesto Voditelja ključnih
kupaca za jednog izvršitelja u poslovnici u S., a što je autonomno pravo
poslodavca. Dakle, po mišljenju ovog suda autonomno pravo poslodavca je da
organizira proces rada u skladu s potrebama poslova i uvjetima tržišta na način koji
će postizati najbolje rezultate rada, pa i utvrditi koja su mu radna mjesta potrebna, a
koja nisu, stoga je tuženik imao opravdani razlog izvršiti promjenu u organizaciji,
smanjenjem broja izvršitelja u poslovnici u S., jer mu više nije bilo potrebno imati
u toj poslovnici više izvršitelja na radnom mjestu Voditelj ključnih kupaca i time je
imao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju, a
pritom je tuženik tužitelju ponudio obavljanje tih istih poslova u Z., stoga
činjenica što više nije bilo potrebe za radno mjesto Voditelja ključnih kupaca ne čini
pobijanu odluku nezakonitom.
23.2. Osim toga, za istaknuti je kako sud ne može ocjenjivati razloge tuženika za
ukidanje određenog radnog mjesta, odnosno za smanjenje broja izvršitelja na
radnom mjestu Voditelj ključnih kupaca u poslovnici u S., je je pravo tuženika kao
poslodavca organizirati proces rada (raspored radnih mjesta i broj izvršitelja) onako
kako smatra svrsishodnim, učinkovitim, optimalnim, pri čemu nije odlučno što
radnik možda ima drugačije mišljenje o svrhovitosti reorganizacije i ukidanju radnog
mjesta, odnosno smanjenju broja izvršitelja.
23.3. Činjenica da je Odluka o smanjenju broja radnika zaposlenih na radnom mjestu
Voditelj ključnih kupaca na području poslovnice S. donesena 4. 4. 2019., godinu
dana poslije Odluke o području poslovnice rada i lokaciji poslovnice rada kupca za
Voditelje ključnih kupaca od 1. 3. 2018., kako to ističe tužitelj, nema nikakva utjecaja
na dopuštenost, odnosno nedopuštenost otkaza.
23.4. Tuženik je iskazao volju i želju da tužitelja zadrži u tvrtki ponudivši mu isto
radno mjesto – Voditelj ključnih kupaca, ali u poslovnici u Z., i to ponudom
izmijenjenog ugovora o radu, za iste uvjete rada, te istu plaću kao i na radnom mjestu
na kojem je dobio otkaz, što ne spori ni sam tužitelj, ali je tužitelj odbio takvo radno
mjesto.
24. Nadalje, a s obzirom na to da svaki slučaj otkazivanja treba biti individualiziran,
tuženik je tužitelju dao otkaz ugovora o radu vodeći računa o trajanju radnog odnosa,
starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, a pri tome uzimajući u obzir i
druge kriterije propisane Pravilnikom o radu.
24.1. Naime, iz Odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da su uz tužitelja u
poslovnici S. radili na radnom mjestu Voditelj ključnih kupaca, Odjel prehrana
M. B. i V. M., te V. G., O. P.&G pa je tuženik, a s
obzirom da je prestala potreba za radom jednog izvršitelja Voditelja ključnih kupaca,
izvršio usporedbu tih radnika prema kriterijima iz čl. 115. ZR i čl. 113. Pravilnika o
radu i prema svim tim kriterijima utvrđeno je od strane tuženika kako je tužitelj
ostvario najmanji broj bodova 20,1, dok su M. B. i V. M. ostvarili
svaki po 27,2 bodova, a V. G. 35,8 bodova.
24.2. Tuženik je pri odlučivanju o otkazu ugovora o radu vodio računa o trajanju
radnog odnosa (tužitelj je u radnom odnosu kod tuženika od 27. 5. 2015. što
pomnoženo s koeficijentom 0,3 daje 0,9 bodova, M. B. i V. M.
su u radnom odnosu kod tuženika od 12. 4. 2010. što pomnoženo s koeficijentom 0,3
daje svakome po 2,4 boda, V. G. u radnom odnosu je od 4. 9. 2016. što
pomnoženo s koeficijentom 0,3 daje 3,6 bodova), starosti radnika (tužitelj - 46
godina pomnoženo s koeficijentom 0,2 daje 9,2 boda; M. B. - 44 godine
pomnoženo s koeficijentom 0,2 daje 8,8 bodova, V. M. - 49 godina
pomnoženo s koeficijentom 0,2 daje 9,8 bodova, te V. G. 41 godina što
pomnoženo s koeficijentom 0,2 daje 8,2 boda), te obvezama uzdržavanja koje terete
radnika (za tužitelja obveza uzdržavanja jednog djeteta što pomnoženo s
koeficijentom 3 daje 3 boda, a za M. B. i V. M. obveza
uzdržavanja za dvoje djece što pomnoženo s koeficijentom 3 daje za svakoga po 6
bodova, a V. G. obveza uzdržavanja troje djece što pomnoženo s
koeficijentom 3 daje 9 bodova), a sve u skladu s odredbom čl. 115. ZR, kao i
kriterijima iz čl. 113. Pravilnika o radu i to kvaliteta rada, inicijativa, proaktivnost te
ponašanje radnika prema kolegama, poslovnim partnerima, prema kojima je ocjena
prodajnog tima voditelja odjela P. od 4. 4. 2019. za Voditelje ključnih kupaca u
S.: kvaliteta rada: tužitelj 3, M. B. 4, V. M. 3; inicijativa,
proaktivnost; tužitelj 3; M. B. 3 i V. M. 2; ponašanje prema
kolegama, partnerima: tužitelj 1, M. B. 3 i V. M. 4., a ocjena
prodajnog tima voditelja odjela P&G za V. G. kvaliteta rada, inicijativa,
proaktivnost i ponašanje prema kolegama, partnerima sve 5. Tužitelj je po svim
kriterijima imao sveukupno 20,1 bod, M. B. 27,2 boda, V. M.
27,2 boda i V. G. 35,8 bodova.
24.3. Dakle, prilikom odlučivanja o otkazu na radnike su primijenjeni isti kriteriji i
prema tim kriterijima tužitelj je ostvario najmanji broj bodova pa se ukazuju
neutemeljene tvrdnje tužitelja kako su kriteriji prilagođeni samo da bi tužitelj dobio
otkaz. Da koristi iste kriterije i sustav bodovanja pri otkazivanju ugovora o radu
tuženik je u spis priložio i presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-1489/15
od 30. 6. 2017. potvrđenu presudom Županijskog suda u Zagrebu br. GžR- 1314/17
od 30. lipnja 2017. Osim toga, ocjenjivanje po kriterijima iz čl. 113. Pravilnika o radu
nisu bili jedini prema kojima je tužitelj ocjenjivan, jer je obveza poslodavca prilikom
odlučivanja kojem od radnika će dati otkaz primjenjivati kriterije iz čl. 115. ZR (godine
života, radni staž kod tuženika, te obveze uzdržavanja), a prema kojim kriterijima je
tužitelj, a u odnosu na drugu dvojicu koji su radili na istom radnom mjestu i u istom
odjelu Prehrane kao i on, imao najmanji broj bodova (tužitelj 13,1 bod /godine života
46 x koef. 0,2 = 9,2; radni staž x koef. 0,3 = 0,9, te obveze uzdržavanja x koef. 3 = 3/,
M. B. ima ukupan broj bodova 17,2 /godine života 8,8 + radni staž 2,4 +
obveze uzdržavanja 6/, a V. M. 18,2 bodova /godine života 9,8 + radni
staž 2,4 + obveze uzdržavanja 6/), dok V. G. koji je radio na istom radnom
mjestu kao i tužitelj, samo u O. P.&G 20,8 bodova /godine života 41 x koef. 0,2 =
8,2; radni staž x koef. 0,3 = 3,6 , te obveze uzdržavanja x koef. 3 = 9/), tako da
uzimajući u obzir samo te kriterije, bez drugih kriterija koje je poslodavac propisao čl.
113. Pravilnika radu, očito je da tužitelj ima najmanji broj bodova.
25. Također tužitelj ističe kako nije provedeno ocjenjivanje po WDP obrascu (tužitelj
je iskazao kako se samo njega u 2018. nije ocijenilo po WDP obrascu iako je od
šefice A. T. H. tražio da to naprave što je ona odugovlačila i na kraju nije
ni napravila. WDP obrazac je službeni interni dokument koji svi službenici dobivaju, a
očito namjerno WDP obrazac za njega nije ispunjen, jer bi njegove ocjene bile
različite od onih negativnih ocjena koje je dobio pri otkazu), međutim, činjenica da po
istome nije ocijenjen nema utjecaja na otkazivanje ugovora o radu, jer je tuženik
prilikom otkazivanja primijenio kriterije propisane odredbom čl. 115. ZR i čl. 113.
Pravilnika o radu prema kojim su navedeni kriteriji za ocjenjivanje koje je tuženik i
primijenio. Osim toga, za uzgred je navesti kako prema priloženim od strane tuženika
povratnim informacijama radnopravnih kolega –Work and Development Plan-zahtjev
za povratnim informacijama Feedback formular iz studenoga 2018. tužitelj od svojih
radnih kolega nije baš ocijenjen dobrim ocjenama, ali to nije ni na koji način utjecalo
na ocjenjivanje tužitelja prilikom otkazivanja ugovora o radu.
26. Činjenica da su prilikom otkazivanja ugovora o radu ocjenjivani i radnici koji rade
na različitim poslovima od tužitelja ne dovodi do nedopuštenosti odluke o otkazu
ugovora o radu, a osim toga, u odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju naznačeno je
kako su pored radnika na radnom mjestu Voditelj ključnih kupaca, ocjenjeni i radnici
koji nisu na tom radnom mjestu, nego na radnom mjestu Regionalni predstavnik
prodaje, Asistent voditelja ključnih kupaca i Regionalni voditelj prodaje.
27. Nadalje, navodi tužitelja kako je uspoređivan s kolegama koji ne rade isti posao
kao on, jer je on radio na radnom mjestu Voditelj nacionalnih ključnih kupaca, dok
M. B. i V. M. na radnom mjestu Voditelja regionalnih ključnih
kupaca, ukazuju se neutemeljenim, jer je tužitelj zaposlen na radnom mjestu Voditelj
ključnih kupaca, kako glasi i njegov ugovor o radu, na kojem radnom mjestu su
zaposleni i M. B. i V. M., te V. G., kao što nesumnjivo
proizlazi i iz iskaza svjedoka B. (koji je iskazao kako je radio iste poslove kao i
tužitelj, samo s drugim kupcima, te da je on vodio i regionalne i nacionalne kupce).
Činjenica da je tužitelj vodio K., K., M., D., koji su po tužitelju veći
kupci od R., S., T., koje su vodili B. i M., ne znači
samim time da je kod tuženika vršena podjela voditelja na nacionalne i regionalne
kupce, jer su svi oni zaposleni na radnom mjestu Voditelji ključnih kupaca (što je i
svjedok B. iskazao), što znači da su ne samo K., K., M., D.
(kojima je sjedište u Z.), a za koje je tužitelj iskazao kako su najveći financijski
kupci naspram R., V., S., S., T., koje su vodili B. i
M., već i T., R., S., V. i dr. ključni kupci za tuženika, jer
kako proizlazi i iz tablice prihoda za razdoblje od 2017. do 2019. od tih kupaca (a
koje tužitelj naziva manjim regionalnim kupcima i koji su po njemu manje važni)
tuženik ostvaruje veće prihode nego od kupaca (koje tužitelj smatra nacionalnim
kupcima i važnim za tuženika) pa usporedbe radi u 2018. od S. i T.
tuženik je ostvario veće prihode nego od K. ili K., a u 2019. od
K., a najveći prihod od K. ostvaren je u 2019., dakle nakon otkaza
ugovora o radu tužitelju.
27.1. Da kod tuženika nema podjele na voditelje nacionalnih ključnih kupaca i
voditelje regionalnih ključnih kupaca, već se isključivo radi o voditeljima ključnih
kupaca nesumnjivo proizlazi i iz iskaza svjedokinja A. T. H. (koja je
iskazala kako kod tuženika ne postoji radno mjesto voditelja nacionalnih ključnih
kupaca, već samo voditelji ključnih kupaca i svi kupci koje vode voditelji ključnih
kupaca su važni za tuženika) i T. B. (koja je iskazala kako kod tuženika
postoji samo voditelj ključnih kupaca, a nema podjele na voditelja nacionalnih i
regionalnih kupaca), te svjedoka A. F. (koji je iskazao kako ne postoji radno
mjesto voditelj nacionalnih ključnih kupaca), Z. P. (koji je iskazao kako
kod tuženika ne postoji voditelj nacionalnih ključnih kupaca, već samo voditelj
ključnih kupaca /Key Account Manager-KAM/), S. K. (koji je iskazao kako kod
tuženika ne postoji voditelj nacionalnih ključnih kupaca, već postoji radno mjesto
voditelja ključnih kupaca /KAM/). Svjedok D. L. je iskazao kako je do
dolaska tužitelja u poslovnicu u S. dvoje radnika radilo u istoj na radnom mjestu
voditelja regionalnih kupaca, te da su nacionalni kupci oni koji imaju prodajna mjesta
po čitavoj RH (K., K., L.), najveći kupci u RH, a regionalni koji imaju
prodajna mjesta u određenoj regiji, ali ni iz njegovog iskaza ne proizlazi da su kod
tuženika postojala radna mjesta Voditelj nacionalnih ključnih kupaca i Voditelj
regionalnih ključnih kupaca, već samo Voditelj ključnih kupaca, a što su bili u O.
prehrane ne samo tužitelj, već i M. B. i V. M., a u O. P.&G
V. G..
28. Također, tvrdnje tužitelja kako je otkaz nezakonit i nepotpun jer nije naveden
datum prestanka radnog odnosa, jer tuženik nije priznao tužitelju pravo na razmjerni
dio godišnjeg odmora za 2019., kao i neiskorišteni dio godišnjeg odmora za 2018.,
niti je utvrđena visina naknade koju je poslodavac dužan isplatiti radniku umjesto
neiskorištenog godišnjeg odmora, a nije naveden ni iznos otpremnine koji tužitelju
pripada zbog poslovno uvjetovanog otkaza, sud smatra neutemeljenim, jer činjenica
da u otkazu ugovora o radu nije naveden datum prestanka ugovora o radu, nije
utvrđen razmjerni dio neiskorištenog godišnjeg odmora niti visina naknade za isti, kao
što nije naveden iznos otpremnine, samim time ne čini odluku o otkazu ugovora o
radu nedopuštenom.
29. Odredbom članka 120. ZR, propisano je što mora sadržavati otkaz ugovora o
radu i to da otkaz mora biti sastavljen u pisanom obliku (stavak 1.), mora sadržavati
pisano obrazloženje razloga za otkaz (stavak 2.) i mora se dostaviti osobi kojoj se
otkazuje (čl. 3.). Čl. 121. ZR određeno je od kada teče otkazni rok i vrijeme za koje
otkazni rok ne teče, a čl. 122. uređeno je najmanje trajanje otkaznog roka.
30. Sporni otkaz dan je u pisanoj formi, obrazložen je i dostavljen je radniku, ovdje
tužitelju, jer od trenutka dostave otkaza počinju teći pravne posljedice (kao što je
npr. otkazni rok i slično), stoga ugovor prestaje istekom zakonom propisanog roka,
koji je u ovom slučaju utvrđen u trajanju od dva mjeseca i dva tjedna, odnosno
tužiteljev ugovor prestao je s danom 30. lipnja 2019., a kada je i odjavljen s HZMO-a.
31. Osim toga, radnik kojem poslodavac otkazuje poslovno uvjetovanim otkazom,
ima pravo na otpremninu ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 126. ZR-a, a u odluci o otkazu
jasno je navedeno kako tužitelju temeljem čl. 126. ZR i čl. 116. Pravilnika o radu
pripada pravo na otpremninu u iznosu 1/3 prosječne mjesečne bruto 1 plaće
ostvarene u prethodna tri mjeseca, a koja je u ovom slučaju iznosila 16.720,00 kn,
međutim, činjenica da nije naveden ukupan iznos otpremnine koji tužitelja pripada
zbog otkaza ugovora o radu samim time ne čini odluku o otkazu nezakonitom.
32. Isto tako, činjenica da u odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju nije priznato
pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora za 2019., kao i neiskorišteni dio godišnjeg
odmora za 2018., niti je utvrđena visina naknade umjesto neiskorištenog godišnjeg
odmora, nema za posljedicu nedopuštenost takvog otkaza. Naime, odredbom čl.
82. st.1. ZR u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac je dužan radniku koji nije
koristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, a koja
se određuje razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora (st.2. istog
članka). Odredbom čl. 121. st.5. ZR određeno je kako otkazni rok teče za vrijeme
godišnjeg odmora. Dakle, iz gore navedenih odredbi Zakona, ne proizlazi da odluka
o otkazu mora sadržavati odluku o godišnjem odmoru, a osim toga u odluci o otkazu
navedeno je kako radnik ima pravo na naknadu plaće i sva prava kao da je radio do
isteka otkaznog roka, što uključuje i prava tužitelja vezana za godišnji odmor.
33. S obzirom na to da je tuženik dokazao postojanje opravdanih (organizacijskih)
razloga za poslovno uvjetovani otkaz te da je upravo iz tih razloga tužitelju otkazan
ugovor o radu, to je valjalo tužbeni zahtjev za utvrđenje da je poslovno uvjetovani
otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 14. 4. 2019. nedopušten,
odbiti kao neosnovan. S tim u vezi neosnovan je i zahtjev za isplatu bruto naknade
mjesečnih plaća za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 18. kolovoza 2019., kada nije
radio, jer je odjavljen s HZMO-a 30. lipnja 2019., do trenutka zaposlenja u drugoj
tvrtki 19. kolovoza 2019. uz pripadajuće zakonske zatezne kamate od dospijeća
svakog pojedinog iznosa do isplate.
34. U smislu odredbi čl. 112. st.1. toč. 8. ZR određen je način prestanka ugovora
o radu, a između ostalih i odlukom nadležnog suda (sudski raskid).
35. Prema odredbi čl. 125. st.1. ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a
radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan
prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a
najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o
trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika; st. 2.
citiranog članka određeno je kako Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može
donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to
da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih
stranaka, nije moguć. a st. 3. citiranog članka poslodavac i radnik mogu zahtjev za
prestanak ugovora o radu na način iz stavka 1. i 2. podnijeti do okončanja glavne
rasprave pred sudom prvog stupnja.
36. Budući da je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim odluke o
poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, to se ukazuje neosnovanim i zahtjev
za sudskim raskidom ugovora o radu i isplatom naknade štete zbog sudskog raskida
ugovora o radu.
37. Zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 7.697,92 eura/58.000,00 kn na ime
naknade plaće za razdoblje od travnja 2017. do kolovoza 2019. sud također smatra
neosnovanim. Naime, tužitelj je dok je radio u Z. primao naknadu za odvojeni
život od obitelji koja se nalazi u S. u iznosu od 1.600,00 kn mjesečno, što nije
prijeporno među strankama, ali kada je tužitelj premješten s mjestom rada u
poslovnicu u S., temeljem ugovora o radu od 15. 7. 2016. to isti nema pravo na
naknadu za odvojeni život.
37.1. Naime, naknada za odvojeni život od obitelji je naknada koja se isplaćuje
radniku za vrijeme provedeno na radu u mjestu koje je različito od mjesta gdje radnik
stanuje, a pri tome je radnik odvojen od obitelji i ona služi radniku za pokriće
uvećanih troškova stanovanja, prehrane i dr. koju radnik ima u mjestu gdje radi.
Navodi tužitelja da će se nakon što je tužitelju po ugovoru od 15. 7. 2016. istome
isplaćivati 1.600 kn kroz fiktivne putne naloge, što mu je isplaćivano do travnja 2017.,
kada je tuženik prestao isplaćivati tu naknadu, o čemu svjedoče e mail
korespondencija su neutemeljeni. Naime, ostvarivanje prava na naknadu za odvojeni
život uređuje se ugovorom o radu, pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom, a ako
isto nije uređeno tim aktima, onda radnik ne može ostvariti to pravo pa iako na to
ispunjava uvjete. Osim toga, iz ugovora o radu od 24. 7. 2015., odnosno priloga I. tog
ugovora o radu, opis poslova voditelja ključnih kupaca (KAM) proizlazi da tužitelj za
obavljanje propisanih poslova ima na raspolaganju službeno vozilo, prijenosno
računalo, službeni mobitel i pravo na 1.600,00 kn naknade za odvojeni život za
vrijeme rada u poslovnici Z., što je i tužitelj potpisao, tako da je istome prilikom
prelaska u poslovnicu S. prestalo pravo na isplatu iznosa od 1.600,00 kn.
37.2. Navodi tužitelja da je primao naknadu od 1.600,00 kn i kada je premješten u
poslovnicu S. (iskazao je kako mu je u početku rada u poslovnici S. djelomično
plaćena naknada), i to kroz fiktivne putne naloge, sud smatra neutemeljenim i ničim
dokazanim. Tužitelj na te okolnosti nije pružio niti priložio odgovarajuće dokaze
kojima bi na nesumnjiv način uvjerio ovaj sud u istinitost svojih tvrdnji. Naime, da je
tužitelju isplaćivana naknada od 1.600,00 kn i kada je počeo raditi u poslovnici u
S. proizlazi samo iz iskaza tužitelja saslušanog kao parničnu stranku, dok iz
iskaza svjedoka H. i L., ne proizlazi pravo tužitelja na isplatu naknade za
odvojeni život i za vrijeme rada u poslovnici S., svjedok L. je iskazao kada je
tužitelj otišao na rad u S. ne sjeća se što je bilo dogovoreno s naknadom od
1.600,00 kn, ali se sjeća da tužitelj nije bio zadovoljan s tim dijelom, no radilo se o
kadrovskoj službi na što on nije mogao utjecati, a svjedoci F., P., B.,
B. nemaju posebnih saznanja o isplati takove naknade tužitelju.
38. Imajući u vidu prednje, valjalo je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbiti u cijelosti i
odlučiti kao u točki I. izreke presude.
39. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155. Zakona o
parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP) te je tuženiku,
koji je u cijelosti uspio u sporu, priznat trošak zastupanja po punomoćniku prema
Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 142/12, 103/14, 118/14,
107/15, 37/22, 126/22; dalje: Tarifa) kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu 100
bodova, za sastav podneska od 28. rujna 2019. i 8. siječnja 2022. po 250 bodova,
za zastupanje na ročištu od 2. srpnja 2019. 100 bodova, od 17.listopada 2019. 62,5
bodova, od 23. rujna i 9. prosinca 2019., 28. siječnja i 14. lipnja 2021., 30. ožujka; 1.
lipnja i 6. listopada 2022., te 18. siječnja 2023. po 250 bodova, a što pomnoženo s
vrijednošću boda od 1,33 eura/10,00 kn, odnosno 1,99 eura/15,00 kn (za podnesak
od 8. 1. 2022. i pristup ročištu od 18. 1. 2023.) iznosi 4.004,13 eura, na ime PDV-a
iznos od 1.001,03 eura, ukupno iznos od 5.005,16 eura/37.711,40 kn, a kao u točki
II izreke presude. Tuženiku nisu priznati troškovi pristupa na ročište od 24. veljače
2020. budući da tog ročišta nije ni bilo.
U Splitu 8. ožujka 2023.
S U T K I N J A
Katica Bojčić Vidović, v. r.
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom
Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15
dana od dana primitka pisanog otpravka presude.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.