- 1 -              Poslovni broj: Usž-1002/2021-6

                              

Poslovni broj: Usž-1002/2021-6

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat - Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. H., J., Bosna i Hercegovina, s boravištem u Z., kojeg zastupa opunomoćenica M. L., odvjetnica u Z., protiv tuženika I. Povjerenstva za žalbe, Z., radi prestanka dozvole za boravak i rad te protjerivanja iz Europskog gospodarskog prostora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1092/19-9 od 22. siječnja 2021., na sjednici vijeća održanoj  8. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1092/19-9 od 22. siječnja 2021.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

 

Obrazloženje

 

 

1.              Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1092/19-9 od 22. siječnja 2021., odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja I. povjerenstva za žalbe, KLASA:UP/II-217-02/18-06/122, URBROJ:317-18-3 od 29. siječnja 2019.

2.              Rješenjem tuženika KLASA:UP/II-217-02/18-06/122, URBROJ:317-18-3 od 29. siječnja 2019. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave z., Sektora upravnih i inspekcijskih poslova, broj: 511-19-23/1-PB-44221-UP/I-470/2-2018 od 18. srpnja 2018.

3.              Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave z., Sektora upravnih i inspekcijskih poslova, broj: 511-19-23/1-PB-44221-UP/I-470/2-2018 od 18. srpnja 2018., tužitelj je protjeran iz Republike Hrvatske (točka 1. izreke); prestao mu je zakoniti boravak i dozvola za boravak i rad izdana pod brojem:511-19-23/1-PB-44221-UP/I-47071-2018., na vremenski period  od 22. siječnja 2018. do 21. siječnja 2019. u svrhu rada u trgovačkom društvu G. g. d.o.o., Z. i biometrijska dozvola boravka serijskog broja 4015095, s danom izvršnosti toga rješenja (točka 2. izreke);  zabranjen mu je ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj u trajanju od pet godina od dana napuštanja Republike Hrvatske (točka 3. izreke); dužan je napustiti Europski gospodarski prostor, odnosno Republiku Hrvatsku u roku od sedam dana od dana izvršnosti toga rješenja (točka 4. izreke); dužan je prilikom napuštanja Republike Hrvatske to rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu (točka 5. izreke) te da ako po izvršnosti toga rješenja ne postupi odmah, prisilno će se udaljiti sukladno članku 122. Zakona o strancima (točka 6. izreke).

4.               Tužitelj je protiv presude podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka,  pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10, 143/12, 152/14, 94/16,  29/17 i 110/21, dalje: ZUS). U žalbi, ističe da ostaje kod navoda iz tužbe i, u bitnome, navodi da su u prvostupanjskom sporu povrijeđena načela sudskog postupka iz članka 5. ZUS-a (načelo zakonitosti), članka 6. stavka 1. ZUS-a (načelo izjašnjavanja stranke) i članka  7. stavka 1. ZUS-a (načelo usmene rasprave), te članak 5. stavak 1. (načelo saslušanja stranke i članak 7. stavak 3. (načelo utvrđivanja materijalne istine) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP). Tvrdi da mu nije dana mogućnost da se izjasni niti o jednom navodu iz bilo kojeg navodnog dokumenta Sigurnosno-obavještajne agencije (dalje: SOA), da mu nije pružena mogućnost da se na te okolnosti sasluša, te je nejasno kako je sud odbio tužbeni zahtjev ako se on ni na jednu okolnost koju je iznio tuženik, kao ni na navodne prepreke utvrđene od SOA-e nije mogao očitovati, a zbog odbijanja da ga se sasluša. Smatra kako je navedenim postupanjem prvostupanjskog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje, s obzirom da sud nije odgovorio na ključno pitanje zašto mu nije dana mogućnost da ga se sasluša na okolnosti navedene u izreci prvostupanjskog rješenja. Ističe da su utvrđenja iz prvostupanjskog rješenja paušalna, odnosno da uopće nije moguće utvrditi koji su razlozi donošenja toga rješenja, jer iz obrazloženja rješenja nisu vidljivi odlučujući razlozi niti je moguće utvrditi iz kojeg razloga je tuženik donio osporeno rješenje, kao i da nisu vidljivi razlozi zbog kojih nije odlučeno o njegovim zahtjevima istaknutim tijekom postupka koji je prethodio, a  isto tako, nisu vidljivi ni razlozi zbog kojih je sud donio pobijanu presudu. Zbog toga smatra da rješenja u upravnom postupku nisu donesena u skladu s člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09 i 110/21). Tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Navodi da je 2014. godine otišao u SR Njemačku, gdje je tražio azil iz humanitarnih razloga, da nikad nije počinio prekršaj niti kazneno djelo, kako u Republici Hrvatskoj, tako ni u SR Njemačkoj i Bosni i Hercegovini, te da se protiv njega ne vodi nikakav kazneni postupak. Smatra da bi primjena mjere iz točke 3. prvostupanjskog rješenja bila opravdana samo u odnosu na osobu koja bi postupila protivno pravnom poretku Republike Hrvatske, te koja bi činila kaznena djela, a što kod njega nije slučaj. Ističe da prvostupanjski sud svoju tvrdnju iz obrazloženja pobijane presude da pravo na uvid u dokaze nije apsolutno, ne potkrepljuje činjenicama niti propisima materijalnog prava. Zbog svega navedenog smatra da je pogrešno primijenjeno i materijalno pravo. Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži naknadu troškova sastava žalbe.

5.               Tuženik, u odgovoru na žalbu, navodi da SOA prikupljanje podatka provodi temeljem Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske („Narodne novine“, 79/06 i 105/06), da se pobijana odluka temelji na klasificiranom dokumentu SOA-e, na osnovi kojeg postoje sigurnosne zapreke za izdavanje dozvole za boravak i rad tužitelju te da je sud ostvario potpuni uvid u taj dokument, u kojem su navedeni razlozi zbog kojih je SOA dala negativno mišljenje i zbog kojih je u upravnom postupku utvrđeno da tužitelj kao stranac predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost, slijedom čega je utvrđena zapreka u smislu članka 54. stavka 1. točke 6. Zakona o strancima („Narodne novine“ 130/11, 74/13, 69/17 i 46/18.). 

6.              Žalba nije osnovana.

7.              Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nije utvrdio osnovanim žalbene razloge zbog kojih tužitelj pobija presudu, a ne postoje ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

8.              Prvostupanjsko javnopravno tijelo je odluku (rješenje) donijelo temeljem klasificiranog dokumenta SOA-e, pozivom na odredbu članka 54. stavka 1. točke 6., u svezi  članka 5. stavaka 1. i 2. Zakona o strancima te članka 90. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima, u svezi članka 108. stavka 2. točke 4. navedenog Zakona (odredbe citirane u obrazloženju osporavanog rješenja), utvrdivši pritom da tužitelj zbog postojanja sigurnosne zapreke više ne ispunjava uvjete iz članka 54. stavka 1. točke 6. Zakona o strancima, za nastavak boravka u Republici Hrvatskoj. Tuženik je nakon uvida u klasificirani dokument SOA-e utvrdio da je prvostupanjsko rješenje pravilno i na zakonu osnovano, slijedom čega je osporavanim rješenjem odbio žalbu tužitelja.

9.              Prvostupanjski sud je nakon uvida u sudski spis, spise predmeta tuženika i klasificirani dokument SOA-e, utvrdio da su prvostupanjsko i  osporeno rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode.

10.              U prosuđivanju dokaza pribavljenih u upravnom i prvostupanjskom sudskom postupku, te onog koji je sam izveo (uvidom u klasificirani dokument SOA-e dana 8. ožujka 2023.), ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom i sudskom postupku.

11.              Naime, u upravnom i sudskom postupku utvrđeno je da tužitelj kao stranac predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost slijedom čega i prema ocjeni ovog Suda postoje sigurnosne zapreke za nastavak boravka u Republici Hrvatskoj u smislu članka 54. stavka 1. točke 6. Zakona o strancima, a  time i za nastavak boravka u Republici Hrvatskoj.

12.              Člankom 5. stavkom 1. Zakona o strancima propisano  je da sigurnosnu provjeru za državljane treće zemlje u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti provodi SOA. U odluci kojom se iz razloga nacionalne sigurnosti odbija ili prestaje boravak državljaninu treće zemlje ili se državljanin treće zemlje protjeruje, navest će se zakonska odredba bez obrazlaganja razloga koji su bili odlučujući za donošenje odluke (stavak 2.).

13.              Prema članku 41. Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“ 85/08) iznimno od članak 35. i 39. toga Zakona, kad je riječ o sigurnosnim provjerama za strance koji će boraviti ili borave u Republici Hrvatskoj i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo, nadležna SOA dostavlja podnositelju zahtjeva samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke.

14.              Djelovanje SOA-e, na području Republike Hrvatske usmjereno je na sprječavanje aktivnosti ili radnji koje se poduzimaju radi ugrožavanja Ustavom utvrđenog poretka, ugrožavanja sigurnosti državnih tijela, građana i nacionalnih interesa. SOA prikuplja, analizira, obrađuje i ocjenjuje podatke političke, gospodarske, znanstveno-tehnološke i sigurnosne i prirode koji se odnose na strane države, organizacije, političke i gospodarske saveze, skupine i osobe, osobito one koji ukazuju na namjere, mogućnosti, prikrivene planove i tajna djelovanja usmjerena na ugrožavanje nacionalne sigurnosti, odnosno podatke koji su od značaja za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske (članak 23. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske).

15.              Stoga tvrdnja tužitelja da nije kažnjavan i da se protiv njega ne vodi nikakav kazneni postupak, te da ne predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost, navodeći da je prvostupanjski sud to bio dužan utvrditi njegovim saslušanjem, nije od utjecaja za drugačije rješenje ove upravne stvari.

16.              Naime, ugrožavanje nacionale sigurnosti nije pitanje koje se utvrđuje u upravnom i sudskom postupku. Sud samo ocjenjuje radi li se o nekontroliranoj slobodi sigurnosnih tijela („tajnih službi") te je li zbog navodne procjene („ugroze nacionalne sigurnosti“) narušeno načelo vladavine prava. U ovom predmetu, Sud to nije utvrdio.

17.              Prvostupanjski je sud dao mogućnost strankama izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima u predmetnom upravnom sporu (članak 6. ZUS-a) te je pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari,  uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijane odluke tuženika, kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu (izvršen uvid u klasificirane podatke SOA-e), dok nije prihvatio dokazni prijedloge za saslušanjem tužitelja. Stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (članak 33. stavak 3. ZUS-a). Međutim, sud je dužan u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranka o kojima nije iznio razloge tijekom spora (članak 60. stavak 4. ZUS-a), a što je prvostupanjski sud učinio te je valjano i argumentirano obrazložio zašto nije izveo predložene dokaze. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava. Zbog toga nisu osnovani ni žalbeni navodi o navodim povredama načele ZUS-a i ZPP-a. 

18.              Upravni sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju na kojoj se temeljilo mišljenje SOA-e. Na temelju uvida u klasificiranu dokumentaciju SOA-e, utvrdio je da ta dokumentacija sadržava u dovoljnoj mjeri jasne i argumentirane navode iz kojih proizlazi da postoje sigurnosne zapreke radi kojih je odbijen zahtjev za produženje privremenog boravka odnosno za prestanak zakonitog boravka u Republici Hrvatskog. Dana 8. ožujka 2023. i ovaj je Sud izvršio uvid u klasificirane podatke SOA-e. Iz tih podataka, a koji se ne temelje isključivo na subjektivnom dojmu ovlaštenog službenika već je riječ  o konkretnim, sigurnosno relevantnim saznanjima proizlazi da u tužiteljevu slučaju postoje okolnosti koje upućuju na zaključak da postoje sigurnosne zapreke odnosno razlozi zaštite nacionalne sigurnosti. Ocjenjujući navedene podatke sadržane u spisu SOA-e samostalno i zajedno s ostalim dokazima provedenima u postupku, ovaj Sud smatra da činjenično stanje pruža valjanu osnovu za donošenje rješenja javnopravnih tijela.

19.              Ostali navodi tužitelja, o tome da je 2014. godine otišao u SR Njemačku, gdje je tražio azil iz humanitarnih razloga, da nikad nije počinio prekršaj niti kazneno djelo, kako u Republici Hrvatskoj, tako ni u SR Njemačkoj i Bosni i Hercegovini, te da se protiv njega ne vodi nikakav kazneni postupak, nisu odlučni.

20.              Ovaj Sud stoga ocjenjuje da su rješenja javnopravnih tijela težila legitimnom cilju (zaštiti segmenata javnog interesa što se odnose na nacionalnu sigurnost) te da njihovim donošenjem, kao ni pobijanom presudom, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

21.              Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 4 ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

 

U Zagrebu 8. ožujka 2023.

 

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić – Babić, v.r.