1              Poslovni broj: Gž-1168/2022-2

 

 

 

                                                                                                               

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1168/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. d.o.o. R.,  (OIB:...), zastupanog po punomoćniku F. M., odvjetniku u R., protiv tuženika T. B. iz R., (OIB:...), radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude sadržane u presudi i rješenju Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-986/2021-14 od 17.lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda sadržana u presudi i rješenju Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-986/2021-14 od 17.lipnja 2022.

 

             

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom prvostupanjskom presudom i rješenjem, presudom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilješkinje M. S.-D., poslovni broj Ovrv-108/2021 od 15. rujna 2021., a kojim je tuženiku bilo naloženo da tužitelju isplati iznos od 6.923,00 kuna i pripadajuće zakonske zatezne kamate na iznose i s rokovima dospjelosti pobliže navedenim u izreci pobijane presude (I), a tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 758,00 kuna i pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate (II), a rješenjem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilješkinje M. S.-D. iz R., poslovni broj Ovrv-108/2021 od 15. rujna 2021., kojim je tuženiku bilo naloženo da tužitelju isplati 33.830,00 kuna i pripadajuće zakonske zatezne kamate prema iznosima i rokovima dospjelosti pobliže navedenim u izreci toga rješenja.

 

2.              Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj, istu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, tužitelj navodi da je njegov tužbeni zahtjev odbijen uz utvrđenje da tužitelj i tuženik nisu svoje međusobne odnose uredili sukladno odredbi čl. 4. Općih uvjeta opskrbe plinom, da isporuka plina za predmetnu zgradu nikada nije ni započela pa da onda tužitelj neosnovano tereti tuženika za plaćanje fiksne naknade za opskrbu plinom za navedenu zgradu, da je i cjelokupna tražbina tužitelja zastarjela, a te zaključke prvostupanjskog suda tužitelj smatra pogrešnim, kako činjenično tako i glede primjene materijalnog prava.

              Tužitelj navodi da prvostupanjski sud nije cijenio činjenice da je tuženik usmeno zatražio demontažu plinomjera, ali da do toga nije došlo jer da to tuženik nije zatražio pisano, da tuženik nije platio ni naknadu za demontažu plinomjera pa da zbog toga isti nisu ni demontirani, da je tužitelj nakon što je sklopio ugovor sa tuženikom montirao u zgradu 19 plinomjera, da je tuženik bio investitor izgradnje 19. stambenih jedinica, da tuženik ne može imati 19 kućanstava u istoj zgradi, da nije odlučno je li tuženik imao potrošnju toplinske energije, da tuženik niti jedan račun tužitelja nije vratio, reklamirao, pa tužitelj predlaže da se njegova žalba uvaži, da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji njegov tužbeni zahtjev, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3.              U odgovoru na tu žalbu tuženik, u osnovi, predlaže da se žalba odbije i da se potvrdi pobijana presuda.

 

4.              Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5.              Pobijanom prvostupanjskom presudom, u njenom pobijanom dijelu, u osnovi, je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, a tu svoju odluku prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da tužitelj i tuženik svoje međusobne odnose nisu uredili kako je to propisano odredbom čl.4. Općih uvjeta opskrbe plinom ("Narodne novine" broj 50/18, 88/19, 39/20 i 100/2021-dalje u tekstu: OU/18), da tuženik nikada nije ni koristio plin, pa da onda nije dužan plaćati ni zatraženu fiksnu mjesečnu naknadu, da je tražbina tužitelja i zastarjela, pa stoga prvostupanjski sud i donosi odluku kao u izreci.

 

6.              Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe, a pazeći, dodatno, po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP), ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda, u njenom pobijanom dijelu, valjana i zakonita.

 

7.              Prije svega valja navesti da kod donošenja pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8.              Nadalje, nije sporno da tužitelj od tuženika potražuje isplatu fiksne mjesečne naknade sukladno Odluci o iznosu mjesečne naknade za opskrbu plinom za poslovne subjekte tužitelja od 3. travnja 2013. (236) za 19 tuženikovih stanova u R., da su tužitelj i tuženik 2. travnja 2008. sklopili Ugovor o opskrbi plinom broj 7434/08 (87), ali i da je nakon toga što su postavljeni plinomjeri zatvoren dovod plina za te stanove i da tužitelj nije evidentirao bilo kakovu potrošnju plina na tim mjernim mjestima od montaže plinomjera 2008.

9.              Sporno je, dakle, je li tuženik u obvezi platiti tu fiksnu mjesečnu naknadu i bez obzira što nije takav ugovor sklopio sa tužiteljem i što nije evidentirana potrošnja plina na tim mjernim mjestima, a u tom dijelu prvostupanjski sud, i po ocjeni ovoga suda, daje valjane činjenične, a i materijalnopravne razloge.

 

10.              Naime, prije svega valja navesti da se tuženik Ugovorom o isporuci plina od 2. travnja 2008. obvezao tužitelju plaćati cijenu plina prema očitanoj potrošnji na plinomjeru korisnika plina (članak 5. Ugovora – list 87), pa kada na plinomjerima tuženika tužitelj nije utvrdio da bi bilo potrošnje plina, to onda nije bilo ni valjane osnove da se tuženiku naplaćuje iznos koji nije "vezan" visinom očitane potrošnje plina.

 

11.              Ako je tužitelj naknadno svojom Odlukom od 3. travnja 2013. "uveo" neku dodatnu stavku koja je "teretila" njegove potrošače, tada je bio u obvezi da potrošače, dakle tuženika, upozna sa tom "novom" obvezom, te da mu ponudi na sklapanje ugovor kojim bi bila predviđena i ta nova ugovorna obveza.

 

12.              To, očito, tužitelj nije učinio, i onda ne može osnovano od tuženika potraživati naknadu za nešto što nije ugovoreno sa tuženikom, pa je prvostupanjski sud osnovano odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a žalba tužitelja je, onda, neosnovana u tom dijelu.

 

13.              Nadalje, tužitelj kod sklapanja Ugovora o opskrbi plinom od 2. travnja 2008. tuženika "prihvatio" kao korisnika plina za stambene prostore u zgradi i obvezao ga da  svaku promjenu stana kupcima, odmah dostavi isporučitelju (tužitelju) čime je tužitelj prihvatio da je tuženik u predmetnom pravnom poslu fizička osoba, a da je ugovorena usluga za potrebe kućanstva, pa je prvostupanjski sud, ispravno, odlučujući o tuženikovom prigovoru zastare, primijenio odredbe čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,. 125/11, 78/15, 29/18 i 26/21 – dalje u tekstu: ZOO), pa je žalba tužitelja neosnovan i u tom dijelu.

 

14.              Konačno, valja navesti da su mjerna mjesta (plinomjeri) na predmetnim stanovima postavljena još 2008. i da tužitelj od tada na tim mjernim mjestima nije evidentirao potrošnju plina.

 

14.1.              Tužitelj je kao vlasnik plinomjera mogao od tuženika tražiti sklapanje ugovora kojim bi bila obuhvaćena i navedena naknada, mogao je, ako nema evidentirane potrošnje i sam raskinuti ugovor sa tuženikom, tužitelj nije vršio ni ispitivanja i zamjenu plinomjera i ispitivanja uređaja i izolacije iako je to bio obvezan (247), a ako mu to nije onemogućeno mogao je tražiti raskid ugovora, a to tužitelj nije učinio, već je od tuženika potraživao naknadu za koju nema valjanu pravnu osnovu.

 

15.              Stoga je prvostupanjski sud osnovano odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pa je žalba tužitelja neosnovana u tom dijelu.

 

16.              Slijedom svega navedenog valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 368. ZPP-a.

 

U Puli-Pola 8. ožujka 2023.

 

Predsjednica vijeća

 

              Mirna-Nada Terlević Sebastijan,v.r.