- 1 -                                          Poslovni broj: Usž-3792/22-3

 

                           

Poslovni broj: Usž-3792/22-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, Mire Kovačić, predsjednice, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te više sudske savjetnice Žanet Vidović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice J. I. iz R., majke i zakonske zastupnice maloljetne M₁. H. I., zastupane po opunomoćeniku V. V., odvjetniku iz R., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Z., radi određivanja mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 Us I-1113/2021-24 od 5. srpnja 2022., na sjednici održanoj 8. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 Us I-1113/2021-24 od 5. srpnja 2022.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-552- 06/21-02/36, URBROJ: 524-11-01/3-21-2 od 12. kolovoza 2021. i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

2.              Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb R. (dalje: CZSS R.), KLASA: UP/I-552-06/21-05/60, URBROJ: 2170-20-05/33-21-8 od 11. lipnja 2021., donesenim po službenoj dužnosti, kojim je tužiteljici i B. H., roditeljima mlt. M₁. H. I., određena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi o njihovom djetetu, na vrijeme od šest mjeseci počevši od 4. lipnja 2021., a za voditelja mjere je imenovana M₂. M., vanjska suradnica CZSS R.

3.              Tužiteljica podnosi žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešno je utvrđeno činjenično stanje jer je prvostupanjski sud odbio provesti dokaze koje je tužiteljica predložila, nije pribavio dodatno očitovanje CZSS R., nije saslušao tužiteljicu, zastupnika tuženika i svjedoke B. H., M₃. B. i M₂. M. Nije došlo do povreda djetetovih prava i dobrobiti. To što se otac djeteta žali na povredu svojih roditeljskih prava na održavanje osobnih odnosa s djetetom neistinito tvrdeći da majka otuđuje dijete od njega ne predstavlja povredu djetetovih prava Obiteljskom zakonu koji, uostalom, propisuje da je odnos s roditeljem djetetovo pravo, ne obaveza, a moguće je i uskratiti odnose djeteta s roditeljem ukoliko taj roditelj ugrožava djetetovu dobrobit. Mjere CZSS R. pomažu i pogoduju ocu djeteta u postupku odlučivanja o roditeljskoj skrbi, sačinjene su na neutemeljenim izvješćima i selektivnim interpretacijama nebitnih činjenica. CZSS R. nekritički pretpostavila da je tužiteljica odgovorna za udaljavanje djeteta od oca, a nezavisno od utjecaja drugog roditelja događa da je dijete više privrženo jednom roditelju. Cilj mjere je uspostava adekvatne komunikacije među roditeljima i osiguranju nesmetanog odnosa oca s djetetom, a to nisu razlozi za određivanje predmetne mjere. Prema dosadašnjim zlonamjernim utvrđenjima CZSS R. otac je savršen za odgoj djeteta, a sve negativne karakteristike roditelja uočene su isključivo kod majke. Ozbiljna ugroženost razvoja djeteta prema CZSS R. je u tome što roditelji nisu suglasni oko vrednovanja uspjeha djeteta u školi i potrebe učenja. Nije vidljivo koji su to štetni čimbenici za djetetov razvoj. Smatra da nema „značajnih razloga“ za određivanje izrečene mjere te nije jasno što se s njom želi postići. Tijekom provođenja prethodnih mjera došlo je do pomaka, osobni odnosi oca s djetetom se realiziraju. Predlaže Sudu poništiti pobijanu presudu.

4.              Tuženik nije odgovorio na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

7.              Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti radi zaštite prava i dobrobiti maloljetne kćeri tužiteljice. Stručnom procjenom CZSS R. od 24. svibnja 2021. je primjenom Liste za procjenu razvojnih rizika djeteta utvrđeno da je psihofizički i socijalni razvoj tužiteljičine kćeri izrazito ugrožen u situaciji razdvojenog roditeljstva. Utvrđeno je nerazumijevanje emocionalnih potreba djeteta, neodgovarajući odgojni postupci i odnos prema djetetu, manipulacija djetetom, okolnost da roditelji teško uviđaju svoje pogreške i propuste u međusobnoj komunikaciji, da su okrenuti traženju mana drugog roditelja ne radu na sebi, da se nisu u stanju bez uključivanja treće osobe dogovoriti o najosnovnijim potrebama djeteta.

8.              Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, Obiteljski zakon („Narodne novine“ 103/15., 98/19.; dalje OZ) i Pravilnik o mjerama zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta („Narodne novine“, 123/15.; Pravilnik) čije je mjerodavne odredbe citirao u obrazloženju presude.

9.               OZ u članku 145. stavku 1. propisuje da će centar za socijalnu skrb roditeljima odrediti mjeru intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu ako je utvrđeno da je djetetov razvoj ozbiljno ugrožen, a roditelji su spremni i sposobni u kraćem vremenu promijeniti svoje ponašanje kako bi se spriječilo izdvajanje djeteta iz obitelji i spremni su poštovati jasne upute i omogućiti nesmetan nadzor nad skrbi o djetetu.

10.              Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da su upravna rješenja donesena u pravilno provedenim postupcima, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku i sporu te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

11.              Vezano za žalbene navode da je izrečena mjera usmjerena protiv interesa tužiteljice valja istaći da je izrečena mjera jednako određena tužiteljici i ocu njihovog zajedničkog djeteta pa u tom pogledu nije bilo pogodovanja ocu djeteta, niti primjene materijalnog prava na štetu tužiteljice. Prvostupanjski sud odbijanjem provođenja dokaza koje je tužiteljica predložila nije povrijedio njeno pravo na pošteno suđenje, pravilno je obrazložio neprovođenje dokaza kao nepotrebno za utvrđivanje činjenica relevantnih za odluku u sporu.

12.              Budući ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

U Zagrebu 8. ožujka 2023.

 

                                                                                                                                     Predsjednica vijeća

Mira Kovačić, v.r.