1              Poslovni broj Gž-417/2023-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-417/2023-3

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, članice vijeća i izvjestiteljice i  Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. R. /OIB: .../ iz M. i 2. N. F. /OIB: .../ iz M., koju zastupa onaj pod 1., protiv tuženika 1. Grada M. /OIB: .../, M., kojeg zastupa pun. T. B., dipl. iur. i 2. G. S. C. M. /OIB: .../, M., kojeg zastupa pun. mr. sc. Ž. R., odvjetnik iz M., radi predaje, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Makarskoj-Stalna služba u Imotskom P-615/19-11 od 2. prosinca 2022, u sjednici vijeća dana 8. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj-Stalna služba u Imotskom P-615/19-11 od 2. prosinca 2022.

 

Tužiteljima se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

¸

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Odbija se zahtjev tužitelja, koji glasi:

"Dužni su tuženi svim suvlasnicima predati dio zemljišta označen kao čest. zem. 143 Z.U. 140 k.o. K. površine 3.179 m2 i to baš onaj dio zemljišta kojeg tuženi nazivaju "pomoćno nogometno igralište", a koje je prikazano na skici vještaka mjernika S. d.o.o., L. R. broj 23/05 od 12.4.2005. god., pobliže označen brojevima 1-2-16-14-15-1, a koji je mjernički nalaz bio sastavnim dijelom petita tužbenog zahtjeva u predmetu P-203/12 Općinskog suda u Makarskoj /novim premjerom matična čestica zemlje 143 u površini 4886 m2 dijeljena je na čestice zemlje 143/1 površine 4820 m2 i česticu zemlje 143/2 površine 66 m2, obje upisane u Z.U. 1220 k.o. K./, te to zemljište osloboditi od stvari i osoba i predati ga u posjed svim suvlasnicima, a sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, kao i naknaditi troškove postupka."

Dužni su tužitelji, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti drugotuženiku G. S. C. M. 4.000,00 kn/530,89 EUR-a, uvećano za zatezne kamate koje teku od dana presuđenja pa do isplate i koje se određuju sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno uvećavanjem prosječne kamatne stope za 3% poena, na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu.".

 

2.Protiv uvodno citirane odluke žalbu podnose tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelji navode kako prvostupanjski sud time što dozvoljava  raspravu o pitanju vlasništva nad spornim zemljištem, čini apsolutno bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. te čl. 333. Zakona o parničnom postupku u svezi povrede čl. 6. Zakona o sudovima i čl. 29. Ustava RH,“ a sve imajući u vidu i presudu ESLJP u predmetu Brletić protiv Republike Hrvatske, smatrajući kako se time preispituje pravomoćna sudska odluka u predmetu P-203/12 i Gžp-1003/12 u situaciji kada postoji subjektivni i objektivni identitet spora.

 

2.1.Žalitelji predlažu da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati.

 

2.2.Tuženici pod 1. Grad M. i pod 2. G. S. C. M. predložili su odbijanje žalbe kao neosnovane.

 

3.Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja a ujedno i po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 , dalje ZPP) - dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede postupka na koje se žalbom upire a niti bilo koju  drugu bitnu povredu normiranu odredbom članka 354. stavka 2. točke 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a.

 

3.1.Posebno, glede prigovora apsolutno bitnoj povredi postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 9. u svezi čl. 333. ZPP-a, pri čemu žalitelji smatraju kako se radi o pravomoćno presuđenoj stvari u predmetu P-203/12 Općinskog suda u Makarskoj odnosno Gžp- 1003/12 ovog suda, navesti je kako se u tom predmetu radilo o tužbi za utvrđenje prava vlasništva i ispuštanje tabularne isprave, a u tekućoj parnici tužbeni zahtjev glasi na predaju u posjed pa nedostaje objektivni identitet spora odnosno ne radi se o istovjetnim zahtjevima.

 

3.2.Također, u svezi navedenog pravomoćno dovršenog spora (P-203/12) pozivanje žalitelja na praksu Europskog suda za ljudska prava (dalje:ESLJP) i stav izražen u predmetu Brletić protiv Hrvatske (zahtjev 42009/10- presuda od 14. siječnja 2014.) odgovoriti je kako je donošenjem pobijane prvostupanjske presude sud imao u vidu i pravomoćnu presudu P-203/12 te postupanjem nije povrijedio načelo pravne sigurnosti svojstvene čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99, 14/02, 1/06 i 2/10) na što žalba upire dok se U-III-2278/14 nije pronađen, a Rev-1216/1992 nije ni u kakvoj vezi s tim.

 

3.3.U odnosu na prigovor povrede prava iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90,135/97,8/98,113/00,124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14), koja odredba glasi: "Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela", žalitelji nisu naveli konkretnih okolnosti koji na obilježja te povrede ukazuju niti ih je ovaj žalbeni sud u postupanju suda prvog stupnja našao.

 

4.Predmet spora jest zahtjev tužitelja pod 1. M. R. i pod 2.N. F., kao preuzimatelja parnice nakon smrti ranije tužiteljice, njihove majke D. R., upravljen na obvezivanje tuženika svim suvlasnicima predati dio zemljišta označenog kao čest. zem. 143 Z.U. 140 k.o. K. površine 3.179 m2 i to baš onaj dio zemljišta kojeg tuženi nazivaju "pomoćno nogometno igralište", a koje je prikazano na skici vještaka mjernika S. d.o.o., L. R. broj 23/05 od 12.4.2005. god., pobliže označen brojevima 1-2-16-14-15-1, a koji je mjernički nalaz bio sastavnim dijelom petita tužbenog zahtjeva u predmetu P-203/12 Općinskog suda u Makarskoj.

 

5.Utvrđujući da je pred kraj pedesetih godina prošlog stoljeća postojao nesklad između stvarne i evidencijske vlasti prednika tužitelja na utuženoj čest. zem.143. k.o. K.; kako prema stanju prikazanom u zemljišnoknjižnim izvadcima dostavljenim u spis na toj nekretnini postoji upis stvarnih prava u korist prednika tužitelja; kako je pravomoćnim rješenjem N-15-290/1-1959, Narodnog odbora Općine M., Uprava prihoda – Referada za imovinskopravne poslove, od 28. prosinca 1959. (list 154 spisa), pored ostalih, i sporna nekretnina postala društveno vlasništvo, pa da je time  još u prosincu 1959. vlasničko pravo prednice tužitelja prestalo; kako su tužitelji jasno iskazali (na zapisniku od 15.11. 2022.) kako nisu ostvarili pravo na povrat nekretnine u upravnom postupku, a u ovoj parnici nisu ni spomenuli da su po nekoj drugoj osnovi različitoj od netom sagledavane ostvarili to pravo; kako sud nije ovlašten ispitivati zakonitost pravomoćne i konačne odluke upravnog tijela; kako je prednicima tužitelja utvrđena naknada za spornu nekretninu s poboljšicama Rješenjem Općinskog suda u Makarskoj IR-84/60 od 21.12.1960.; kako su prednici tužitelja inicirali parcelaciju ukupnosti sporne čest. zem. 413 k.o. K. i odvajanje njima preostale površine (prema ispravama iz katastra priloženim spisu) pa da prednici tuženika, odnosno tuženici nisu imali razloga sumnjati da im ne pripada pravo na posjed u koji su stupili odmah po izvlaštenju, prvostupanjski je sud zaključio kako je postojala zakonita osnova podruštvovljenja na kojoj su tuženici zasnovali  faktičnu vlast pa u datim okolnostima kako ne može biti spora je li njihov posjed istinit.

 

6.1.Slijedom gornjih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao kako tužitelji nemaju kakva prava na predmetnoj nekretnini, niti vrše faktičnu vlast te da predaju posjeda i traže od onih koji nekretninu posjeduju kao zakoniti, istiniti i pošteni posjednici, slijedom čega je uz primjenu instituta jačeg prava na posjed (čl. 162. i 163. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12,152/14,81/15 i 94/17 – u daljnjem tekstu: ZV) zahtjev tužitelja odbio i presudio kao u izreci.

 

7.U bitnome tužitelji tvrde kako je predmetna nekretnina bila vlasništvo M. P. rođ. Č., čija kći i jedna od njezinih zakonskih nasljednica je bila njihova majka D. R. koja je i pokrenula ovu parnicu, a oni je kao njezini zakonski nasljednici preuzeli i nastavili; kako je nekretnina u nezakonito provedenom postupku bila eksproprirana i deposedirana u površini od 3179 m2, koje odluke su poništene; kako donošenjem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta niti automatizmom vlasništvo nije preneseno na Grad M. jer su vlasnici postali nositelji prava korištenja i posjednici tog zemljišta dok se ne donese rješenje o dodjeli Općini ili drugoj osobi (čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji); kako su vlasnici odnosno korisnici imali pravo posjeda i iznajmljivanja sa ili bez naknade i raspolaganja, osim prodaje; kako općine nisu postale nositelji prava korištenja nego samo gospodarenja tim zemljištem niti su mogle stjecati stvarna prava, a pretvorba prava upravljanja, korištenja i raspolaganja regulirana odredbama čl. 361., 362. ZV-a da daje utemeljenje njihovu zahtjevu, poglavito što je u parnici P-203/12 Općinskog suda u Makarskoj pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev sadašnjeg tuženika a tamo tužitelja Grada M. upravljen prema nasljednicima M. P. rođ. Č. pok. M., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe upravo sporne nekretnine; što tuženici poriču tvrdeći, pored ostalog da sada upisano vlasništvo u korist prednice tužitelja M. P. rođ. Č. pok. M. je samo formalno, izvršeno nezakonito, kao što je nezakonito brisano društveno vlasništvo, što smatraju grubim kršenjem odredbe čl. 390. u svezi čl. 361.-365. ZV-a.

 

8.Iz spisa proizlazi:

-kako je Rješenjem Narodnog odbora Općine M., Odsjek za komunalne i stambene poslove broj 04-2272/3 od 15.07.1958. investitoru Narodnom odboru Općine M., odobrena lokacija za izgradnju sportskog centra sa svim pripadajućim objektima i sportskim terenima u Makarskoj, u predjelu D., na nekretninama u k.o. K. među kojima nije navedena i čest. zem. 143 k.o. K.,

-kako je sporna čest. zem 143. k.o. K. vlasništva A. čest. zem. udove M. i M. P. pok. M. bila eksproprirana Rješenjem Narodnog Odbora Kotara M., Sekretarijat za financije od 8. listopada 1958. u svrhu izgradnje sportskog stadiona u Makarskoj (list 12 i 13), koje rješenje je poništeno rješenjem Saveznog sekretarijata za financije od 30.10.1958., a također je poništeno i rješenje o uvođenju u posjed korisnika NO Općina M. (list 10 i 11 spisa), a postupak nije nastavljen jer je Državni sekretarijat za poslove financija iz Zagreba svojim dopisom br.07-7457/3 od 19. siječnja 1959. (kako to proizlazi iz rješenja NOO M. O. za privredu OS-1983 od 25. svibnja 1960., list 46 spisa) pozivom na Zakon o nacionalizaciji, predmet ustupio NOO M., a ovaj NOO, Upravi prihoda M. da u smislu Uredbe za sprovođenje nacionalizacije najamnih zgrada i građevinskog zemljišta nastavi postupak,

-kako je rješenjem N-15-290/1-1959 Narodnog odbora Općine M., Uprava prihoda – referada za imovinskopravne poslove od 28. prosinca 1959. (list 154), primjenom čl. 58. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list 52/58 dalje Zakon o nacionalizaciji), Uredbe o postupku za provođenje nacionalizacije najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list 4/59), određeno da su danom 26.12.1959. kao danom stupanja na snagu tog zakona, nacionalizirane i postale društveno vlasništvo tamo navedene nekretnine, među kojima i sporna čest. zem. 143 k.o. K., u površini 3.179 m2, koje je postalo pravomoćno i izvršno 1.03.1960. (list 154-159 spisa),

-kako je prednicima sadašnjih tužitelja (A. čest. zem. ud. M. i M. P. rođ. Č. pok. M.) Rješenjem Narodnog odbora Općine M., Odjel za privredu-Uprava prihoda br. OS 08-1983 od 25.05.1960. određena naknada za nacionaliziranu čest. zem. 143 k.o. K. površine 3.179 m2 (list 46) s poljoprivrednim kulturama kojom nisu bili zadovoljni te su podnijeli zahtjev Kotarskom sudu u Makarskoj za određivanje naknade za zemljište i kulture (čl. 46. Zakona o nacionalizaciji) koja im je i određena, kako za zemljište, tako i kulture rješenjem Kotarskog suda u Makarskoj broj IR-84/60 od 21.12.1960. (list 38-40, 48), koji utvrđuje kako je zemljište oduzeto iz posjeda za potrebe izgradnje sportskog centra,

-kako je u z.k. izvatku Općinskog suda u Makarskoj od 19.07.2006. čest. zem. 143 Z.U. 140/6 k.o. K. (list 19, 120,166) oznake vinograd u polje M: i oranica površine 4886 m2 od 19.07.2006. u listu B bila upisana kao društveno vlasništvo, a u listu C, pozivom na odredbe čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, upisano pravo korištenja dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed Općini ili drugoj osobi i to u korist M. čest. zem. pok. M. rođ. Č. za 3/4 dijela i M. P. pok. M. rođ. Č. za 1/4 dijela,

 

-kako je tužbu u ovom predmetu 27.srpnja 2007. podnijela D. R., predstavljajući se kao kći i jedna od zakonskih nasljednica u zemljišnim knjigama upisane vlasnice čest. zem. 143 k.o. K., M. P. rođene Č.,

-kako su djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj O-108/08 od 29. svibnja 2008. iza pok. M. P. rođ. Č., njezinim nasljednicama proglašene kćeri G. K., L. B. i D. R., za po 1/3 dijela,

-kako je preminula D. R. pok. D. rođ. Č. i rješenjem o nasljeđivanju A. P., javnog bilježnika, kao povjerenika Općinskog suda u Makarskoj O-186/13 UPP/OS-85/13, nasljednicima su proglašena njezina djeca M. R. i N. F., za po 1/2 dijela (lis146-147),

-kako je u ZU 1220 k.o. K., prema z.k. izvatku od 13.01.2014. (prema navodima stranaka podaci novog premjera, list 160) upisana čest. zem. 143/1 površine 4820 m2 te čest. zem.143/2 površine 66 m2, kao vlasništvo M. čest. zem. pok. M.-sada žene D. P. za 3/4 i M. P. pok. M. rođ. Č. pok M. za 1/4 dijela,

- kako je M. P. rođ. Č. pok. M. dana 27.lipnja 1997. podnijela Županiji Splitsko dalmatinskoj Uredu za imovinsko-pravne poslove u Splitu, Ispostava M., zahtjev za priznavanje naknade oduzetog zemljišta i to upravo čest. zem. 143 k.o. K. navodeći kako je nacionalizirana za potrebe izgradnje sportskog centra stadion te još i čest. zem.136 tražeći isplatu po odredbama Zakona o naknadi (list 86 spisa), koji postupak je vođen pod br. UP/I-944-07/97-01/359 i prema navodima tužitelja obustavljen,

- kako je  pred Općinskim sudom u Makarskoj vođena parnica po tužbi od 14. travnja 2005. podnesenoj po tužitelju Gradu M. protiv tuženika 1. G. K. iz Z., 2) D. R. iz M., 3) L. B. iz M., kao nasljednica pok. M. P. rođ. Č. pok M., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe i presudom od 13. lipnja 2012. odbijen je tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje da je tamošnji tužitelj vlasnik 3179/4886 dijela čest. zem.143 Z.U. 140 k.o. K. i baš onog dijela te nekretnine koji u naravi predstavlja nogometno igralište površine 3179 m2, a prikazan na terena br. 23/05 od 12.4.2005. god., izrađenoj po geodetskom društvu S. d.o.o., L. R. koja skica predstavlja sastavni dio presude, te da je tužitelj temeljem te presude ovlašten zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na 3179/4886 dijela čest. zem. 143 Z.U. 140 k.o. K. na svoje ime uz istodobno brisanje prava vlasništva u tom dijelu s imena tuženika kao i njihovih prednika M. Č. pok. M. ž. D. i M. P. pok. M. rođ. Č., što su tuženici dužni priznati, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu Gžp-1003/12 od 24. siječnja 2013.(list 115-119 spisa).

8.1.U bitnome u tom postupku, utvrđujući kako tužitelj (Grad M.) ne raspolaže pravomoćnim rješenjem o eksproprijaciji predmetne nekretnine jer je rješenje od 8.listopada 1958. poništeno, kao i ono o deposesiji, da prednik tužitelja ulazeći u posjed temeljem navedenog rješenja iz 1958/59. nije mogao temeljem odluke državnog organa steći pravo na spornoj nekretnini, a građevinska ni uporabna dozvola u svezi izgradnje sportskog centra ne sadrže podatke o spornoj nekretnini, da je Gradsko poglavarstvo iskazalo spremnost za zaključenje nagodbe s tamo tuženicima u cilju otkupa, da tužitelj ne crpi pravo iz odluke nadležnog organa, da nisu ponuđeni dokazi da je izvršena predaja zemljišta u posjed općini ili drugom korisniku (čl. 38. Zakona o nacionalizaciji) radi izgradnje zgrade ili drugog objekta, prvostupanjski je sud je zaključio kako to ukazuje na činjenicu da je prednik tužitelja očito propustio, nakon što je u postupku eksproprijacije poništeno rješenje provesti  novi postupak u skladu s navedenim Zakonom i donijeti rješenje o dodjeli prava korištenja novom korisniku odnosno po pravomoćnosti rješenja donijeti i rješenje o deposesiji i predaji novom korisniku, da tužitelj u tom postupku ni po drugim osnovama- građenjem, dosjelošću ili pretvorbom prava vlasništva nad sportskim objektima temeljem Zakona o športu („Narodne novine“, broj 60/92), nije stekao vlasništvo radi čega je zahtjev ocijenio neosnovanim

 

8.2.Nadalje je reći kako je pred Općinskim sudom u Makarskoj vođena parnica po tužbi ovdje tužitelja M. R. i N. F., protiv tuženika Grada M. radi isplate koja je okončana presudom tog suda P-1124/15 od 31. svibnja 2016. (list 284 do 295) kojom je tužbeni zahtjev odbijen, a ova je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu Gž-2998/16 od 7. rujna 2017.

 

8.3.U bitnome, tužitelji su u toj parnici, tvrdeći kako su nasljednici u zemljišnim knjigama upisane vlasnice M. P. pok. M. rođ. Č., od tamo tuženika potraživali naknadu koristi za neovlašteno uporabu nekretnine označene sa čest. zem.143. k.o. K., počev od 2005. pa nadalje, koji zahtjev je odbijen jer su sudovi u bitnome smatrali kako je vlasništvo tužiteljevih prednika prestalo po sili zakona (nacionalizacijom zemljišta za koje je isplaćena naknada), da je pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja imala organizacija S. C. M. koji je na istom izgradio igralište za koju namjenu je i provedena nacionalizacija, da je prednica tužitelja 25. lipnja 1997. podnijela zahtjev za isplatu naknade sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19, dalje: Zakon o naknadi), da ne postoje pretpostavke za vraćanje zemljišta po sili zakona u smislu čl. 17. Zakona o naknadi, da tužitelji nisu dokazali da je vlasništvo njihove prednice na zakonit način opet uspostavljeno te da društveno vlasništvo nije brisano prije stupanja na snagu ZV-a, slijedom čega se na spornu nekretninu odnosi odgoda primjene zaštite povjerenja u zemljišne knjige iz čl. 388. st.5. ZV-a pa da činjeničnim utvrđenjima pretpostavka vlasništva stvari za čiju se uporabu traži naknada nije ispunjena.

 

8.4.Rješavajući po reviziji tužitelja izjavljenoj protiv citirane drugostupanjske odluke, Vrhovni sud RH svojom presudom Rev-2881/2017 od 15. prosinca 2020. odbio je reviziju kao neosnovanu (list 437-442) ne nalazeći povreda procesnog ni materijalnog prava, već da su u zakonito provedenom postupku utvrđene sve bitne i odlučne činjenice za odluku, tj. da tužitelji nisu vlasnici nekretnine za koju zahtijevaju isplatu naknade jer je ista nacionalizirana i prešla u društveno vlasništvo rješenjem NOO M. od 28. prosinca 1959., da su bivši vlasnici, pravni prednici tužitelja ex lege izgubili pravo vlasništva, pa bez obzira što u zemljišnoj knjizi nije izvršena uknjižba društvenog vlasništva, pravni prednici su po zakonu izgubili pravo vlasništva, a da je upis tog prava na njihovo ime samo formalan i bez stvarnog bilo kakvog sadržaja prava vlasništva te da tužitelji nisu dokazali da je valjanom pravnom osnovom došlo do povrata predmetne nekretnine u prijašnje vlasništvo prednici tužitelja, a sada tužiteljima. Također i da je utvrđeno kako je izgrađen stadion i nogometno igralište pa je nekretnina privedena svrsi za koju je nacionalizirana.

 

9.Dakle, proizlazi iz prednjih obrazlaganja kako je ovdje pobijana presuda donesena u sporu radi predaje u posjed stvari opisane kao fizički dio nekretnine sukladno rezultatima očevida i nalazu i mišljenju vještaka u drugoj parnici koja je pravomoćno okončana (P-203/12), pa je u toj situaciji definirana pravna osnova tužbe na način što je u konkretnom slučaju riječ o pravoj vlasničkoj tužbi za povrat stvari, na predaju nekretnine (reivindikacija) iz čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., 81/15 i 94/17, dalje: ZV).

 

10.Sporno je, u žalbenom stadiju postupka, u bitnome, imaju li tužitelji pravo pravom vlasničkom tužbom zahtijevati od 1. i 2.-tuženika, koji posjeduju nekretninu, da im predaju nekretninu, te imaju li tuženici takvo pravo koje ih ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

 

11.S tim u svezi su za rješenje spora mjerodavne odredbe ZV-a i to:

 

-čl. 162. st. 1. ZV koja glasi: Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.,

-čl. 163. st. 1. ZV: Posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).,

-čl. 119. st. 1. ZV: Vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

-čl. 119. st. 2. ZV: Odredbe ovoga Zakona o stjecanju vlasništva nekretnine upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući se način primjenjuju i na promjene i prestanak vlasništva na temelju pravnih poslova.

 

11.1.Na tužiteljima je dakle bio teret dokaza da su vlasnici predmetne nekretnine i da se nekretnina nalazi u posjedu tuženika.

 

12.U slučaju kad je pravo vlasništva tužitelja upisano u zemljišnim knjigama, taj upis oslobađa tužitelja od daljnjeg dokazivanja da je upisana osoba vlasnik nekretnine u odnosu na koju je upisano njezino pravo vlasništva, jer zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava, a smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, po čl. 8. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17., dalje: ZZK) koji je ovdje u primjeni, osim za vrijeme odgode primjene tog načela sukladno odredbi iz čl. 388. st.5. ZV-a koja odgoda je bila propisana i više puta produžavana iz razloga (prema navodima predlagatelja) što u vrijeme donošenja ZV-a i kasnije (do prestanka odgode 1. siječnja 2017.) zatečeno zemljišnoknjižno pravno stanje nekretnina, nije, u cijelosti bilo usklađeno s izvanknjižnim, stvarnim stanjem nekretnina.

 

12.1.Neusklađenost između zemljišnoknjižnog stanja i stvarnog stanja postojala je u pogledu nekretnina u bivšem društvenom vlasništvu zbog pretvorbe društvenog vlasništva, koje nije izbrisano do stupanja na snagu ZV-a (do 1. siječnja 1997.), kao i zbog primjene brojnih zakona kojima se uređuje vlasništvo Republike Hrvatske na nekretninama, zbog čega je bilo ocijenjeno nužnim uvesti odgodu primjene spomenutog načela dok se zemljišne knjige ne usklade sa stvarnim stanjem.

 

13.Utvrđeno činjenično stanje, pa dakle da je sporno zemljište najprije bilo eksproprirano i deposedirano odnosno oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika još 1958. te su po istom prednici tuženika stupili u posjed, da su ta rješenja poništena i zemljište bilo nacionalizirano kao neizgrađeno građevinsko zemljište, da je prednicima tužitelja isplaćena naknada koju je po njihovom zahtjevu odredio sud, kako za zemljište tako i za kulture, da je  privedeno namjeni (nogometno igralište) za koju je zemljište bilo eksproprirano odnosno poništenjem rješenja u nastavku postupka nacionalizirano, da su prednici tužitelja nadležnom upravnom tijelu podnijeli zahtjev za naknadu po Zakonu o naknadi ne tražeći povrat nekretnine, već isplatu u novcu, a koji postupak je (po tvrdnji samih tužitelja) obustavljen, da je u vrijeme stupanja na snagu  ZV-a 1. siječnja 1997. na nekretnini bilo upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja u smislu čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji u korist prednica tužitelja, da je brisanje društvenog vlasništva i uspostava prava vlasništva obavljena nakon toga, dakle u vrijeme kada je bila na snazi odredba o odgodi primjena načela povjerenja u potpunost i istinitost zemljišne knjige (čl. 388.st.5. ZV-a), i po stavu ovog suda pravilno je zaključio sud prvog stupnja kako je pravo vlasništva prednika tužitelja prestalo po sili zakona odnosno da su ga izgubili, kako je upis u zemljišne knjige na njihova imena samo formalan i bez stvarnog bilo kakvog sadržaja prava vlasništva (tako i VSRH Rev-2881/2017 od 15. prosinca 2020.), a budući iz rezultata postupka ne proizlazi niti tužitelji dokazuju da je na zakonit način u korist njihovih prednika ponovo uspostavljeno pravo vlasništva, to je i po stavu ovog suda s osnovom odbijen tužbeni zahtjev jer na strani tužitelja nedostaju pravne pretpostavke za pružanje zatražene zaštite propisane čl. 161. i 162. ZV-a.

 

14.Glede prigovora da tuženici nisu uvedeni u posjed na zakonit način odgovoriti je kako doista iz rezultata postupka to proizlazi jer nema pisanog dokaza o uvođenju u posjed budući je odluka o tome po rješenju o eksproprijaciji poništena, a nakon nacionalizacije nije donijeta, kao ni odluke o dodjeli zemljišta, bilo predniku tuženika pod 1. ili onome pod 2. na korištenje, a podaci o toj nekretnini nisu sadržani niti u lokacijskoj ili građevinskoj dozvoli iz 1958.

 

14.1.Međutim, iz rezultata postupka (kao i postupaka P-203/12, P-1124/2016) proizlazi da se tuženici preko prednika od donošenja rješenja o eksproprijaciji neprekidno nalaze u posjedu i da je sporno zemljište privedeno namjeni još 60-tih godina prošlog stoljeća izgradnjom nogometnog igrališta.

 

15.U takvoj situaciji, i po stavu ovog suda utemeljenom na činjeničnom supstratu i recentnoj sudskoj praksi, iako iz rezultata postupka ne proizlazi da je zakonom propisani postupak oduzimanja iz posjeda (deposedacije) proveden niti donesena odluka o dodjeli zemljišta korisniku, stvarno je došlo do oduzimanja posjeda nacionaliziranog zemljišta prijašnjim vlasnicima, dakle faktične deposedacije, i potom opisanih promjena na neizgrađenom građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu, koje je 60-tih godina privedeno svrsi, kao što je ovdje slučaj, i tada je na opisani način došlo prestanka svih stvarnih prava prijašnjih vlasnika i prestanka njihovog stvarnopravnog zahtjeva za povrat nekretnine pri čemu iz rezultata postupka ne proizlazi niti su tužitelji dokazali da je nakon toga na zakonit način uspostavljeno vlasništvo u korist njihovih prednika (VSRH Rev-x 36/2014; , Rev-782/2014, Rev- 598/04, Rev-700/2008).

 

16.Radi navedenog žalbu tužitelja je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st.1.ZPP).

 

17.I odluka o troškovima postupka je donesena pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 154. st. 1., 155. i 164. ZPP-a u svezi sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika -Narodne novine 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).

U Splitu 8. ožujka 2023.