1

                            Poslovni broj Gž-1842/2021-5

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-1842/2021-5

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja A. H. iz Z., , OI,  zastupanog po punomoćnici M H, odvjetnici iz Z, protiv tuženika RBA d.d., Z., OIB: ...., zastupanog po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz Z., radi isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj  70 P-1681/19-22 od 29. lipnja 2021. ispravljene rješenjem suda prvog stupnja poslovni br. 70 P-1681/19-26 od 12. srpnja 2021. , 08. ožujka 2023.

 

 

r i j e š i o j e

 

Usvajaju se žalbe stranaka i ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 70 P-1681/19-22 od 29. lipnja 2021.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8. 723,54 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznos kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 26. 647,52 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznos kao u tom dijelu izreke. Točkom III izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 9. 728,60 kn sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke.

 

2. Protiv usvajajućeg dijela te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22 i 114/22:dalje -ZPP) dok se protiv sadržajno odbijajućeg dijela troškova postupka iz točke III izreke žali tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. i 3. ZPP-a.

 

3. Tužitelj u žalbi tvrdi da mu pripada trošak sastava obrazloženog podneska od 18. studenog 2019. u punom iznosu po tbr. 8. točka 1. Tarife kao i trošak pristupa na ročište radi objave presude.

 

4. Tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka jer da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama budući da se odredba  članka 60. ZOIDPP-a/19 koji je stupio na snagu tijekom trajanja ovog postupka, u smislu odredbe članka 117. ZPP-a/19 ne može primijeniti na ovaj predmet i da se sud prvog stupnja kod donošenja pobijane presude nije mogao pozivati na rješidbe iz predmeta Franak. Tvrdi i da nisu postojali opravdani razlozi za preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka i da sud prvog stupnja nije obrazložio koji razlozi opravdavaju preinaku. Tvrdi i da je kredit u švicarskim francima u razdoblju sklapanja ugovora bio povoljniji od kredita ostalih kreditnih institucija i da se tužitelj rukovodio tom okolnošću te da je sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog za pribavu isprava od HNB-a ili ostalih banaka u odnosu na okolnost povijesnog kretanja Libora i uvjete pružanja usluge kredita te da je tužitelj bio sposoban razumjeti odredbe Ugovora te da je utvrdio bez provedenih dokaza da je tužitelj prosječni potrošač, a nije ni utvrđivao je li tužitelj potrošač. Odbio je i dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja i Javnog bilježnika te je propustio provjeriti je li postupanje tuženik kod sklapanja Ugovora bilo vjerno Ugovoru  sukladno načelu savjesnosti i poštenja i da je tužitelj vlastitom voljom odabrao tu valutu, kao i velika većina građana. Ponavlja navode o zastari predmetne tražbine jer da je su preinačenom tužbom dostavljenom sudu 09. rujna 2020. izmijenjeni iznosi koje tužitelj potražuje. Nastavno ističe da na dosuđeni iznos tražbine tužitelj ne ostvaruje pravo na isplatu zateznih kamata. Tvrdi i da je propustio odlučiti o prigovoru tuženika da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka u smislu odredbe članka 326. stavak 2. ZOO-a  jer da je ništetnost manjeg značaja i ugovor u cijelosti ispunjen budući da ugovor bez određene odredbe može opstati. Direktiva 93/13 EEZ na kojoj se temelji utvrđenje tužitelja o pravima potrošača da nije u primjeni jer da u vrijeme sklapanja Ugovora i ispunjenja obveze nije unesena u pravni poredak Hrvatske unesena je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača objavljenim u Narodnim novinama 78/2012 od 13. srpnja 2012. Zaključno navodi da mu nisu dosuđeni troškovi na djelomično smanjenje tužbe koje je potraživao te ad je sud prvog stupnja pogrešno dosudio tužitelju trošak sastava podneska od 21. svibnja 2019. , poštarine za sastava dopisa od 20. studenog 2018.te naknade za izdavanja isprava.

 

5. Svaka stranka predlaže uvaženje svoje žalbe.

 

6. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

 

7. Žalbe su osnovane.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora o kreditu i to valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, sadržaja navedenog u točki I. izreke pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi u iznosu od 35.371,06 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

6. Među strankama nije sporno da je sklopljen predmetni ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika. Sporna je ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa, kao i zastara utužene tražbine.

 

7. Imajući u vidu prethodno navedene činjenice, kao i činjenicu da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u kojem je donesena pravomoćna presuda poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., prvostupanjski sud pozivajući se na temelju članka 502.c ZPP-a i članka 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP) na pravna utvrđenja iz navedene presude u odnosu na tuženika, odnosno pravomoćno utvrđenu ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi, kao osnovan u cijelosti.

 

8. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud zauzima stav da je podnošenjem kolektivne tužbe 4. travnja 2012. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) došlo do prekida zastare koja je ponovno počela teći pravomoćnošću odluke u tom postupku tj. 13. lipnja 2014. te se ujedno poziva na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici 30. siječnja 2020.. Stoga, cijeneći da je tužba podnesena 13. prosinca 2018., pozivom na čl. 225. ZOO-a odbija prigovor zastare kao neosnovan.

 

9. S obzirom na utvrđenu ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, prvostupanjski sud zauzima stav da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju novčani iznos koji je primio s osnove promjenjive kamatne stope povrh prvotno ugovorene, kao i razliku između plaćenih anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan plaćanja i obračunatih anuiteta prema tečaju na dan isplate kredita.

 

10. Stoga, utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da ukupna razlika između anuiteta obračunatih primjenom početno ugovorene kamatne stope i anuiteta obračunatih primjenom kamatne stope koja se mijenjala odlukama tuženika iznosi 8. 723,54 kn, kao i da razlika između anuiteta obračunatih primjenom tečaja CHF na dan plaćanja i obračunatih primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 26. 647,52 kn, prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 323. stavak 1. i članka 1111. ZOO-a dosuđuje tužitelju ukupan iznos od 35.371,06 kn.

 

11. Odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 29. i 1115. ZOO-a pa cijeneći da je tuženiku prilikom svake uplate moralo biti poznato da mu ne pripada pravo na više plaćeni iznos, dosuđuje tužitelju zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pretplaćene razlike do isplate.

 

12. Neosnovano tuženik navodi da bi bila ostvarena koja od apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti odnosno na koje se poziva tužitelj jer je presuda razumljiva, neproturječna i može se ispitati. Osim toga, protivno žalbenim tvrdnjama, bili su ispunjeni i žalbeni razlozi za preinaku tužbe, u smislu odredbe članka 191. stavak 2. ZPP-a pa nije počinjena ni relativno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a.

 

13. Ni činjenicom što je sud odbio dokazne prijedloge radi saslušanja javnog bilježnika i tužitelja nije ostvarena apsolutna bitna, kao ni relativno bitna povreda odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a jer se provedbom dokaza saslušanja Javnog bilježnika ne može utvrditi obaviještenost potrošača budući javni bilježnik prema postojećem zakonodavnom okviru nije imao ovlasti ni dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja u CHF ili pak objasniti parametre promijene kamatne stope, ali je zbog odbijanja dokaznog prijedloga za saslušanjem tužitelja nepotpuno utvrdio   činjenično stanje.

 

14. Naime, iz sadržaja odluke Ustavnog suda U-III/5458/2021 od 30. lipnja 2022. proizlazi da je Ustavni sud prihvatio argumentaciju banaka da je odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita (analogno i saslušanje tužitelja), ostvarena povreda načela jednakosti oružja. Naime, Ustavni je sud zaključio da unatoč učinku presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom 502. c ZPP-a u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima treba omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, a o čemu nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu.

 

15. Budući da tuženica na okolnosti tih tvrdnji, je li u ovom konkretnom ugovoru dala tužitelju odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, o kojima  nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu, predlaže saslušanje tužitelja, odbijanjem tog dokaznog prijedloga, sud prvog stupnja je za sada nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

 

16. Stoga je valjalo ukinuti pobijanu presudu kako bi sud prvog stupnja u nastavku postupka prihvati dokazni prijedlog tuženika i proveo dokaz saslušanjem tužitelja te imajući u vidu citirane odrede Zakona o zaštiti potrošača, odredbe 502. c ZPP-a o učincima presude donesene u kolektivnom sporu, te odredbe ZOO-a o stjecanju bez osnove i zastari tražbine, koje sve odredbe dolaze u primjenu, kako je sud prvog stupnja pravilno zaključio, izvesti ponovnu ocjenu o ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu i posljedično tome o pravu tužitelja na isplatu.

 

17. Ukoliko bi sud prvog stupnja u ponovnom postupku utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev kod ponovnog odlučivanja o zastari tražbine nakon preinake tužbe trebao bi voditi računa o objedinjenom pravnom stajalištu zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., prema kojemu zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao što je to u ovom predmetu, rok zastare počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

 

18. Iz tih je razloga žalba tuženika uvažena je i presuda suda prvog stupnja ukinuta sukladno odredbi članka 370. ZPP-a i predmet vraćen u novu fazu glavne rasprave, a ukinuta je i odluka o troškovima postupka, sukladno članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a te će sud prvog stupnja ovisno o osnovanosti glavnog zahtjeva također donijeti novu zakonitu odluku vodeći računa i o žalbenim navodima tužiteljice.

 

             

 

U Rijeci, 08. ožujka 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

Tajana Polić