1              Poslovni broj: Gž Ob-51/2023-3

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-51/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca, Lucije Lasić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr.sc Lidije Vojković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. H. iz R., sada u SAD, OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica L. B., odvjetnica u R., protiv tužene S. H. iz SAD, koju zastupa punomoćnica N. P., odvjetnica u R., radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-348/2016-73 od 9. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-348/2016-73 od 9. siječnja 2023.

 

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

"I. Tužitelj se odbija s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Utvrđuje se da je zajednica života ostavitelja pok. A. H. i S. H. bila trajno prestala sporazumom, te da S. H. nema pravo na nasljedstvo iza pok. A. H.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženoj namiri parnične troškove ovog postupka u iznosu od 2.017,39 € /15.200 kn / ,sve u roku od 15 dana."

 

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj pobijajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), predlažući odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev.

 

3.Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.Žalba nije osnovana.

 

5.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, u bitnom je utvrđeno:

 

-kako je pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem O-3660/2015 u tijeku ostavinski postupak iza smrti pok. A. H., tužiteljeva otca i tuženičina supruga te da je rješenjem tog suda od 7. srpnja 2016. tužitelj upućen pokrenuti parnicu protiv tužene radi utvrđenja kako je zajednica života ostavitelja i tužene trajno prestala i da tužena nema pravo na nasljedstvo iza ostavitelja,

-kako je tužitelj u ostavinskom postupku iza smrti oca A. H. osporio da bi S. H. imala pravo na nasljedstvo,

-kako tužitelj tvrdi da su se njegov otac i tužena "razišli i podijelili svoju imovinu koju su stekli u braku", tako što su prodali zajedničku nekretninu u travnju 2004., novac podijelili, a nakon čega je njegov otac kupio 2004. stan u Rijeci a tužena u rujnu 2005. na Floridi, kako je brak njegova otca i tužene prestao 2004. godine, a tužena da nije nikada živjela u Hrvatskoj niti boravila u stanu njegova otca u Rijeci dok je A. bio živ, a do ključeva stana A. H. da je došla neposredno prije njegove smrti, optuživši A. brata da je otuđio A. torbu u kojoj su se nalazili i ključevi stana te se "deklarirala i kao udovica" u ostavinskom postupku iza smrti A. H.,

-kako su A. H. i S. sklopili brak .... u New Yorku, u SAD-u i oboje imaju državljanstvo Republike Hrvatske i Sjedinjenih Država,  a zajedničke djece nisu imali,

-kako su 2004. godine S. i A. H. prodali kuću u New Yorku za iznos od 500.000 $USD, a koju su kupili 1986. godine, koja kuća je bila opterećena hipotekom zbog kredita kojeg su njih oboje realizirali 1986., iznos neisplaćenog kredita u vrijeme prodaje kuće iznosio je 20.000 $, da je tužitelj 1993. godine došao kod otca u SAD i da je A. H. je u mirovinu otišao 2004., a tužena je umirovljena 2005. godine,

 

-kako S. H. ima u Hrvatskoj prijavljeno prebivalište od 10. kolovoza 2006. na adresi u R., a A. H. je na američkoj vozačkoj dozvoli izdanoj 22. siječnja 2010. imao istu adresu kao i njegova supruga na Floridi,

-kako je A. H. 27. svibnja 2004. kupio stan u Rijeci, anagrafske oznake ..., za iznos cijene od 85.500 Eura, kojeg je zajedno sa Slavicom uredio i opremio, prema podatcima iz američke putovnice A. H. vidljivo je da je on putovao avionom vrlo često na relaciji SAD Hrvatska i obratno,

-kako iz vjenčanog lista od 29. svibnja 2015. proizlazi da je brak S. i A. H. prestao A. smrću, da je A. H. preminuo u R. ..., da je imao američku mirovinu koja je bila manja od mirovine njegove supruge, a imao je i u Hrvatskoj zdravstveno osiguranje preko supruge S., kao i da je pogrebne troškove A. H. snosila S. H.,

-kako D. H. nije bio na očevoj sahrani, nije ga posjetio u bolnici prije smrti i nije objavio u svoje ime osmrtnicu niti je sudjelovao u troškovima sahrane, nikada nije bio u stanu u R. ..., da je bio dugo godina u lošim odnosima s otcem, od 2004. godine, nakon što su A. i S. prodali kuću u New Yorku, a nije otca obavijestio o svom vjenčanju i saznanja o otcu imao je samo posredno.

6.Temeljem ovakvih utvrđenja prvostupanjski sud navodi kako je iz iskaza svjedoka, posebno onih koji su bili nesrodni s tužiteljem i tuženom, R. P., S. G., P. V., L. M. i D. M. i iskaza tužiteljeva strica I. H., utvrdio da je tužena nakon umirovljenja dolazila kod supruga svako ljeto i zadržavala se 2-3 mjeseca, ali je i A. na 2 - 3 mjeseca tijekom zimskih mjeseci odlazio kod S. na Floridu, kako je njihova zajednica života egzistirala u financijskom, ekonomskom i emocionalnom pogledu i imala sva obilježja bračne zajednice, a to što su se oni sporazumjeli da će živjeti dio godine u Rijeci, a dio na Floridi, ne negira postojanje njihovog braka. Prvostupanjski sud ističe da Obiteljski zakon, kao i Zakon o braku i porodičnim odnosima koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja braka, propisuju učinke braka, ali "samo kao okvirno pravilo ponašanja", jer se "pravnom normom ne može utjecati na zbiljsku kakvoću pravnog odnosa", kako je tužena i dostavila u spis više fotografija koje se odnose na razdoblje nakon 2004. godine iz kojih se utvrđuje da su ona i suprug zajedno putovali, išli na izlete, družili se s prijateljima i njezinom rodbinom, a koja utvrđenja su u suprotnosti s tužiteljevim navodima da bi A. i S. prodajom kuće u New Yorku "se razišli i svatko otišao svojim putem" to je tužbeni zahtjev odbijen kao neutemeljen.

 

7.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako u presudi nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ukazuje žalba, kao niti druge bitne povrede odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke može ispitati.

 

8.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju te ih u bitnom kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Prvostupanjski sud je u postupku izvedene dokaze cijenio primjenom članka 8. ZPP-a, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti za što je dao određene razloge koje u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Pritom valja navesti i kako je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi očito pogrješno primijenio materijalno pravo kao i utvrđivao određene činjenice koje nisu odlučne, no i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

 

9.Člankom 47. Obiteljskog zakona (Narodne novine  broj 103/15 i 98/19, u daljnjem tekstu ObZ) propisano je:

 

(1) Bez obzira na oblik u kojemu je sklopljen, brak prestaje smrću bračnog druga, proglašenjem nestalog bračnog druga umrlim, poništajem ili razvodom.

(2) Brak prestaje poništajem ili razvodom kad odluka suda o poništaju ili razvodu braka postane pravomoćna.

(3) Ako je nestali bračni drug proglašen umrlim, brak prestaje danom koji je pravomoćnom odlukom suda utvrđen kao dan smrti nestalog bračnog druga.

(4) Ako brak sklopljen u vjerskom obliku prestane prema odredbi stavka 2. ovoga članka, prestanak braka ne utječe na obveze bračnih drugova koje proizlaze iz propisa vjerske zajednice pred kojom je brak sklopljen.

 

10.Člankom 380. ObZ-a propisano je kako osobe koje ostvaruju pravo na nasljedstvo iza umrloga bračnog druga koji je podnio tužbu radi razvoda braka mogu nastaviti postupak radi utvrđivanja da je tužba bila osnovana ako od smrti ostavitelja nije proteklo više od šest mjeseci, a nakon isteka toga roka zahtjev se može istaknuti samo u posebnom parničnom postupku.

 

11.Prije svega valja navesti kako iz citiranih zakonskih odredaba jasno proizlazi na koji način prestaje brak kojeg su sklopili bračni drugovi i to baš smrću bračnog druga, proglašenjem nestalog bračnog druga umrlim, poništajem ili razvodom, a u konkretnom slučaju je nedvojben zaključak kako brak A. H. i S. H. nije prestao ni na jedan od zakonom propisanih načina. Osim toga, samo pod uvjetima iz članka 380. ObZ-a osobe koje ostvaruju pravo na nasljedstvo iza umrloga bračnog druga koji je podnio tužbu radi razvoda braka mogu nastaviti postupak radi utvrđivanja da je tužba bila osnovana, a što ovdje nije slučaj. Dakle, budući da je navedeni brak prestao smrću bračnog druga, to se i pravni učinci tog braka u smislu nasljeđivanja umrloga bračnog druga imaju prosuđivati prema tom utvrđenju.

 

12.Međutim predmetnom tužbom tužitelj potražuje utvrđenje kako je "zajednica života ostavitelja pok. A. H. i S. H. bila trajno prestala sporazumom te da S. H. nema pravo na nasljedstvo" iza pok. A. H. pa je za odluku o takvom tužbenom zahtjevu potrebno dodatno navesti i kako se radi prije svega o sadržajno kontradiktornom zahtjevu budući da svaka "zajednica života" ostavitelja koju je on možebitno ostvario za života s drugom osobom i ne mora nužno imati učinak na nasljeđivanje pa je potpuno jasno kako i takav zahtjev nije pravno utemeljen. Stoga i okolnostima kada nije jasno navedeno radi li se o bračnoj "zajednica života", možebitnoj izvanbračnoj zajednici ili pak o nekoj drukčijoj zajednici, takav tužbeni zahtjev bi se mogao smatrati i zahtjevom na utvrđenje činjenice. No, očito tužitelj ovakvim zahtjevom podrazumijeva zajednicu života između bračnih drugova jer činjenica sklapanja braka između tužene i njegova otca i nije sporna, a što tužitelj navodi u svom iskazu i u činjeničnim navodima tužbe, pa u tom slučaju treba samo ponoviti kako brak (bez obzira na tijek i trajanje zajednice života bračnih drugova) ne može prestati ni na jedan drugi način osim onih načina navedenih u citiranim odredbama ObZ-a i pod uvjetima propisanim tim Zakonom. Ovo i bez obzira na to što se tužitelj izrijekom poziva na zakonsku definiciju braka koja, sama po sebi, ne daje mogućnost utvrđenja prestanka braka iz nekih drugih razloga koji nisu zakonom propisani. Dakle, u konkretnim okolnostima tužitelj nije dokazao da bi prestao predmetni brak, a niti je dokazao da bi tužena izgubila pravo na nasljeđivanje iza smrti svog supruga, a to sve i bez obzira na trajanje njihove "zajednice života" kako je to utvrđivao prvostupanjski sud jer te okolnosti, kako je već rečeno, nisu odlučne u ovom postupku.

 

13.Tužitelj u žalbi argumentirano i ne pobija prvostupanjsku odluku u dijelu koji se odnosi na navedene odlučne činjenice pa žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost ovakvih utvrđenja. Žalitelj sadržajno, prije svega, pobija prvostupanjsku odluku u pogledu utvrđenja koja se odnose na zajednički život njegova otca i tužene iznoseći svoje razloge, odnosno ukazujući na pojedine okolnosti koje bi, po njegovu mišljenju, upućivale na drukčiji zaključak, međutim ovaj sud takve navode drži neutemeljenima jer okolnosti na koje žalitelj posebno ukazuje u konkretnom slučaju nemaju odlučujući značaj u pogledu same odluke koja je predmet spora zbog razloga koji su već obrazloženi. Osim toga, iako nije odlučno, valja navesti i kako je i prvostupanjski sud za svoje zaključke u tom pogledu dao u bitnom jasne i prihvatljive razloge.

 

14.Iz iznijetoga proizlazi kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrješno primijenio materijalno pravo, ali bi i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi kao ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je, postupajući temeljem članka 368. stavak 2. ZPP-a, odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

15.Prvostupanjska odluka o trošku postupka je donijeta pravilnom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. stavak 1. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 144/14 i 107/15, dalje OT). U smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odluci o trošku postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka, a tužitelj u konkretnom slučaju neutemeljeno ukazuje na pogrješnu primjenu materijalnog prava u odluci o trošku postupka i ne navodeći potpuno određeno na koje pojedine radnje se ti navodi odnose.

 

16.Tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tužitelj nije uspio u žalbenom stadiju postupka

 

17.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

 

Split, 8. ožujka 2023.