Broj: 16 Pr-28/2018-36

1 

 

 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Blaženki Glad, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. V. iz V., U. dr. F. T. , OIB …, zastupane po punomoćnici A. Š., odvjetnici u V., protiv tuženika R. H., OIB …, zastupane po O. d. o. u K., radi isplate, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 15. veljače 2023. u nazočnosti tužiteljice, zamjeničke punomoćnice tužiteljice i zastupnice tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 8. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Nalaže se tuženiku R. H., OIB …, za M. o., da tužiteljici I. V. iz V., U. D. F. T. , OIB … u roku od 15 dana isplati:

 

1) za razdoblje od svibnja 2012. do svibnja 2014. na ime prekovremenog rada iznos od 604,73 EUR / 4.556,35 kn[1] bruto zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak)  koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i to:

- na iznos od   15,92 EUR / 119,95 kn od 30.06.2012. do isplate,

- na iznos od   10,90 EUR / 82,11 kn od 31. 07.2012. do isplate,

- na iznos od   16,64 EUR / 125,40 kn od 31.08. 2012. do isplate,

- na iznos od   15,92 EUR / 119,95 kn  od 30.09.2012. do isplate,

- na iznos od   16,58 EUR / 124,95 kn od 30.11. 2012. do isplate,

- na iznos od   66,64 EUR / 502,10 kn od 30.06.2013. do isplate,

- na iznos od 113,19 EUR / 852,81 kn od 31.07.2013. do isplate,

- na iznos od 10,94 EUR / 82,40 kn od 30.11. 2013. do isplate,

- na iznos od  11,98 EUR / 90,24 kn od 31.12.2013. do isplate,

- na iznos od   47,55 EUR / 358,25 kn od 30.04.2014. do isplate,

- na iznos od   42,09 EUR / 317,09 kn od 31.05.2014. do isplate,

- na iznos od 236,39 EUR / 1.781,10 kn od 30.06.2014. do isplate.

 

2) za razdoblje od lipnja 2012. do prosinca 2013. na ime naknade plaće za godišnji odmor iznos od 129,14 EUR / 973,30 kn[2] bruto zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak)  koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i to:

- na iznos od 10,49 EUR / 79,04 kn od 31.07.2012. do isplate,

- na iznos od 7,26 EUR / 54,72 kn od 31.08.2012. do isplate,

- na iznos od 30,01 EUR / 226,14 kn od 31.01. 2013. do isplate,

- na iznos od 71,97 EUR / 542,25 kn od 31.08. 2013. do isplate,

- na iznos od 8,30 EUR / 62,57 kn od 30.09. 2013. do isplate,

- na iznos od 1,11 EUR / 8,40 kn od 31.01.2014. do isplate.

 

3) na ime terenskog dodatka za mjesec lipanj 2013. iznos od 67,69 EUR / 510,00 kn2 neto zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.7.2013. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, do isplate.

 

4) na ime terenskog dodatka za siječanj 2016. i veljaču 2016. iznos od 189,13 EUR / 1.425,00 kn[3] neto zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i to:

- na iznos od 79,63 EUR / 600,00 kn od 28. 02. 2016. do isplate

- na iznos od 109,50 EUR / 825,00 kn od 31.03.2016. do isplate.

 

II. Odbija se iznad dosuđenog iznosa od 604,73 EUR / 4.556,35 kn3 bruto u točci I.1) tužbeni zahtjev za razdoblje od svibnja 2012. do svibnja 2014. na ime prekovremenog rada do zatraženog iznosa 3.305,96 EUR / 24.908,68 kn3 tj. za iznos  2.701,22 EUR / 20.352,33 kn3 zajedno sa zatraženom zateznom kamatom te za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima pod točkom I.1) i I.2) izreke ove presude, kao neosnovan.

 

              III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"4) na ime prekovremenog rada za siječanj i veljaču 2016. iznos od 1050,83 EUR /7.917,45 kn  zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 465,98 EUR / 3.510,91 kn od 28. 02. 2016. do isplate

- na iznos od 584,85 EUR / 4.406,54 kn od 31.03.2016. do isplate", kao neosnovan.

 

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove.

 

Obrazloženje

 

 

1.              Dana 18. srpnja 2017.  tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika, radi ostvarivanja novčanih potraživanja iz radnog odnosa.

Tužiteljica  u tužbi navodi da je od 2009. zaposlena u H. v. kao djelatna vojna osoba, a trenutno je raspoređena u HKV, G. o.-m. b., 2. M. b. "P", . M. s., 2. M. v., 1. d. u N. na ustrojbeno mjesto zapovjednice vozila, ustrojbeni čin skupnice.

U razdoblju od 21. veljače 2012. do 21. veljače 2017. tužiteljica je pored redovnog rada od 40 sati tjedno, ostvarila veliki broj radnih sati prekovremenog rada radeći noću, subotom i nedjeljom, blagdanima, u smjenama, radom na terenu te obavljajući stražu i dežurstva kako su joj to zapovijedali njezini nadređeni, za koji rad joj nisu isplaćeni svi pripadajući dodaci na plaću, a na što je imala pravo prema odredbama Zakona o službi u Oružanim snagama RH, odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, Zakona o radu, kao i internih akata tuženika (dodatak za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom, blagdanom i u neradne dane, terenski dodatak, dnevnica za rad na terenu, dodatak za dežurstvo i stražarsku službu i dr. što utvrdi sudski vještak).

Osim dodataka na plaću tuženik tužiteljici za navedeno razdoblje nije niti isplatio ni pripadajuće naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječne plaće u posljednja tri mjeseca.

Bez obzira na činjenicu da li je radila na terenu, dežurstvu, straži, prekovremeno, noću i sl. tužiteljici je tuženik isplaćivao jednaku plaću u iznosu od cca 5.580,00 kn bruto tako da joj duguje najmanje 35.000,00 kn bruto zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate.

Tužiteljica navodi da je sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku tužiteljica tuženiku 20. veljače 2017. uputila zahtjev za mirnim rješenjem spora, a tuženik je isti ocijenio neosnovanim uz obrazloženje da je tuženik tužiteljici isplatio sve pripadajuće dodatke na plaću i naknadu plaće za godišnji odmor.

Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

2.              Tužiteljica je podneskom od 7. siječnja 2023. (list 318-320 spisa) nakon provedenog financijskog vještačenja, specificirala tužbeni zahtjev.

 

3.              Tužena u odgovoru na tužbu osporava i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i potražuje troškove parničnog postupka.

 

3.1.              Tijekom postupka tuženik ističe prigovor zastare za sva potraživanja nastala prije 18. travnja 2012.

 

4.              U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, te je provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje te izvršen uvid u Nalaz i mišljenje vještaka O. P. d.o.o. K. od 28. prosinca 2020. (list 129-143 spisa) i Dopunu financijskog vještačenja od 8. rujna 2022. (list 282-288 spisa).

 

5.              Nesporno je da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba.  

 

6.              Predmet ovog spora je pravo tužiteljice na isplatu razlike plaće na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću i blagdanom i na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor te terenski dodatak a sve od 21. veljače 2012. do 21. veljače 2017.

 

7.              Na temelju članka 10. stavka 3. Zakona o obrani („Narodne novine“ broj 33/02, 58/02 i 76/07) i članka 96. stavka 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09) donesena je Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09, 118/12 - na snazi do 30.5.2014.).

 

8.              Navedenom Odlukom točkom II. bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba.

 

8.2               Točkom II. te Odluke/2009 je propisano:

- tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati redovno se raspoređuje po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka.

- redovno dnevno radno vrijeme u pravilu traje od 8,00 do 16,00 sati,

- redovno dnevno radno vrijeme djelatnih vojnih osoba raspoređenih u Ministarstvo obrane traje od 8.30 do 16.30 sati - (taj stavak je kasnije brisan Odlukom o izmjeni Odluke o rasporedu dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika NN 118/2012),

- u redovno dnevno radno vrijeme iz st. 2. i 3. ove točke uključen je i dnevni odmor od 30 minuta koji se u pravilu koristi između 11,00 i 14,00 sati.

 

9.              U odnosu na službu dežurstva točkom V. Odluke 09 propisano je dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra se prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl.). Pod dežurstvom unutarnje službe smatra se dežurstvo propisano člankom 12. Pravilnika o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske.

 

10.              Točkom XII. Odluke je propisano da se prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati; prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom; prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati; o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan; sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate.

 

11.              Točka XIII. Odluke sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću odnosno za prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5%. Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

 

12.               Člankom 136. novog Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13., 75/15. i 50/16), dalje: ZSOSRH/2013 koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću.

 

12.1.               Člankom 155. navedenog ZSOSRH/2013 je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona odnosno Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. i 72/15.), dalje: Pravilnik o dodacima/2014.

 

13.               U Narodnim novinama 33/14. od 14. 3. 2014., objavljen je Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, a nakon toga u NN 66/14 od 30. 5. 2014. (dalje Pravilnik /2014) objavljena je Odluka o rasporedu radnog vremena (dalje: Odluka/2014) neophodna za stupanje na snagu novog Pravilnika/2014, a koja je stupila na snagu 1.6.2014.

 

14.               Ovom se Odlukom /2014 propisuje raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba, oblici organiziranja rada i način evidentiranja radnog vremena. Odredbe ove Odluke na odgovarajući način primjenjuju se i na radno vrijeme državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske, a kojom Odlukom točkom IV. je određeno da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. koji se primjenjuju kao lex specialis.

 

15.               Dakle, do stupanja na snagu Odluke/2014 o rasporedu radnog vremena 1. lipnja 2014. povećana plaća za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama pripada prema naprijed citiranim provedbenim propisima donesenim u primjeni ZSOSRH/02.

 

16.              Slijedom citiranih propisa tužitelj dakle ima pravo ima pravo na povećanu plaću s osnove prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama zaključno do zaključno sa 31. svibnja 2014.

 

17.              Nadalje, prema odredbi članka 60. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13. – dalje: ZR) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu o naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Identičnu odredbu sadrži članak 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17. i 98/19. – dalje: ZR 14). S te osnove pravo na naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora treba prosuđivati i primjenom članka 14. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., dalje: ZOSOS) koji je stupio na snagu 6. ožujka 2002., kojom je predviđena supsidijarna primjena propisa o državnim službenicima i namještenicima, a u pitanjima koja tim propisima nisu uređena, primjena općih propisa o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. Odredbom članka 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 93/08. – dalje: KU), propisano je da (1) Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. (2) Državnom službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna 3 mjeseca.

 

18.               Kolektivne ugovore sklopili su Vlada Republike Hrvatske i Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika uz obvezu primjene prava i obveza iz rada zaposlenih u tijelima državne vlasti. Člankom 257. ZR-a propisano je da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor.

 

19.               Člankom 7. stavkom 3. Zakona o radu propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako tim zakonom nije drukčije određeno.

 

20.               Odredbom članka 4. stavka 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 140/02. – dalje: Pravilnik) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje se naknada plaće u istom iznosu kao da radi, dok odredbom članka 2. Pravilnika o izmjenama i dopuni Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 68/11.), propisano je :“Djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.“

 

21.               Prema Tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora od 5. svibnja 2009. za vrijeme korištenja godišnjeg odmora državnom službeniku ili namješteniku treba isplatiti naknadu obračunatu u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca i to na temelju izračunate prosječne satnice koja se dobije kad se prosječna plaća u prethodna tri mjeseca podijeli fondom sati mjeseca u kojem se koristi godišnji odmor, te prema Tumačenju od 27. svibnja 2010. u prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca ne ulazi plaća isplaćena u mjesecu u kojem je radnik bio na bolovanju, već se taj mjesec izostavlja i uzima prethodni mjesec u kojem radnik nije bio na bolovanju.

 

22.               Nakon stupanja na snagu Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14.) koji je stupio na snagu 8. 5. 2014. naknada plaće za godišnji odmor tužitelja se ima obračunavati kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu. Redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena – Odluka o rasporedu radnog vremena – „Narodne novine“ broj 66/14. koja je stupila na snagu 1. 6. 2014., i Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena – „Narodne novine“ broj 23/15. i 84/15.

 

23.               Za uočiti je da je iz isplatnih lista tužitelja koje je u spis dostavila tuženica razvidno kako je nakon stupanja na snagu podzakonskih akata kojima se na nov i drugačiji način utvrđuju dodaci na plaću, tužitelju i za redovnog radnog vremena isplaćivan dodatak za posebne uvjete vojne službe slijedom čega i navedeno primanje ima biti uzeto prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor i to neovisno da li se obračun vršio na način da se u obzir uzima prosječna mjesečna plaća u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad (kogentna odredba ZOR) ili se obračun vrši prema Pravilniku (NN 54/14.) prema kojoj djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

 

24.               Taj dodatak ulazi u redovan rad sukladno čl. 6. st. 1. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 33/14)., čl. 139. st. 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13., 75/15., 50/16.), te čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14). Naime, čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14.) je određeno da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a čl. 3. je određeno da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena. Člankom II. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/14.) je propisano da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe, dok je čl. III. određeno da se radnim vremenom podrazumijeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu. Redovno radno vrijeme koje se u smislu Odluke o rasporedu radnog vremena smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno. Za vrijeme rada prema posebnom rasporedu, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

 

25.              Iz citiranih odredbi proizlazi da dodatak za vojnu službu pripada djelatnoj vojnoj osobi temeljem samog rasporeda na određenu dužnost te je sastavni dio redovne plaće, ostvarene u redovnom radnom vremenu.

 

26.              Prema članku 12. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji (NN 141/04 i 22/05) tužitelj ima pravo na terenski dodatak u iznosu od 50 % propisanog punog iznosa kao za korisnike Državnog proračuna to jest 50 % od 170,00 kn (85,00 kn).  Donošenjem Pravilnika o postupku i uvjetima ostvarivanja naknade za troškove prijevoza (NN 131/13) prestao je važiti prethodno navedeni Pravilnik te u tom novom Pravilniku nema više odredbi o pravu na terenski dodatak od tog datuma.  Temeljem odredbi članka 56. Kolektivnog ugovora i Dodataka I i II (NN 104/13, 150/13, 153/13) terenski dodatak iznosi 150,00 kn (ili 50 % u iznosu 75,00 kn) za 2013. i dalje.

Odredbama Pravilnika (NN 141/04 i 22/05) nije propisan uvjet sati rada na terenu za ostvarivanje prava na isplatu terenskog dodatka, dok je odredbama Kolektivnog ugovora u čl. 56. propisano da se ostvaruje pravo na terenski dodatak ako „je na terenu proveo najmanje 8 sati „.

 

27.              Iz Nalaza i mišljenja financijskog vještaka O. P. d.o.o. proizlazi da je vještak izvršio uvid u dokumentaciju u spisu te utvrdio da u spisu ne postoji potpuna dokumentacija.

Tuženik nije dostavio u spis Naloge za prekovremeni rad i Rješenja za korištenje slobodnih dana od prekovremenog rada za utuženo razdoblje, stoga je vještak pristupio obračunu slobodnih dana na način kako opisuje u nalazu.

Prema obilježenom radu u Evidencijama rada, u Tablici 1 u vještak daje pregled dana na straži, dežurstvu, slobodnih dana i preraspodijeljenog radnog vremena.

Prema podacima iz Tablice 1 vještak je utvrdio da je tužitelj boravio na straži 75 dana i na dežurstvu 3 dana te da je ostvario 124 slobodna dana.

Za rad na straži tužitelj ostvaruje pravo na 32 slobodna dana (za svakih 7 dana straže 3 slobodna dana), a za dežurstvo 3 slobodna dana (za svaki dan dežurstva po 1 slobodni dan).

U nedostatku Naloga za prekovremeni rad i Rješenja za korištenje slobodnih dana od prekovremenog rada, utvrđivanju činjenice da li je tužitelj iskoristio slobodne dane za prekovremeni rad vještak je pristupio na temelju podataka iz Tablice 1, to jest tužitelj je iskoristio ukupno 124 slobodna dana te vještak zaključuje da mu je nakon što je iskoristio slobodne dane za stražu i dežurstvo preostalo 89 slobodnih dana.

Na temelju prethodno iznijetog, vještak se u nastavku koristio podatkom u jednoj varijanti obračuna razlike plaće da su slobodni dani za prekovremeni rad djelomično iskorišteni i u drugoj da nisu iskorišteni (zbog činjenice da nema Rješenja o korištenju slobodnih dana).

Rješenjem za vještačenje traži se obračun prekovremenih sati na temelju podataka iz Evidencija rada za rad obilježen kao rad na terenu i ostali prekovremeni rad iskazan u Evidencijama. Prekovremene sate prema podacima iz Evidencija rada vještak prikazuje u Tablici 2.

Prema podacima iz Tablice 2 vidljivo je da je tužitelj ostvario ukupno 361 prekovremenih sati što daje pravo na 72,2 slobodnih dana.

Također je vještak obračunao i ukupne prekovremene sate uvećane koeficijentom 1,5 te su kao takvi pripremljeni za obračun.

Na temelju podataka iz Tablice 2 vještak je obračunao razliku plaće za prekovremeni rad.

Vještak daje dvije varijante obračuna i to jednu kao da slobodni dani nisu iskorišteni i drugu kao da su iskorišteni.

Tužitelj ostvaruje razliku plaće za prekovremeni rad zbog obračuna prekovremenih sati iskazanih u Evidencijama rada u jednoj varijanti obračuna ako se ne oduzimaju slobodni dani u iznosu 24.908,68 kn i drugoj varijanti ako se oduzimaju slobodni dani (kao da su iskorišteni) ostvaruju se samo dodaci za vrstu rada u iznosu od 4.556,35 kn i po mjesecima kako je navedeno u Tablici 3.

Za izračun razlike plaće po osnovi naknade za godišnji odmor vještak je koristio podatke o bruto satnici iz Kartice djelatnika (list 96-115 spisa).

Prilikom uzimanja u obzir prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, vještak je uzeo u obzir i obračunate razlike plaće po ovom Nalazu ukoliko je u izračun prosječne mjesečne plaće ulazio mjesec za koji je izračunata razlika plaće.

Vještak utvrđuje da je tuženik isplatio tužitelju razliku plaće u obračunu plaće u prosincu 2014. godine koja se odnosi na naknadu za godišnji odmor za neke mjesece iz utuženog razdoblja. Naknadno isplaćenu razliku naknade plaće za godišnji odmor obračunate i isplaćene po tuženiku  vještak je uzeo u obzir prilikom izračuna razlike naknade plaće u ovom Nalazu i mišljenju pri izračunu za  svaki mjesec.

Razlike bruto plaće ostvarene zbog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora izračunate primjenom članka 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 89/12, 104/13) i Zakona o radu (članak 60. st. 1 Zakona iz NN 149/09 i članak 81. Zakona iz NN 93/14) vještak daje za svaki mjesec u Tablici 4.

Nakon 7. svibnja 2014. tužitelju je obračunata plaća kao da je radio, dakle ne na temelju prosjeka tri plaće prije korištenja godišnjeg odmora.

U odnosu na izračun razlika naknade plaće za godišnji odmor koji uobičajeno daje tuženik napominjemo da se razlike odnose na;

- tuženik u tromjesečni prosjek uzima plaće obračunate tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora, dok su vještačenjem u tromjesečni prosjek uzete u obzir plaće isplaćene tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora (dakle sa jednim mjesecom pomaka) čime se pozivamo na čl. 2.Pravilnika o izmjenama i dopuni Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ( NN 68/11 na snazi od 10.6.2011. do 06.05.2014.) propisano je da „…djelatnoj vojnoj osobi, službeniku, i namješteniku čija je narav službe ( posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca“–(navedeno pod točkom 3) 2.3. ovog Nalaza),

- tuženik u tromjesečni prosjek uzima proporcionalni dio stalnog dodatka u plaći (npr. zapovjedni dodatak, minuli rad i slično) ovisno o satima rada bez godišnjeg odmora, dok smo mi u obračun uzimali ukupan iznos plaće sa svim dodacima u apsolutnom iznosu pozivajući se na odredbe Zakona o radu kako smo naveli pod točkom 3) 2.3. ovog Nalaza.

Prema primjeni propisa za obračun terenskog dodatka kako je navedeno pod točkom 2.5. nalaza tužitelj ostvaruje pravo na isplatu terenskog dodatka u iznosu od 510,00  kn za lipanj 2013.

Na temelju prethodno opisanog nalaza vještak daje slijedeće mišljenje:

1) Prema evidencijama rada i opisima rada koje je tuženik priložio u spis (list 25-82 spisa) vještak je uzeo u obzir evidentirane prekovremene sate rada u razdoblju od početka utuženog razdoblja do 01. lipnja 2014. godine.

Ostvareni prekovremeni sati uvećani su koeficijentom 1,5, te oni u jednoj varijanti obračuna predstavljaju prekovremene sate za obračun, a u drugoj varijanti obračuna prekovremeni sati su umanjeni za iskorištene slobodne dane kako je opisano u točki 2.1 i 2. 2 Nalaza.

Tužitelj ostvaruje razliku plaće za prekovremeni rad zbog obračuna prekovremenih sati u varijanti obračuna ako se ne oduzimaju slobodni dani u iznosu 24.908,68 kn i varijanti ako se oduzimaju slobodni dani ostvaruju se samo dodaci za vrstu rada u iznosu od 4.556,35 kn i po mjesecima kako je navedeno u Tablici 3 Nalaza.

Za provođenje vještačenja razlike godišnjeg odmora korišteni su podaci iz Kartice djelatnika (list 96 -115 spisa).

Za razdoblje do 7. svibnja 2014. godine obračunata je razlika naknade plaće za godišnji odmor na temelju prosjeka plaće koja uključuje sve dodatke za rad ostvarene u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora. Nakon tog datuma, a do kraja utuženog razdoblja tužitelju je obračunata naknada za godišnji odmor prema plaći kao da radi u redovnom radnom vremenu.

Od obračunate razlike naknade plaće za godišnji odmor koju je vještak obračunao oduzeo je iznose naknadno isplaćene razlike plaće što ih je isplatio tuženik u prosincu 2014. godine, a koja se odnosi na mjesece utuženog razdoblja. 

Prema podacima u Tablici 4 tužitelj je ostvario razliku naknade plaće za godišnji odmor u iznosu 973,30 kn.

3) Prema primjeni propisa za obračun dodatka za stražu i dežurstvo kako je navedeno pod točkom 2.4. ovog Nalaza tužitelju je isplaćeno 153,43 kn dodatak za stražu i dežurstvo više od obračunatog.

4) Prema primjeni propisa za obračun terenskog dodatka kako je navedeno pod točkom 2.5. ovog nalaza tužiteljici nije isplaćen terenski dodatak za lipanj 2013. godine u iznosu od 510,00 kn, a isplaćeno je više terenskog dodatka u veljači 2013. godine te veljači i rujnu 2014. godine za koje vještak nema podataka zbog čega je obračunat.

 

28.              Nalaz i mišljenje financijskog vještaka dostavljeno je strankama na očitovanje.

 

29.               Tužiteljica se u pisanom podnesku od 4. veljače 2021. očitovala da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka od 24.12.2020. i na izračun razlike pripadajuće razlike plaće za 2012. i 2013. te za dio 2014. ali je izračun nepotpun obzirom na činjenicu da tužiteljica traži isplatu razlike za razdoblje od 21.02.2012.-21.02.2017.godine. Stoga predlaže pozvati vještaka na dopunu nalaza i mišljenja tako što će izračunati da li je tuženik tužiteljici isplatio pripadajuće dodatke na plaću i za razdoblje od lipnja do prosinca 2014.g. za 2015. godinu, za 2016.godinu te za siječanj i veljaču 2017.g. Prije naloga vještaku za dopunom vještačkog nalaza predlaže se ponovo pozvati tuženika da dostavi sve evidencije o radnom vremenu tužiteljice za navedeno razdoblje, podatke o terenu, podatke o straži i dežurstvu kao i isplatne listiće ili „kartice djelatnika” iz kojih isprava će biti moguće utvrditi da li je tuženik tužiteljici isplatio pripadajuću plaću i dodatke na plaću u cijelosti a ako nije koliko razlika plaće iznosi. Tvrdnja tuženika da ne raspolaže traženim podacima je neuvjerljiva obzirom na činjenicu da se radi o ispravama koje je tuženik po slovu zakona obvezan čuvati.

 

30.              Tuženik je naknadno dostavio dokumentaciju te je provedeno dopunsko financijsko vještačenje.

 

30.1.              Iz Dopune nalaza i mišljenja (list 282-287 spisa) razvidno je da je tražena dopuna za izračun da li je tuženik tužiteljici isplatio pripadajuće dodatke na plaću za razdoblje od lipnja do prosinca 2014. godine, za 2015. godinu, za 2016. godinu te za siječanj i veljaču 2017. godine.

Na temelju provedene dopune vještačenja, vještak daje dopunu nalaza i mišljenja obrazlažući da je pod točkom 2. Nalaza i mišljenja od 24. prosinca 2020. godine vještak naveo propise na temelju kojih je provedeno vještačenje, uz napomenu da je većina propisa bila na snazi do 31. svibnja 2014. godine.

Vještačenje za Nalaz i mišljenje vezano za prekovremene sate provedeno je primjenom odredbi Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ( NN 50/08–55/13na snazi od 07. 8.2011 do 30.05.2014.), a nadalje od 01.06.2014. godine je u primjeni Pravilnik objavljen u NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14,72/15, 05/17, kojim je propisano da se za stražu i dežurstvo ostvaruje pravo na slobodne dane, a za obavljanje svih vojnih obaveza ostvaruje se „dodatak za vojnu službu“.

Nejasno je stoga što tužiteljica traži, jer prema Nalazu i mišljenju dodaci za prekovremeni rad nisu obračunavani nakon 01. lipnja 2014. godine upravo prestanka važenja propisa koji su to omogućavali. Budući da vještak nije ovlašten tumačiti pravne propise, a nije ni posebno naglašeno, vještak shvaća da tužiteljica traži i nadalje obračun dodataka za prekovremeni rad i nakon 01. lipnja 2014. godine te obračun daje u nastavku.

Ukoliko bi se prethodno navedeni propisi koji su važili do 31. svibnja 2014. primjenjivali i nadalje u razdoblju kako je zatraženo Rješenjem za dopunu vještačenja, u nastavku vještak daje dopunu.

Iz Dopune mišljenja proizlazi da je prema evidencijama rada i opisima rada koje je tuženik priložio u spis (list 188 -218 spisa) vještak uzeo u obzir evidentirane prekovremene sate rada u razdoblju nakon 01. lipnja 2014. godine.

Ostvareni prekovremeni sati uvećani su koeficijentom 1,5, te oni u jednoj varijanti obračuna predstavljaju prekovremene sate za obračun, a u drugoj varijanti obračuna prekovremeni sati su umanjeni za iskorištene slobodne dane kako je opisano u točki 2.1.i 2.2.ove dopune Nalaza.

Tužitelj ostvaruje razliku plaće za prekovremeni rad zbog obračuna prekovremenih sati u varijanti obračuna ako se ne oduzimaju slobodni dani u iznosu 7.917,45 kn i varijanti ako se oduzimaju slobodni dani ostvaruju se samo dodaci za vrstu rada u iznosu od 931,48 kn i po mjesecima kako je navedeno u Tablici 3 ove dopune Nalaza. Prema primjeni propisa za obračun dodatka za stražu i dežurstvo kako je navedeno pod točkom 2.4. ove dopune Nalaza tužiteljici se nakon 1. lipnja isplaćuje »dodatak za vojnu službu 19 %«.

Prema primjeni propisa za obračun terenskog dodatka kako je navedeno pod točkom 2. 5 . ove dopune Nalaza tužiteljici nije isplaćen terenski dodatak u iznosu od 1.425,00 kn.

 

31.              Vezano uz zatraženu isplatu razlike plaće za prekovremeni rad sud napominje da je službena evidencija radnog vremena isprava koju poslodavac vodi po zakonu, ali ona nije javna isprava jer ne udovoljava definiciji javne isprave iz čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Istovrsno shvaćanje zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2007/2017 od 31. ožujka 2021. Međutim, radno vrijeme se evidentira približno istodobno kad se rad vrši, a ovjeru takve evidencije vrši zapovjednik postrojbe. Stoga ovakva evidencija, bez obzira što ne udovoljava definiciji javne isprave, ima snažnu dokaznu snagu i uvjerljivost. Tužitelj može predlagati izvođenje dokaza da ona nije istinita i pokušati dokazati svoje suprotne tvrdnje, ali bi ti dokazi trebali imati snažniju dokaznu snagu i uvjerljivost. Tužiteljica je i u iskazu navela da su evidencije većinom dobre.

 

32.              Sud smatra da se ne može zanemariti činjenica da je tužiteljica u predmetnom razdoblju koristila slobodne dane kako je sve vještak u nalazu opisao.  Zbog toga je slobodne dane valjalo uračunati u kalkulaciju neisplaćenih dodataka na plaću što je vještak i uradio u svom nalazu izračunavši i tu varijantu. A uzimanjem u obzir da su za prekovremeni rad iskorišteni slobodni dani tada tužiteljici nisu isplaćeni samo dodaci za vrstu rada u iznosu od 4.556,35 kn i to po mjesecima kako je naveo vještak.

 

33.              Kako tužiteljica nije dokazao da bi slobodni dani bili odobreni zbog nekih drugih razloga, primjerice s osnova dobrovoljnog davanja krvi i tome sličnih, a ne kao nadoknada za prekovremene sate i druge posebne oblike rada, sud smatra kako iz izvedenih dokaza, evidencije radnog vremena i cjelokupne dokumentacije u spisu, te druge verzije izračuna financijsko-knjigovodstvenog vještaka, proizlazi kako je tužiteljici u predmetnom razdoblju s osnova prekovremenog rada i drugih posebnih oblika rada izvršena djelomična preraspodjela radnog vremena slobodnim danima, a ostalo je neisplaćeno samo 4.556,35 kn i to za razdoblje do svibnja 2014., a nadalje zbog promjene propisa, kako je prethodno navedeno, od 1.6.2014. tužiteljici je isplaćen dodatak za vojnu službu što je utvrđeno uvidom u obračunski list plaće pa je taj dio tužbenog zahtjeva u zatraženom iznosu od 7.917,45 kn neosnovan.

 

34.              Stoga sud na ime prekovremenog rada za razdoblje do svibnja 2014. osnovanim smatra tužbeni zahtjev u iznosu 604,73 eura / 4.556,35 kn bruto i prihvaća za taj dio tužbeni zahtjev dok se odbija tužbeni zahtjev iznad dosuđenog iznosa od 604,73 eura / 4.556,35 kn bruto u točci I.1) na ime prekovremenog rada do zatraženog iznosa 3.305,96 eura / 24.908,68 kn tj. za iznos 2.701,22 eura / 20.352,33 kn zajedno a zatraženom zateznom kamatom te za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima kao pod točkama I.1) i I.2) izreke ove presude.

 

35.              Sud je odbio i dio tužbenog zahtjeva na ime prekovremenog rada za siječanj i veljaču 2016. iznos od 1.050,83 EUR / 7.917,45 kn  zajedno sa zatraženom zateznom kamatom kako je već navedeno zbog promjene propisa jer je od 1. lipnja 2014. tužiteljici isplaćen dodatak za vojnu službu što je u nalazu i mišljenju potvrdio i financijski vještak i stoga je taj dio tužbenog zahtjeva neosnovan i odbija se kao pod točkom IV. izreke presude.

 

36.              Sud u cijelosti prihvaća matematički obračun iz Nalaza i mišljenja vještaka jer matematičkom obračunu stranke nisu niti prigovarale.

 

37.              Tužbeni zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor postavljen je za razdoblje od 1. lipnja 2012. do 31. prosinca 2013. u iznosu od 129,14 eura /  973,30 kn bruto. Slijedom citiranih propisa potraživanje tužiteljice osnovano je za utuženo razdoblje u cijelosti, što prema izračunu financijskog vještaka iznosi 129,14 eura / 973,30 kn. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev za potraživanje s osnove naknade plaće za godišnji odmor prihvaćen je kao osnovan za iznos od 129,14 eura / 973,30 kn, kao osnovan.

 

38.              Sud je prihvatio tužbeni zahtjev na ime razlike terenskog dodatka za lipanj 2013. u iznosu 67,69 eura / 510,00 kn neto te za siječanj i veljaču 2013. u iznosu 189,13 eura / 1.425,00 kn neto sa zakonskom zateznom kamatom. Visina ovog potraživanja proizlazi iz Nalaza i mišljenja financijskog vještaka te Dopune nalaza i  mišljenja.

 

39.              Zatezna kamata je dosuđena na dosuđeni iznos glavnice od dospjelosti svakog dosuđenog mjesečnog iznosa glavnice do isplate,  po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16. – dalje: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak  ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točkama I.1) i I.2) izreke ove presude.

 

40.              Tuženik je tijekom postupka istaknuo prigovor zastare potraživanja nastalog prije 18. travnja 2012. S obzirom na konačno specificirani tužbeni zahtjev i da je najstarije potraživanje iz svibnja 2012. s dospijećem u lipnju 2012., to je prigovor zastare neosnovan.

 

41.              Tužiteljica je konačni tužbeni zahtjev specificirala na ukupan iznos od 4.742,77 eura / 35.734,43 kn, a uspjela je s iznosom od 990,73 eura / 7.464,65 kn.

 

42.              Tužiteljica je uspjela s osnovom svog zahtjeva, a s manjim dijelom zahtjeva po visini, a to u zbiru ukazuje kako je uspjeh stranaka podjednak. Stoga je valjalo po članku 154. stavak 4. Zakona o parničnom postupku odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (Presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-50/2022). 

 

43.              Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

U Ogulinu 8. ožujka 2023.

 

Sudac

Blaženka Glad,v.r.

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, u roku od 8 dana, računajući od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 8 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.                                                                                                         

 

Dostaviti

1. A. Š., odvjetnica u V., O.

2. O. d. o. u K., T. h. b. ,               K. (na br. P-DO…)