1                 Poslovni broj: 5. P-56/2022-22

 

                             

           Republika Hrvatska

         Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2, Đakovo

 

 

   Poslovni broj: 5. P-56/2022-22

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Đakovu, sutkinja Ljerka Ljulj, kao sudac pojedinac, u pravnoj stvari tužitelja D. B., OIB: …, iz Đ., koga zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz Đ., protiv tuženika Z. b. d.d., OIB: …, iz Z., koga zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik u O. d. M., K. P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave dana 23. veljače 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika A. T. M., odvjetničkog vježbenika u O. d. M., K. P. d.o.o. iz Z., dana 8. ožujka 2023., objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj: …, broj partije: …, sklopljenog dana 17. studenog 2005. između parničnih stranaka, a koji glasi: „… koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d. … te odredba članka 7. Ugovora koja glasi: „za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi anuiteta iz ovog članka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“

 

II              Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., sa sjedištem u Z., da tužitelju D. B. iz Đ., na ime promjene redovne kamatne stope isplati iznos od 1.209,38 EUR / 9.112,23 kn[1] s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća do isplate, tj. od 1. listopada 2009. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, sve u roku 15 dana i to na:

 

- iznos od 19,05 EUR / 143,52 kn1 počev od 1. listopada 2009. pa do isplate

- iznos od 29,34 EUR / 221,09 kn1 počev od 1. studenoga 2009. pa do isplate

- iznos od 29,09 EUR / 219,16 kn1 počev od 1. prosinca 2009. pa do isplate

- iznos od 29,36 EUR / 221,21 kn2 počev od 1. siječnja 2010. pa do isplate

 

- iznos od 29,17 EUR / 219,81 kn2 počev od 1. veljače 2010. pa do isplate

- iznos od 29,15 EUR / 219,61 kn2 počev od 1. ožujka 2010. pa do isplate

- iznos od 28,88 EUR / 217,61 kn2 počev od 1. travnja 2010. pa do isplate

- iznos od 28,74 EUR / 216,55 kn2 počev od 1. svibnja 2010. pa do isplate

- iznos od 28,58 EUR / 215,35 kn2 počev od 1. lipnja 2010. pa do isplate

- iznos od 23,45 EUR / 176,72 kn2 počev od 1. srpnja 2010. pa do isplate

- iznos od 23,13 EUR / 174,25 kn2 počev od 1. kolovoza 2010. pa do isplate

- iznos od 23,22 EUR / 174,98 kn2 počev od 1. rujna 2010. pa do isplate

- iznos od 23,21 EUR / 174,89 kn2 počev od 1. listopada 2010. pa do isplate

- iznos od 23,19 EUR / 174,74 kn2 počev od 1. studenoga 2010. pa do isplate

- iznos od 23,25 EUR / 175,19 kn2 počev od 1. prosinca 2010. pa do isplate

- iznos od 23,42 EUR / 176,44 kn2 počev od 1. siječnja 2011. pa do isplate

 

- iznos od 23,20 EUR / 174,79 kn2 počev od 1. veljače 2011. pa do isplate

- iznos od 23,21 EUR / 174,87 kn2 počev od 1. ožujka 2011. pa do isplate

- iznos od 23,12 EUR / 174,21 kn2 počev od 1. travnja 2011. pa do isplate

- iznos od 22,89 EUR / 172,49 kn2 počev od 1. svibnja 2011. pa do isplate

- iznos od 22,72 EUR / 171,21 kn2 počev od 1. lipnja 2011. pa do isplate

- iznos od 22,87 EUR / 172,35 kn2 počev od 1. srpnja 2011. pa do isplate

- iznos od 22,61 EUR / 170,34 kn2 počev od 1. kolovoza 2011. pa do isplate

- iznos od 17,89 EUR / 134,81 kn[2] počev od 1. rujna 2011. pa do isplate

- iznos od 17,85 EUR / 134,47 kn2 počev od 1. listopada 2011. pa do isplate

- iznos od 17,81 EUR / 134,16 kn2 počev od 1. studenoga 2011. pa do isplate

- iznos od 17,72 EUR / 133,49 kn2 počev od 1. prosinca 2011. pa do isplate

- iznos od 17,67 EUR / 133,17 kn2 počev od 1. siječnja 2012. pa do isplate

 

- iznos od 17,64 EUR / 132,91 kn2 počev od 1. veljače 2012. pa do isplate

- iznos od 17,65 EUR / 132,98 kn2 počev od 1. ožujka 2012. pa do isplate

- iznos od 17,56 EUR / 132,33 kn2 počev od 1. travnja 2012. pa do isplate

- iznos od 17,31 EUR / 130,40 kn2 počev od 1. svibnja 2012. pa do isplate

- iznos od 17,24 EUR / 129,86 kn2 počev od 1. lipnja 2012. pa do isplate

- iznos od 17,24 EUR / 129,86 kn2 počev od 1. srpnja 2012. pa do isplate

- iznos od 17,03 EUR / 128,35 kn2 počev od 1. kolovoza 2012. pa do isplate

- iznos od 16,94 EUR / 127,66 kn2 počev od 1. rujna 2012. pa do isplate

- iznos od 16,74 EUR / 126,14 kn2 počev od 1. listopada 2012. pa do isplate

- iznos od 16,61 EUR / 125,16 kn2 počev od 1. studenoga 2012. pa do isplate

- iznos od 16,69 EUR / 125,75 kn2 počev od 1. prosinca 2012. pa do isplate

- iznos od 16,61 EUR / 125,13 kn2 počev od 1. siječnja 2013. pa do isplate

 

- iznos od 16,52 EUR / 124,44 kn2 počev od 1. veljače 2013. pa do isplate

- iznos od 16,50 EUR / 124,34 kn2 počev od 1. ožujka 2013. pa do isplate

- iznos od 16,39 EUR / 123,52 kn2 počev od 1. travnja 2013. pa do isplate

- iznos od 16,29 EUR / 122,75 kn2 počev od 1. svibnja 2013. pa do isplate

- iznos od 16,19 EUR / 122,00 kn2 počev od 1. lipnja 2013. pa do isplate

- iznos od 16,02 EUR / 120,69 kn2 počev od 1. srpnja 2013. pa do isplate

- iznos od 15,69 EUR / 118,18 kn2 počev od 1. kolovoza 2013. pa do isplate

- iznos od 15,01 EUR / 113,13 kn2 počev od 1. rujna 2013. pa do isplate

- iznos od 15,03 EUR / 113,23 kn3 počev od 1. listopada 2013. pa do isplate

- iznos od 15,03 EUR / 113,21 kn3 počev od 1. studenoga 2013. pa do isplate

- iznos od 14,93 EUR / 112,47 kn3 počev od 1. prosinca 2013. pa do isplate

- iznos od 14,85 EUR / 111,87 kn3 počev od 1. siječnja 2014. pa do isplate

 

- iznos od 14,73 EUR / 110,98 kn3 počev od 1. veljače 2014. pa do isplate

- iznos od 11,53 EUR / 86,85 kn3 počev od 1. ožujka 2014. pa do isplate

- iznos od 11,44 EUR / 86,20 kn3 počev od 1. travnja 2014. pa do isplate

- iznos od 11,34 EUR / 85,41 kn3 počev od 1. svibnja 2014. pa do isplate

- iznos od 11,17 EUR / 84,19 kn3 počev od 1. lipnja 2014. pa do isplate

- iznos od 11,06 EUR / 83,33 kn3 počev od 1. srpnja 2014. pa do isplate

- iznos od 10,93 EUR / 82,32 kn3 počev od 1. kolovoza 2014. pa do isplate

- iznos od 7,10 EUR / 53,53 kn3 počev od 1. rujna 2014. pa do isplate

- iznos od 7,04 EUR / 53,01 kn3 počev od 1. listopada 2014. pa do isplate

- iznos od 6,96 EUR / 52,47 kn3 počev od 1. studenoga 2014. pa do isplate

- iznos od 6,92 EUR / 52,14 kn3 počev od 1. prosinca 2014. pa do isplate

- iznos od 6,87 EUR / 51,79 kn3 počev od 1. siječnja 2015. pa do isplate

 

- iznos od 6,79 EUR / 51,15 kn3 počev od 1. veljače 2015. pa do isplate

- iznos od 3,84 EUR / 28,93 kn3 počev od 1. ožujka 2015. pa do isplate

- iznos od 3,80 EUR / 28,60 kn3 počev od 1. travnja 2015. pa do isplate

- iznos od 3,73 EUR / 28,12 kn3 počev od 1. svibnja 2015. pa do isplate

- iznos od 3,66 EUR / 27,58 kn[3] počev od 1. lipnja 2015. pa do isplate

- iznos od 3,62 EUR / 27,29 kn3 počev od 1. srpnja 2015. pa do isplate

- iznos od 3,57 EUR / 26,92 kn3 počev od 1. kolovoza 2015. pa do isplate

- iznos od 1,00 EUR / 7,51 kn3 počev od 1. rujna 2015. pa do isplate

- iznos od 0,98 EUR / 7,40 kn3 počev od 1. listopada 2015. pa do isplate

- iznos od 0,97 EUR / 7,34 kn3 počev od 1. studenoga 2015. pa do isplate

- iznos od 0,96 EUR / 7,22 kn3 počev od 1. prosinca 2015. pa do isplate

- iznos od 0,94 EUR / 7,09 kn3 počev od 1. siječnja 2016. pa do isplate

 

- iznos od 0,93 EUR / 7,02 kn3 počev od 1. veljače 2016. pa do isplate.

 

III              S tužbenim zahtjevom preko dosuđenoga i to za iznos od 369,04 EUR / 2.780,42 kn3 tužitelj se odbija kao neosnovanim.

 

IV              Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 890,49 EUR / 6.709,40 kn3 sa zateznim kamatama počev od 8. ožujka 2023. kao dana donošenja prvostupanjske presude po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, a s preostalim zahtjevom za naknadom troška preko dosuđenoga tužitelj se odbija kao neosnovanim.

 

Obrazloženje

 

1.              Među strankama nije sporno da su zaključile Ugovor o namjenskom kreditu broj: …, broj partije: …, dana 17. studenog 2005., na iznos od 32.000,00 EUR za kupnju stana, s rokom otplate na 15 godina ili 180 mjeseci, a koji kredit je otplaćen u cijelosti, a da je istim Ugovorom u čl. 2. istoga ugovorena kamatna stopa u visini od 5,80% godišnje i istim člankom je ugovoreno da je ova redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d., dok je odredbom čl. 7. istog ugovora ugovoreno da "za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi anuitet iz ovog članka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete". Dakle, tuženik je tijekom postojanja obveze iz predmetnog Ugovora o kreditu jednostranim odlukama mijenjao visinu kamatne stope.

 

2.              Tužitelj smatra da je tuženik zbog jednostrane promjene visine kamatne stope svojom jednostranom odlukom i to povećanjem na više od ugovorene kamatne stope povrijedio odredbu čl. 3. i 4. ZOO-a koja se odnosi na ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu te na savjesnost i poštenje, kao i odredbe čl. 81., tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03) kojom je propisano, da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice, ako potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, pri čemu se poziva na utvrđenu ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a koja je u dijelu koja se odnosi na ništetnost promjenjive kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a radi se o sporu povodom kolektivne tužbe, protiv banaka, uključujući i tuženika i kojim presudama je utvrđeno da su banke pa tako i tuženik povrijedile kolektivne interese i prava potrošača koristeći u Ugovorima o kreditima (tamo u CHF) ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjeni ugovorene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika kao kreditora, a da se radi o odredbi o kojoj pri sklapanju ugovora, tužitelj, kao potrošač, odnosno u postupku povodom kolektivne tužbe, potrošači, kao korisnici kredita, o istim odredbama od strane tuženika nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara, što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, što je imalo za posljedicu jednostrano povećanje kamatne stope, zbog čega je tuženik takvim postupanjem, a temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a stekao bez osnove iznos od 1.061,78 EUR / 8.000,00 kn, da bi konačno postavio tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja na iznos od 1.578,52 EUR / 11.893,35 kn i to pisanim podneskom od 17. studenog 2022.

 

3.              Tužitelj također ističe da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2014. posl. br. Pž-7129/2013 u dijelu vezanog za ugovaranje kamatne stope utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i pravo potrošača koristeći u Ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način, što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i njegovim internim aktima, a prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, tužitelji kao korisnici kredita nisu s tuženikom pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara, što je zbog neravnoteže o pravima i obvezama ugovornih strana imalo za posljedicu jednostrano povećanje kamatne stope. Također se poziva i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom revizije na gore navedene presude posl. br. Revt-249/2014-2 zauzeo stav da su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one nisu na valjani način učinile zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora koja je kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva pa uvažavajući ovaj stav, tužitelj smatra, da je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u čl. 4. konkretnog Ugovora o kreditu sklopljenim između stranaka, a samim time i ova odredba, odnosno dio odredbe nepošten, odnosno da je u tom dijelu ugovor ništetan prema čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača te da je stoga tužitelj dužan vratiti tuženiku sve što je temeljem takvog Ugovora, odnosno dijela Ugovora primio pa je ustao tužbom kojom potražuje razliku iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatne stope jer se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove, propisanim čl. 1111. ZOO-a.

 

4.              Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, ističući da nema osnove da se na konkretni predmet primijeni presuda donesena u sporu koji se vodio povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na koju se poziva tužitelj, kao i sve odluke viših sudova upravo u navedenom predmetu, da su zaključenjem predmetnog ugovora parnične stranke potpisivanjem istog jasno očitovale svoju volju na način da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa te da je tuženik sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima te da je deklaratorna zaštita koju u ovom postupku zahtjeva tužitelj usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa, a u sve to ističe i da tuženik ovakvim svojim postupanjem nije tužitelju prouzročio nikakvu štetu. Također ističe i prigovor zastare smatrajući da je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari pozivajući se na odredbu čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi zastarni rok, a da je odredbom čl. 241. ZOO-a propisano kako se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine pa s obzirom da smatra da se na ovaj konkretni slučaj ne mogu primijeniti pravna utvrđenja iz kolektivnog spora pa tako ni stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u revizijskoj odluci posl. br. Rev-2245/2017 smatra da se na tužiteljevo potraživanje ima primijeniti opći zastarni rok, a koji se računa od saznanja tužitelja o svakoj promjeni kamatne stope i plaćanja koja su vršena po uvećanim anuitetima pa kako je tužiteljeva tužba podnesena 11. veljače 2022., a Ugovor o kreditu zaključen 26. studenog 2008. smatra da je tužitelj utužio razdoblje od 8. listopada 2009. pa do 30. svibnja 2017., a isto je u zastari. Također smatra neosnovanim tužiteljevo potraživanje zateznih kamata prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu jer sebe smatra savjesnim što se tiče zaključenja sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pa smatra da tužitelju pripadaju zatezne kamate na utužene iznose od podnošenja zahtjeva.

 

5.              Da bi utvrdio odlučne činjenice, sud je proveo dokaz čitanjem Ugovora o namjenskom kreditu (list spisa 5 - 10), specifikacija uplata i otplatni plan s pregledom promjene kamatnih stopa po ovom kreditu (list spisa 12 - 34, 98 - 114), obavijest o promjeni kamatne stope (list spisa 53) te proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku F. L. B. d.o.o. iz O. s dopunom (list spisa 157 - 170, 254 - 260) te saslušao tužitelja kao stranku, dok tuženik nije imao posebnih prijedloga za saslušanje svjedoka.

 

6.              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, specificirani tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 7. studenog 2022. djelomično je osnovan do iznosa od 1.209,38 EUR / 9.112,23 kn, dok je u preostalom dijelu neosnovan.

 

7.              Naime, iz svega gore navedenoga, razvidno je, da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatom preplaćenih anuiteta po osnovi stjecanja bez osnove i to za razdoblje od mjeseca studenog 2007. pa do zaključno mjeseca siječnja 2016., u ukupnom iznosu od 1.578,52 EUR / 11.893,35 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema specificiranim svakomjesečnim iznosima od dospijeća svakog iznosa pa do isplate, s tim da valja napomenuti, da je tužitelj u ovako konačno postavljenom tužbenom zahtjevu samo utužio više plaćene mjesečne anuitete ovog kredita ne uzimajući u obzir i manje plaćene anuitete u spornom razdoblju.

 

8.              Kako među strankama nije sporno, da su zaključile predmetni Ugovor o namjenskom kreditu dana 17. studenog 2005., kao i da je istim ugovorom ugovorena redovna kamatna stopa kao promjenjiva, odnosno čl. 2. citiranog Ugovora je nedvojbeno ugovorena odredba da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d., a da na dan sklapanja ugovora iznosi 5,80% godišnje, dakle, odlukom samo jedne strane i to kreditora, ovdje tuženika, bez ikakvog pregovaranja s tužiteljem.

 

9.              Sporno je, dakle, među strankama, da li se o predmetnoj ugovornoj odredbi iz čl. 4. Ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu pojedinačno pregovaralo i naposljetku je li ista suprotna načelu savjesnosti i poštenja te da li uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

 

10.              Prije svega, sud smatra, da se tužitelj osnovano poziva na odredbe Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. te Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u "Narodnim novinama" broj: 79/07 koji je stupio na snagu 30. srpnja 2007. i koji je bio važeći tijekom otplatnog razdoblja iz predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu pa se onda osnovano poziva i na odredbu čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/2003) te na odredbu čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07…78/12 - dalje: ZZP) kojom je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo se smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra, da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito, ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

11.              Upravo iz uvida u sami Ugovor, a potom i nakon saslušanja tužitelja kao stranke, kao i iz ostale priležeće dokumentacije u spisu, otplatnog plana te obavijesti o promjeni kamatne stope po predmetnom kreditu koje obavijesti je tuženik upućivao tužitelju radi znanja, sud je nedvojbeno utvrdio, da se o ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 2. i čl. 7. predmetnog ugovora, uopće nije pregovaralo i u tom dijelu, u cijelosti vjeruje kao istinitom, logičnom i životnom iskazu tužitelja koji je u svom iskazu naveo, da je s tuženikom zaključio predmetni Ugovor 2005. jer je htio kupiti stan u kojem bi njegov sin stanovao kao student, koju svrhu je i ostvario, a kasnije je i on sam stanovao u ovom stanu jer radi kao liječnik u O. i u istom povremeno boravi te da je ovaj kredit zaključio u tuženikovoj P. u Đ., pri čemu ga nitko od djelatnika u banci nije posebno upozoravao ili pojašnjavao ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi pa s obzirom da je kredit zaključen u eurima koji je po njegovom tadašnjem znanju bio stabilna valuta on je pretpostavljao da se može kamatna stopa malo povećati, ali ne znatno, kako se stvarno dogodilo, pogotovo što nije obraćao pozornost previše na visinu kamatne stope jer je njega kao prosječnog potrošača prilikom zaključenja ovog ugovora zadovoljio izračun mjesečnog anuiteta kojeg je on u tom trenutku mogao uredno otplaćivati, da bi nakon određenog vremena, otprilike za 50% visine mjesečnog anuiteta isti porastao upravo zbog povećanja kamatne stope, no on je nastavio uredno otplaćivati mjesečne rate bojeći se gomilanja duga, ako preskoči rate, tako da je kredit uredno otplatio do kraja, a ne spori, da je ugovor osobno potpisao, a prije toga i pročitao, no nedvojbeno je potpisao unaprijed pripremljeni ugovor čiji su mu uvjeti u tom trenutku odgovarali jer upravo sam tužitelj izjavljuje da mu je bilo najvažnije da iznos mjesečne rate bude za njega povoljan i da može isti mjesečno bez teškoća plaćati, dakle, nesporno tužitelj ničim nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope koja se tijekom otplatnog razdoblja povećavala i nije bio u mogućnosti o istoj pregovarati iz čega sud učvršćuje svoje uvjerenje da je tuženik, već pri zaključenju predmetnog ugovora propustio o ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pregovarati, sukladno odredbi čl. 81. i 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. i odredbi čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07…78/12 - dalje: ZZP), a kojom je jasno propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo se smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te da se smatra kako se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, odnosno, ovdje tuženika pa zbog toga, potrošač, odnosno, ovdje tužitelj, nije imao utjecaj na sadržaj takve odredbe, poglavito, što se radilo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika koji je potrošač, odnosno, tužitelj, mogao prihvatiti samo s takvim unaprijed formuliranim odredbama bez pregovaranja, što je u konkretnom slučaju, zaista i bilo.

 

12.              Naime, tužitelj u svom iskazu vrlo vjerodostojno navodi da je predmetni Ugovor o namjenskom kreditu zaključio radi kupnje stana, da o odredbama ugovora nije ni razgovarao ni pregovarao s djelatnicima banke, već da je to bio unaprijed pripremljen ugovor koji uvjeti su u tom trenutku njemu odgovarali jer mu je bilo najvažnije da mjesečnu ratu takvog kredita može bez poteškoća otplaćivati, što je vrlo životno i logično za prosječnog potrošača kojem je u trenutku zaključenja ugovora najvažnije da mu mjesečna rata bude prihvatljiva i u skladu s njegovim mogućnostima, a kako i sam iskazuje prilikom zaključenja ugovora nije razumio, odnosno shvatio da bi ova ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi mogla tako drastično se povećavati odlukom banke te je potpisavši predmetni ugovor pristao i na ovakvu ugovornu odredbu.

 

13.              Iz ostale priležeće dokumentacije u spisu i to otplatnog plana, predmetnog kredita s otplatom duga u cijelosti i obavijestima o parametrima kamatne stope, sud je utvrdio, da su navodi tužitelja o otplaćivanju ovog kredita točni, a istu dokumentaciju je temeljito koristio vještak prilikom davanja svog nalaza i mišljenja.

 

14.              Dakle, iz provedenih dokaza, kako iskaza tužitelja koji je dan logično i uvjerljivo te mu sud u cijelosti poklanja vjeru i koji iskaz je u cijelosti kompatibilan i suglasan sa svom priležećom dokumentacijom u spisu, posebno obavijestima o jednostranoj promjeni visine kamatne stope od strane tuženika kao kreditora, utvrđeno je, da se o spornoj odredbi Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pregovaralo i da prilikom zaključenja predmetnog ugovora, tuženik nije tužitelju prikazao sve relevantne čimbenike koji bi mogli utjecati na promjenu visine kamatne stope, a te okolnosti tužitelj kao prosječni potrošač u trenutku zaključenja predmetnog ugovora nikako nije mogao predvidjeti, što ima za posljedicu ništetnost predmetne odredbe, jer je tuženik postupao nesavjesno i nepošteno prilikom zaključenja predmetnog ugovora, nametnuo je predmetnu odredbu tužitelju koju nije mogao objektivno sagledati i koja je onda, suprotno mišljenju tuženika za tužitelja bila i nerazumljiva i nepoštena, u konačnici ništetna, prema odredbi čl. 81. i 84. ZZP-a/03 i odredbi čl. 96. ZZP-a/07.

 

15.              Dakle, ugovorna odredba koja promjenu kamatne stope čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, ovdje tuženika, bez da istovremeno, precizno odredi uvjete promjenjivosti referentne stope za koju se vežu promjene, zbog čega uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno tužitelja, a ista ugovorna odredba je bitan sastojak ugovora. Odredbom čl. 4. Zakona o obveznim odnosima jasno je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza istih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja, što nadalje znači, da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi suprotna načelu savjesnosti i poštenja i protivna zakonu, odnosno ništetna.

 

16.              Kako je sud, dakle, utvrdio da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj: …, broj partije: … ništetna, to je tuženik kao nepošteni stjecatelj, a prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a stekao nešto kao svoju imovinu, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona dužan je to i vratiti, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je st. 2. istog članka određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanjem koristi izvršenom radnjom. Odredbom čl. 1115. ZOO-a je propisano da prilikom vraćanja stečenog bez osnove moraju se platiti i zatezne kamate koje, ako je stjecatelj nepošten teku od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva pa kako je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno da je tuženik nepošteni stjecatelj, to tužitelju mora platiti i pripadajuće zakonske zatezne kamate na stečeno bez osnove od trenutka stjecanja.

 

17.              Što se tiče visine tužbenog zahtjeva koju je tužitelj u stvari konačno postavio u svom pisanom podnesku od 7. studenog 2022., a nakon što je provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku F. L. B. d.o.o., tuženik je istom prigovarao najprije kao pogrešnom izračunu, kao da se radi o kreditu sa fiksnom kamatom, a potom i da vještak nije uzeo u obzir i tzv. negativne iznose mjesečnih anuiteta, što je bilo točno pa je sud od vještaka zatražio dopunu takvog nalaza i mišljenja sa zadatkom da u svom nalazu i mišljenju uzme u obzir i negativne razlike u otplatnom periodu, ako ih je bilo u kojem je kamatna stopa bila niža od one prvotno ugovorene pa je vještak u svojoj dopuni nalaza i mišljenja (list spisa 254 - 263) prikazao i negativne, odnosno manje plaćene mjesečne rate u otplatnom periodu i izvršio prijeboj više i manje plaćenih rata te utvrdio u konačnici, da je tužitelj u spornom otplatnom periodu ovog kredita više platio, odnosno preplatio svoje dugovanje, s obzirom na prvotno ugovorenu kamatnu stopu za iznos od 1.209,38 EUR / 9.112,23 kn pa takav nalaz i mišljenje, sud u cijelosti prihvaća kao stručan i temeljit i dan u skladu sa zadatkom suda, što se tiče ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koju zbog utvrđene ništetnosti u predmetnom ugovoru ništa ne može zamijeniti, a Ugovor o kreditu i bez nje može samostalno egzistirati pa je u tom smislu neosnovano tuženik prigovarao da je sud dao vještaku zadatak da izvrši obračun radi više plaćenih mjesečnih rata, kao da se radi o kreditu sa fiksnom kamatnom stopom, što nije točno.

 

18.              Međutim, u svom konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, tužitelj je potraživao samo više plaćene mjesečne iznose prema nalazu i mišljenju vještaka bez da je uračunao i manje plaćene iznose koje je vještak u dopuni svog nalaza i mišljenja jasno prikazao, a sud smatra da je Ugovor o kreditu jedan cjeloviti pravni posao i kao takvoga treba ga i promatrati i cijeniti i stoga je potrebno upravo radi utvrđenja da li je i koliko je tuženik stekao bez osnove iz ovog pravnog posla na štetu tužitelja uzeti u obzir i manje uplaćene mjesečne rate zbog manje kamatne stope od prvotno zaključene pa je valjan i relevantan izračun vještaka u dopunjenom nalazu za iznos od 1.209,38 EUR / 9.112,23 kn (list spisa 258 - 260) i stoga je do tog iznosa udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja te mu dosudio na ime stjecanja bez osnove iznos od 1.209,38 EUR / 9.112,23 kn kao pod točkom II izreke ove presude, a za preostali iznos od 369,04 EUR / 2.780,42 kn tužitelja odbio kao neosnovanim kao pod točkom III izreke ove presude.

 

19.              Kako je nesporno utvrđeno, da je tuženik nepošteni stjecatelj, to su tužitelju na svakomjesečne iznose više plaćenih rata dosuđene i pripadajuće zakonske zatezne kamate sa danom dospijeća svakog iznosa, odnosno svakog prvog u mjesecu za ratu plaćenu u prethodnom mjesecu.

 

20.              Sud nije prihvatio osnovanim istaknuti prigovor zastare jer je u ovom postupku utvrđivao ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao o prethodnom pitanju te utvrdio, da je ova odredba koja je bitni, sastavni dio predmetnog Ugovora o kreditu nepoštena, a posljedično i ništetna pa prihvaćajući pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda posl. br. Su-IV47/2020-2 od 30. siječnja 2020., a koja glasi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je tužba podnesena 11. veljače 2022., a tek je ovom presudom utvrđena ništetnost navedene ugovorne odredbe pa tek od pravomoćnosti ove presude počinje teći zastarni rok za potraživanje stečenog bez osnove koji je propisan čl. 225. Zakona o obveznim odnosima i koji je opći zastarni rok od pet godina, očito je da tužiteljevo potraživanje nije zastarjelo te je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

 

21.              Kako je tužitelj djelomično uspio u ovom sporu, to se odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14) te je tuženik dužan tužitelju naknaditi stvarno nastali parnični trošak koji se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 149,31 EUR / 1.125,00 kn, sastava pisanog podneska od 18. veljače 2022. u iznosu od 149,31 EUR / 1.125,00 kn, pristupa na dva ročišta u iznosu od 149,31 EUR / 1.125,00 kn svako ročište, sastava pisanog podneska od 7. studenog 2022. u iznosu od 199,08 EUR / 1.500,00 kn, pristupa na ročište dana 23. veljače 2023. u iznosu od 199,08 EUR / 1.500,00 kn, što je ukupno 995,40 EUR / 7.499,84 kn, a što s pripadajućim PDV-om iznosi 1.244,25 EUR / 9.374,80 kn te sve uvećano za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,90 EUR / 140,00 kn, troška pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR / 400,00 kn i troška vještačenja u iznosu od 331,81 EUR / 2.500,00 kn, odnosno sveukupno 1.649,05 EUR / 12.424,77 kn, međutim, kako je tužitelj uspio u ovom sporu sa 77%, dakle, tuženik sa 23% to je konačni uspjeh tužitelja u ovom sporu od 54% što srazmjerno utvrđenom nastalom trošku iznosi 890,49 EUR / 6.709,40 kn kako je tužitelju i dosuđeno kao pod točkom IV izreke ove presude, dok je s preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška za sastav podneska od 13. prosinca 2022. u iznosu od 49,77 EUR tužitelj odbijen jer je isti trošak bio nepotreban, odnosno svi navodi iz ovog podneska već su sadržani u tužbi i ostalim u trošku priznatim pisanim podnescima tužitelja, a valja napomenuti, da pri donošenju odluke o naknadi troška tužitelja, sud nije odlučio o trošku pristupa na ročište za objavu presude jer u trenutku donošenja ove presude koja sadrži i odluku o trošku ovaj trošak još uvijek nije stvarno nastao i sudu nije poznato da li će nastati.

 

22.              Slijedom obrazloženoga, presuđeno je kao u izreci.

 

U Đakovu, 8. ožujka 2023.

 

 

Sutkinja

Ljerka Ljulj, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

              Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. 

 

 

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku