1

 

                                                        Poslovni broj: Gž R-146/2022-2

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

R J E Š E N J E

             

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice F. Ž. iz B., OIB …, koju zastupa punomoćnica Ž. Č. L., odvjetnica u P., protiv tuženika zavoda, Z., OIB …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pr-162/2021-28 od 23. studenog 2022., 8. ožujka 2023.  

 

r i j e š i o  j e

 

Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pr-162/2021-28 od 23. studenog 2022. i rješava:

 

„Uvažuje se prigovor tuženika i rješenje Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pr-162/2021-26 od 29. srpnja 2022. se ukida i vraća na ponovni postupak.“

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tuženika protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe poslovni broj Pr-162/2021-26 od 29. srpnja 2022. koje glasi:

 

„I. Nalaže se da zavod, OIB …, u roku od 8 dana po primitku ovog rješenja plati sudske pristojbe za Tužba u iznosu od 300,00 kn, Odgovor na tužbu u iznosu od 150,00 kn, Prvostupanjska presuda u iznosu od 300,00 kn, Žalba protiv presude u iznosu od 600,00 kn, Prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 600,00 kn, Rješenje - odbačen prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 300,00 kn, u ukupnom iznosu od 2.250,00 kn (članak 28. Zakona o sudskim pristojbama „Narodne novine“, broj 118/18.-dalje: ZSP).

 

II. Gornji iznos doznačite – uplatite kod banke ili pošte u korist računa prihoda Državnog proračuna Republike Hrvatske broj HR1210010051863000160, pozivom na broj HR63 5045-50563-1057397822 opis plaćanja: Pristojbe iz predmeta Pr-162/2021, OS PZ.

 

III. Izvornu potvrdu o doznaci – uplati prilijepiti na poleđini ovog rješenja, a nakon toga vratiti rješenje ovom sudu u gore navedenom roku.

IV. Ako pristojbeni obveznik ne plati pristojbu u ostavljenom roku ili o tome bez odgađanja ne obavijesti sud, nalaže se Financijskoj agenciji provesti ovrhu na novčanim sredstvima pristojbenog obveznika sa svih njegovih računa i oročenih novčanih sredstava prema odredbama zakona koji uređuje provedbu ovrhe na novčanim sredstvima (čl. 28. st.4.i 5. i čl. 30. st. 1. ZSP-a).

 

V. Nalaže se Financijskoj agenciji da novčani iznos za koji je određena ovrha prenese s računa pristojbenog obveznika i oročenih novčanih sredstava pristojbenog obveznika na račun prihoda državnog proračuna Republike Hrvatske iz točke III. izreke rješenja, osim primanja i naknada iz članka. 172. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., i 73/17.- dalje: OZ) i iznosa koji su izuzeti od ovrhe prema članku 173. OZ.“

 

2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava što je žalbeni razlog iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP).  Žalitelj ističe da je u roku od tri dana od kada je pozvan na plaćanje sudske pristojbe platio 50% iznosa pristojbe koju je pozvan platiti pa predlaže sudu prihvatiti uplaćenu sudsku pristojbu i ukinuti rješenje o plaćanju pune sudske pristojbe.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe jer je sud smatrao da tuženik nema pravo na umanjenje pristojbene obveze u iznosu od 50% jer bi pristojbu platio u roku od tri dana od kada je dobio rješenje kojim ga se poziva na plaćanje sudske pristojbe.

 

5. Žalitelj pobija navedeno rješenje pozivajući se na odredbu članka 7. stavak 3. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 118/18, u daljnjem tekstu: ZSP).

 

6. Stav prvostupanjskog suda samo je djelomično ispravan.

 

7. Prvostupanjskim rješenjem žalitelj je pozvan platiti sudsku pristojbu za:

- tužbu u iznosu od 300,00 kuna (puni iznos pristojbe),

- odgovor na tužbu u iznosu od 150,00 kuna (puni iznos pristojbe),

- presudu u iznosu od 300,00 kuna (puni iznos pristojbe),

- žalbu protiv presude u iznosu od 600,00 kuna (puni iznos pristojbe),

- prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 600,00 kuna (puni iznos pristojbe),

- rješenje o odbačaju nedopuštenog prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 300,00 kuna (puni iznos pristojbe).

 

8. Žalitelj je bio tuženik u sporu u kojem je tužitelj oslobođen plaćanja sudske pristojbe. Riječ je o radnom sporu kojeg je radnik, kao tužitelj, pokrenuo protiv tuženika, kao svog poslodavca.

 

9. Člankom 7. ZSP propisano je:

"(1) Za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom.

(2) Za zemljišnoknjižne upise za koje je podneskom iz stavka 1. ovog članka predložen upis u zemljišnu knjigu pristojba se plaća u trenutku predlaganja upisa u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom.

(3) Na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke."

 

9.1. Točno je da je stavkom 1. prethodno citirane odredbe ZSP-a propisano da se za podnesak predan u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, plaća polovica propisanog iznosa pristojbe u trenutku njegova podnošenja, pa je žalitelj privilegij plaćanja polovice pristojbe za žalbu i prijedlog za dopuštenje revizije mogao koristiti samo ako je pristojbu za ove podneske platio u trenutku njihova podnošenja sudu.

 

9.2. Privilegij plaćanja polovice pristojbe žalitelj je mogao koristiti i da je pristojbu na rješenje o odbacivanju prijedloga za dopuštenje revizije platio u roku od tri dana od dostave tog rješenja (o odbacivanju), što proizlazi iz odredbe članka 7. stavak 3. ZSP.

 

10. U odnosu na odgovor na tužbu situacija je drugačija nego za žalbu ili prijedlog za dopuštenje revizije, premda je sve te podneske žalitelj podnio na jednak način. Naime, iz smisla ZSP-a proizlazi da je "privilegij" plaćanja polovice sudske pristojbe vezan prvenstveno za način komunikacije između suda i stranke (elektroničnim putem – čl.7. st.1. i 3. ZSP-a), a tek potom i za rok plaćanja (čl.7. st.3. ZSP-a), pa kako je čl.4. toč.2. ZSP-a propisano da obveza plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu nastaje tek "po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici" to bi gramatičko tumačenje odredbi ZSP-a, kako to smatra prvostupanjski sud, značilo da se za podnesak kojim se daje odgovor na tužbu nikad ne bi platila polovica pristojbe (do pravomoćnosti postupka i ne zna se tko je i za koliko obveznik plaćanja).

 

11. Dalje, odredbom čl.13. ZSP-a propisano je:

"(1) Kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi, i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku.

(2) Obveza plaćanja pristojbe iz stavka 1. ovog članka nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka."

 

11.1. Dakle, tuženik pristojbu za tužbu i presudu treba platiti u onom iznosu u kojem bi tu pristojbu trebala platiti tužiteljica da nije oslobođena plaćanja pristojbe, što znači za tužbu polovicu pristojbe, jer je tužba podnesena u elektroničkom obliku (čl.7. st.1. ZSP-a), a za presudu također polovicu pristojbe jer je odluka tužiteljici dostavljena u elektroničnom obliku (čl.7. st.3. ZSP-a).

 

11.2. Kako, prema odredbi čl. 13. stavka 2. ZSP-a, obveza tuženika na plaćanje tih  pristojbi nastaje tek u trenutku pravomoćnog završetka postupka, valja smatrati da rok za privilegij plaćanja polovice pristojbe iz čl.13. u vezi čl.7. st.3. ZSP-a u ovom slučaju za tuženika teče tek od saznanja da je njegova obveza plaćanja pristojbe nastala, točnije da je postupak pravomoćno završen i to na njegovu štetu, a to je od dostave rješenja kojim se poziva na plaćanje pristojbe.

 

11.3. Tek po proteku roka u kojem tuženik ne bi iskoristio "privilegij" plaćanja polovice pristojbe bilo bi osnove za naplatu sudske pristojbe u punom iznosu, u konkretnom slučaju, za tužbu, odgovor na tužbu i presudu.

 

11.4. U vezi navedenog ukazuje se i na zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. studenog 2022.

 

12. Slijedom navedenog žalba se ukazuje osnovanom radi čega je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a kako bi prvostupanjski sud, vodeći računa o navedenom u ovoj drugostupanjskoj odluci, utvrdio koju je pristojbu žalitelj podmirio, a što je još ostalo nepodmireno.

 

Dubrovnik, 8. ožujka 2023.

 

Sutkinja:

 

Josita Begović