Poslovni broj: Gž-5/2023-2

 

 

Poslovni broj: Gž-130/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Kristini Pavičić-Sirotić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. L. iz Ž., L. R., OIB:..., zastupanog po punomoćniku D. Š., odvjetniku u Ž., protiv tuženika H. za, Z., M., OIB:..., zastupanog po punomoćniku V. Ć., dipl. iur., zaposleniku tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj P-18/22 od 16. prosinca 2022., dana 8. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj P-18/22 od 16. prosinca 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom suda prvoga stupnja odlučeno je slijedeće:

 

„I. Nalaže se tuženiku Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, M. , OIB:..., da isplati tužitelju S. L. iz Ž., L. R., OIB:..., iznos od 4.354,64 kn (slovima: četiri tisuće tri stotine pedeset četiri kune i šezdeset četiri lipe)/577,96 eura¹ (slovima: pet stotina sedamdeset sedam eura i devedeset šest centi) zajedno sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe tj. od 19. siječnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.643,75 kn (slovima: dvije tisuće šest stotina četrdeset tri kune i sedamdeset pet lipa)/350,90 eura¹ (slovima: tri stotine pedeset eura i devedeset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na isti iznos troška počev od presuđenja tj. od 16. prosinca 2022. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.“

 

2.              Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredbi postupka. Navodi da je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje: ZPP). Navodi da s obzirom da je tužitelj nesporno priznao da je s tuženikom sklopio ugovor o dopunskom osiguranju s obnovljivom policom, a način sklapanja tog ugovora je strogo formalan, utvrđivanje činjenice potpisivanja i sadržaja ponude za sklapanje ugovora nije niti bilo potrebno dokazivati a niti je tužitelj mogao s uspjehom isticati da nije bio upoznat s Općim uvjetima. Sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo jer je propustio utvrditi da su tužitelju Opći uvjeti bili poznati i da su mu isti u vrijeme sklapanja ugovora morali biti poznati. Temeljenje presude isključivo na iskazu tužitelja u kojem isti ne osporava da je primio Opće uvjete o dopunskom osiguranju već je samo naveo da se ne sjeća navedene činjenice u cijelosti je pogrešno, tim više što je njegov iskaz kontradiktoran, životno nelogičan i neuvjerljiv. Ističe da je čl. 6. st. 1. Pravila o uspostavljanju i provođenju dopunskog zdravstvenog osiguranja propisano da osiguranik svojim potpisom na ponudi potvrđuje prihvaćanje Općih i posebnih uvjeta dopunskog zdravstvenog osiguranja. Poziva se na odredbe čl. 11. st. 1. i čl. 8. st. 1. Pravilnika iz kojih je razvidno kako je potpisom ponude tužitelj nedvojbeno bio upoznat s sadržajem Općih uvjeta jer u suprotnom ne bi niti došlo do sklapanja ugovora obzirom da je preduvjet sklapanja bilo prihvaćanje ponude na točno propisanom obrascu a koju je tužitelj nesporno potpisao. Iz sadržaja tiskanice Otkaza ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju jasno proizlazi da je tužitelj bio upoznat s odredbom točke XII. Općih uvjeta ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 91/13, 119/13, 2/14, 119/14, 135/14, 144/14, 17/15, 139/15 i 63/16, u daljnjem tekstu - Opći uvjeti) te se obvezao podmiriti eventualnu razliku troškova zdravstvene zaštite i iznosa pripadajuće premije sukladno točki XVI. Općih uvjeta.  Tužitelj je platio zatraženi iznos te na taj način priznao dugovanje prema tuženiku. Ističe da tužitelj nije dokazao da su ispunjene pretpostavke iz čl. 296. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 dalje: ZOO) temeljem kojih bi sud mogao zaključiti da su ništetne odredbe Općih uvjeta. Navodi da iako sud prvog stupnja dobro zaključuje da se radi o aleatornom pravnom poslu propušta utvrditi u čemu se sastoji taj element aleatornosti. Predlaže da sud drugoga stupnja uvaži njegovu žalbu, pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

4. Sa  žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. ZPP-a.

 

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

6. Žalba tuženika nije osnovana.

 

7. U ovome predmetu obzirom na vrijednost predmeta spora zahtjeva riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do čl. 467.a ZPP-a.

 

8. Prema odredbi čl. 467. st.1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. toga Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovog Zakona.

 

9. U ovom predmetu tužitelj od tuženika potražuje iznos koji mu je neosnovano isplatio 21. rujna 2021. jer je tuženik tvrdio da mu taj iznos duguje na temelju točke XVI. Općih uvjeta, kojom je propisano da za štetu Zavodu odgovara ugovaratelj s kojim je raskinut ugovor ili koji je otkazao ugovor, ukoliko su troškovi zdravstvene zaštite viši od iznosa premije pripadajuće razdoblju osiguranja do dana raskida, odnosno otkaza ugovora, osim u slučaju kada je osigurateljno razdoblje trajalo godinu dana.

 

10. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja, uz zaključak da je točka XVI. Općih uvjeta suprotna načelu savjesnosti i poštenja te da dovodi u neravnopravan položaj u slučaju otkaza ugovora o osiguranju tužitelja kao jednu od ugovornih strana i na taj način ugrožava samu svrhu sklapanja ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju. Ocjenjuje da je takva odredba ništetna, pa da tuženik nije imao osnove naplatiti od tužitelja iznos od 4.354,64 kn, slijedom čega mu je utuženi iznos dužan vratiti primjenom odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO).

 

10.1. Pritom, sud prvog stupnja utvrđuje da naplata spornog iznosa ne može predstavljati naknadu štete s obzirom da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 342.- 349. ZOO-a, jer je pretpostavka odgovornosti za naknadu štete da je šteta nastala neispunjenjem ili zakašnjenjem ispunjenja ugovora koje pretpostavke u konkretnom slučaju nisu ispunjene. Također, sud utvrđuje neosnovan prigovor tuženika kojim ističe da tužitelj nema pravo na povrat spornog iznosa, jer je isti iznos dobrovoljno uplatio i time priznao postojanje dugovanja, a također, tužitelj zahtjev za povratom plaćenog iznosa temelji na činjenici da je taj iznos naplaćen na temelju ništetne ugovorne odredbe, pa se u tom slučaju tuženik ne može pozivati na odredbu čl. 1112. st. 1. ZOO-a.

 

11. Takva odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita, jer je rezultat pravilne primjene materijalnoga prava na utvrđeno činjenično stanje.

 

12. Nije sporno da su stranke 30. prosinca 2013. sklopile Ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju broj: 13368778. pri čemu je posljednje razdoblje osiguranja započelo 29. siječnja 2021.; da je tužitelj otkazao Ugovor o osiguranju dana 28. travnja 2021. koji ugovor je po isteku otkaznog roka od tri mjeseca prestao važiti i to sa danom 28. srpnja 2021.; da je tužitelj u razdoblju važenja police od 29. siječnja 2021. do 28. srpnja 2021. koristio zdravstvenu zaštitu na ime dopunskog zdravstvenog osiguranja u ukupnom iznosu od 4.750,68 kn, koji iznos je veći od ukupnog iznosa uplaćenog na ime premija po pripadajućem razdoblju osiguranja od 420,00 kn te da je razlika između utvrđenih troškova zdravstvene zaštite i plaćenih premija 4.354,64 kn; da je tuženik dopisom od 3. rujna 2021. pozvao tužitelja na uplatu iznosa od 4.354,64 kn pozivom na odredbu toč. XVI. Općih uvjeta; da je tužitelj po pozivu tuženika postupio odnosno isti iznos je podmirio; da upravo taj iznos tužitelj sada potražuje od tuženika.

12.1. I nadalje je sporno, da li tužitelj s uspjehom može zahtijevati isplatu utuženog novčanog iznosa, obzirom na njegovu tvrdnju da je odredba toč. XVI. Općih uvjeta tuženika (temeljem koje ga je tuženik pozvao na plaćanje spornog novčanog iznosa) ništetna ugovorna odredba jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, uslijed čega uzrokuje očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja.

 

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je sporna odredba odnosno odredba toč. XVI. Općih uvjeta tuženika nepoštena, s obzirom omogućuje tuženiku vraćanje novčanih sredstava koje je platio na ime troškova liječenja tužitelja u razdoblju u kojem je ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju bio na snazi. Naime, svrha ugovora bila je da tuženik plaća troškove liječenja tužitelja, a tužitelj premiju, dok se navedenom odredbom ta svrha ugovora gubi i to na štetu tužitelja te dovodi do uzrokovanja očigledne neravnopravnost u pravima i obvezama stranaka i to na štetu suugovaratelja sastavljača općih uvjeta, dakle tužitelja, a također ugrožava i postizanje svrhe sklopljenog ugovora.

 

13.1. Imajući u vidu da je ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju, kao i svaki ugovor o osiguranju, aleatorni pravni posao jer, u trenutku sklapanja ugovora, nije poznato koja će od ugovornih strana biti na gubitku ili na dobitku, zatim svrhu dopunskog zdravstvenog osiguranja, da se tuženik Ugovorom obvezao na pokriće troškova zdravstvene zaštite sukladno točki VI. Općih uvjeta u slučaju nastupa osiguranog slučaja, a tužitelj na plaćanje premije tuženiku, koju obvezu je uredno ispunio do trenutka otkaza, te da tužitelj kao osiguratelj snosi rizik ukoliko troškovi po osiguraniku premašuju iznos premije, to razliku između iznosa koje je tuženik platio radi pokrića troškova zdravstvene zaštite tužitelja i uplaćenih premija, ne može predstavljati iznos koji je tuženik osnovano mogao potraživati od tužitelja. Činjenica što je taj iznos tužitelj dobrovoljno podmirio ne znači da taj iznos ne može potraživati natrag s obzirom da ga je tuženik naplatio na temelju nepoštene ugovorne odredbe, a kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja.

 

14. Stoga je, i prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, odredba Općih uvjeta o obvezi ugovaratelja na plaćanje razlike između iznosa podmirenih troškova zbog nastupa osiguranog slučaja i uplaćene premije ništetna, sukladno čl. 296 st. 1. ZOO-a i to već zbog toga što je potpuno protivna svrsi odnosno ugrožava postizanje svrhe ugovora o osiguranju.

 

15. Obzirom da je odredba Općih uvjeta na temelju koje je tuženik naplatio od tužitelja sporni iznos ništetna te je tužitelj na taj način doveden u neravnopravan položaj s tuženikom, nije od značaja da li je tužitelj bio upoznat sa Općim uvjetima ili nije, odnosno je li na iste pristao. Stoga propust suda prvog stupnja da to utvrdi nije doveo do pogrešne primjene materijalnog prava kako to neosnovano tuženik ističe u žalbi.

 

16. Iz navedenih razloga pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, pri čemu sud prvoga stupnja nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 365 st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

 

17. Sud je pravilno odlučio o i o troškovima postupka. Prema Tbr. 48. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022.) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa je stoga sud prvog stupnja pravilno odredio vrijednost boda u iznosu od 15 kn, slijedom čega nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prilikom odmjeravanja troškova postupka trebao primijeniti Tarifu koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja radnje.

 

18. Obzirom na navedeno, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu te sukladno odredbi čl. 368 st. 1 ZPP-a, odlučiti kao u izreci.

 

 

 

U Puli-Pola, 8. ožujka 2023.

 

 

 

Sutkinja:

 

Kristina Pavičić-Sirotić, v.r.