1                  Poslovni broj: 6. Pr-17/2022-19

 

 

 

                  

         Republika Hrvatska

      Općinski sud u Đakovu

Trg. dr. Franje Tuđmana 2, Đakovo

 

                                                                      Poslovni broj: 6. Pr-17/2022-19

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Đakovu, po sutkinji toga suda Marijani Žulj Jakovljević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice Š. Z. (OIB: …) iz S. Đ., zastupane po punomoćniku J. J., odvjetniku iz Đ., protiv tuženika-protutužitelja D. e. Đ. i L. (OIB: …), Đ., zastupanog po punomoćniku D. A., odvjetniku iz O., radi utvrđenja nezakonitosti odluke o otkazu i isplate plaća, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. siječnja 2023. godine, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice-protutuženice i tužiteljice-protutuženice osobno te punomoćnika tuženika-protutužitelja i zakonskog zastupnika tuženika-protutužitelja, dana 08. ožujka 2023. godine

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Utvrđuje se da su Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu ur. broj: 647/2022 od 12. srpnja 2022. godine, kao i Odluka ur. broj: 748/2022 od 29. srpnja 2022. godine, donesene od strane tuženika-protutužitelja D. e. Đ. i L., Đ., OIB: …, nezakonite i nedopuštene.

 

II.              Utvrđuje se da tužiteljici-protutuženici Š. Z. iz S. Đ., OIB: …, radni odnos nije prestao te se nalaže tuženiku-protutužitelju D. e. Đ. i L., Đ., OIB: …, tužiteljicu-protutuženicu vratiti na rad i u radni odnos na radno mjesto voditelja odjela za središnju administraciju ili drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njezinoj stručnoj spremi.

 

III.              Nalaže se tuženiku-protutužitelju isplatiti tužiteljici-protutuženici razliku naknade plaće u iznosu od 1.484,13 eur / 11.182,19 kn1 s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15. kolovoza 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, a od 01. kolovoza 2022. godine pa do povratka na rad da joj isplati svakomjesečni iznos naknade plaće kao da je radila s pripadajućim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to od dospijeća svakomjesečne plaće, koja se isplaćuje s petnaestim danom u mjesecu za protekli mjesec, pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

 

IV.              Nalaže se tuženiku-protutužitelju isplatiti tužiteljici-protutuženici troškove ovog postupka u iznosu od 1.493,13 eur / 11.250,00 kn1 s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 08. ožujka 2023. godine do isplate po stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to od dospijeća svakomjesečne plaće, koja se isplaćuje s petnaestim danom u mjesecu za protekli mjesec, sve navedeno u roku od 15 dana.

 

V.              Odbija se, kao neosnovan, protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

              "Utvrđuje se sudski raskid radnog odnosa između tužiteljice Š. Z. i tuženika D. e. Đ. i L. s danom 17. kolovoza 2022. godine."

 

Obrazloženje

 

1.              Tužiteljica-protutuženica (u daljnjem tekstu tužiteljica) u tužbi od 17. kolovoza 2022. godine navodi kako je dana 12. srpnja 2022. godine zaprimila Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu (u daljnjem tekstu: Odluka) kojom joj je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 13. veljače 2015. godine (u daljnjem tekstu: Ugovor), zbog osobito teških povreda iz radnog odnosa, bez prava na otkazni rok i otpremninu te uz prestanak radnog odnosa s danom dostave Odluke o otkazu. Tužiteljica je dana 19. srpnja 2022. godine tuženiku uputila Zahtjev za zaštitu prava, sukladno odredbi čl. 133. st. 1. Zakona o radu. Tuženik-protutužitelj (u daljnjem tekstu tuženik) je Odlukom od 29. srpnja 2022. godine (tužiteljica primila po punomoćniku dana 02. kolovoza 2022. godine) odbio kao neosnovan zahtjev za zaštitu prava i potvrdio Odluku o otkazu. Tužiteljica smatra da je osporavana Odluka o izvanrednom otkazu u cijelosti nezakonita iz više formalnih i materijalnih razloga. Prije svega, tužiteljica smatra kako predstavnici sindikata nisu bili upoznati sa svim relevantnim podacima važnim za donošenje odluke o davanju suglasnosti za otkazivanje Ugovora o radu i sagledavanja utjecaja takve odluke na položaj tužiteljice kao radnice. Nadalje, osporavana Odluka o otkazu je nezakonita jer je iz obrazloženja iste razvidno da sindikalni povjerenik nije imao priliku i mogućnost očitovati se o namjeri davanja otkaza, u roku predviđenom odredbom čl. 138. st. 1. ZR-a, uvažavajući da od uručenja Odluke o otkazu i zatraženog očitovanja od sindikalnog predstavnika, nije proteklo 8 dana. Tužiteljica tvrdi da iz njezina ponašanja kao radnika, ali niti iz ponašanja i držanja zakonskog zastupnika tuženika nisu postojale okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da tužiteljici kao radnici omogući da iznese svoju obranu (čl. 119. st. 2. ZOR-a), što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Naime, tužiteljica osporava navode ravnatelja tuženika N. G. kako je isti bio osobno bio prisutan razgovoru tužiteljice i M. J., kao i da je ravnatelj tuženika spor pokušavao riješiti na miran način. Tužiteljica smatra da je razlog za davanje izvanrednog otkaza taj što se tužiteljica obratila Upravnom vijeću tuženika radi povrede dostojanstva radnika. Nadalje, tužiteljica navodi nikada nije bila usmeno upozorena od strane poslodavca. U odnosu na okolnosti i razloge sadržane u Odluci tužiteljica osporava da su se događaji zbili na način kako joj se stavlja na teret, odnosno da se ponašala prema ravnatelju tuženika na uvredljiv i ponižavajući način, da je omalovažavala rad ravnatelja, da se protivila radnim zadacima, načinu vođenja ustanove, da se nedolično i netrpeljivo ponašala prema nadređenoj osobi, da je omalovažavala rad M. J., da se na agresivan način nadvila nad njezinim stolom, da je gestikulirala rukama i tijelom kao da će ju napasti, da je pušila u prostorijama tuženika i da je napustila radno mjesto bez odobrenja poslodavca dana 07. srpnja 2022. godine. Tužiteljica navodi kako nikada nije bila u sukobu s ravnateljem niti mu je uputila lošu ili neprimjerenu riječ. Sve radne zadatke tužiteljica je promptno odrađivala i nikada niti jedan nije odbila. Tužiteljica nikada nije omalovažavala ičiji posao ili rad, a pogotovo ne M. J. jer s njenim poslom nema dodirnih točaka u obavljanju svojeg posla. U svezi navodne povrede radne obveze nedolaska na posao, odnosno napuštanja radnog mjesta, tužiteljica ističe da nikada nije neopravdano izostala s posla. Posebno se osporava navod iz obrazloženja Odluke o upućenim prijetnjama ili navodnom omalovažavanju drugoj radnici, niti ravnatelju, jer tužiteljica nije konfliktna osoba. Nadalje, navodi kako je izvijestila poslodavca o opravdanom izostanku, odnosno radnu kolegicu N. C. T. o bolovanju. Tužiteljica ističe da je njezin izostanak s posla bio opravdan zbog bolesti i opravdan potvrdom o privremenoj nesposobnosti, iako je ta potvrda dostavljena naknadno, pa to samo po sebi nije osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa koja bi opravdavala izvanredno otkazivanje ugovora o radu. Tužiteljica također ističe da nikada nije primila upozorenje poslodavca da bi pušenje duhanskih proizvoda predstavljalo povredu radne obveze, tim više što postoji i posebna prostorija u kojoj se navedeno ponašanje tolerira. Tužiteljica je podnijela zahtjev za zaštitu prava Upravnom vijeću tuženika, no ista smatra kako Upravno vijeće nije imalo pravilan i potpun uvid u sve činjenice i relevantne okolnosti za donošenje meritorne odluke o njezinom zahtjevu za zaštitu prava. Pitanje postojanja opravdanih razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu treba sagledati s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja imajući na umu ponašanje radnika u odnosu prema obvezama koje proizlaze iz naravi posla koji je morao obaviti. Tužiteljica je za vrijeme trajanja radnog odnosa kod tuženika ostvarivala bruto plaću u iznosu od 12.738,17 kn, prema prosjeku posljednje isplaćene plaće za mjesece travanj, svibanj i lipanj 2022. godine, odnosno mjesece prije otkazivanja Ugovora o radu. S obzirom da tužiteljica zahtijeva naknade plaće za vrijeme koje bi radila da do otkazivanja radnog odnosa nije došlo, to ista ističe i takav tužbeni zahtjev. Na temelju odredbi čl. 116. st. 3., čl. 124. Zakona o radu, čl. 133. st. 2., čl. 135. st. 1. i 2. Zakona o radu, tužiteljica je u tužbi predložila donijeti presudu kao u izreci, s tim da je na ročištu održanom dana 13. prosinca 2022. godine specificirala vraćanje na rad na radno mjesto voditelja odjela za središnju administraciju ili drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njezinoj stručnoj spremi.

 

2.              U odgovoru na tužbu od 16. rujna 2022. godine, tuženik navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik je potvrdio kako je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika od 01. srpnja 2013. godine, s tim da je od 13. veljače 2015. temeljem Ugovora o radu radila na radnom mjestu – voditelj odjela za središnju administraciju. Tuženik ne osporava da je tužiteljica 12. srpnja 2022. zaprimila Odluku o izvanrednom otkazu o radu kao i da je Zahtjev za zaštitu prava, zaprimljen kod tuženika 20. srpnja 2022. godine putem pošte. Tuženik također potvrđuje i navode tužiteljice u vezi s dostavom i primitkom Odluke Upravnog vijeća od 29. srpnja 2022. godine kojom je odbijen Zahtjev za zaštitu prava tuženika i potvrđena Odluka o otkazu te potvrđuje da je odvjetnik tužiteljice istu zaprimio 02. kolovoza 2022. godine. Tuženik čini nespornim da je tužba podnesena u roku. Nadalje, tuženik ističe kako je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 12. srpnja 2022. godine tužiteljice u cijelosti osnovana, zakonita, pravilna i dopuštena. U odnosu na formalni nedostatak očitovanja sindikalnih povjerenika, tuženik navodi kako iz sadržaja očitovanja sindikalnih povjerenika jasno proizlaze sve okolnosti postupanja poslodavca i to da kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće kao i da sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća. Tuženik ističe kako je na savjetovanje o namjeravanoj odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu radnici tužiteljici, pozvao sindikalne povjerenike T. Ž. i D. J. koji su izvršili uvid u nacrt Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu radnici Š. Z. te uvid u izjave radnica poslodavca. Nadalje, tuženik ističe kako prigovor tužiteljice da je tuženik postupao suprotno odredbi čl. 138. st. 1. Zakona o radu nije osnovan iz razloga što je poslodavac obavijestio sindikalne povjerenike i isti su dali svoju suglasnost te je u formalnom smislu u cijelosti ispunjena zakonska obaveza. U odnosu na navode tužiteljice kako joj je uskraćeno „pravo na obranu“, tuženik ističe kako tužiteljica nije pozvana na iznošenje obrane, budući da isto ne bi dovelo do promjene okolnosti, a i ravnatelj tuženika je bio prisutan, odnosno svjedočio svim događajima. Svi navodi iz tužbe su potpuno neosnovani, a teške povrede iz radnog odnosa koje je počinila tužiteljica i to: nedoličnost u odnosu iskazivanja netrpeljivosti prema nadređenima i drugim djelatnicima i izazivanja nereda, grubog i neciviliziranog odnosa prema radnicima, su potpuno opravdane i utemeljene. Sve navedene okolnosti kojima se sadržajno osporava izvanredni otkaz Ugovora o radu predstavljaju pogrešnu i nepotkrijepljenu percepciju svih navedenih događaja tužiteljice te nisu u skladu sa stvarnim stanjem, odnosno onim što se zaista dogodilo, materijalnim dokazima, izjavama radnica kao i utvrđenjima ravnatelja. S obzirom na izjave radnica M. M., N. C. T. i M. J. kao i uz ravnateljevo osobno prisustvo, nije imao drugog izbora nego tužiteljici izvanredno otkazati Ugovor o radu, budući je zbog ponašanja iste trpio cjelokupni radni proces i cjelokupni kolektiv. Suprotno navodima iz tužbe, tuženica smatra da su sve navedene okolnosti u Odluci o izvanrednom otkazu opravdane te da u konkretnom slučaju sve učinjene povrede opravdavaju izvanredni otkaz Ugovora o radu, slijedom čega tuženik smatra da je izvanredni otkaz Ugovora o radu osnovan, pravilan i zakonit. Osim gore navedenog, za napomenuti je da je tuženik nakon Odluke o izvanrednom otkazu tužiteljici utvrdio čitav niz nepravilnosti u njenom radu, a koje su bile isključivo u nadležnosti rada i opisa radnog mjesta tužiteljice i za koje poslodavac nije imao saznanja te postoji velika vjerojatnost da će zbog navedenog trpjeti posljedice u obliku prekršajnih postupaka iz razloga jer tužiteljica nije pravilno obavljala svoj posao. Dana 30. lipnja 2022. godine u evidenciji o radnom vremenu za razdoblje od 01. lipnja do 30. lipnja 2022. godine tužiteljica je navela da je bila na godišnjem odmoru iako je radila te je potpisnu listu prisutnosti na radu prepravljala korektorom gdje je uklanjala svoj potpis i vrijeme dolaska i odlaska s posla (do 30. lipnja 2022. godine se morao iskoristiti godišnji za 2021. godinu). Nadalje, dana 05. srpnja 2022. godine neopravdano je izostala s posla što je razvidno iz potpisne liste prisutnosti na poslu iako je u Zahtjevu za zaštitu prava radnika podnesenom putem punomoćnika navela da je 05. srpnja 2022. godine radila te navodi i koje je poslove obavljala tog dana. D. a. u O. je dana 25. kolovoza 2022. godine obavio nadzor vođenja arhivske građe kod tuženika, kojom prilikom je utvrđeno da D. e. Đ. i L. nije postupala po Zapisniku odnosno Rješenju od 29. prosinca 2017. godine, kao i da nije postupila po Dopisu D. a. od 05. listopada 2020. godine u vezi izrade novog Pravilnika o upravljanju arhivskom građom kod tuženice. Sukladno važećem Ugovoru o radu, tužiteljica je bila isključivo nadležna za vođenje arhivske građe. Tužiteljica u okviru svojih poslova nije ažurno vodila i dostavljala opće akte u Središnji katalog službenih dokumenata sukladno članku 10.a Zakona o pravu na pristup informacijama i Pravilniku o Središnjem katalogu službenih dokumenata, iako ju je poslodavac uputio na radionicu i bila je upoznata načinom dostave dokumenata u Središnji katalog službenih dokumenata. Iako više puta upozoravana na ažurirano vođenje te posebno da se unese u Registar nekretnina popis imovine u vlasništvu D. e. Đ. i L., sve je uneseno tek nakon prestanka radnog odnosa. Osim gore navedenog, tuženik ukazuje i na Zahtjev za pristup informacijama koje je tužiteljica uputila tuženiku od 04. kolovoza 2022. i 30. kolovoza 2022. godine u kojem poziva poslodavca na objavu općih akata koje je dužan objaviti, a isti su bili u opisu njenog radnog mjesta i za ono što je ona trebala obaviti u skladu sa svojim nadležnostima. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan u cijelosti.

 

3.              Na raspravi održanoj dana 13. prosinca 2022. godine, tuženik je postavio protutužbeni zahtjev radi utvrđenja sudskog raskida radnog odnosa između tužiteljice i tuženika s danom 17. kolovoza 2022. godine.

 

4.              Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 8 do 10 spisa), Ugovor o radu (list 11 do 13 spisa), Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu (list 14 do 16 spisa), zahtjev za zaštitu prava i odluku kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava (list 17 do 22 spisa), povijest bolesti za tužiteljicu (list 23 spisa), obračunske isprave za isplatu plaće (list 24 do 26 spisa), potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad (list 27 spisa), izjavu tužiteljice (list 38 spisa), zahtjev za zaštitu prava (list 39 spisa), izjave M. M., N. C. T. i M. J. (list 40 do 42 spisa), evidenciju o prisutnosti na radu i radnom vremenu (list 43 do 47 spisa), dopis D. a. (list 48 spisa), rješenje D. a. (list 49 i 50 spisa), zapisnik (list 51 do 54 spisa), e-mailove (list 55 do 59 spisa), poziv za online radionicu (list 60 spisa), izjavu DOKI (list 61 spisa), rezultate pretraživanja (list 62 do 65 spisa), zapisnik od 12. rujna 2022. godine (list 67 do 69 spisa), uvjerenje o položenom stručnom ispitu za tužiteljicu (list 70 spisa), poziv na sjednicu (list 76 i 77 spisa), e-mailove (list 78 i 79 spisa), zapisnik od 11. srpnja 2022. godine (list 80 do 82 spisa), dopis tužiteljice upravnom vijeću (list 83 spisa), pripremni materijal za sjednicu upravnog vijeća (list 84 i 85 spisa), očitovanje sindikalnih povjerenika (list 90 spisa), zapisnik od 29. srpnja 2022. godine (list 99 do 102 spisa), Pravilnik o radu djelatnika kod tuženika (list 104 do 131 spisa), Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika (list 132 do 161 spisa), e-mail (list 181 i 182 spisa), ispis elektroničke poruke od 04. kolovoza 2021. godine i ispis Viber poruka (list 200 spisa) te su saslušani svjedoci D. J., D. R., M. M., M. J., N. C. T., M. N., P. S. i R. R. te tužiteljica i zakonski zastupnik tuženika.

 

5.              Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice radi saslušanja T. Ž., Z. B., D. P., S. M., K. G. kao i dokazne prijedloge tuženika radi saslušanja svjedoka A. Ž., V. K. i T. M. iz razloga što su navedeni dokazni prijedlozi bili nepotrebni te usmjereni na odugovlačenje ovoga postupka koji je po svojoj naravi hitan postupak, a i činjenično stanje je bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno radi donošenja odluke.

 

6.              Sud nije izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem iz razloga što su stranke postigle suglasnost na ročištu održanom dana 13. prosinca 2022. godine u pogledu visine tužbenog zahtjeva.

 

7.              Svjedokinja M. M., saslušana kod ovog suda dana 05. prosinca 2022. godine, izjavila je kako radi u uredu neposredno uz ured u kojem radi M. J., kao i ravnatelj te tužiteljica. Njih troje radi u istoj prostoriji te su vrata od ureda ravnatelja, kao i od njenog ureda bila otvorena. Vrata od ravnatelja su inače izolirana sa spužvom te su drvena. Svjedokinja je navela kako je predmetnog dana čula svađu u susjednoj prostoriji te da se radilo o povišenim tonovima između M. J. i tužiteljice. Međutim, svjedokinja se nije mogla točno izjasniti o tome što su jedna drugoj govorile, već samo kako je M. J. nakon te svađe došla kod nje i N. C. T. u ured te joj je tada M. J. prepričala o čemu se svađala s tužiteljicom. Nakon toga je M. J. sastavila izjavu koju je svjedokinja potpisala. Također joj je M. J. rekla kako je u vrijeme svađe bio prisutan i ravnatelj u uredu, ali ona to nije vidjela jer nije izlazila za vrijeme njihove svađe. Nije čula da je tužiteljica bilo što govorila ravnatelju, a sve ostalo što je napisala u izjavi joj je prepričala M. J. Nekoliko dana nakon što se tužiteljica verbalno sukobila s M. J., ravnatelj je pozvao nju, N. C. T., A. B. i M. J. te ih je upitao da se izjasne o tome tko radi nered u firmi, odnosno ravnatelj ili netko drugi, a nakon čega se ona izjasnila da se radi o tužiteljici. Međutim, svjedokinja je naglasila kako nije čula nikakvu prepirku između ravnatelja i tužiteljice u njegovom uredu. Pojašnjava da se ovo što je rekla vezano za stvaranje nereda u firmi odnosi na to da je po njezinom mišljenju tužiteljica ta koja u firmi unosi nemir te stvara nekakve provokacije vezano za sitnice koje nisu bitne, odnosno paniku zbog toga gdje se nešto nalazi ili slično, iako je bilo dana kada se moglo normalno raditi. Navedeno se događalo nerijetko, ali bilo je dana kada su normalno komunicirali. Svjedokinja je dalje navela kako postoji jedna prostorija, a koja se nalazi između muškog i ženskog wc-a, u kojoj se oni koji puše povremeno nalaze te zapale cigaretu iako nitko nikada nije dao službeno odobrenje za to. Koliko je njoj poznato, ravnatelj zna da postoji prostorija, ali ne zna zna li ravnatelj da se u toj prostoriji puši. Ona povremeno odlazi u tu prostoriju gdje puši, ali u tu istu prostoriju odlaze i drugi djelatnici koji puše. Tužiteljica povremeno zna zapaliti cigaretu. Također joj je poznato da je u predmetno vrijeme tužiteljica po uputi ravnatelja trebala boraviti u prostorijama bivše suvenirnice, a to joj je rekla tužiteljica. Također tog dana, ravnatelj je pozvao nju u prostoriju u kojoj se inače puši, pa je svjedokinja vidjela kako se tužiteljica nalazi u prostoriji za pušenje te da konzumira cigaretu. Također je rekla kako je prije ovih događaja i ona osobno imala konflikte s tužiteljicom, odnosno nije se slagala s njom vezano za posao. Napomenula je kako inače dolazi kod ravnatelja na način da dođe u prostoriju koju je ranije napomenula te prije nego što uđe u njegov ured, pita ravnatelja može li ući jer su vrata stalno otvorena pa ukoliko joj ravnatelj odobri, uđe. Predmetnu izjavu koju je potpisala, potpisala je nakon što ju je pročitala te ju je kao takvu i potpisala iz razloga što je podržala M. J. u svemu što stoji u toj izjavi, iako je i sama izbacila neke stvari iz M. izjave iz razloga što joj je ona nju poslala e-mailom, a radilo se o onome u čemu nije sudjelovala. Svjedokinja je navela kako tuženik nikada nije prekršajno odgovarao zbog pušenja u svojim prostorijama. Vezano za konflikte koje je imala s tužiteljicom, navela je da ti konflikti nikada nisu prešli neku mjeru da bi se morala požaliti nadređenom, odnosno ravnatelju, niti je osobno prisustvovala nekim događajima u kojim se tužiteljica s bilo kim od djelatnika sukobila, a da bi to prešlo mjeru civiliziranog postupanja. Onom prilikom koju je ranije napomenula, a kada je ravnatelj pozvao nju i ostale u svoj ured te ih upitao tko unosi nemir u firmu, nije prethodio nikakav uvod, već je samo slijedilo to pitanje. Svakodnevno je surađivala s tužiteljicom u svom poslu, sve dok tužiteljica nije otišla.

 

8.              Svjedokinja N. C. T., saslušana kod ovog suda dana 05. prosinca 2022. i 25. siječnja 2023. godine, izjavila je kako je u predmetno vrijeme radila u uredu koji je neposredno uz ured u kojem se nalaze tužiteljica, ravnatelj i M. J. te su vrata od njenog ureda bila otvorena, kao i od ureda u kojem se nalaze tužiteljica, ravnatelj i M. J. Predmetnog dana se čula vika i cika iz prostorije u kojoj se nalazi M. J. te je čula kako se svađaju tužiteljica i M. J. te su obje vikale, ali nije točno čula o čemu su se njih dvije svađale. Koliko se sjeća, M. J. nije došla odmah nakon tog događaja, ali nakon nekoliko dana M. J. je došla u njihov ured te je rekla kako se malo raspitivala i napomenula je kako više nije mogla podnositi stres zbog sukoba, odnosno napada na sebe zbog svog rada od strane tužiteljice te ih je zamolila da potpišu pisanu izjavu koju je ona sastavila. Svoju izjavu M. im je poslala na e-mail pa su ju M. M. i ona malo uredile, odnosno izbacile su ono što je bilo navedeno točno od riječi do riječi što je Martina navela u svojoj izjavi, a što one nisu čule, pa su potpisale izjavu nakon što su ju uredile. Dakle, napomenula je kako ovo što piše u izjavi, a što je napomenula da je čula, zapravo nije čula ona osobno, već joj je prepričala M. J. Međutim, napomenula je kako je prisustvovala nekim sjednicama na kojima su se ravnatelj i tužiteljica sukobili i to na način da smatra da se tužiteljica postavljala iznad ravnatelja. Ne može se točno izjasniti o niti jednom takvom primjeru. Nadalje, nekoliko dana poslije je, koliko se sjeća, ravnatelj pozvao nju, A. B., M. J. i M. M. u njegov ured te je tamo zatekla tužiteljicu pa ih je ravnatelj upitao da se izjasne o tome tko stvara nemir i probleme u firmi, odnosno inicira probleme. Ona je željela ostati neutralna, ali se izjasnila kako se nikada ne može točno odrediti da je baš jedna osoba uzrok, već ovisno o situaciji. Poznato joj je da u prostorijama tuženika postoji jedna prostorija u kojoj su M. M. i tužiteljica odlazile konzumirati cigarete, a ne sjeća se da je ikada ravnatelj izričito rekao kako se ne smije nigdje pušiti u prostorijama tuženika. Poznato joj je kako je tužiteljica imala neiskorišten jedan dan godišnjeg odmora, koji se mogao iskoristiti do 30. lipnja 2022. godine, ali je ona isti dan koristila negdje poslije Đ. v., a inače godišnji odmor odobrava ravnatelj. Sjeća se da je tužiteljica dostavila potvrdu o otvaranju bolovanju na njen privatni broj mobitela, a te evidencije o bolovanju inače ona vodi, dok je tužiteljica vodila evidenciju o radu. Koliko joj je poznato, tužiteljica i M. J. su bile u uobičajenom poslovnom odnosu. Nije čula da je tužiteljica rekla M. J. da je lažljivica niti da nadzire druge radnike i prijavljuje ravnatelju. Nije čula nikakve razgovore između tužiteljice i ravnatelja u spornom periodu. Kod M. J. se nalazila dnevna evidencija svakodnevnih dolazaka i odlazaka na posao, kao i odlazak na pauzu, odnosno na njezinom stolu, dok je sve te podatke na kraju mjeseca tužiteljica unosila u svoje računalo te bi u konačnici isprintala konačnu evidenciji te bi donijela svjedokinji koja radi na obračunu plaća. Poznato joj je da je tužiteljica bila prisutna na radu 30. lipnja 2022. godine jer je s njom razgovarala o tome kako joj je ostao jedan dan koji nije iskorišten za prethodnu godinu te joj je rekla da to kaže ravnatelju i da s njim dogovori može li taj dan iskoristiti nakon 30. lipnja 2022. godine. Poznato joj je kako je tužiteljica nakon 30. lipnja 2022. godine izostala jedan dan, ali ne zna je li to bilo u dogovoru s ravnateljem. Naknadno je u razgovoru s ravnateljem saznala kako se 05. srpnja 2022. godine vodi kao prazan te nije znala što treba upisati, odnosno kako bi to vodila pri obračunu plaće pa je pitala ravnatelja i on joj je rekao da to vodi kao neopravdani izostanak, a koliko se sjeća, tužiteljica i ona su se dopisivale negdje u kolovozu 2022. godine, kada je tužiteljica vidjela da joj se taj izostanak vodi kao neplaćeni. Arhiv je posebna prostorija, a postoje registri koji su poslagani na police i poslagani su po godinama. Tužiteljica je vodila brigu o tome. Sadržaje koje treba objavljivati na web stranicama tuženika objavljuje M. J. i firma F. I., a prije nego što je objavila sadržaj koji se odnosio na nju, odnosno financijska izvješća su bila prije pregledana od strane upravnog vijeća i ravnatelja. Nije bio nikakav nadzor vezano za unošenje u registar imovine tuženika i nije bilo sankcija ni prekršajne odgovornosti, a kazne su zakonom propisane. Napomenula je kako je jednom prilikom tužiteljica prigovarala kako knjigovodstveni program u kojem samo ona radi ne valja, ali je smatrala da nitko ne može prigovarati vezano za to jer samo ona to radi pa se tom prilikom išla žaliti ravnatelju jer je smatrala da ona nije adekvatna osoba koja bi mogla reći da se to treba mijenjati. To što se požalila ravnatelju vezano za prigovore tužiteljice na knjigovodstveni program je bilo negdje 2019./2020. godine, ali su i nakon toga nastavile surađivati. Poznato joj je kako je tužiteljica bila zadužena za vođenje popisa imovine, odnosno registar imovine te je naknadno utvrđeno kako sva imovina tuženika nije bila upisana u taj registar. Zakon i Uredba o promjeni je bila donesena 2020. godine, ali joj nije bilo poznato do kada je sve to trebalo unijeti, ali je ona to negdje u ljeto počela unositi i rješavati po nalogu ravnatelja. Izjavu da je sve upisano potpisuje ravnatelj. Inače je svatko zadužen za svoj dio posla vezano za objavljivanje i proceduru koju je potrebno proći prije samog objavljivanja.

 

9.              Svjedokinja M. J., saslušana kod ovog suda dana 05. prosinca i 09. prosinca 2022. godine, izjavila je kako je tužiteljica u ponedjeljak nakon Đ. v. došla u ured ravnatelja bez najave, odnosno na način da je ona prvo pitala ravnatelja može li tužiteljica ući u njegov ured, što je bila uobičajena praksa za ulazak kod ravnatelja za tužiteljicu, dok su drugi djelatnici prvo pitali nju mogu li ući kod ravnatelja. Kada je tužiteljica došla u ured ravnatelja, ista je imala povišen ton te je počela napadati ravnatelja verbalno i to na način da mu je govorila zašto je R. R. dobila radne zadatke te je ista bila uznemirena i plakala je (R. R.). Nadalje je tužiteljica govorila "gdje je S. i gdje su ostali", a ne zna što je to trebalo značiti te smatra da je to bilo protivljenje odluci ravnatelja. Svjedokinja se nije mogla sjetiti, ali ravnatelj je rekao da je R. R. dobila svoje radne zadatke i da on nema što više o tome razgovarati. Misli da ravnatelj nije imao povišen ton kada je tom prilikom razgovarao s tužiteljicom. Rasprava između tužiteljice i ravnatelja se vodila na ulazu u njegov ured. Nakon što su ravnatelj i tužiteljica prestali razgovarati, ravnatelj je sjeo za svoj stol, a ona se u tom trenutku našla u njegovom uredu te se tada tužiteljica njoj obratila pitajući ju "a gdje su rezultati od natjecanja Đ. v.". Tada je ravnatelj rekao "dobro Š., nećemo sada o tome, imam posla, molim vas izađite van" pa su ona tužiteljica izašle iz ureda ravnatelja, a vrata od ravnatelja su se zatvorila. Nakon toga, tužiteljica ju je ponovno počela prozivati da se izjasni gdje su rezultati od natjecanja i to na uznemirujući način, "rekla sam nećemo sad o tome", na što je ona krenula da sve što svjedokinja radi da su to sranja, da je njoj dosta takvih kao što je ona i počela je konkretno o njenom radu, da sa svjedokinjom ne može nitko raditi te je svjedokinja strepila pa je već i sjela na svoje mjesto. Rekla je da to nije istina, a rekla je to mirnim i tihim tonom. Rekla je kako svjedokinja špijunira tužiteljicu jer su kod nje sve kamere te da prenosi drugim radnicima i prijavljuje ravnatelju, vrijeđala ju je i ismijavala te se nadvila nad njen stol pa je pomislila kako će ju tada udariti i u tom je trenutku ravnatelj izašao te se tužiteljica vratila u svoj ured. Rekla je svjedokinji da je lažljivica, da izmišlja, da pravi mutljage i da sve prenosi šefu. Kasnije tog dana, otišla je u ured M. M. i N. C. T. te je išla prepričati što se dogodilo, ali one nisu došle kod nje nakon što je imala verbalnu prepirku s tužiteljicom. Nakon što je ravnatelj izašao iz ureda, pitao je što je bilo pa je rekla da joj nije poznato zašto je bila "na tapeti" kod tužiteljice. Koliko se sjeća, tužiteljica nije došla raditi u utorak, ali ne zna iz kojeg razloga i je li ista možda bila na godišnjem. Vezano za korištenje godišnjeg odmora, ravnatelj tuženika odobrava godišnji odmor i to na način da se usmeno zamoli ravnatelja tjedan dana prije korištenja godišnjeg odmora može li se koristiti godišnji odmor te je evidentiranje korištenja godišnjeg odmora bilo u nadležnosti tužiteljice. Nije joj poznato je li eventualno bilo moguće koristiti neiskorišteni godišnji odmor, a koji se trebao koristiti do 30. lipnja, naknadno, odnosno nakon tog roka u dogovoru s ravnateljem. U odnosu na događaje od 07. srpnja 2022. godine, tužiteljica je skoro odmah po dolasku na posao došla do ureda ravnatelja te je ušla u njegov ured pa je zatvorila vrata, a nakon čega je ravnatelj otvorio vrata svog ureda. Tada je tužiteljica počela govoriti ravnatelju kako želi da svjedokinja dobije otkaz ili da ju se na neki način sankcionira, a na to je ravnatelj rekao je li tužiteljica svjesna da je ravnatelj čuo sve što se događalo 04. srpnja 2022. godine. Nakon toga je tužiteljica rekla da ukoliko ravnatelj ne bude postupao po tome što je tražila, ona će osobno ići na Upravno vijeće, a ravnatelj je odgovorio da zašto bi ona išla na Upravno vijeće kad je on taj koji je nadležan za sve odluke vezano za radnike. Nadalje, tužiteljica je započela govoriti kako ravnatelj, a otkako je imenovan i otkako je počeo raditi kod tuženika, unosi nemir, razdor i javašluk, a nakon toga ravnatelj se ustao sa svog mjesta i pozvao sve iz uprave da dođu kod njega u ured, a to su bili M. M., N. C. T., A. B. i svjedokinja te ih je upitao tko unosi nemir, odnosno razdor, zapravo pozvao ih je da se izjasne o tome tko unosi nemir u firmu. Svi prisutni, osim N., su se izjasnili da se radi o tužiteljici, dok se N. nije htjela izjasniti jer je željela ostati suzdržana. U tom trenutku su se svi ustali i izašli, a prilikom izlaska tužiteljice iz njegova ureda, ravnatelj je rekao tužiteljici da uzme stvari i da ode u ured bivšeg šefa turizma i da će tamo provesti cijeli radni dan, dok ne odluči o tome što će dalje biti, a tužiteljica je rekla da tamo nema računalo, dok je on rekao da čeka dok ne riješi pripremu za Upravno vijeće koje je bilo tog dana, a ravnatelj je to sve govorio, odnosno razgovarao s tužiteljicom kao ravnatelj, tj. nije vikao. Tom prilikom tužiteljica je imala povišen ton, ali nije vikala te se iz toga vidjelo njezino protivljenje ravnatelju. Ne sjeća se da je tužiteljica rekla nekakvu posebnu riječ kojom bi ga izričito vrijeđala, osim onoga što je već ranije navela, na način da se protivila njegovim postupanjima. Možda nekih sat vremena nakon tih događaja, ravnatelj je otišao negdje te se nakon toga vratio po nju i M. M. kako bi one otišle s njim do jedne prostorije koja se nalazi blizu muškog i ženskog wc-a te kada su tamo došli, zatekli su Š. kako puši. Nakon toga je ravnatelj rekao kako je ovdje izričito zabranjeno pušenje, a tužiteljica je pušila i smijala se tome. Koliko se može sjetiti, jednom prilikom je tužiteljica pitala ravnatelja može li se odobriti jedna prostorija za pušenje te je ona i ranije isprintala nekakvu naljepnicu na kojoj je pisalo da je dozvoljeno pušenje pa ju je i zalijepila na vrata od prostorije kod wc-a, što je ravnatelj vidio pa je rekao tužiteljici da to odmah skine i rekao joj je da je zabranjeno pušiti u ustanovi. Tada ravnatelj tuženika nije pozvao sve zaposlenike te im rekao kako je zabranjeno pušiti u prostorijama tuženika. Tužiteljica nije bila nadređena djelatnicima, ali se ponašala kao da je. Svaki dan je slušala "gdje je ovo, što je ovo", a smatrala je da se ne mora njoj opravdavati, nego ravnatelju jer je samo slušala upute ravnatelja. Tužiteljica se svađala s M. M. i N. C. T. jer je uvijek nešto nedostajalo, npr. tražila je dosje od ravnatelja koji je samo bio zametnut. Stvarala je problem od najmanje sitnice, odnosno komentirala je nekoga ukoliko bi bio na pauzi, govorila bi kako nitko ništa ne radi. Smatra da se tužiteljica ponašala na način da se stavljala iznad ravnatelja jer se ponašala na način da je bila "pametnija" od ravnatelja. Jednom prilikom je bio također problem s ravnateljem, odnosno tužiteljica se sukobila s ravnateljem na način da se protivila tome tko je trebao proći na natječaju za javnu nabavu. Ravnatelj je smatrao da treba izabrati onoga tko je imao najveći broj bodova jer se radilo o rezultatima ispunjavanja uvjeta za natječaj, a tužiteljica je smatrala da treba izabrati nekog drugog tko je imao manje bodova nego onaj za koga je tražio ravnatelj da se izabere pa se tužiteljica tu usprotivila ravnatelju te je i bacala stvari na svjedokinjin stol. Svoju izjavu koju je sastavila nakon sjednice Upravnog vijeća i nakon što je zaprimila pritužbu tužiteljice, a koja je bila predana Upravnom vijeću, odlučila je sastaviti o svemu što se dogodilo spornih dana. Inače je ona osoba koja objavljuje rezultata natjecanja s Đ. v. i to na službenoj stranici tuženika, a nakon što Hrvatski konjički savez objavi rezultate i u dogovoru s još jednom kolegicom. Ne zna zašto je svoju izjavu predala na urudžbeni 12. srpnja 2022. iako ju je sastavila 08. srpnja 2022. godine. Ravnatelj nije dao pisanu opomenu tužiteljici, ali joj je rekao da si sama napiše opomenu zbog njezinog ponašanja. Poznato joj je da je ravnatelj 2, 3 ili 4 puta dao tužiteljici usmenu opomenu u kojoj je opominjao tužiteljicu da nastavi svoje radne zadatke, a to je bilo na njene reakcije jer se nije slagala s uputama ravnatelja. Nije podnijela zahtjev za zaštitu dostojanstva radnika vezano za ponašanje tužiteljice prema njoj, a njen jedini odgovor je izjava koju je sastavila. Evidencija prisutnosti na radu se nalazila kod svjedokinje na stolu, ali bi svatko sam za sebe upisivao vrijeme dolaska i odlaska te se potpisao i ona nije dužna upisivati ni za koga.

 

10.              Svjedok D. R. i svjedokinja R. R. saslušani kod ovog suda dana 09. prosinca 2022. godine, izjavili su kako je R. R. došla u suvenirnicu te je sjela na mjesto druge kolegice S. pa je došao ravnatelj te uputio riječi "R. što smo se mi dogovorili" te da je R. da radi, a R. da sjedi. Nakon tog događaja, R. R. je rekla ravnatelju da joj se napišu radni zadaci tako da je negdje 01. srpnja 2022. godine došla tužiteljica te joj je dala popis radnih zadataka za tjedan pa je R. R. počela plakati jer je već ranije bila uznemirena zbog razgovora ravnatelja i svjedokinje, a ona je to sve prenijela tužiteljici. Tužiteljica je rekla da on to ne može tako, da se ne može tako ponašati prema njoj.

 

11.              Svjedok P. S., saslušan kod ovog suda dana 09. prosinca 2022. godine, izjavio je kako tužiteljicu poznaje otkako je počela raditi kod tuženika te je s njom i radio sve dok nije otišao u mirovinu 01. lipnja 2022. godine. S tužiteljicom je surađivao jer je bio predsjednik povjerenstva ili član povjerenstva za javnu nabavu, a i ona je također bila član, odnosno vodila je javnu nabavu pa je s njom najviše i kontaktirao oko toga. Njegova suradnja s njom je bila korektna, a nikada se nije svađala s njim niti je nešto svoje nametala. Često je s njom surađivao te je planirao ići u mirovinu pa je nju znao zamoliti da mu nešto provjeri, a ona je svaki put pristala i nije se protivila. Koliko je njemu poznato, nije bilo nekih posebnih problema s tužiteljicom, odnosno nije se ona nešto posebno svađala ili isticala u tom svom odnosu prema radnicima, a za ravnatelja se ne može izjasniti, samo je naveo kako je to sve što se događalo u njihovoj firmi uobičajeno za firmu kada se radi s više osoba koje su različite pa često zna doći do nebitnih problema u međuljudskim odnosima te se tužiteljica nije isticala u svom odnosu prema radnicima u pogledu civiliziranog postupanja. Koliko mu je poznato, tužiteljica se jedino sukobila s nekim radnicima vezano za struku, odnosno radilo se samo o razilaženju mišljenja u pogledu posla, a što je bilo i kod njega u njegovoj praksi.

 

12.              Svjedok D. J., saslušan kod ovog suda dana 25. siječnja 2023. godine, izjavio je kako je sindikalni povjerenik tuženika u L., tako da je bio upoznat s cjelokupnom situacijom prije otkazivanja Ugovora o radu tužiteljice preko pisanih izjava kolegica te o onome što je čuo u firmi što su drugi pričali. Napomenuo je kako ga je tužiteljica zvala putem telefona, a nakon što je dobila otkaz, međutim, nije se javio kada ga je zvala. Brzo nakon toga ga je nazvao gradonačelnik L. V. K. koji ga je pitao što se događa kod njih u E. te mu je rekao da je razgovarao s tužiteljicom koja mu je rekla kako je dobila otkaz i da se E. L. neće graditi, na što je svjedok rekao da to nije istina, da je procedura u tijeku i javna nabava koja je bila u postupku. U svom poslu je gotovo svakodnevno komunicirao s tužiteljicom putem telefona, a jedno vrijeme je bio i vršitelj dužnosti ravnatelja te je fizički stvarno bio u Đ. pa je tada i neposredno komunicirao s njom. Što se tiče poslovnih odnosa s tužiteljicom, bilo je uzlaznih i silaznih faza. Ranije su imali puno bolje poslovne odnose nego što su ih imali u zadnje dvije godine. Npr. poznato mu je ranije agresivno ponašanje tužiteljice na način da se ranije usprotivila odluci ranijeg ravnatelja radi angažiranja odvjetničkog društva iz O. jer je tuženik imao svoju pravnicu. U tom smislu, svjedok je mislio kako je tužiteljica nametnula svoje mišljenje. Ne može reći da je na njega vikala, ali je čuo da je bilo povišenih tonova s njezine strane prema drugim djelatnicima, npr. oko zaštitne opreme. To nije bio uobičajeni tonalitet njezinog glasa. U to vrijeme kada je bio vršitelj dužnosti ravnatelja nitko mu se nije posebno žalio na tužiteljicu, osim gospodina G. koji se žalio na sve. Sve što je trebao odrađivati u svom poslovnom odnosu s tužiteljicom je bilo odrađeno, usprkos različitim mišljenja, što je smatrao poslovnim odnosom s njom, a to se odnosi na nekakve iskrice u njihovom odnosu. U razgovoru s gradonačelnikom L., isti mu je rekao kako je tužiteljica u razgovoru s njim rekla da bi trebala razgovarati s ministarstvom da se povuče ta odluka i da ravnatelj povuče odluku o otkazu jer će biti zaustavljeni radovi izgradnje E. Tužiteljica je vodila javnu nabavu vezano za sve, ali bili su poneki nedostaci koji su se ponekad događali, npr. bila je greška u natpisu na zaštitnoj opremi te su oni dobili natpis D. e. Đ., a vjerojatno se radilo o grešci pri naručivanju. Dalje je gradonačelnik rekao kako je tužiteljica njemu rekla da je cilj da se ugasi E. u L. i da se konji prebace u Đ., a sve je to trebalo objasniti ministrici. Bio je prisutan na sastanku s ravnateljem i tužiteljicom kada se razgovaralo o propustima u radu unutar ustanove, pri čemu ravnatelj nije imenovao nikoga od djelatnika na koga su se odnosili propusti, već je imao dojam kako se tužiteljica osjećala prozvano te je agresivno reagirala, odnosno vikala je na ravnatelja jer je smatrala da je prozvan i S. M. koji je poslovođa tuženika. To je bilo prije otprilike 6 mjeseci. Svi zajedno su radili opće akte ustanove, a to se radilo na kolegiju, npr. pravilnike koji se odnose na područje iz konjogojstva, a za Kolektivni ugovor je on davao sugestije. Za konačno donošenje i usklađivanje općih akata je odgovoran ravnatelj.

 

13.              Svjedok M. N., saslušan kod ovog suda dana 25. siječnja 2023. godine, izjavio je kako je inače u izdvojenom uredu u odnosu na tužiteljicu pa je bio s njom u obvezi surađivati negdje desetak puta godišnje vezano za posao koji on obavlja, poslove javne nabave, gospodarskih programa, statističkih izvješća, planova izvješća koja se tiču njegovog obima posla. Njihova suradnja je nikakva iz razloga što ona ne prihvaća svoje greške, a tuđe greške apostrofira i uvijek u toj komunikaciji on ispadne kriv. Iz tog razloga je svoju komunikaciju s njom sveo na e-mailove. Npr. morao je pisati štampanim slovima sav taj materijal koji je bilo potrebno naručiti, a radilo se i o latinskim nazivima, tako da je na taj način izbjegavao eventualne greške te bi tužiteljica po njegovom popisu unosila u oglasnik javnih nabava. Npr. bio je slučaj da je došlo do krivog prijepisa proizvoda koje je trebalo objaviti u postupku javne nabave pa su ga naknadno ponuđači zvali te su ga i ismijali o kakvom se to proizvodu radi, a kada je to prenio tužiteljici, ona je burno reagirala i rekla je da je on kriv. Iz tih razloga je sveo komunikaciju s njom samo na e-mailove kako je ranije rekao. Na postupanje tužiteljice se žalio sadašnjem ravnatelju, kao i prethodnom, ali je shvatio da je sadašnjem ravnatelju poznato ponašanje tužiteljice te ga je interesiralo samo da se posao odradi. Napomenuo je kako je u razgovoru s drugim kolegama, npr. tajnicom M. J., N. C. T. i M. M., došao do saznanja da su i one nezadovoljne s ponašanjem tužiteljice, kao i da je ravnatelju već dosta ponašanja tužiteljice. Greška u objavljivanju ponuda za javnu nabavu naziva je otklonjena ubuduće njegovim slanjem e-mailova tužiteljici. Po njegovom povratku na posao, a nakon što je sadašnji ravnatelj stupio na dužnost, isti je bio posrednik između njega i tužiteljice neka dva do tri mjeseca, a iz razloga nemogućnosti komuniciranja.

 

14.              Tužiteljica Š. Z., saslušana kod ovog suda dana 25. siječnja 2023. godine, izjavila je kako u odnosu na događaj od 04. srpnja 2022. godine može reći da ju je ravnatelj pozvao u svoj ured te je dosta agresivno nastupio prema njoj jer R. R. ne radi i nije zadovoljan s njezinim poslom jer je R. na neodređeno vrijeme primljena tek 01. srpnja 2022. godine, tada joj je rekao da zatvori vrata, da sjedne i rekao je da R. ne radi ništa i da joj napravi radne zadatke. Ona mu je rekla na lijep način da ne vidi u čemu je problem s R. i da ju ne petlja u to. On je rekao da joj napiše što svaki dan treba raditi. Nakon toga je otišla kod R. i odnijela joj radne zadatke, zatekla je R. u jahaonici, pokušala joj to uručiti i kada se okrenula, vidjela je da plače i pitala ju je u čemu je problem, nakon toga joj je rekla da ju je D. pozvao da sjedne i da je ravnatelj doslovno doletio i rekao joj "što smo se dogovorili, ti si plaćena da radiš, a R. da sjedi", a to ju je jako povrijedilo. Inače nije ni u kakvim prijateljskim odnosima s R., već isključivo poslovnim. Nakon toga se vratila u svoj ured, a sva vrata su bila otvorena, iz svog ureda je glasno govorila, a može reći da inače glasnije govori i temperamentna je, dakle iz svog ureda je govorila kako je bila kod R. i da R. jako plače. Na to se ustala i stala na štok, M. je pitala što je bilo i zašto plače, nakon čega je svjedokinja rekla da je R. rekla da je ona plaćena da radi, a R. da sjedi, na što je ravnatelj rekao da R. laže i da ga je baš briga, neka ide na bolovanje, da si mogu uzeti drugu spremačicu. Dok je govorila ravnatelju što je navela za R., M. J. se na neki način nasmijala pa je shvatila da ona ismijava R., ali zapravo se radilo možda samo o njezinoj reakciji. Dan prije, a kada su se odvijali Đ. v., saznala je od svojih drugih kolega kako je bila krivo ispisana godina na peharima, za što je bila odgovorna M. pa je ponukana tim njezinim ponašanjem u odnosu na R. pitala M. gdje su objave o natjecanjima na Đ. v., nakon čega se njoj M. obratila. Kada je pitala M. vezano za objave o natjecanjima, ravnatelj je rekao M. da mu zatvori vrata te su ista bila zatvorena. M. joj je rekla da je bijesna, zla, da ima gadne oči, da se u njima vidi bijes i rekla joj je da je lopov pa se ona uvrijedila njezinim ponašanjem te je počela i glasnije govoriti pa ju je pitala što je ona to ukrala. Pretpostavlja da je to ravnatelj čuo pa je izletio iz ureda pa je njihov razgovor prestao. Nakon toga otišla je u svoj ured. Vezano za njezin izostanak od 05. srpnja 2022. godine želi reći kako taj dan stvarno nije bila na poslu jer je taj dan koristila neiskorišteni godišnji odmor, odnosno tekući godišnji odmor, ali je prethodno u razgovoru i po odobrenju od ravnatelja njemu rekla da ima jedan neiskorišten dan godišnjeg odmora koji je trebala iskoristiti do 30. lipnja 2022. godine, a kada je stvarno i bila prisutna na radu svih 8 sati pa kada joj je on odobrio da taj dan u konačnici u evidenciji prisutnosti o radu stavi kao da se nalazila na godišnjem odmoru, M. J. je obrisala korektorom u evidenciji upisa dolazaka i odlazaka s posla da je 30. lipnja 2022. godine bila na godišnjem odmoru pa je u konačnoj evidenciji o prisutnosti na radu to navela. Nadalje, može reći kako se kod njih u firmi godišnji odmor odobrava usmeno po odobrenju ravnatelja, a nikada pisano, osim što to čine djelatnici D. e. L. koji su fizički i odsutni pa oni podnose zahtjev za korištenje godišnjeg odmora. Može također napomenuti kako je dosta tolerantan što se tiče evidencije o prisutnosti na radu pa npr. netko od djelatnika tuženika bi došao na posao i pitao ravnatelja može li otići na nekakav npr. pregled kod liječnika te je to ravnatelj znao odobriti, a u evidenciji o prisutnosti na radu se vodilo da je radio svih 8 sati. Vrata ravnatelja su inače uvijek otvorena, ona je pokucala 07. srpnja 2022. godine i pitala ravnatelja mogu li razgovarati, rekao je da može odmah ući. Bila je jako povrijeđena s ponašanjem M. J. te činjenicom da ravnatelj nije reagirao na razgovor M. i nje iako je vjerojatno čuo. Tada je rekla ravnatelju "šefe, nisam svoje obrazovanje, svoj odgoj i svoj posao stekla na ulici niti ću više trpjeti uvrede, dociranja i ponižavanja od strane tajnice M. J.". Ravnatelj je tada potvrdno kimnuo glavom, rekavši da zna, na što je nastavila da ako ravnatelj smatra da je višak u uredu, da može otići u turistički ured. Nakon toga je ravnatelj rekao "čuo sam što si pričala u vezi R. R., da si huškala njezinog muža koji je također zaposlen kod nas protiv mene", na što mu je ona objasnila da nije nikoga huškala, da je to bio razgovor između nje, M. i N. u kojem su one komentirale njegov odnos prema R., isto i M. odnos prema njoj te da je njihov zaključak bio dobro pa se ne boji njenog muža pa se može tako ponašati. Nakon toga je ona rekla ravnatelju da bi trebao porazgovarati s M. J. ili će se ona morati obratiti Upravnom vijeću, a ravnatelj je reagirao prstom upirući te je rekao da ako bude išla s tim na Upravno vijeće, da će dobiti izvanredan otkaz Ugovora o radu u roku od 10 dana. Pitala je zašto bi dobila otkaz, a on joj je rekao da već ima odvjetnika i da će dobiti otkaz, a bez nekog određenog razloga koji je njoj rekao. Ponovno je prstom uperio prema njoj i rekao "samo probaj ići s tim na Upravno vijeće, dobit ćeš izvanredan otkaz, možeš ići kud hoćeš i raditi što hoćeš, možeš ići na televiziju ili u novine s tim, svejedno ćeš dobiti izvanredan otkaz", a nakon toga je izašla iz njegovog ureda. U međuvremenu od ovoga što je navela, ravnatelj je pozvao N. C. T., A. B., M. M. i M. J. te ih je upitao tko radi nered u firmi, nakon čega su se njih troje izjasnili da je to ona, osim N. koja je navela da ovisno o situaciji, a A. je rekao da misli da malo ona radi nered. Nakon toga je došla M. J. te joj je rekla da se kune da ovo što se sada dogodilo kod ravnatelja i što će se dogoditi nema nikakve veze s njom. Nakon toga je došao ravnatelj u njezin ured, uzeo ju za ruku te joj je rekao da se gubi u suvenirnicu, u svoju novu kancelariju i da će bez ičega tamo sjediti, da ostane tamo sjediti i da neće ništa raditi. Sjedila je tamo sat vremena te je otišla na toalet pa je ostala u prostoriji, a koja je inače djelatnicima koji puše služila kao prostorija za pušenje, a jednom prilikom kada su renovirali tu prostoriju, ravnatelj je rekao iz šale da je to njena prostorija za pušenje. Ravnatelj je bio upoznat s tim da se u toj prostoriji puši te da puši ona i svi ostali koji puše, konkretno M. M., S. M. i M. J. tu i tamo. Ravnatelj njoj ni ikome drugome nikada nije zabranio pušenje u toj prostoriji. Kako je ranije navela, nakon toaleta je sjedila u prostoriji za pušenje, kada je došao ravnatelj i rekao je "pušiš?", ona je rekla da ne puši "N. što vam je, smirite se i da razgovaramo", rekao je da neće razgovarati i vikao je na hodniku "radnici dođite vidjeti, puši na radnom mjestu", na što su došle M. J. i M. M. i rekao im je "pogledajte, tužiteljica puši na radnom mjestu", ti svi otpaci od cigareta nisu bili njeni jer ih je bilo previše, on je rekao "nema veze, tebe sam tu zatekao". Nakon toga se vratila u suvenirnicu, bilo joj je dosta loše, ušla je kod M., ravnateljeva vrata su bila zatvorena, pokucala je, ušla i rekla je "šefe, odlazim, idem kod liječnika" rekao joj je "radi što hoćeš" pa je otišla kod liječnika koji joj je otvorio bolovanje, a doznake je dostavila isti dan na N. privatni mobitel jer ona nema službeni mobitel, a što su i drugi djelatnici činili. Želi napomenuti da su kod njih u firmi nekako uobičajeni odnosi međusobno s kolegama jer često zna biti razilaženja u mišljenima te nije tome nikada posebno pridavala važnost, budući joj je to i normalno. Vezano za njen odnos s M. N., želi reći kako je on puno ranije od nje počeo raditi u E. te kada je ona došla, rekao je da kada netko novi dođe da mora prihvatiti što mu stariji po stažu kaže, tako joj je jednom prilikom sugerirao da prihvati odgovornost za nešto što je on učinio, odnosno propustio, međutim, kako je to odbila, od tada nisu bili u lošim, a ni u dobrim odnosima. Za vrijeme svog radnog vremena kod tuženika nikada nije dobila pisanu niti usmenu opomenu. Što se tiče evidencije o radnom vremenu koju je vodila na svome računalu, upisivala je obično tjedno dolaske i odlaske, odnosno izostanke. Zadužena je za vođenje arhivske građe po Ugovoru o radu. Arhiva se vodila u jednom starom podrumu, a kada je došla 2013. godine, nakon toga je išla položiti ispit za zaštitu arhivskog gradiva 2014. godine. Iste godina im je bila kontrola za arhivu pa su dobili upozorenje za nedostatke koji se moraju otkloniti u određenom vremenskom periodu. 2014. godine je premještena arhiva u drugu prostoriju koja također nije bila ništa bolje od te gdje je bila, ali je bilo malo više mjesta. 2021. godine ravnatelj je odobrio i sredio prostoriju arhivske građe, što je napravljeno po ranijim nedostacima koji su uočeni od strane D. a., kompletno gradivo je bilo prebačeno iz stare prostorije u novu uz pomoć drugih djelatnika. Sva arhiva je obilježena sukladno pravilniku, redom složena po godinama, tako da je bila iznenađena s nedostacima koji su navedeni u izvješću iz D. a. Sugerirala je ravnatelju donošenje posebnog popisa arhivske građe koji odobrava D. a., a onda Upravno vijeće, a bez toga se nisu mogle otkloniti nepravilnosti. Međutim, ravnatelj je smatrao da nije ništa hitno i da se to može i naknadno napraviti te nije bilo nikakvih posebnih sankcija jer je bilo uobičajeno da se uvijek nađu nekakve nepravilnosti koje se moraju u nekom roku otkloniti. Smatra da nije bilo do nje da u potpunosti odradi sve što je bilo potrebno, već kako je rekla, u nadležnosti ravnatelja i Upravnog vijeća. Inače je pisala dnevni red zajedno s ravnateljem za sjednicu Upravnog vijeća te bi taj dnevni red išao na odobrenje predsjedniku Upravnog vijeća. Imenovana je službenikom za zaštitu dostojanstva radnika negdje 2015. godine, dakle prije nego što je sadašnji ravnatelj stupio na dužnost. Vezano za objavljivanje općih akata, može reći da nije bila zadužena za nikakvo objavljivanje, već bi nakon odobrenja tih pravilnika ili nečeg drugog u njenoj domeni, a nakon odobrenja ravnatelja, isto bilo proslijeđeno M. J. ili firmi I. F. Vezano za registar državne imovine, može reći kako je redovno vodila svu imovinu u tom registru, međutim, 2021. godine su dobili uputu kako ponovno trebaju unijeti svu imovinu u vlasništvu tuženika, međutim ona to nije mogla napraviti bez šifre za upis te je šifru dobila 2022. godine, ali ne zna točno kada te su joj to poslali iz registra državne imovine. Iz tih razloga je u travnju 2022. godine počela voditi imovinu tuženika u registar državne imovine tako da je do srpnja uvela svu imovinu na području L. te nekoliko čestica koje su se nalazile u nadležnosti ergele Đ. Smatra da nije ranije bilo nekakvih nesuglasica u poslovnom odnosu između nje i ravnatelja sve do ovih događaja iako je primijetila da je unazad godinu dana došlo do zahlađenja u odnosu između nje i ravnatelja. Zahtjev za zaštitu dostojanstva radnika je podnijela Upravnom vijeću jer se nije imala kome drugome obratiti, s obzirom da je ona službenik za zaštitu dostojanstva radnika. E-mail koji se nalazi na listu 181 spisa je poslala ministrici poljoprivrede jer ih je htjela upoznati s događajima kod tuženika, a kako bi stekla nekakvu zaštitu, s obzirom na hijerarhiju kod tuženika, odnosno ravnatelj, Upravno vijeće i u konačnici ministarstvo. Nazvala je gradonačelnika L. kako bi s njim razgovarala o natječaju za izgradnju ergele L. jer je prethodno čula kako je dobila otkaz zbog toga što je propao taj natječaj i ukupno 20.000.000,00 kn koji su se trebali iskoristiti za izgradnju e. L., a da je u konačnici zbog toga i dobila otkaz. Međutim, gradonačelnik joj je rekao da nema saznanja o izjavljenim žalbama i da je postupak u redu. D. P., člana Upravnog vijeća nije nikada kontaktirala, a razgovarala je s T. M. koji je ranije čuo da je dobila otkaz, vezano za otkaz, pitala ga je "jesi li znao što o tome", na što joj je odgovorio "ne znaš ti što su oni u stanju napraviti" i opsovao je. Dana 04. srpnja 2022. godine u 09:30 sati u uredu ravnatelja nije se protivila tome da R. R. daje pisane dnevne rasporede. Nije vikala "nitko ovdje ne radi pa ne mora ni ona". Nije se ponašala na način kako ju se tereti prema Odluci i izvanrednom otkazu Ugovora o radu obrazloženja iz točke 2. prema M. J., već se događaj zbio kako je to ranije navela u svom iskazu. Nije se ponašala na način kako ju se tereti prema Odluci o izvanrednom otkazu iz obrazloženja pod točkom 3. te odluke, već se događaj zbio na način kako je to već navela. Nadalje, događaji se nisu zbili na način kako je to navedeno pod točkom 4. obrazloženja Odluke o izvanrednom otkazu. Nadalje, navodi kako je omaškom navedeno u zahtjevu za zaštitu prava pod točkom 3. prvi odlomak kako je 05. srpnja 2022. godine izradila zapisnik o pristiglim ponudama i odabiru ponuditelja.

 

15.              Zakonski zastupnik tuženika N. G., saslušan kod ovog suda dana 25. siječnja 2023. godine, izjavio je kako vezano za R. R. želi reći kako je ona kod njih radila ranije na određeno vrijeme te da je čuo mnoge pritužbe od drugih radnika kako R. ne radi dobro svoj posao. R. R. prijavila se na natječaj, tako da je ona i predložena od strane stručne komisije čija je predsjednica bila tužiteljica da R. R. dobije taj posao, a on je prihvatio prijedlog komisije te je ista započela s radom 01. srpnja 2022. godine. Kada je bio sastavljan Ugovor o radu za R. R., a isti je sačinjavala tužiteljica, prvotno nije bila sadržana odredba o probnom radu pa je on taj ugovor vratio tužiteljici kako bi ista navela u ugovoru da će R. R. podlijeći prvo probnom radu kako je bilo predviđeno natječajem. Naknadno je tužiteljica ispravila Ugovor o radu, tako da je isti sadržavao i probni rok. Dana 01. srpnja 2022. godine rekao je R. R. da mora zadovoljiti na probnom radu i da je ranije bilo primjedbi na njezin rad, da se mora popraviti te ukoliko ne zadovolji na probnom radu da će se raskinuti Ugovor o radu. R. R. je rekla da će se popraviti te da joj da radne zadatke u pisanom obliku koje će ona svakodnevno obavljati. Nakon tog razgovora s njim, otišao je naknadno u suvenirnicu te je tamo zatekao R. R. kako sjedi na mjestu S. B. pa je rekao "što je sad ovo, jesmo li se dogovorili da više nećeš dolaziti u suvenirnicu", na što je ona odgovorila da je trenutno sjela i pitala je "a zašto D. R. sjedi", na to je on odgovorio da je to radno mjesto D. R. u suvenirnici da sjedi i da se javlja na telefon i kada dođe stranka da prodaje suvenire, a njeno radno mjesto da radi i čisti. Nakon toga je došao u ured, pozvao tužiteljicu i zamolio ju da napiše radne zadatke sukladno prijedlogu R. R., što je ona i prihvatila, nevoljko je otišla pa je napisala radne zadatke nakon nekih desetak minuta, a on je to pregledao, potpisao i rekao da to može predati R.. Nakon toga tužiteljica dolazi na njegova vrata, a to je sve bilo 04. srpnja 2022. godine, gdje s vrata galamom i vikom navodeći "tu ste našli svoj autoritet graditi na čistačici, ovdje nitko ništa ne radi, zašto bi ona radila", on ju je zamolio da prestane s galamom i vrati se na svoje radno mjesto, ali ona nije odustajala, nastavila je s vikom, gdje je napala M. J. "što ti gledaš, gdje su ti rezultati od Đ. v., ti ništa ne radiš osim muljaže i smicalica u ovoj firmi i špijuniraš za ravnatelja, gledaš na kamere i dojavljuješ". Nakon toga je rekao da zatvore njegova vrata, ali su vrata ostala pritvorena, tako da je čuo sav razgovor, tužiteljica je nastavila s vikom na M. J., to je bila tolika vika i galama da je izletio van, a kada je izašao van, tužiteljica se unijela u lice M. J. i jednom rukom je bila naslonjena na stol, a druga ruka je bila usmjerena prema licu te smatra da nije izašao, da bi tužiteljica udarila M. J. Nakon njegovog povika, ona je otišla u kancelariju. Dana 05. srpnja 2022. godine tužiteljica nije došla na posao, on je ujutro pitao jer je primijetio da je nema što je s njom, svi su mu rekli da ne znaju. Dana 06. srpnja 2022. godine tužiteljica se pojavila na poslu i odradila je svoje svakodnevne zadatke i nije bilo nikakvih problema. Dana 07. srpnja 2022. godine tužiteljica je došla u njegov ured, a vrata su bila otvorena te nije pokucala, pitala je može li ući, on se ustao i otvorio je vrata, znajući da bi moglo biti problema s obzirom na njezin nastup i izvrtanje činjenica, na to je ona rekla da želi sankcije za M. J. i to otkaz jer ona to više ne može trpjeti, on je rekao "gospođo Z., ja sam svemu tome prisustvovao, izvrćete činjenice, ako netko treba snositi sankcije, onda ste to vi", na to je ona podivljala, počela je s vrijeđanjem i omalovažavanjem "vi unosite razdor u ovu firmu, vi ste nesposobni, ovdje više ništa ne funkcionira, ovdje vlada javašluk", da ako neće ravnatelj postupiti po njenom, ona će zatražiti da se to stavi na Upravno vijeće. Rekao je da on odlučuje o odnosima s radnicima, a ne Upravno vijeće, ona je rekla da on nije ni prvi ni zadnji koji je otišao, a ona ostaje. Na to je izašao van, sve djelatnike koji su u tom trenutku bili u uredu zamolio da dođu kod njega u kancelariju, to je bio A. B., N. C. T., M. M. i M. J. Smirenim tonom im je rekao i zamolio da kažu tko u ovoj firmi unosi nemir, razdor, tko narušava međuljudske odnose, na to su svi izjasnili imenom i prezimenom, svi su rekli Š. Z., osim N. koja je rekla da se ne želi miješati. Na to su svi zajedno izašli iz ureda pa je rekao tužiteljici da ode u prostorije bivše suvenirnice jer je narušavala radnu atmosferu, nije želio da i dalje galami te kako bi izbjegavao eventualni nastavak svađe s M. J. Na to je ona rekla da nema računalo, rekao joj je da će dobiti u tijeku dana računalo ukoliko tako odluči jer nije još odlučio što dalje. Nakon toga, otišao je u toalet, zatekao je tužiteljicu kako puši u prostoriji koja je nasuprot toaleta. Rekao joj je "jel' vi znate da je tu zabranjeno pušenje, što to radite", na to je ona rekla "daj sjedni ovdje, nemoj zajebavati, da razgovaramo", rekao joj je da nema što više s njom razgovarati, da ima posla, da ugasi cigaretu i da ide na svoje radno mjesto, na to je ona rekla "tko ste vi da mi zabranite pušiti, nisu oni prije vas pa nećete ni vi". Tada odlazi do ureda M. M. i vraća se s njom i M. J. te i dalje zatiče tužiteljicu kako puši i smije se. Kasnije tog dana tužiteljica je došla do njegovog ureda i rekla mu da ona odlazi s posla, on je rekao da ne može otići s posla, da se vrati natrag i da ima zakonsku pauzu od 30 minuta. Tužiteljici nije omogućio posebno pravo na obranu prije otkazivanja iz razloga što je osobno sudjelovao u svim navedenim događajima, odnosno svjedočio je istima. Pisano upozorenje tužiteljica nije nikada dobila, a dobila je 4 do 5 puta usmeno upozorenje na svoje ponašanje i odnos prema radu, čemu je i svjedočila M. J. Nije bilo pisano upozorenje iz razloga što je inače ona to radila pa nije imao tko napisati, a nije on napisao jer se svaki put ohladi i pređe preko toga kada bi došlo do pisanog upozorenja. Inače se donosi rješenje o korištenju godišnjeg odmora i to se obično odnosi na najmanje 2 tjedna, a ostatak koji bi radnik koristio najduže 5 radnih dana bi on odobravao usmeno te bi ga djelatnici e. Đ. došli pitati pa bi im usmeno odobrio, dok djelatnici L. pišu pisani zahtjev. Tužiteljica njega nije došla pitati bi li mogla neiskorišteni dan godišnjeg odmora, koji je trebala iskoristiti do 30. lipnja 2022. godine, prenijeti te koristiti od 01. srpnja 2022. godine, već je to učinila na svoju inicijativu. Tek negdje pred kraj srpnja 2022. godine je shvatio kako se tužiteljica nije pojavila na poslu 05. srpnja 2022. godine pa ga je pitala kako da to evidentira, a on je rekao da nije odobrio da se neiskorišteni dan iz prethodne godine može koristiti 05. srpnja, već da se evidentira neopravdani izostanak. Zna da je tužiteljica brisala korektorom za dan 30. lipnja 2022. godine da je bila na godišnjem odmoru jer mu je tako rekla M. J. Kada je došao na mjesto ravnatelja, tužiteljica ga je upoznala s tim da arhiva nije bila u adekvatnom prostoru pa su to u konačnici riješili planom nabave, osigurali sredstva i negdje 2021. godine su uspjeli realizirati arhivu. Nije bio upoznat s rezultatima kontrole D. a. iz 2017. i 2018. godine sve do 20. kolovoza 2022. godine kada su ponovno došli u kontrolu, kada su utvrdili da nije donesen Pravilnik o arhivskoj građi te je njezin zadatak bio da ga izradi i da mu ga predloži, a ona to nije učinila niti ga je upoznala s izvješćima kontrole D. a. iz 2017. i 2018. godine. Svi opći akti se donose u suradnji s osobama koje rade na tim poslovima te prije konačnog sastavljanja idu u ministarstvo prije samog donošenja akata jer moraju biti usklađeni. Nakon usklađivanja, Upravno vijeće donosi opće akte te je tužiteljica bila dužna sve opće akte objaviti, tj. poslati e-mail i javiti M. J. da postave na web stranicu. Tužiteljica je imala sve certifikate i trebala je voditi računa da se to sve objavi. Popis imovine tuženika nije uopće bio adekvatno evidentiran, a tužiteljica mu je pripremila izjavu o fiskalnoj odgovornosti koju je potpisao, a u istoj nisu bili navedeni istiniti podaci, za što je tužiteljica bila zadužena. Nakon što je više puta bio upozoren od strane registra D. i. da se podaci moraju ažurirati, također je više puta upozoravao tužiteljicu da učini navedeno, a ona je rekla da nema šifru i da ne valja program. Nakon 07. srpnja 2022. godine svi djelatnici su počeli dolaziti kod njega, došla je M. i rekla je da više ne može i da nije moguća ta suradnja s tužiteljicom i da nešto učini po tom pitanju. Rekao joj je da napiše pisanu izjavu, na što je ona rekla da će ju donijeti i donijela ju je nakon nekog vremena, a razgovarala je s M. M. i N. C. T. koje su i potpisale izjavu. Nakon toga ih je pozvao na razgovor te su one izjavile da stoje kod svoje izjave pa se odlučio za otkaz iz razloga prijašnjeg iskustva, smatrao je da treba zaštititi svoje radnike, koji će ostati tamo i nakon njegovog mandata. U razgovoru od V. K. je saznao da ga je tužiteljica zvala te mu je rekla da neće biti ništa od e. L. te da je to bio njegov cilj, da će propasti javna nabava, o čemu je trebao obavijestiti ministricu i da utječe na to da se ukine Odluka o otkazu. Također je tužiteljica zvala T. M. kako bi on otišao kod gradonačelnika, da on utječe na njega da se ukine Odluka o otkazu i da ju se vrati na posao. Također, tužiteljica je preko B. K., koji je zvao D. P., pokušala utjecati na izmjenu Odluke o izvanrednom otkazu. Ne smatra da postoji mogućnost nastavka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika jer se tužiteljica isto ponašala prema svim ravnateljima i djelatnicima. Smatra da su se drugi bojali dati joj otkaz jer je ovlaštena za puno poslova koji se odrađuju kod tuženika. Kada je naveo da su svi djelatnici počeli dolaziti kod njega nakon 07. srpnja 2022. godine, mislio je na N. C. T., M. J., M. M. i A. B. Sve je bilo u redu s postupkom nabave koji se odnosio na izgradnju e. L. Nijedan opći akt nije došao do Upravnog vijeća mimo njega. Nije čuo da je tužiteljica rekla M. J. da je lopov dana 04. srpnja 2022. godine. Zbog gore navedenog sukoba s M. J. nije odmah reagirao iz razloga što joj je rekao da mu treba sastaviti izjavu o tome pa je ona odmah sutradan to i učinila i dostavila mu izjavu o događaju. Izjave nisu bile urudžbirane odmah isti dan kad su sastavljane iz razloga što je rekao da će to ostaviti preko vikenda da se slegne cijela stvar i da otkaz nije mala stvar, odnosno urudžbiranje je odgođeno na njegovu inicijativu. Tužiteljicu nije udaljio s posla u cijelosti jer je smatrao da je nepotrebno. Izjavu o fiskalnoj odgovornosti je pročitao prije nego što je potpisao te smatra da svatko odgovara za ono što sastavlja. Nitko od ranije navedenih K., M., P. i ministrice nisu mogli utjecati da povuče svoju Odluku o izvanrednom otkazu tužiteljice te smatra da su navedeni mogli utjecati na članove Upravnog vijeća. Nije doživio nikakav pritisak niti od jedne osobe vezano za izmjenu predmetne Odluke o otkazu. M. J. je imala pristup kamerama tuženika na svom mobitelu iz razloga što je on to rekao i to je bilo jedno određeno vrijeme.

 

16.              Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, u daljnjem tekstu ZPP), sud je ocijenio kako su tužbeni zahtjevi tužiteljice osnovani, dok nije osnovan protutužbeni zahtjev tuženika.

 

17.              Među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika od 01. srpnja 2013. godine, da je od 13. veljače 2015. godine obavljala poslove voditelja odjela za središnju administraciju, da je Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od dana 12. srpnja 2022. godine otkazan Ugovor o radu tužiteljice, da je u Odluci o izvanrednom otkazu Ugovora o radu kao razlog izvanrednog otkaza navedeno kako se predmetni ugovor otkazuje zbog osobito teških povreda iz radnog odnosa i to zbog nedoličnog odnosa i iskazivanja netrpeljivosti prema nadređenom i drugim radnicima te izazivanja nereda, grubog i neciviliziranog ponašanja prema radnicima, da je tužiteljica predmetnu odluku zaprimila 12. srpnja 2022. godine, da je predmetna odluka o otkazu donesena u zakonskom roku od 15 dana od dana saznanja za okolnosti koje se tužiteljici stavljaju na teret u Odluci o otkazu. Nadalje, nije sporno da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava 19. srpnja 2022. godine, odnosno u zakonskom roku, da je zahtjev za zaštitu prava tužiteljice zaprimljen kod tuženika 20. srpnja 2022. godine, da je tuženik (Upravno vijeće tuženika) Odlukom od dana 29. srpnja 2022. godine odbilo zahtjev za zaštitu prava tužiteljice, da je punomoćnik tužiteljice Odluku tuženika od dana 29. srpnja 2022. godine primio 02. kolovoza 2022. godine te da je tužba tužiteljice podnesena u zakonskom roku. Također, nije sporno kako kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće, da su se predstavnici sindikata očitovali o namjeri poslodavca za davanje otkaza 12. srpnja 2022. godine, a nije sporno niti da je ravnatelj tuženika usmeno odobravao korištenje godišnjeg odmora koji nije bio obuhvaćen rješenjem o korištenju godišnjeg odmora.

 

18.              Među strankama je sporno jesu li predstavnici sindikata bili upoznati sa svim relevantnim podacima važnim za davanje suglasnosti za izvanredni otkaz, jesu li predstavnici sindikata imali priliku i mogućnost očitovati se o namjeri davanja otkaza u roku propisanom čl. 138. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 i 98/19), je li se tužiteljica nedolično odnosila i iskazivala netrpeljivosti prema nadređenim i drugim djelatnicima te je li izazivala nered, grubo se i necivilizirano odnosila prema radnicima, kao i postoje li opravdani razlozi za sudski raskid ugovora o radu postavljenog od poslodavca.

 

19.              Pisane izjave svjedokinja M. J., M. M. i N. C. T. (list 40 do 42 spisa) sud nije prihvatio. Naime, sud nije pisane izjave prihvatio iz razloga što su M. M. i N. C. T. usmeno iskazivale pred ovim sudom kako nisu čule što su točno tužiteljica i M. J. govorile jedna drugoj, niti su čule da je tužiteljica vikala na ravnatelja i što je točno govorila ravnatelju, iako su u svojim pisanom izjavama navele suprotno. Također, sud nije prihvatio niti pisanu izjavu M. J. jer sud iz njezina usmenog iskaza nije utvrdio kako se situacija odvijala na način kako je to navedeno u njezinoj pisanoj izjavi.

 

20.              Ostalu priloženu i pročitanu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio jer nitko od stranaka nije osporio njezinu vjerodostojnost, a i u skladu je s izvedenim dokazima. Nasuprot tome, iskaze svjedoka M. M., N. C. T., M. N., D. J. i stranaka je sud samo djelomično prihvatio i to u dijelu u kojem su svjedoci i stranke suglasno iskazivali.

 

21.              Iskaze svjedoka R. R., D. R. te P. S. sud nije osobito cijenio jer isti nisu imali relevantnih saznanja o predmetu ovoga postupka.

 

22.              Odredbama čl. 116. Zakona o radu propisano je kako poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

23.              Prilikom ocjene opravdanosti i zakonitosti predmetnog otkaza Ugovora o radu, sud je sukladno odredbi čl. 116. Zakona o radu uvažio sve okolnosti i interese obiju strana jer je izvanredni otkaz Ugovora o radu najteži oblik prestanka radnog odnosa i smije se donijeti samo u slučaju kada zbog osobito grubog kršenja obveze iz radnog odnosa, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

24.              Postojanje opravdanog razloga za otkaz mora dokazati poslodavac, odnosno tuženik.

 

25.              Prvenstveno je sud odlučivao o ispunjenju formalnih pretpostavki za donošenje izvanrednog otkaza Ugovora o radu.

 

26.              Formalni nedostatak za donošenje odluke o otkazu, na koji se tužiteljica pozvala u tužbi, a koji se odnosi na nedostatak relevantnih podataka za donošenje odluke o otkazu Ugovora o radu od strane predstavnika sindikata, prema stavu ovoga suda nije osnovan. Naime, da bi bili ispunjeni formalni uvjeti za donošenje Odluke o otkazu Ugovora o radu, prema čl. 150. Zakona o radu, bilo je potrebno da se poslodavac prije donošenja Odluke o otkazu Ugovora o radu, savjetuje s radničkim vijećem o namjeravanoj Odluci o otkazu Ugovora o radu te je poslodavac bio u obvezi dostaviti radničkom vijeću podatke važne za donošenje odluke i sagledavanja njezina utjecaja na položaj radnika.

 

27.              Tuženik je pozvao sindikalne povjerenike T. Ž. i D. J. radi očitovanja o namjeravanoj Odluci za otkazom Ugovora o radu tužiteljici jer kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće u smislu čl. 153. st. 3. Zakona o radu, što nije bilo sporno tijekom postupka.

 

28.              Da su sindikalni povjerenici izvršili uvid u nacrt Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužiteljici, kao i u izjave radnica poslodavca, proizlazi iz očitovanja sindikalnih povjerenika (list 90 spisa), kao i iz iskaza svjedoka D. J., a sve prije otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici.

             

29.              Prema stavu ovoga suda, ispunili su se uvjeti iz čl. 150. Zakona o radu, odnosno suprotno navodima tužiteljice, sindikalni povjerenici su se pisano očitovali u roku od 5 dana (list 90 spisa). Naime, sindikalni povjerenici suglasili su se s namjerom poslodavca radi davanja izvanrednog otkaza tužiteljici istog dana kada je poslodavac zatražio njihovo očitovanje. Prema stavu ovoga suda, za ispunjenje pretpostavki za donošenje Odluke o otkazu relevantno je očitovanje sindikata o namjeri davanja otkaza radniku pa ukoliko je isto dano, prije isteka zakonskog roka kao što je ovdje slučaj, navedeno ne čini Odluku o otkazu nezakonitom.

 

30.              Po ocjeni ovoga suda, sindikalnim povjerenicima bili su dostavljeni potrebni podaci radi davanja svoga očitovanja, koje je u ovom slučaju suglasnost s namjerom poslodavca. Sama činjenica kako sindikalni povjerenici nisu smatrali potrebnim zahtijevati dopunu podataka o namjeravanom otkazu ukazuje na to da im je na zakonit način omogućeno izjašnjenje. Imajući u vidu sve istaknuto, sud je odbio prijedlog tužiteljice radi saslušanja svjedoka T. Ž. koji je predložen na okolnosti kako sindikalni povjerenici nisu bili upoznati s relevantnim podacima za donošenje očitovanja, a i drugi saslušani sindikalni povjerenik D. J. je naveo kako je bio upoznat s namjerom poslodavca te sadržajem izjava radnica.

 

31.              Nasuprot tome, sud je stava kako su postojali formalni nedostaci za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu jer je tužiteljica bila onemogućena iznijeti svoju obranu u smislu čl. 119. st. 2. Zakona o radu.

 

32.              U obrazloženju Odluke o otkazu Ugovora o radu navedeno je kako je ravnatelj tuženika bio osobno prisutan, odnosno svjedočio je svim gore navedenim događajima i neuspješno s radnicom pokušao riješiti spor na miran način, slijedom čega nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da pozove radnicu na obranu jer nije očekivana promjena okolnosti.

 

33.              Iz provedenog postupka, a temeljem iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, sud je utvrdio kako ravnatelj tuženika nije bio osobno prisutan svim događajima opisanim pod točkama 1. do 4. obrazloženja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, niti su povrede u toj mjeri postojale, a koje činjenice će sud u nastavku postupka iscrpnije obrazložiti. Također, sud nije našao osnovanim kako je ravnatelj tuženika pokušao spor riješiti s tužiteljicom na miran način jer niti sam ravnatelj nije naveo na koji je to način učinio.

 

34.              Čak i da su sve osobito teške povrede iz radnog odnosa navedene u Odluci o otkazu kao takve postojale, sud je stava kako iste ne opravdavaju postojanje okolnosti zbog kojih poslodavac, odnosno tuženik, nije omogućio tužiteljici iznijeti svoju obranu, osobito iz razloga kako nije bila očekivana promjena okolnosti. Da je tome tako, tada ne bi postojala zakonska obveza poslodavca na pozivanje radnika radi davanja obrane, prije donošenja odluke o otkazu. Prema tome, sud je mišljenja kako je poslodavac trebao tužiteljici omogućiti pravo na iznošenje obrane jer nisu postojale okolnosti zbog nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da to učini pa onemogućavanje prava na obranu tužiteljice čini nezakonitom Odluku o otkazu Ugovora o radu.

 

35.              Tuženik je svoju Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu utemeljio na osobito teškim povredama iz radnog odnosa i to: nedoličnom odnosu i iskazivanju netrpeljivosti prema nadređenim i drugim djelatnicima i izazivanju nereda, grubom i neciviliziranom odnosu prema radnicima, a kako je to propisano čl. 56. st. 1. toč. 9. i 16. Pravilnika o radu djelatnika D. e. Đ. i L. Također, čl. 55. istoga Pravilnika propisano je kako poslodavac i djelatnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

36.              Međutim, neovisno o tome što su osobito teške povrede navedene u Odluci o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, sud je utvrđivao postojanje razloga i činjenica navedenih u obrazloženju Odluke o otkazu, a koje bi predstavljale osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa.

 

37.              Dakle, Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 12. srpnja 2022. godine tužiteljici je stavljeno na teret kako je tužiteljica 04. srpnja 2022. godine pristupila nepozvana u ured ravnatelja te na uvredljiv i ponižavajući način omalovažavala njegov rad, govoreći mu da se protivi radnim zadacima, načinu vođenja ustanove te prigovarajući na njegove odluke da se radnici R. R. daju pisani dnevni rasporedi, pri čemu je vikala.

 

38.              Navedeno sud ne cijeni istinitim. Naime, temeljem iskaza svjedokinja M. M. i N. C. T., u kojem dijelu je sud prihvatio njihove iskaze, sud je utvrdio kako tužiteljica nije vikala na ravnatelja niti ga je ponižavala i vrijeđala, zbog čega sud nije prihvatio vjerodostojnim iskaze svjedokinje M. J. i zakonskog zastupnika tuženika. Iako je svjedokinja M. J. navela da je tužiteljica omalovažavala rad ravnatelja, odnosno nedolično i netrpeljivo se odnosila prema ravnatelju kao nadređenoj osobi u spornom događaju 04. srpnja 2022. godine i od 07. srpnja 2022.godine, u svom iskazu nije znala decidirano navesti na koji način je tužiteljica to učinila zbog čega je sud stava kako vrijeđanja i omalovažavanja ravnatelja od strane tužiteljice nije niti bilo. Čak ni iz iskaza ravnatelja tuženika, sud nije našao da je tužiteljica omalovažavala rad ravnatelja, odnosno da se netrpeljivo odnosila prema drugoj osobi jer iskaz ravnatelja nije u suglasju s iskazom M. J.

             

39.              U odnosu na ostale činjenice navedene u obrazloženju Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu pod točkom 2., odnosno da je tužiteljica M. J. na uvredljiv i ponižavajući način nazivala lažljivicom, omalovažavala njezin rad te da se na agresivan način nadvila nad stol M. J., gestikulirajući rukama i pokretima tijelom prema njoj kao da će ju fizički napasti, sud je također stava kako iste nisu prikazane u Odluci o otkazu na način na koji su se događaji stvarno i odvili.

 

40.              Tako je sud iz iskaza svjedokinja M. M. i N. C. T. utvrdio kako se radilo o verbalnom sukobu između, ne samo tužiteljice, nego i M. J., zbog čega takav sukob ne može ići na štetu samo tužiteljice. Iako svjedokinje nisu čule što su točno tužiteljica i M. J. govorile jedna drugoj, sud je stava kako se događaj nije zbio na način kako su to prezentirali M. J. i ravnatelj jer je M. J. u svom iskazu neistinito navela kako je govorila mirnim i tihim tonom što je kontradiktorno navodima svjedokinja M. M. i N. C. T.

 

41.              U odnosu na navode ravnatelja tuženika kako je tužiteljica galamila na njega, kao i da je bila tolika galama tužiteljice na M. J. da je ravnatelj izašao iz svog ureda te da bi uslijedio fizički sukob tužiteljice na Martinu, sud iste nije smatrao vjerodostojnim. I sama M. J. je rekla da su vrata od ureda ravnatelja bila zatvorena za vrijeme dok se tužiteljica njoj obraćala te da je ravnatelj, kada je izašao iz svoga ureda upitao što je bilo, a što zasigurno ne bi učinio da je sve čuo i vidio. Čak ni iskazi M. J. i ravnatelja nisu suglasni u dijelu navodnog mogućeg fizičkog napada tužiteljice na M. budući je M. navela da se tužiteljica nadvila nad njezin stol, a ravnatelj je naveo kako je vidio da je ruka tužiteljice bila podignuta i usmjerena prema licu svjedokinje. Također, M. J. je u svom iskazu navela kako je razgovor nje i tužiteljice prestao kada je ravnatelj izašao, dok je ravnatelj izjavio da se razgovor nastavio. Zbog navedenog nesuglasja između iskaza svjedoka te ravnatelja tuženika, sud iste nije smatrao istinitim, zbog čega je prihvatio iskaz tužiteljice u kojem je navela kako nije bilo pokušaja fizičkog nasilja.

 

42.              Da se događaj zbio na način kako je to opisano u Odluci o otkazu, svjedokinje M. M. i N. C. T. bi zasigurno čule viku tužiteljice na ravnatelja, kao i potencijalni fizički sukob jer nije bilo sporno kako su vrata od ureda svjedoka i ravnatelja bila otvorena za vrijeme spornih događaja, a iste su se nalazile u uredu uz ured tužiteljice, M. J. i ravnatelja.

 

43.              Nasuprot tome, sud prihvaća iskaz tužiteljice u većem dijelu, a osobito u dijelu u kojem je navela kako je prenijela ravnatelju tuženika reakcije R. R. na davanje radnih zadataka istoj, ali i da se tužiteljica nije protivila radnim zadacima ravnatelja jer je i sam ravnatelj potvrdio kako je tužiteljica napisala radne zadatke R. R. koje joj je i uručila pa iz navedenog proizlazi nevjerodostojnost navoda u Odluci u odnosu na protivljenje radnim zadacima ravnatelja.

 

44.              Nadalje, sud nije smatrao osnovanim niti povrede koje se tužiteljici stavljaju na teret od dana 07. srpnja 2022. godine, počevši od navoda kako je tužiteljica na grub i neciviliziran način, nepozvana, pristupila u ured ravnatelja, kao i da je opet omalovažavala rad ravnatelja, vrijeđajući ga.

 

45.              Po ocjeni ovoga suda, tužiteljica je prilikom ulaska u ured ravnatelja ušla na način koji je bio uobičajen u odnosu ravnatelja i tužiteljice te je svakako civiliziran kada se upita može li se ući u prostoriju, koja je otvorena što je potvrdio i ravnatelj u svom iskazu. U odnosu na navode ravnatelja kako je tužiteljica vrijeđala ravnatelja i omalovažavala njegov rad, sud nije utvrdio kako je ponašanje tužiteljice u spornim događajima bilo u toj mjeri da bi ga vrijeđala te da bi takvo vrijeđanje predstavljalo omalovažavanje i da bi dovelo do izvanrednog otkaza Ugovora o radu. Prema stavu suda, tužiteljica kao službenik za zaštitu dostojanstva radnika ima pravo zahtijevati od ravnatelja da se sankcionira ponašanje radnika (tužiteljica je smatrala da se u ovom slučaju radi o M. J.) na način kako je to ona smatrala opravdanim, odnosno tražila je da ravnatelj razgovara s njom ili da se ponašanje M. J. uvrsti u dnevni red sjednice Upravnog vijeća. Očigledno je da je takvo ponašanje tužiteljice dovelo do nastanka tenzija u odnosu tužiteljice i ravnatelja pa je ravnatelj, u konačnici, pozvao A. B., M. M., M. J. te N. C. T. radi izjašnjavanja tko radi nemir i razdor u firmi. U takvoj situaciji, nije neobično da se radnici upitani od strane ravnatelja izjasne u korist ravnatelja dok unatoč navedenom, N. C. T. je navela da to sve ovisi o situaciji  pa to ipak govori kako nije tužiteljica ta koja je jedina "kriva" za takve narušene odnose i da je upravo ona ta koja stvara nered u firmi.

 

46.              U odnosu na točku 4. obrazloženja Odluke o otkazu nisu utvrđene povrede radnog odnosa tužiteljice na način kako joj se stavlja na teret, a na način da bi takvo ponašanje tužiteljice predstavljalo nedoličan i netrpeljiv odnos prema nadređenom.

 

47.              Iako je sud stava da je tužiteljica konzumirala cigaretu u prostoriji tuženika, suprotno njezinom iskazu u tom dijelu, takva povreda ne ispunjava kriterij nedoličnog i netrpeljivog odnosa prema nadređenom. Naime, sud je u provedenom postupku, a temeljem iskaza svjedokinja M. M. i N. C. T. utvrdio kako kod tuženika postoji prostorija u kojoj zaposlenici tuženika konzumiraju cigarete, dakle, ne samo tužiteljica, već i drugi djelatnici. Po ocjeni ovoga suda, ravnatelj tuženika je znao da postoji prostorija u kojoj djelatnici zapale cigaretu, ali je to prešutno tolerirao. Da je tome tako, govori i činjenica kako tuženik nije pokretao nikakve postupke protiv drugih djelatnika zbog konzumacije cigareta unutar ustanove, već je to stavio na teret samo tužiteljici koja nikada prije nije bila pisano upozorena niti je ravnatelj tuženika ikada izričito zabranio pušenje, koje činjenice proizlaze iz iskaza saslušanih svjedoka.

 

48.              I na kraju, sud je stava kako su činjenice koje su navedene u obrazloženju odluke pod točkom 4. u dijelu u kojem je tužiteljica napustila radno mjesto bez dozvole poslodavca također neosnovane. Ovo stoga jer je tužiteljica 07. srpnja 2022. godine napustila radno mjesto radi odlaska kod liječnika, a kako to i proizlazi iz povijesti bolesti (list 23 spisa), o čemu je obavijestila N. C. T. na njezin privatni broj mobitela (list 27 spisa), koja činjenica nije bila sporna tijekom postupka pa joj se, u konačnici, taj dan vodi kao bolovanje zbog postojanja medicinske dokumentacije koju je tužiteljica dostavila tuženiku. Dakle, privremena nenazočnost na poslu radi bolesti nije opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu u smislu čl. 117. st. 1. Zakona o radu.

 

49.              Nakon provedenog postupka, zaključak je ovoga suda kako ponašanje tužiteljice nikada nije prešlo granice dozvoljene kritike, osobito u situacijama koje su navedene u Odluci o otkazu ugovora o radu. Prema stavu ovoga suda, tužiteljica je kao voditeljica odjela za središnju administraciju kod tuženika bila u obvezi kritički se osvrtati prema radnicima s kojima je poslovno surađivala, posebno zbog položaja i odgovornosti koje nameće njezino radno mjesto. Kako je bila dužna odgovorno postupati, tako je bila i u mogućnosti iznositi svoje mišljenje i prijedloge ravnatelju tuženika vezano za posao koji je obavljala, naravno u granicama civiliziranog ophođenja prema ravnatelju i drugim zaposlenicima.

 

50.              Uzimajući u obzir sve utvrđene činjenice, sud nije našao netrpeljivost tužiteljice, odnosno nedolično ponašanje prema ravnatelju, niti u jednom postupku tužiteljice jer izražavanje mišljenja suprotnog od mišljenja nadređenog nisu i ne mogu predstavljati povrede radnog odnosa. Prema stavu suda, svaki poslodavac treba poticati različite stavove i mišljenja jer su kao takvi usmjereni na konstruktivne i pozitivne zajedničke ciljeve, odnosno postizanje zajedničkih pozitivnih poslovnih rezultata.

 

51.              U odnosu na navode kako je tužiteljica izazivala nerede te se grubo i necivilizirano ponašala prema radnicima, sud također nije pronašao istinitim takve činjenice jer nije sudjelovala u mnoštvu koje je nasiljem prema drugim osobama ili prijetnjom da će počiniti nasilje ugrozila javni red, odnosno poticala mnoštvo na nasilje (što bi predstavljalo definiciju nereda) niti je pokušala fizički napasti M. J., kako je to već ranije obrazloženo.

 

52.              U provedenom postupku, tuženik nije dokazao povrede na koje se poziva u Odluci o otkazu pa je Odluka o otkazu Ugovora o radu nedopuštena, slijedom čega i Odluka Upravnog vijeća tuženika od 29. srpnja 2022. godine pa je temeljem čl. 124. st. 1. Zakona o radu naloženo tuženiku vratiti na rad tužiteljicu te je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke presude.

 

53.              Tuženik svoj protutužbeni zahtjev postavlja s danom 17. kolovoza 2022. godine, a temelji se na okolnostima evidencije o radnom vremenu, vođenja arhivske građe, objavljivanja općih akata, planskih, programskih i izvještajnih dokumenata te zahtjeva za pristup informacijama.

 

54.              Odluku temeljem čl. 125. st. 2. Zakona o radu radi utvrđenja sudskog raskida radnog odnosa između tužiteljice i tuženika sud može donijeti na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih odnos, nije moguć.

 

55.              Prvenstveno, ovaj sud ističe kako sudski raskid Ugovora o radu na zahtjev poslodavca nije moguć s datumom 17. kolovoza 2022. godine jer je takav zahtjev moguće postaviti najranije danom podnošenja samog zahtjeva, što bi ovdje bio slučaj 13. prosinca 2022. godine.

 

56.              Što se tiče razloga radi sudskog raskida Ugovora o radu koji se odnose na evidenciju radnog vremena za dane 30. lipnja 2022. godine i 05. srpnja 2022. godine, ovaj sud je stava kako je tužiteljica stvarno i imala jedan dan neiskorištenog godišnjeg odmora, koji je trebala iskoristiti do 30. lipnja 2022. godine, a koji je naknadno iskoristila 05. srpnja 2022. godine, ali u dogovoru s ravnateljem. Naime, svi saslušani svjedoci koji rade kod tuženika u Đ. su naveli kako su godišnji odmor u trajanju do 5 dana usmeno dogovarali s ravnateljem te bi korištenje godišnjeg odmora ravnatelj odobrio. Svjedokinja N. C. T. je navela kako joj je tužiteljica rekla da joj je ostao jedan neiskorišteni dan godišnjeg odmora pa joj je i sama rekla da pita ravnatelja za naknadno korištenje, što ukazuje kako je i svjedokinja smatrala da postoji mogućnost odobrenja naknadnog korištenja godišnjeg odmora, zbog čega je sud priklonio vjeru iskazu tužiteljice u tom dijelu. I sama svjedokinja je znala gdje je bila tužiteljica 05. srpnja 2022. godine, odnosno da je bila u N. S. (list 200 spisa) što ukazuje na činjenicu kako to tužiteljica nije skrivala. Također se dnevna evidencija prisutnosti na radu nalazila na stolu M. J. pa tužiteljica nije mogla bez znanja iste korektorom brisati podatke, kako to tuženik navodi. Stav je ovoga suda kako je ravnatelj tuženika prvotno odobrio tužiteljici koristiti ranije neiskorišteni godišnji odmor 05. srpnja 2022. godine, dok se kasnije predomislio. Ovo stoga jer je ravnatelj tuženika prvo naveo kako je primijetio 05. srpnja 2022. godine da tužiteljica nije došla na posao, a kasnije je rekao kako je to shvatio tek na kraju mjeseca srpnja, prilikom obračuna plaće. Navedeno ukazuje da je ravnatelj tuženika neistinito iskazivao jer je on prvo odobrio naknadno korištenje neiskorištenog godišnjeg odmora. Naime, nije logično da ravnatelj tuženika nije primijetio kako tužiteljica nije došla na posao dan nakon verbalnih i tzv. fizičkih sukoba iz neopravdanih razloga pa da u tom slučaju ne bi postupao radi neopravdanog izostanka tužiteljice s posla. Isto tako i ured ravnatelja i ured tužiteljice gledaju jedno prema drugom te su im vrata gotovo uvijek otvorena, zbog čega je sud stava kako je ravnatelj znao da tužiteljica nije došla na posao zbog njegova ranija odobrenja.

 

57.              U odnosu na vođenje arhivske građe i nepravilnosti u postupanju tužiteljice, sud je stava kako tužiteljica ne može biti jedina odgovorna za nepravilnosti koje je utvrdio D. a. u svojim nadzorima jer i iz Zapisnika od dana 12. rujna 2022. godine (list 67 do 69 spisa) proizlazi kako je odgovorna osoba za cjelokupno arhivsko i dokumentarno gradivo stvaratelja ravnatelj tuženika. Također, čak je i ravnatelj tuženika, u svom iskazu, naveo kako ga je tužiteljica upoznala da arhiva nije bila u adekvatnom prostoru, koji problem se riješio postupkom javne nabave 2021. godine, što ukazuje da tužiteljica nije sama mogla riješiti nepravilnosti koje je utvrdio D. a. Vezano za donošenje Pravilnika o upravljanju arhivskom građom i nepostupanje tužiteljice, ovaj sud smatra kako iz dopisa D. a. O. od 05. listopada 2020. godine (list 48 spisa) proizlazi samo uputa D. a. za usklađivanje svojih općih akata kojima se uređuju pitanja od značenja za upravljanje dokumentarnim i arhivskim gradivom, s odredbama novog Pravilnika, ali ne i donošenje novog Pravilnika. Svakako, nakon provedenog nadzora, tuženik nije bio sankcioniran zbog nepostupanja po mjerama D. a.

 

58.              U konačnici, navodi kako tužiteljica u okviru svojih poslova nije ažurno vodila i dostavljala opće akte u Središnji katalog službenih dokumenata sukladno članku 10 a Zakona o pravu na pristup informacijama i Pravilniku o Središnjem katalogu službenih dokumenata, iako ju je poslodavac uputio na radionicu i bila je upoznata s načinom dostave dokumenata u Središnji katalog službenih dokumenata, kao i da je više puta upozoravana na ažurirano vođenje te posebno da se unese u Registar nekretnina popis imovine u vlasništvu tuženika, također nisu osnovani.

 

59.              Naime, tužiteljica je pojasnila u svom iskazu, u kojem dijelu je sud prihvatio njezin iskaz, kako je redovno vodila svu imovinu u tom registru za popis imovine, ali kako su 2021. godine dobili uputu da ponovno trebaju unijeti svu imovinu u vlasništvu tuženika, a isto se nije moglo napraviti bez šifre za upis te kako je tužiteljica šifru dobila 2022. godine, tako da je ona u travnju 2022. godine počela uvoditi imovinu tuženika u registar državne imovine. Nadalje, tužiteljica je napomenula kako je do srpnja uvela svu imovinu na području L. te nekoliko čestica koje su se nalazile u nadležnosti e. Đ. Također, navodi za dužnost objavljivanja općih akata od strane tužiteljice nisu osnovani jer tužiteljica nije bila zadužena za objavljivanje, radi toga što su to činile M. J. ili firma F. I., a koje činjenice su potvrdile svjedokinja N. C. T. i tužiteljica. U odnosu na ostale navode tuženika kako tužiteljica nije dostavljala opće akte u središnji katalog službenih dokumenata, ovaj sud je stava kako ni u tom dijelu navodi tuženika nisu osnovani. Navedeno je sud utvrdio dijelom iz iskaza svjedokinje N. C. T., a dijelom iz iskaza tužiteljice jer je kod tuženika bio zadužen svatko za svoj dio posla vezano za objavljivanje i proceduru koju je potrebno proći prije samog objavljivanja, a prije toga je bilo potrebno odobrenje ravnatelja. Iz navedenog sud nije utvrdio odgovornost tužiteljice za povrede koje su joj stavljene na teret.

 

60.              Ostale navode tuženika koji se odnose na postojanje okolnosti kako nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nije moguć zbog upućivanja telefonskih poziva i e-mailova ministarstvu i djelatnicima ministarstva, sud nije osobito cijenio. Ovo stoga jer su se svi ti događaji zbili nakon donošenja Odluke o otkazu Ugovora o radu tužiteljici, a i sam ravnatelj tuženika je u svom iskazu naveo kako nitko nije mogao utjecati da povuče svoju odluku, a i on nije doživio nikakav pritisak niti od jedne osobe vezano za izmjenu predmetne odluke.

 

61.              Gubitak povjerenja između radnika i poslodavca zbog kojeg nije moguće nastaviti radni odnos tužiteljice kod tuženika ne može se ocjenjivati samo s obzirom na subjektivno poslodavčevo stajalište, već se mora objektivno ocijeniti od slučaja do slučaja, imajući na umu interese obiju ugovornih strana.

 

62.              Tako sud iz iskaza saslušanog svjedoka M. N. i D. J., koji su predloženi na navedene okolnosti, nije utvrdio postojanje okolnosti koje opravdano upućuju da nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

63.              Svjedok D. J. je u svom iskazu naveo kako je tužiteljica odrađivala posao za koji je bila zadužena, a za vrijeme kada je on bio v.d. ravnatelja nitko se nije žalio na tužiteljicu i njezin rad, osim jedne osobe koja se žalila na sve. Također, sud iz iskaza svjedoka M. N. nije utvrdio propuste u postupanju tužiteljice jer je i u ovom slučaju tužiteljica odrađivala posao koji je trebala, dok je sud stava kako tužiteljica nije kriva što je došlo do greške u prijepisu stručnih (latinskih) naziva materijala u oglasniku javne nabave jer je jasno kako je svatko zadužen za svoj dio posla.

 

64.              Zaključak ovoga suda je kako ne postoje opravdane okolnosti koje upućuju da nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nije moguć, a uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka. Istina je kako je tužiteljica očito temperamentna osoba te ju zanima da se posao odradi pa postojanje povremenih nesuglasica u poslovnom odnosu sa osobama s kojima svakodnevno surađuje ne može dovesti do gubitka povjerenja zbog kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć. Čak su i svi saslušani svjedoci te ravnatelj tuženika u svom iskazu naveli kako je tužiteljica svoj posao odrađivala, a razilaženje u mišljenju treba imati pozitivan utjecaj.

 

65.              Dakle, analizom svih provedenih dokaza, sud nije utvrdio postojanje povreda na koje je tuženik ukazao i koje bi po njemu opravdavale postojanje opravdanih okolnosti koje upućuju da nastavak radnog odnosa nije moguć pa je, slijedom navedenog, temeljem čl. 125. st.2. Zakona o radu, odlučio kao pod točkom V. izreke presude.

 

66.              Na ročištu održanom pred ovim sudom dana 13. prosinca 2022. godine, stranke su učinile nespornim kako je iznos razlike naknade plaće za srpanj 2022. godine u iznosu od 1.484,13 eur / 11.182,19 kn1.

 

67.              Slijedom svega navedenoga, a kako otkaz Ugovora o radu nije dopušten, sud je naložio tuženiku vratiti tužiteljicu na rad, priznajući joj kontinuitet radnog odnosa od dana prestanka radnog odnosa zajedno s pripadajućom plaćom.

 

68.              Kako je do prekida radnog odnosa tužiteljice kod tuženika došlo krivnjom tuženika, tužiteljica ima pravo na naknadu plaće (čl. 95. st. 3. Zakona o radu), stoga je sud tužiteljici priznao isplatu razlike plaće za srpanj u bruto iznosu te isplatu plaće do povratka na rad kako je odlučeno pod točkom III. presude.

 

69.              Tužiteljici na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća do isplate temeljem čl. 92. st. 4. ZR-a i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) koja teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

 

70.              Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Tužiteljica je uspjela u cijelosti s tužbenim zahtjevom. Tužiteljici je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 7/1), trošak pristupa na ročište dana 20. listopada 2022. godine u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 9/1), trošak pristupa na ročište dana 06. prosinca 2022. godine u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 9/1), trošak pristupa na ročište dana 09. prosinca 2022. godine u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 9/1), trošak pristupa na ročište dana 13. prosinca 2022. godine u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 9/1) i trošak pristupa na ročište dana 25. siječnja 2023. godine u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 9/1), stoga je tužiteljici priznat ukupan trošak, uvećan za pripadajući PDV od 25%, u iznosu od 1.493,13 eur / 11.250,00 kn1, kako je i odlučeno pod točkom IV. izreke presude.

 

71.              Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

 

U Đakovu, dana 08. ožujka 2023. godine

 

                                                                                  Sutkinja

                                                                                         Marijana Žulj Jakovljević, v.r.

             

 

 

              Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

 

              DNA:

              1. Tužiteljici po punomoćniku

              2. Tuženiku po punomoćniku

         Nakon pravomoćnosti:

          3. Porezna uprava Đ.

___________________________

 

Fiksni tečaj konverzije 7,53450