Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 4355/2019-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. U., OIB: ..., iz V., kojeg zastupa punomoćnica K. K., odvjetnica u V., protiv I. tuženika H. t. d.d., OIB: ..., Z., koga zastupa punomoćnica M. A., dipl. iur., i II. tuženika E. N. T. S. d.o.o., OIB: ..., Z., koga zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-94/2019-2 od 24. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj Pr-157/2018-12 od 8. travnja 2019., u sjednici od 7. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-94/2019-2 od 24. svibnja 2019. i presuda Općinskog suda u Vukovaru broj Pr-157/2018-12 od 8. travnja 2019. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijeni su tužbeni zahtjevi koji glase
„I. Utvrđuje se da je tužitelj T. U. iz V., OIB:..., u neprekidnom radnom odnosu kod I-tuženika H. T. d.d., Z., OIB:..., počev od sklapanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme, tj. od 01. 01. 2010. pa nadalje i da isti nije raskinut.
II. Utvrđuje se da tužitelj T. U. iz V., OIB:..., nije nikada zaključio ugovor o radu s II tuženikom E. N. T. S. d.o.o., OIB:..., Z., i da nije ni u kakvom ravnopravnom odnosu s tim poslodavcem.“ ( stavak I.);
odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 6.250,00 kn (stavak II.) te je naloženo tužitelju naknaditi Tuženiku H. t. d.d. trošak postupka u iznosu od 200,00 kn (stavak III.), a tuženiku E. N. T. S. d.o.o. u iznosu od 2.700,00 kn (stavak IV.).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnio je reviziju iz čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu i na način da prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tuženici u odgovorima na revizije osporavaju osnovanost revizije i predlažu istu odbiti.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora u osnovi je zahtjev za utvrđenje nezakonitosti prijenosa ugovora o radu tužitelja na drugog poslodavca.
7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).
9. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da nižestupanjski sudovi nisu obrazložili zbog čega nisu prihvatili njegov prijedlog za izvođenje dokaza uvidom u spis Općinskog suda u Vukovaru broj Pr-268/2015 na okolnost njegovog protivljenja prijenosu ugovora o radu.
10. Suprotno tvrdnji revidenta presuda u tom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, jer u situaciji kada sud utvrđuje nespornim da se tužitelj protivio prijenosu ugovora na novog poslodavca, izostanak razloga o odbijanju izvođenja dokaza na tu okolnost nije o odlučnoj činjenici. Nije stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a niti je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
11. Tužitelj uz tvrdnju da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbe čl. 137. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR) ističe prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.
12. Pošavši od utvrđenja i uz obrazloženje
- da je tužitelj protiv obavijesti tuženika H. t. d.d. o prijenosu ugovora o radu tužitelja podnio zahtjev za zaštitu prava, ali da nije ustrajao i na sudskoj zaštiti;
- da se radnik može protiviti prijenosu ugovora o radu, ali da za takvo protivljenje mora imati opravdani razlog;
- da tužitelj nije dokazao postojanje opravdanog razloga za prenošenje dijela poduzeća;
- da okolnost da se tužitelj u vrijeme prijenosa ugovora nalazio na bolovanju zbog ozljede na radu nije okolnost koja bi opravdavala protivljenje prijenosu ugovora o radu nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili su neosnovanim.
13. S obzirom na razloge revizije i u ovom stadiju postupka sporan je učinak protivljenja radnika prijenosu ugovora na novog poslodavca.
14. Po ocjeni ovog suda pogrešno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da se ugovor o radu na novog poslodavca može prenijeti unatoč protivljenju pojedinog radnika takvom prijenosu, neovisno o opravdanosti takvog protivljenja.
15. U odnosu na zaštitu prava radnika u slučaju prijenosa poduzeća, poduzeća ili dijelova poduzeća Sud Europske unije u Luxembourgu (dalje: Sud EU) izrazio je više shvaćanja s kojim ono u pobijanoj presudi nije sukladno.
15.1. Naime, taj Sud je u predmetima C-171/94, C-105/84, C-51/00, izrazio sljedeća pravna shvaćanja.
„…..Članak 3 (1) Direktive 77/187 ne sprječava radnika zaposlenog od strane prenositelja na dan prijenosa poduzeća da prigovori prijenosu ugovora o radu ili radnog odnosa. U takvom slučaju, na državama članicama je da odrede kakva će biti sudbina ugovora o radu ili radnog odnosa s prijenosnikom. Međutim, ako je ugovor o radu ili radni odnos prekinut zbog promjene u visini naknade koja se dodjeljuje zaposleniku, članak 4. stavak 2. Direktive zahtijeva od država članica da osiguraju da se poslodavac smatra odgovorni za raskid (predmet C-171/94)“;
„……Zaštita radnika je nepotrebna ako radnik ne želi nastaviti radni odnos, pa se u tom slučaju članak 3. stavak 1. Direktive ne primjenjuje (predmet C-105/84)“;
„…. Članak 3. stavak 1. Direktive 77/187 mora se tumačiti u smislu da ne sprječava da ugovor ili radni odnos radnika zaposlenog od strane prenositelja na dan prijenosa poduzeća u smislu članka 1. stavka 1. te Direktive nastavi s prijenosnikom ako taj radnik prigovara prijenosu njegova ugovora o radu ili radnog odnosa na preuzimatelja ( predmet C-51/00)“.
16. Sud EFTA (Sud, koji je osnovalo Europsko udruženje za slobodnu trgovinu) u odluci E-2/04 navodi da članak 3 (1) Direktive treba tumačiti na način da se radni odnos prenosi na preuzimatelja istovremeno s prijenosom poduzeća i to onih radnika koji prije datuma prijenosa nisu izjavili da ne žele raditi za preuzimatelja, što znači da u slučaju protivljenja ne dolazi do prijenosa ugovora o radu radnika koji se prijenosu protivio.
17. Dakle, iz navedenih odluka proizlazi da se radnik ima pravo protiviti prijenosu i da ima pravo ostati u ugovornom odnosu s onom osobom s kojom je izvorno zaključio ugovor o radu. U suprotnom bilo bi povrijeđeno radnikovo temeljno pravo iz radnog odnosa da izabere osobu poslodavca za kojega će raditi.
18. Međutim, valja reći da se, nakon što uslijed protivljenja radnika prijenosu ugovora ne dođe do prijenosa ugovora na novog poslodavca, radnik izlaže riziku da prestane potreba za njegovim radom te da poslodavac, u slučaju postojanja razloga za poslovno uvjetovani otkaz, nastavno postupi shodno odredbama ZR.
19. Slijedom iznesenog nižestupanjski sudovi pogrešno su primijenili materijalno pravo kada su zaključili da protivljenje tužitelja prijenosu ugovora na novog poslodavaca (neovisno o opravdanosti takvog protivljenja) nije odlučnog značenja.
20. Slijedom iznesenog, kako nižestupanjski sudovi nisu raspravili osnovanost tužbenih zahtjeva kako su oni istaknuti, a posebno u odnosu na tužbeni zahtjev u toč. I. izreke prvostupanjske presude vezano na trajanje radnog odnosa, nema mjesta preinaci presude već je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
21. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 7. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.