- 1 -              Rev 684/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 684/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu E. i Š. j.t.d.u Z., protiv tuženika H. - H. p. d.d. u Z., OIB: ..., kojeg zastupa generalna punomoćnica A. Č., dipl. pravnica tuženika, radi nedopustivosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-27/20-2 od 2. veljače 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1882/17-33 od 30. rujna 2019., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je utvrđeno da je:

- (toč. I. izreke) nedopušten redoviti poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužiteljici 1. rujna 2017. i da joj radni odnos nije prestao,

- (toč. II. izreke) naloženo tuženiku da ju vrati na posao višeg stručnog suradnika u Odjelu za razvoj i upravljanje poštanskim uslugama, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto u slučaju nove sistematizacije radnih mjesta i da joj prizna sva prava iz radnog odnosa,

- (toč. III. izreke) isplati 228.481,71 kn bruto na ime naknade plaće sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznose navedene izrekom,

- (toč. IV. izreke) tuženik dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak od 18.125,00 kn sa zateznom kamatom od 30. rujna 2019. do isplate.

Toč. V. izreke je odbijen zahtjev tužiteljice za vraćanjem na radno mjesto Voditelja grupe poštanskih i filatelijskih usluga, Ureda za korporativni marketing i razvoj, Odjela za razvoj i upravljanje poštanskim uslugama, kao i za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenim bruto iznosima iz toč III. izreke.

 

2. Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama I, II, III i IV. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. st. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391.st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tuženik.

 

7.2. Premda tuženik revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da tuženik pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopustivosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu od 1. rujna 2017., vraćanja na radno mjesto i naknadu plaće (od siječnja 2018. do svibnja 2019.), a što opravdava tvrdnjom da nije prestala potreba za njezinim radom jer radno mjesto nije ukinuto nego je promijenjen naziv, nisu poštivani socijalni kriteriji, niti joj je dan otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora, nego ponuda drugog ugovora bez upozorenja da će ostati bez posla ako ju ne prihvati.

 

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđene su sljedeće odlučne pravno relevantne činjenice:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Voditelja grupe poštanskih i filatelijskih usluga, Ured za korporativni marketing i razvoj, Odjel za razvoj i upravljanje poštanskim uslugama, na kojemu je radilo 5 izvršitelja,

- da je Pravilnikom o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta H. – H. p. d.d. (H. Glasnik 9/17, na snazi od 14. lipnja 2017.) promijenjen unutrašnji ustroj i sistematizacija radnih mjesta kod tuženika (reorganizacija), a sve radi optimizacije troškova i poboljšanja raspona kontrole na način da je ukinuto navedeno radno mjesto sa 5 izvršitelja, a ustrojeno novo radno mjesto Viši stručni suradnik za upravljanje poštanskim uslugama na kojemu su zaposlena 4 izvršitelja,

- da je tužiteljica odbila ponudu tuženika (za radno mjesto operatera u poštanskom uredu koju je ocijenila neadekvatnom), dok su ostali zaposlenici (istog radnog mjesta) prihvativši adekvatnu ponudu (za posao višeg stručnog suradnika ili drugo odgovarajuće radno mjesto) zaključili nove ugovore o radu, osim tužiteljice kojoj je otkazan ugovor o radu, bez uspoređivanja,

- da je odluku tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu pravovremeno pobijala, što i nije bilo sporno,

- iskazima svjedoka B. P. i D. N. Ž., te uvidom u dokumentaciju u spisu utvrđeno je da su poslovi Voditelja grupe poštanskih i filatelijskih usluga i poslovi Višeg stručnog suradnika za upravljanje poštanskim uslugama uglavnom isti,

- da je na novom radnom mjestu Višeg stručnog suradnika od 4 zaposlenika dvoje (Ž. M. i T. V.) „preuzeto“ iz ranijeg radnog mjesta, dok su I. I. i K. K. došli iz drugih organizacijskih jedinica poslodavca, time da I. I. sada obavlja poslove tužiteljice,

- da poslodavac nije proveo zakonito savjetovanje s radničkim vijećem o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika, niti o otkazu ugovora o radu tužiteljici jer nije dostavio podatke iz kojih bi se moglo zaključiti zbog čega je prestala potreba upravo za radom tužiteljice.

 

11. Pravilnom primjenom materijalnog prava, nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

12. Prema čl. 115. st. 1. toč. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, u daljnjem tekstu: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, pri čemu po st. 2. istog članka, ima obvezu kod odlučivanja koje radnike će zadržati u radnom odnosu voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

13. Pravilno nižestupanjski sudovi obrazlažu da tuženik, a na njemu je bio teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz, sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZR, nije dokazao da je prestala potreba za radom tužiteljice. Dapače tuženik i tijekom postupka, a i dalje u reviziji navodi da se poslovi koju su ulazili u opis radnog mjesta tužiteljice obavljaju i dalje.

 

14. Pravilno nadalje drugostupanjski sud navodi da je tuženik zloupotrijebio pravo da svim radnicima u odnosu na čije poslove se organizacijske promjene odnose otkaže ugovor o radu u jednakim, zakonom propisanim uvjetima i izbjegne primjenu kriterija iz čl. 115. st. 2. ZR. Naime, u situaciji kada tuženik ponudi druge adekvatne poslove ostalim radnicima ukinutog radnog mjesta na kojem je radila i tužiteljica, te oni prihvate takva adekvatna radna mjesta, te time više ne ulaze u usporednu grupu sa tužiteljicom jer su raspoređeni na druge poslove, za zaključiti je da je tuženik tako postupio u namjeri da izbjegne obvezu propisanu odredbom u čl. 115. st.  2. ZR.

 

15. Tuženikovo je pravo reorganiziranje poslovanja u cilju unapređenja njegovog poslovanja, a što podrazumijeva i ukidanje nekih radnih mjesta sa posljedicom pojave tehnološkog viška dijela radnika, ali pri određivanju koji će radnik biti proglašen tehnološkim viškom, potrebno je strogo pridržavanje zakonom propisanih uvjeta i pretpostavki, a što je u ovom slučaju izostalo pa je stoga u pobijanoj odluci pravilno primijenjeno materijalno pravo kada su sudovi zaključili  da pri donošenju osporene odluke o otkazu nije pravilno primijenjena odredba čl. 115. st. 2. ZR.

 

16. Kako nisu osnovani razlozi zbog kojih je podnesena revizija, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 7. ožujka 2023.

 

                                                                                                  Predsjednik vijeća:

                                                                                                  dr. sc. Jadranko Jug, v. r.