REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Rev 1873/2019-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka
Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja,
Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Đura Sesse člana
vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Siska, OIB 08686015790, Sisak, Rimska 26,
zastupanog po punomoćnici Sandri Panjković, odvjetnici u Sisku, Stjepana i Antuna
Radića 48, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb,
Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Denisu Laucu, odvjetniku u
Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji
tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj
Pž-2075/2015-3 od 6. veljače 2019., kojom je djelomično potvrđena djelomično
preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2116/2011 od 17.
listopada 2014., u sjednici održanoj 7. ožujka 2023.,

r i j e š i o j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni
broj Pž-2075/2015-3 od 6. veljače 2019. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu
na ponovno suđenje.

II. O trošku postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od

189.294,10 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja
prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke), kao i naknaditi tužitelju troškove
parničnog postupka u iznosu od 37.067,75 kn (točka II. izreke). Naloženo je tužitelju
naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 105.746,40 kn (točka III.
izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu
od 157.576,75 kn (točka IV. izreke) te zahtjev tuženika za naknadu troškova
parničnog postupka u iznosu od 158.691,10 kn (točka V. izreke). Odbijen je i tužbeni
zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 641.156,90 kn (točka VI. izreke), kao i tužbeni
zahtjev pod točkom II, kojim je tužitelj tražio zakonske zatezne kamate i to na iznos
od 164.500,00 kn tekuće od 29. travnja 2007. do 11. travnja 2012. te na iznos od
164.500,00 kn tekuće od 25. travnja 2012. do isplate (točka VII. izreke).

- 2 - Rev 1873/2019-2

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i
potvrđena presuda suda prvog stupnja u točkama III., IV., VI. i VII. izreke (točka I.
izreke), preinačena je presuda suda prvog stupnja u točkama I., II., i V. izreke te je
suđeno na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu
iznosa od 189.294,10 kn sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske
presude do isplate kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu
od 37.067,75 kn (točka II. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove
parničnog postupka u iznosu od 65.475,47 kn (točka III. izreke) te je odbijen kao
neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od

112.018,63 kn (točka IV. izreke).

2.1. Drugostupanjskim rješenjem odbačena je kao nedopuštena žalba tuženika protiv
presude suda prvog stupnja u točkama III., IV., VI. i VII. izreke.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl.

382. st. 1., u vezi čl. 497.a Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-
pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske -
dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne
primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predlaže ukidanje
nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno
suđenje.

4. Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže odbaciti reviziju, podredno odbiti kao
neosnovanu, uz naknadu mu troškova odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu
samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga
određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik kao osiguravatelj isplati
osigurninu na temelju police osiguranja imovine, zbog rizika – požara na osiguranoj
imovini, koji požar se dogodio 29. travnja 2007.

8. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je Gradsko stambeno gospodarstvo d.o.o. iz Siska, upravitelj zgrade u Sisku,
Obrtnička br. 6, kao ugovaratelj osiguranja zaključio s tuženikom ugovor o osiguranju

15. srpnja 2004., polica br. 050031100, kojom je kao predmet osiguranja
obuhvaćena stambena zgrada sa stanovima i poslovnim prostorima, zajedničkim
dijelovima i ugrađenom opremom u Sisku, Obrtnička br. 6, u kojem je ugovoren rizik
od požara i nekih drugih opasnosti (izlijevanje vode),

- da je 29. travnja 2007. (u osiguranom razdoblju) izbio požar na osiguranom objektu,
pri čemu je u potpunosti izgorjelo potkrovlje, stanovi na prvom katu oštećeni,
djelomično urušen strop, zidovi natopljeni vodom,

- 3 - Rev 1873/2019-2

- da je vještak Juraj Cvetnić, dipl. ing. arh., mišljenja da nema ekonomske
opravdanosti kuću obnavljati prema tadašnjem načinu gradnje,
- da je na temelju nalaza i mišljenja istog vještaka iz prosinca 2011. utvrđen iznos
totalne štete u visini od 1.130.423,00 kn,

- da je tuženik dopisom od 12. veljače 2008. ponudio tužitelju za nastanak totalne
štete osiguranog objekta isplatiti iznos od 574.479,51 kn,

- da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 329.000,00 kn,

- da je prema nalazu i mišljenju "Instituta IGH" od 11. studenog 2013. utvrđena
stvarna vrijednost opožarenog objekta na dan 15. srpnja 2006. u iznosu od

518.294,10 kn.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio da je
tužbeni zahtjev osnovan za iznos od 189.294,10 kn, pri čemu je od utvrđene stvarne
vrijednosti opožarenog objekta u iznosu od 518.294,10 kn oduzeo iznos kojeg je
tuženik platio (518.294,10 kn – 329.000,00 kn = 189.294,10 kn). Sud je utvrdio da
tužitelj nije nakon nastanka osiguranog slučaja gradio novi objekt u roku od tri
godine, tako da je prema čl. 51. Uvjeta iznos osigurnine jednak iznosu obveze u
visini stvarne vrijednosti umanjene za vrijednost ostatka. Pritom se poziva na
odredbu čl. 943. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08,
125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje u tekstu: ZOO).

10. Drugostupanjski sud djelomično potvrđuje prvostupanjsku presudu a djelomično
preinačuje te odbija tužbeni zahtjev, navodeći da je sporno pitanje aktivne
legitimacije te slijedom toga i postojanje pretpostavki za naknadu štete iz čl. 1045. st.

1. ZOO, ističe da se šteta nadoknađuje onome kome je nastala, da oštećeni u parnici
mora dokazati da mu je nastala šteta, da je šteta prema odredbi čl. 1046. ZOO
umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla
korist), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).
Nadalje, drugostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj sa stanarima predmetne zgrade

23. ožujka 2009. sklopio ugovore o kupoprodaji osigurane nekretnine te postao
vlasnikom nekretnine, odnosno stekao pravo vlasništva na zgradi 23. ožujka 2009.,
dakle nakon požara koji se dogodio 29. travnja 2007. Stoga da štetom na zgradi
uslijed požara tužitelju nije mogla biti umanjena imovina, jer u trenutku požara,
predmetna zgrada nije ulazila u imovinu tužitelja. Zaključuje da je šteta mogla nastati
osobi koja je u trenutku nastanka štetnog događaja bila vlasnik nekretnine, a to nije
tužitelj jer je utvrđeno da je on pravo vlasništva stekao nakon tog događaja.

11. Prema ocjeni revizijskog suda osnovan je revizijski navod bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda ima
nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, nije jasno na temelju čega
drugostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj pravo vlasništva na zgradi stekao 23.
ožujka 2009. Osnovano tužitelj u reviziji navodi da je iz zemljišnoknjižnog izvatka
vidljivo da predmetna zgrada ima deset stanova (na svim stanovima upisan vlasnik
Grad Sisak), a da su u spisu kupoprodajni ugovori od 23. ožujka 2009. samo za tri
stana iz čega proizlazi da je 23. ožujka kupio tri stana, a ne sve stanove u zgradi.
Prema tome, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u
razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

- 4 - Rev 1873/2019-2

12. U ponovljenom postupku sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog
postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, nakon čega će donijeti novu, na
zakonu osnovanu odluku.

13. Zbog navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 394. stavak 1. ZPP, ukinuti
pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je da se o troškovima postupka odluči u
konačnoj odluci.

Zagreb, 7. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća: Branko Medančić

Broj zapisa: 9-30856-11a4a

Kontrolni broj: 0e7e9-5cbc3-2c3b8

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=BRANKO MEDANČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.