1              Poslovni broj: I Kž-352/2021-9

Poslovni broj: I Kž-352/2021-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća, te Sanje Katušić-Jergović i Marije Balenović članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Buge Mrzljak Stenzel zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. M. zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. u vezi s člankom 152. stavak 1. i člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog K. M. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 11. lipnja 2021. broj K-20/2018-17, u sjednici održanoj 7. ožujka 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, I. B., odvjetnika u S.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Prihvaća se djelomično žalba optuženog K. M., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se prihvaća kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci na koju je optuženi K. M. osuđen tom presudom zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. u vezi s člankom 152. stavak 1. i člankom 34. KZ/11., te se na temelju članka 57. KZ/11. optuženiku izriče djelomična uvjetna osuda i određuje da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti dio kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, dok se dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, s tim da rok provjeravanja počinje teći od izdržane kazne. Na temelju članka 54. KZ/11. u neuvjetovani dio kazne zatvora optuženiku se uračunava vrijeme za koje je lišen slobode od 4. lipnja do 5. lipnja 2018.

 

II U ostalom dijelu žalba optuženog K. M. odbija se kao neosnovana i u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Sisku proglasio je krivim optuženog K. M. zbog kaznenog djela protiv spolne slobode, silovanja u pokušaju iz članka 153. stavak 1. u vezi s člankom 152. stavak 1. i članka 34. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci, te ga na temelju članka 153. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

 

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. je u izrečenu kaznu zatvora optuženiku uračunato vrijeme za koje je lišen slobode od 4. lipnja do 5. lipnja 2018.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13.; 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.) optuženik je dužan platiti na ime troškova vještačenja iznos od 27.973,00 kn (3.712,66 Eura) i paušalni iznos od 1.000,00 kn (132,72 Eura) u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi K. M. po branitelju I. B., odvjetniku u S., i to zbog bitne povede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se "pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od krivnje".

 

3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.

 

4. Spis je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. U skladu sa zahtjevom iz žalbe optuženika o sjednici vijeća izviješteni su optuženik, njegov branitelj i državni odvjetnik, te je sjednica održana u prisutnosti branitelja optuženika odvjetnika I. B., a na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08. u odsutnosti uredno obaviještenih optuženika i državnog odvjetnika.

 

6. Žalba je djelomično osnovana.

 

7. Optuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08., uz tvrdnju da postoji "kontradikcija između izreke i obrazloženja presude i obrazloženja samog sebi". Međutim, najvećim dijelom navoda žalbe optuženik zapravo kritizira zaključke prvostupanjskog suda, nalazeći da su oni neprihvatljivi i da ne proizlaze iz pravilne analize i ocjene izvedenih dokaza, a time se ne ostvaruje naznačena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, nego je riječ o prigovoru pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. No, optuženik također napominje da je netočan zaključak prvostupanjskog suda "iz točke 27. obrazloženja u kojem sud navodi da je biološkim vještačenjem pronađen DNK profil optuženika na majici žrtve, što je apsolutno netočno, jer je majica žrtve pakirana u omot broj 4 i na njoj je pronađen isključivo DNK žrtve". Takvim prigovorom žalitelj u suštini obrazlaže da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i samih tih isprava, kao vidu bitne postupovne povrede iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08. Ovdje treba primijetiti da je uvidom u spis predmeta utvrđeno da je u nalazu i mišljenju biološkog i kontaktnog vještačenja (list 136 do 150) konstatirano da su na vještačenje dostavljeni dijelovi odjeće oštećene S. N. u omotima broj 2 do 7 i dijelovi odjeće optuženika u omotu broj 14. Taj podatak odgovara i onom što je navedeno u popratnom dopisu uz dostavu naloga za vještačenje od 6. srpnja 2018. (list 97 spisa). U nalazu i mišljenju potom je konstatirano pod točkom 7 da je "u brisu unutrašnjeg i vanjskog dijela majice (omot broj 14) identificiran DNA profil koji potječe od osobe muškog spola i u potpunosti se podudara s DNA profilom K. M. (omot broj 13)". Ta konstatacija u potpunosti je doslovno prenesena u obrazloženju presude u točki 11., ali je potom prvostupanjski sud očitom zabunom pogrešno interpretirao taj podatak i u točki 27. i netočno naveo da je biološkim vještačenjem pronađen DNA profil optuženika na majici žrtve, što evidentno ne odgovara istinito prezentiranom nalazu i mišljenju. S obzirom na činjenicu da prvostupanjski sud nije netočno prezentirao sadržaj nalaza i mišljenja u točki 11. obrazloženja svoje presude, nego je evidentnom omaškom izveo netočan zaključak u točki 27. obrazloženja, to ovaj drugostupanjski sud nalazi da time nije ostvarena bitna postupovna povreda iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08., tim više što taj podatak nije od bitnog utjecaja na ispravnost zaključka prvostupanjskog suda o dinamici i načinu odvijanja događaja, a koji se temelji na nizu drugih dokaza koji su pravilno reproducirani i interpretirani.

 

8. Ispitivanjem, pak, pobijane presude na temelju obveze iz članka 476. stavak 1. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da nije počinjena niti jedna bitna postupovna povreda, a niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

 

9. Najvećim dijelom žalbenih navoda optuženik prigovara ispravnosti i potpunosti utvrđenih činjenica, kritizirajući analizu i ocjenu izvedenih dokaza kako su iznesene u pobijanoj presudi, posebice iskaza oštećenice. Pritom iznosi vlastitu analizu i ocjenu svih dokaza iz kojih izvlači zaključke suprotne onima iz prvostupanjske presude.

 

9.1. Međutim, prvostupanjski sud je, izvevši sve potrebne dokaze, iste savjesno i valjano analizirao i kritički ocijenio i to pojedinačno i u međusobnoj povezanosti pa se zaključcima do kojih je na takav, logički neupitan način došao nema što prigovoriti.

 

9.2. Optuženik detaljno analiza sadržaj iskaza oštećenice, te sugerira da je isti neživotan i nelogičan, pa i proturječan sam sebi. Tako primjećuje da je oštećenica izjavila da ju je optuženik prvo uhvatio oko struka, a onda izvadio spolovilo vani, da bi potom, na upit izjavila da je izašao iza živice sa spolovilom u rukama i da ju je odmah oborio s bicikla, što nalazi nelogičnim jer je nemoguće da je optuženik istodobno držao spolovilo u rukama i oštećenicu oborio s bicikla. Međutim, optuženik pritom zanemaruje da je oštećenica o događaju iskazivala na temelju sjećanja koje je s obzirom na nenadanost događaja i traumatičnost čitavog zbivanja nesumnjivo fragmentarno, pa se jedino tako i može analizirati i ocijeniti. Nije za očekivati da žrtva detaljno pamti sve trenutke i detalje i potom ih reproducira, posebice zbog njene emotivne involviranosti koja notorno utječe na sposobnost percipiranja i pamćenja, a onda i reprodukcije. Iz prezentiranih fragmentarnih opažanja oštećenice jasno proizlazi da je prvo uočila optuženika koji je izašao iza živice i držao spolovilo (nebitno je li to činio s jednom ili obje ruke), da bi je nakon toga zaskočio i srušio s bicikla. Logično je da je prilikom ovog rušenja oštećenice s bicikla optuženik koristio barem jednu, ako ne i obje ruke, u kojem trenutku se ne može očekivati da je oštećenica koncentrirano promatrala na koji točno način optuženik to čini.

 

9.3. Jednako treba pristupiti analizi i ocjeni navoda oštećenice da je optuženik bio gol, dok iz iskaza svjedokinje J. L. proizlazi da je bio odjeven. Naime, očito je da se oštećenica referirala na to što je optuženikovo spolovilo bilo vidljivo, pa je riječ o nepreciznosti u izražavanju koja ne utječe na pouzdanost njezinog iskaza.

 

9.4. Optuženik, nadalje, smatra da je iskaz oštećenice u suprotnosti s podatkom da oštećenica nije zadobila tjelesne ozljede i da nema oštećenja na njezinoj odjeći, tvrdeći da je do toga moralo doći ako se prihvate njezini navodi da je optuženik s nje nasilno skidao odjeću i rukama je dirao oko vagine i po dojkama, a da se ona cijelo vrijeme opirala. No, takva sugestija nije prihvatljiva. Opis događaja dan po oštećenici ne podrazumijeva ni nastanak ozljeda ni oštećenje odjeće, niti to oštećenica navodi. Pokušaj skidanja odjeće i grubo diranje po dijelovima tijela notorno ne mora izazvati ni oštećenje odjeće ni tjelesne ozljede. Što se tiče navoda oštećenice o trajanju događaja i njega treba uzeti s rezervom, jer je takva procjena potpuno subjektivna i determinirana traumatičnošću zbivanja. Prirodno je i životno da se trajanje neugodnih događaja doživljava duljim njego što to objektivno jest. Pritom uopće nije odlučno je li događaj objektivno trajao par minuta ili deset do petnaest minuta, jer to nije bitan element kaznenog djela o kojem se radi. U istom kontekstu je evidentno prvostupanjski sud cijenio navod oštećenice da je "on (optuženik) jednostavno grubo išao kao da me htio ubiti tak", ispravno imajući na umu traumatičnost događaja i emotivni doživljaj tog zbivanja za oštećenicu koji nesumnjivo znatno utječu na njezin iskaz, a to ne podrazumijeva da oštećenica svjesno govori neistinu. Optuženik, inzistirajući na vlastitoj znatnoj fizičkoj superiornosti nad oštećenicom, iz čega izvlači zaključak da je oštećenica morala zadobiti ozljede, zanemaruje podatak da upravo ta znatna fizička superiornost pri čemu se služi i težinom svog tijela omogućava da ne dođe do ozljeda oštećenice, ali niti njegovih ozljeda, jer je oštećenica, kako to proizlazi iz njezinog iskaza, prvenstveno bila fokusirana na to da svučene dijelove odjeće pokušava vratiti na njihovo mjesto, odnosno obući se. Oštećenica je pritom, kako to proizlazi iz mišljenja kirurga (list 26 spisa) zadobila ozljedu lijeve potkoljenice, koja je prema povijesti bolesti opisana kao hematom veličine 10x5 cm, a sama je izjavila da je tu ozljedu zadobila jer joj je tijekom događaja bicikl pao na nogu. S druge strane, oštećenica se žalila na bol u gornjem abdomenu, ispod rebrenih lukova, no vidljive ozljede nisu utvrđene. Zbog toga je također potpuno irelevantno što svjedokinje J. L. i D. J. navode da je žrtva bila neozlijeđena, a što optuženik naglašava u žalbi. Pritom žalitelj netočno navodi kako su te svjedokinje "suglasno izjavile da je optuženik morao pobjeći s mjesta događaja, odnosno sakriti se. budući da bi ga Romi koji žive u blizini izložili linču". Naime, svjedokinja J. L. decidirano je ustvrdila da su Romi došli tek naknadno, nakon što je hitna pomoć oštećenicu odvezla u bolnicu, pa je time ujedno prvostupanjski sud utemeljeno otklonio navod optuženika da je on počeo bježati bojeći se da će ga Romi bezrazložno fizički napasti, budući da je s izvjesnošću utvrđeno da je optuženik počeo bježati čim mu se obratila svjedokinja J. L.

 

9.5. Pokušaj optuženika da ospori istinitost iskaza oštećenice pozivajući se na konstataciju iz povijesti bolesti u kojoj je kirurg naveo kako žrtva "sa sigurnošću navodi da fizičkog kontakta nije bilo", a što žalitelj nalazi suprotnim navodima oštećenice da je "drugi i treći put uspio sa spolovilom doći do vagine," nije prihvatljiv. Naime, na listu 25 spisa nalazi se povijest bolesti OB "Dr. I. P.". Službe za ginekologiju i opstetriciju iz koje je vidljivo da je u anamnezi navedeno: "Dovežena u pratnji HMP radi pokušaja silovanja. Pacijentica događaj rekonstruira u cijelosti, sa sigurnošću navodi da fizičkog kontakta nije bilo.", a to treba logično povezati sa činjenicom da je oštećenica dovezena na pregled kod ginekologa, koji od pacijenta kod ovakvog kaznenog djela mora doznati je li bio ostvaren spolni odnos kako bi tome prilagodio sve detalje i način pregleda koji mora obaviti. Zbog toga nema govora o proturječju na koje cilja optuženik, jer navod oštećenice podrazumijeva njezinu izjavu da nije došlo do penetracije i spolnog odnosa i potpuno je u suglasju sa suštinom onog što je izjavila ispitana kao svjedok, navodeći da je "uspio doći sa spolovilom do vagine" što ne podrazumijeva ni penetraciju pa niti početak penetracije.

 

9.6. Nadalje, točno je da niti jedan DNA profil optuženika nije identificiran na odjeći oštećenice, ali to, respektirajući dinamiku događaja tijekom koje nije došlo do ejakulacije, a očito ni do kontakta odjeće oštećenice s nekim drugim tjelesnim izlučevinama optuženika (ili barem ne u tolikoj mjeri da bi aleli optuženika mogli biti identificirani), nije dokaz koji bi osporio vjerodostojnost iskaza oštećenice. Sugestija optuženika kako bi se kod nasilnog skidanja odjeće oštećenice morao na toj odjeći izolirati DNA profil optuženika nema nikakve potkrjepe, jer kod obične manipulacije rukama ne mora nužno doći do prijenosa DNA tragova osobe na tu odjeću, budući da su tjelesne izlučevine one koje su osnovni nositelj DNA profila.

 

9.7. S druge strane, optuženik smatra da se vještačenje kontaktnih tekstilnih vlakana uklapa u prikaz događaja kako ga je on dao u obrani (da su se on i oštećenica u jednom trenutku sudarili). Međutim, sugestija optuženika da je određeni broj vlakana "prenesen putem vjetra ili na drugi način" potpuno je neprihvatljiva i nelogična. Naime, optuženik svjesno zanemaruje broj tekstilnih vlakana s pojedinih dijelova odjeće oštećenice koji je izdvojen na njegovoj odjeći i obrnuto. Pritom je indikativno da je na kratkim hlačama optuženika izolirano i jedno roza vlakno koje odgovara gaćicama oštećenice, a to je moguće isključivo ako se događaj odigrao onako kako to prikazuje oštećenica. Kod kratkog "sudara" tijelima o kojem govori optuženik isključeno je da dijelovi unutarnje odjeće, kao što je donje rublje, dođu u kontakt s odjećom optuženika. Nadalje, treba naglasiti da je odjeća, kako je to navedeno u pisanom nalazu i mišljenju, od oboje sudionika oduzeta nekoliko sati nakon događaja (od oštećenice 7 i pol sati, a od optuženika čak 13 sati), a protek vremena, kako je istaknuto u vještačenju, utječe na broj vlakana. Također, iako je odjeća bila nepravilno pakirana (trebao je svaki odjevni komad biti posebno pakiran, a oba odjevna predmeta optuženika bila su zajedno zapakirana), to nije bilo od značajnog utjecaja na rezultat vještačenja, budući da je odjeća oštećenice bila odvojena od odjeće optuženika, što je odlučno. Ima li se na umu da je vještakinja navela da je usprkos proteku vremena od događaja do izuzimanja odjeće pronađen relativno veliki broj vlakana i to na odjeći oba aktera događaja, pri čemu je indikativno i da su na pojedinim dijelovima odjeće oštećenice pronađena vlakna različitih dijelova odjeće optuženika i obrnuto, opravdano je prvostupanjski sud zaključio da takav nalaz i mišljenje snažno podupiru i suglasju su s iskazom oštećenice, dok se nikako ne uklapaju u optuženikov prikaz događaja.

 

9.8. Najzad, opravdano je prvostupanjski sud kao neprihvatljivu ocijenio tezu optuženika da je oštećenica lagala kako bi došla do naknade štete. Naime, da je doista oštećenica bila time motivirana, onda bi zasigurno poduzela dodatne korake (potrgala vlastitu odjeću, nanijela si tjelesne ozljede i sl.) da osnaži svoj iskaz. Ta teza optuženika nije životna ni zbog toga što oštećenica nije mogla znati tko je optuženik, ima li novaca i sl. (osim ako ne smjera na to da ga je prethodno istraživala i pratila, a to je pak isključeno jer nije mogla znati kamo će se kretati i da će "stati zbog potrebe da se pomokri", kako svoje zaustavljanje objašnjava optuženik) pa inzistiranje optuženika na ovoj verziji podrazumijeva da je oštećenica ugledavši optuženika "kako mokri", časovito stvorila svoju odluku da ga iznudi i potom u trenu smislila čitav plan postupanja, a to je protivno svakoj logici i životnom iskustvu.

 

9.9. Izjava žrtve da je nezainteresirana za postupak, koju optuženik koristi kako bi potkrijepio gore iznesenu tezu, upravo govori o suprotnom, jer bi oštećenica, da je doista isključivo financijski zainteresirana, itekako inzistirala na svom sudjelovanju u kaznenom postupku i ishodu tog postupka. Nasuprot tomu, takva izjava oštećenice karakteristična je za žrtve seksualnih delikata koje žele izbjeći daljnju traumatizaciju koju izaziva njihovo sudjelovanje u kaznenom postupku.

 

9.10. Kraj ovakvog stanja stvari i izvedenih dokaza, osnovano je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog za provođenje sudskomedicinskog vještačenja, jer za to nije bilo nikakve osnove (nisu utvrđene tjelesne ozljede oštećenice čiji nastanak nije razjašnjen), pri čemu iz verzije događaja oštećenice ne slijedi nužno nastanak ozljeda. Ispravno je odbijen i dokazni prijedlog  za ispitivanje kao svjedoka policijskog službenika M. M. (na okolnost je li se optuženik skrivao od Roma) i provođenje rekonstrukcije (u pogledu vjerodostojnosti iskaza žrtve), jer su sve okolnosti događaja utvrđene sa sigurnošću drugim izvedenim dokazima, a rekonstrukcija ni na koji način ne bi doprinijela ocjeni vjerodostojnosti oštećenice.

 

9.11. Iz izloženih je razloga činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.

 

10. Iako optuženik ne navodi da se žali zbog odluke o kazni, prvostupanjska je presuda ispitana i u tom dijelu jer u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08. žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, pri čemu je u tom dijelu drugostupanjski sud našao žalbu optuženika osnovanom.

 

10.1. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske razmotrio je sve okolnosti koje su od utjecaja na odmjeravanje kazne, te našao da je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja na visinu kazne, ali ih nije u adekvatnoj mjeri cijenio. Naime, iako podatak o ranijoj neosuđivanosti načelno nije značajan, jer je ranija neosuđivanost nešto što se kod građanina pretpostavlja i očekuje, ipak ga treba razmotriti u kontekstu životne dobi optuženika, koji do ovog događaja, dakle do svoje 46-te godine života nije dolazio u sukob sa zakonom. Osim toga, optuženik je zaposlen je u Međunarodnoj zračnoj luci Z. i radom ostvaruje sredstva za život, a to upućuje da je njegov način života u drugim aspektima usklađen sa zakonom. Podatak da živi u izvanbračnoj zajednici također upućuje na to da nije riječ o asocijalnoj i neprilagođenoj osobi, zbog čega ovaj drugostupanjski sud smatra da, iako kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci odgovara svemu navedenom, ipak u povezanosti s činjenicom da se radi o pokušaju kaznenog djela silovanja, da žrtva ne trpi teže posljedice, da način odvijanja tog događaja nije odudarao od onog koji je karakterističan za takvu vrstu kaznenih djela, opravdava  primjenu djelomične uvjetne osude koja će polučiti svrhu kažnjavanja. Stoga je pobijana presuda preinačena u odluci o kazni, te je optuženiku izrečena djelomična uvjetna osuda pri čemu je ovaj drugostupanjski sud zaključio da je za postizanje specijalne prevencije dovoljno da optuženik izdrži dio kazne zatvora od šest mjeseci, dok je dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine uvjetovan na rok provjeravanja od četiri godine, koje vrijeme ovaj sud nalazi adekvatnim za provjeru svoje prognoze. U tako izrečenu kaznu uračunato je i vrijeme za koje je optuženik bio lišen slobode.

 

11. Slijedom svega iznesenog, trebalo je na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08. presuditi kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 7. ožujka 2023.