Poslovni broj: 6 Us I-909/2022-9

Poslovni broj: 6 Us I-909/2022-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja Z. K. iz A., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik B. K. odvjetnik u V.,  protiv tuženika Ministarstvo unutarnjih poslova  Republike Hrvatske, Z., OIB: …, kojeg zastupa službena osoba N, B., radi prestanka službe zbog potreba službe, 7. ožujka 2023.,

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I 112-02/22-07/456, URBROJ: 511-01-149-22-1 od 12. srpnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I 112-02/22-07/456 , URBROJ: 511-01-149-22-1 od 12. srpnja 2022., donesenim u izvršenju presude ovoga suda poslovni broj: 4 Usl-300/2022-6 od 3. svibnja 2022., odbijen je zahtjev tužitelja za prestanak službe u Ministarstvu unutarnjih poslova, s pravom na mirovinu.

              2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja tuženika i navodi da  je  u  trenutku  podnošenja  zahtjeva prema članku 6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih  službenika i ovlaštenih službenih osoba,  odnosno 11. prosinca 2020. tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika, te da je i s danom 25. ožujka 2021 (koji dan je u zahtjevu i naveo kao dan umirovljenja)  bio zaposlenik  tuženika. Smatra da ispunjava sve potrebne uvjete za umirovljenje prema članku 6. navedenog zakona, te da je tuženik pogrešno primijenio materijalni propis i to odredbu članka 137. stavak 1. točka 5. Zakona o državnim službenicima i namještenicima, jer je tužitelj dobio izvanredni otkaz 26. ožujka 2022. Predlaže da o navedenim okolnostima sud izvede dokaz saslušanjem tužitelja. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak, te da sud naredi tuženiku naknadu troškova upravnog spora.

3. 1. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja te navodi da je odredbom članka 6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih  službenika i ovlaštenih službenih osoba utvrđena mogućnost ostvarivanja prava na mirovinu, nakon što ministar utvrdi da potrebe službe zahtijevaju da policijskom službeniku prestane služba; institut iz naprijed citiranog propisa ne ovisi o volji policijskog službenika i nije njegovo pravo te za primjenu ovog propisa nije odlučna samo zamolba policijskog službenika i ispunjen uvjet mirovinskog staža, već odluka ministra, kao diskrecijska odluka i to zbog potreba službe. Tuženik ističe da je tužitelju rješenjem Policijske uprave vukovarsko-srijemske, broj: 511-15-05/2-100/746/21 od 2. travnja 2021. prestala služba u Ministarstvu unutarnjih poslova (dana 26. ožujka 2021.) po sili zakona jer je neopravdano izostao s posla pet radnih dana uzastopce. Na navedeno rješenje tužitelj nije uložio žalbu te je isto postalo pravomoćno. Tuženik ističe i da je u trenutku podnošenja žalbe (nakon godinu dana od podnošenja zahtjeva), dana 14. prosinca 2021., radi ne donošenja rješenja po zahtjevu tužitelja od 11. prosinca 2020., tužitelju već bila prestala državna služba (26. ožujka 2021.) na temelju citiranog (pravomoćnog) rješenja broj: 511-15-05/2- 100/746/21 od 2. travnja 2021. Kako je tužitelju služba prestala sukladno odredbi članka 137. stavka 1. točke 5. Zakona o državnim službenicima, odnosno po sili zakona, tužitelju ne može prestati služba i sukladno članku 6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3.2. Tužitelj je 25. listopada 2022. dostavio očitovanje na odgovor na tužbu u kojemu se pozvao na razloge donošenja presude ovoga suda poslovni broj poslovni broj: 4 Usl-300/2022-6 od 3. svibnja 2022., kao i na razloge zbog kojih smatra da rješenje o prestanku službe od 2. travnja 2021. nije moglo steći svojstvo pravomoćnosti. Tužitelj je ponovio tužbene navode i predložio da sud zatraži od tuženika dostavu dokaza o nastupu izvršnosti rješenja o prestanku službe od 2. travnja 2021.

4.1. Dana 28. veljače 2023. u ovome sudu održana je rasprava u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, te je na navedenoj raspravi  opunomoćenik tužitelja predložio da sud izvede dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke na okolnost da je u trenutku podnošenja zahtjeva bio policijski službenik, te da mu otkaz ugovora o radu odnosno rješenje o prestanku državne službe nije uredno dostavljeno, kao i na okolnost da je tužitelj zahtjev podnio u dogovoru sa nadređenim poštujući propisanu proceduru. Službena osoba tuženika izjavila je da ostaje kod odgovora na tužbu u cijelosti, te se protivila izvođenju dokaznog prijedloga saslušanja tužitelja obzirom da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.  Službena osoba tuženika istaknula je da zamolbu za davanje suglasnosti za prestanak radnog odnosa radi odlaska u mirovinu ne možemo promatrati u smislu zahtjeva za ostvarenje prava na mirovinu, nego kao jedan od uvjeta čije ispunjenje je pored određenog broja godina staža i diskrecijska odluka resornog ministra; uslijed ispunjenja uvjeta iz članka 137. stavak 1. toč. 5. Zakona o državnim službenicima tužitelju je na temelju rješenja Policijske uprave vukovarsko-srijemske od 2. travnja 2021. prestala državna služba po sili zakona s danom 26. ožujka 2021., koje rješenje je tužitelju uredno dostavljeno 26. travnja 2021., o čemu u spisu prileži preslika dostavnice, te tužitelj protiv navedenog rješenja nije izjavio pravni lijek. Opunomoćenik tužitelja predložio je da sud izvede i dokaz grafološkim vještačenjem potpisa na dostavnici navedenog rješenja o prestanku državne službe po sili zakona te je osporio tvrdnju tuženika da je tužitelj neopravdano izostao s posla pet uzastopnih dana.

4.2. Na navedenoj raspravi sud je, primjenom odredbe članka 33. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS)u svezi odredbe članka 292. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine  53/1991 – 80/2022), odbio kao nepotrebne za rješavanje ove upravne stvari dokazni prijedlog saslušanja tužitelja u svojstvu stranke kao i dokazni prijedlog provođenja grafološkog vještačenja potpisa tužitelja na dostavnici navedenog rješenja o prestanku državne službe po sili zakona, također primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, radi izbjegavanje nepotrebnih radnji i stvaranja dodatnih troškova, obzirom da navedeni ishod navedenog dokazivanja ne bi utjecao na drugačiji ishod ove upravne stvari.

4.3. Na navedenoj raspravi opunomoćenik tužitelja zatražio je naknadu troškova upravnog spora prema troškovniku – list 20 spisa, u ukupnom iznosu od 1.866,42 eur/ 14.062,50 kn, odnosno za trošak sastava tužbe (u iznosu od 622.14 eur/ 4.687,50 kn; PDV uračunat), za trošak sastava obrazloženog podneska od 25. listopada 2022. (u iznosu od 622.14 eur/ 4.687,50 kn; PDV uračunat) i za trošak zastupanja na raspravi održanoj 28. veljače 2023. (u iznosu od 622.14 eur/ 4.687,50 kn; PDV uračunat), sukladno Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis ovoga suda poslovni broj Us I-300/2022, predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, te je nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Prema podacima iz spisa upravnog predmeta tužitelj je 11. prosinca 2020  tuženiku podnio zamolbu za prestanak službe s danom 25. ožujka 2021. prema odredbi članka 6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (Narodne novine broj: 128/11, 129/00, 16/01, 22/02, 41/08, 97/12 i 118/12 – dalje: Zakon).

7. Tužitelj je zasnovao službu u Ministarstvu unutarnjih poslova 12. lipnja 1995. i bio je raspoređen u Policijsku upravu vukovarsko-srijemsku, Službu policije, Interventnu jedinicu policije, na radno mjesto vođa interventne grupe.

8. Spisu tuženika priloženo je i obrazloženo mišljenje načelnika Policijske uprave vukovarsko-srijemske mr.sc. F. K. od 16. prosinca 2020. o suglasnosti za odlaskom tužitelja u mirovinu s danom 25. ožujka 2022. te da tužitelj ispunjava tražene uvjete za mirovinu primjenom članka 6. Zakona.

9. Navedenom odredbom članka 6. stavak 1. Zakona propisano je da na temelju rješenja nadležnog ministra, odnosno čelnika tijela sigurnosno-obavještajnog sustava o prestanku službe zbog potreba službe osiguranik može ostvariti pravo na starosnu mirovinu, bez obzira na godine života, kada navrši mirovinski staž od najmanje 30 godina, od toga najmanje 15 godina mirovinskog staža na dužnostima, odnosno na poslovima na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem prema odredbama ovoga Zakona i drugih propisa kojima je bila uređena djelatna vojna služba, služba policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba pravosuđa.

10. Nadalje, tužitelj je dopisom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za potporu, Službe za potporu ljudskim potencijalima od 17. prosinca 2021. upoznat da, s obzirom na podnesenu zamolbu, potrebe službe ne zahtijevaju prestanak službe u 2021. te da slijedom navedenoga nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka 6. Zakona.

11. Na temelju presude ovoga suda poslovni broj Us I-300/2022-6 od 3. svibnja 2022. tuženiku je naređeno da u roku od 30 dana od dana primitka navedene pravomoćne presude donese rješenje povodom zamolbe tužitelja za prestankom službe radi odlaska u mirovinu, podnesene 11. prosinca 2020.

12. Nadalje iz rješenja Policijske uprave vukovarsko-srijemske, broj: 511-15-05/2-100/746/21 od 2. travnja 2021. (uredno dostavljenog tužitelju 26. travnja 2021. što proizlazi iz preslike priložene dostavnice) tužitelju je prestala služba u Ministarstvu unutarnjih poslova (dana 26. ožujka 2021.) po sili zakona jer je neopravdano izostao s posla pet radnih dana uzastopce, protiv kojeg tužitelj (nesporno) nije uložio žalbu te je isto postalo pravomoćno.

13. Dakle, tužitelju je služba prestala sukladno odredbi članka 137. stavka 1. točke 5. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine broj: 92/05, 107/07, 27/08, 49/11, 150/11, 34/12, 37/13, 38/13, 70/19 i 98/19), s danom 26. ožujka 2021., te sud ocjenjuje pravilnim stav tuženika da tužitelju služba nije mogla naknadno prestati i primjenom članka 6. Zakona.

14. Prvenstveno, valja istaknuti da je primjena članka 6. Zakona u dosegu diskrecijske ocjene resornog ministra, pri čemu je tužitelj bio upoznat već dopisom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za potporu, Službe za potporu ljudskim potencijalima od 17. prosinca 2021. da, s obzirom na podnesenu zamolbu, potrebe službe ne zahtijevaju prestanak službe u 2021.

15. Dakle, radi se o pravu ministra da sukladno diskrecijskoj ocjeni o podnesenoj zamolbi odluči u granicama dane ovlasti i u skladu sa svrhom radi koje je ta ovlast dodijeljena.

16. U ovoj upravnoj stvari, u izvršenju presude ovoga suda poslovni broj Us I-300/2022-6 od 3. svibnja 2022., donesenoj nakon što je tužitelju već prestala državna služba, pravilno je tuženik utvrdio da tužitelj više nije djelatnik  Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske stoga u odnosu na tužitelja nije niti postojala mogućnost donošenja rješenja o prestanku službe radi potreba službe.

17. Sud nije provodio dokaz grafološkim vještačenjem potpisa tužitelja na dostavnici rješenja o prestanku službe od 2. travnja 2021., s obzirom da predmet ove upravne stvari nije ocjena zakonitosti navedenog rješenja, kojemu prileži dokaz o urednoj dostavi za tužitelja.

18. Ukoliko bi u obnovi postupka (po prijedlogu tužitelja) navedenog rješenja o prestanku službe predmetno rješenje bilo poništeno ili ukinuto, navedeni razlog predstavljao bi mogućnost za obnovom ove upravne stvari.

19. Budući da je pobijano rješenje tuženika utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni odredaba materijalnih propisa, tužbeni zahtjev je odbijen na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

20. S obzirom da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom sam snosi troškove spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnog spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II. izreke presude.

U Osijeku 7. ožujka 2023.

                                                                                                                Sutkinja

                                                                                                                     Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).