- 1 -              Rev 142/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 142/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Jasminke Žabčić, Marine Paulić, i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. G. iz P., OIB …, zastupane po punomoćniku J. J., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1428/2021-2 od 18. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu, Stalne službe u Prelogu, poslovni broj Pr-70/20-20 od 1. travnja 2021., u sjednici održanoj 7. ožujka  2023.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              1. Prihvaća se revizija tuženice, preinačuju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1428/2021-2 od 18. studenoga 2021., i presuda Općinskog suda u Čakovcu, Stalne službe u Prelogu, poslovni broj Pr-70/20-20 od 1. travnja 2021., i sudi:

 

              Odbija se tužbeni zahtjevi tužiteljice koji glasi:

 

              " I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: …, da u roku od 15 dana isplati:

              tužiteljici P. G. iz P., OIB: …, iznos od 10.664,27 € (80.350,00 kuna, prema fiksnom tečaju 1 € = 7,53450 kuna), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos:

- 14.692,27 € (1.950,00 kuna) od 1. veljače 2014. do isplate,

- 238,90 €  (1.800,00 kuna) od 1. ožujka 2014. do isplate,

- 298,62 € (2.250,00 kuna) od 1. travnja 2014. do isplate,

- 199,08 € (1.500,00 kuna) od 1. svibnja 2014. do isplate,

- 199,08 €   (1.500,00 kuna) od 1. lipnja 2014. do isplate,

- 218,99 € (1.650,00 kuna) od 1. srpnja 2014. do isplate,

- 378,26 € (2.850,00 kuna) od 1. kolovoza 2014. do isplate,

- 278,71 € (2.100,00 kuna) od 1. rujna 2014. do isplate,

- 159,26 € (1.200,00 kuna) od 1. listopada 2014. do isplate,

- 199,08 € (1.500,00 kuna) od 1. studenog 2014. do isplate,

- 179,17 € (1.350,00 kuna) od 1. prosinca 2014. do isplate,

-  179,17 € (1.350,00 kuna) od 1. siječnja 2015. do isplate,

- 238,90 €  (1.800,00 kuna) od 1. ožujka 2015. do isplate,

- 199,08 € (1.500,00 kuna) od 1. travnja 2015. do isplate,

- 139,35 € (1.050,00 kuna) od 1. svibnja 2015. do isplate,

- 179,17 € (1.350,00 kuna) od 1. lipnja 2015. do isplate,

- 278,71 € (2.100,00 kuna) od 1. srpnja 2015. do isplate,

- 318,53 € (2.400,00 kuna) od 1. kolovoza 2015. do isplate,

- 199,08 € (1.500,00 kuna) od 1. rujna 2015. do isplate,

- 238,90 €  (1.800,00 kuna) od 1. listopada 2015. do isplate,

- 258,80 € (1.950,00 kuna) od 1. studenog 2015. do isplate,

- 139,35 € (1.050,00 kuna) od 1. prosinca 2015. do isplate,

- 278,71 € (2.100,00 kuna) od 1. siječnja 2016. do isplate,

- 218,99 €  (1.650,00 kuna) od 1. ožujka 2016. do isplate,

- 218,99 € (1.650,00 kuna) od 1. travnja 2016. do isplate,

- 318,53 € (2.400,00 kuna) od 1. svibnja 2016. do isplate,

- 199,08 € (1.500,00 kuna) od 1. lipnja 20216. do isplate,

- 298,62 € (2.250,00 kuna) od 1. srpnja 2016. do isplate,

- 398,16 € (3.000,00 kuna) od 1. kolovoza 2016. do isplate,

- 298,62 € (2.250,00 kuna) od 1. rujna 2016. do isplate,

- 39,81 € (300,00 kuna) od 1. listopada 2016. do isplate,

- 278,71 € (2.100,00 kuna) od 1. studenog 2016. do isplate,

- 278,71 € (2.100,00 kuna) od 1. prosinca 2016. do isplate,

- 238,90 € (1.800,00 kuna) od 1. siječnja 2017. do isplate,

- 99,54 € (750,00 kuna) od 1. veljače 2017. do isplate,

- 159,26 € (1.200,00 kuna) od 1. ožujka 2017. do isplate,

- 318,53 € (2.400,00 kuna) od 1. travnja 2017. do isplate,

- 238,90 €  (1.800,00 kuna) od 1. svibnja 2017. do isplate,

- 159,26 € (1.200,00 kuna) od 1. lipnja 2017. do isplate,

- 358,35 € (2.700,00 kuna) od 1. srpnja 2017. do isplate,

- 218,99 €  (1.650,00 kuna) od 1. kolovoza 2017. do isplate,

- 199,08 € (1.500,00 kuna) od 1. rujna 2017. do isplate,

- 79,63 € (600,00 kuna) od 1. listopada 2017. do isplate,

- 203,06 € (1.530,00 kuna) od 1. veljače 2018. do isplate,

- 22,56 € (170,00 kuna) od 1. ožujka 2018. do isplate,

- 180,50 € (1.360,00 kuna) od 1. travnja 2018. do isplate,

- 203,06  €  (1.530,00 kuna) od 1. svibnja 2018. do isplate,

- 180,50  € (1.360,00 kuna) od 1. lipnja 2018. do isplate.

 

              II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju troškove ovoga postupka u iznosu od 1.327,22 € (10.000,00 kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja ove presude tj. od 1. travnja 2021. do isplate".

 

              2. Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 1.094,94, € (7.250,00 kuna), u roku od 8 dana.

 

              3. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 80.350,00 kn sa zateznim kamatama opisanim, sve preciznije navedeno u toj presudi i naknaditi joj parnične troškove u iznosu od 1.327,22 € (10.000,00 kuna) sa zateznim kamatama (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-2348/2022-5 od 15. lipnja 2022. dopustio je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja: 

 

              "1. Smatra li se svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a koje poslove policijski službenici Republike Hrvatske (temeljem Zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu) vrše u zonama koje su, iako fizički smještene na području strane države, područja na kojima policijski službenici Republike Hrvatske imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa te se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe Republike Hrvatske, smatraju kao da su obavljene u općini u Republici Hrvatskoj koja je najbliža tom graničnom prijelazu, radom izvan stalnog mjesta rada za koji rad se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13, 150/13, 71/16 i 123/16) i članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike smatra radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji rad nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka?

 

              2. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013., kojim je dato tumačenje vezano za granični prijelaz Dobova u Republici Sloveniji, primjenjivati i prilikom donošenja odluke o ostvarivanju prava na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na drugim graničnim prijelazima?

 

              3. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 104/13, 150/13, 71/16 i 123/16), kojim je dato tumačenje vezano za granični prijelaz Dobova u Republici Sloveniji, primjenjivati prilikom donošenja odluke za tražbine dospjele nakon stupanja na snagu Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2017. ("Narodne novine", broj 112/17, 12/18, 02/19 i 119/19)?".

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, odbije zahtjev tužiteljice i obveže istu da joj nadoknadi troškove postupka, uključujući i trošak revizijskog postupka, podredno da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4.1. Pritom revizijski sud ocjenjuje da se prvo dopušteno pitanje odnosi na obavljanje granične kontrole na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a koje poslove policijski službenici za kontrolu granice obavljaju na temelju odgovarajućeg međunarodnog instrumenta kojeg ima u vidu čl. 25. st. 3. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine" broj 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22 - dalje: ZNDG). Taj međunarodni instrument u konkretnom slučaju predstavlja Ugovor zaključen između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o zajedničkim lokacijama na graničnim prijelazima od 9. srpnja 2004. ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 1/04).

 

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava osnovanost revizije i predlažu istu kao neosnovanu odbiti, te potražuje troškove sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu dodatka za rad na terenu u razdoblju od 1. veljače 2014. do zaključno 1. lipnja 2018. budući ju je tuženica, kao policijsku službenicu, uputila na rad na granični prijelaz L. (Republika Mađarska)-G. 2., radi obavljanja hrvatske granične kontrole na državnom području Republike Mađarske, na temelju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o zajedničkim lokacijama na graničnim prijelazima od 9. srpnja 2004. (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj: 1/04.), pozivom na članak 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 89/2012,104/2013 - dalje u tekstu: KU/12/13), koji je bio u primjeni od 2. kolovoza 2012., te Dodatke I. i II. KU/12, odnosno pozivom na članak 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 112/17 i 12/18 - dalje: KU/17) koji je stupio na snagu 1. studenog 2017., s tim da zahtjeve za isplatu terenskog dodatka tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženica pogrešno primijenila naprijed citirane odredbu KU-a.

 

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporno je li granični prijelaz L. (Republika Mađarska)-G. 2., stalno mjesto rada tužiteljice i zavisno od toga smatra li se njezin rad na tom mjestu radom na terenu, jer prema tvrdnji tužiteljice ne radi se o stalnom mjestu rada, dok se prema tvrdnji tuženice radi o stalnom mjestu rada.

 

9. Iz postupka koji je prethodio reviziji u bitnome proizlazi:

              -da je tužiteljica prema rješenju od 28. prosinca 2012., zaposlena u Policijskoj upravi međimurskoj i to kao policijska službenica za graničnu kontrolu, s time da je u navedenom razdoblju bila raspoređena na rad u Policijsku postaju Prelog, sa sjedištem u Prelogu,

              -da na području navedene policijske postaje postoji i granični prijelazi sa Republikom Mađarskom (Prelog) i to prijelaz L. – G. 2,

              -da se na navedenom graničnom prijelazu obavljaju kontrole od strane službenika granične policije, a to sukladno dogovoru Republike Hrvatske sa Republikom Mađarskom na način da naši policijski službenici obavljaju dio granične kontrole fizički na teritoriju druge države tj. Republike Mađarske (L.), a sve radi lakšeg obavljanja poslova kontrole i to počevši od 2004. odnosno 2013.,

              -da je tužiteljica rasporedom rada bila raspoređivana tijekom mjeseca na rad upravo na područje teritorija susjedne države i to rješenjem o rasporedu svojih nadređenih iz Policijske postaje Prelog,

              -da je rad tužiteljice na području teritorija susjedne države trajao svaki puta kada je bila raspoređena najmanje 8 sati, odnosno da je bila raspoređena u turnusima rada po 12 sati, na teritoriju susjedne države gdje su u okviru mađarskog graničnog prijelaza imali dodijeljeni prostor za svoje potrebe time da su do samog prostora tog graničnog prijelaza na teritoriju susjedne države dolazili vlastitim automobilom, a ne službenim vozilom,

              -da je u spornom razdoblju visina terenskog dodatka bila određena u iznosu od 19,90 € (150,00 kuna) do 2017., a nakon toga u visini od 22,56 € (170,00 kuna).

 

10. Na temelju navedenih navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je temeljem čl. 56. ranijeg KU/12/13 odnosno čl. 50. KU/17, u kojima je ugovoreno da službenik odnosno namještenik, za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, bez obzira na to koliko je dana radio, zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

11.1. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda, kao pravilan prihvatio je i drugostupanjski sud, a u prilog navedenom shvaćanju pozvao se i na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u svezi primjene odredbe čl. 56 KU/12/13., broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i tumačenje broj 22/56 od 11. studenoga 2016., a prema kojem tumačenju službenik, koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u konkretnom slučaju Dobova u Republici Sloveniji ima pravo na terenski dodatak u visini od 19,90 € (150,00 kuna), ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, pri čemu se terenski dodatak i dnevnica isključuju, smatrajući da se navedeno tumačenje može primijeniti i u predmetnom slučaju graničnog prijelaza Letenye-Goričan, te da sama udaljenost radne stanice u drugoj državi, nije odlučna.

 

11.2. Uz navedeno drugostupanjski sud smatra  da čl. 37. st. 1. Zakon o nadzoru državne granice ("Narodne novine", broj: 83/13, 27/16), nije od odlučne važnosti za ovaj postupak jer je tužiteljica, kao policijski službenik, upućena na rad na teritorij druge države izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlena i izvan mjesta njezinog stalnog boravka, pa s obzirom na vrijeme provedeno na terenu ima pravo na dodatak za rad na terenu, sukladno navedenim odredbama KU/12/13 i KU/17, jer granični prijelaz lociran u mjestu L. na teritoriju Republike Mađarske nije u funkcionalnom smislu dio hrvatske policijske postaje, dok u ovom slučaju nema mjesta primjeni Tumačenje broj 1/50 od 4. veljače 2019., imajući u vidu utuženo razdoblje, koje prethodi njegovom donošenju.

 

12. Tuženica, suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova, smatra da se međunarodni granični prijelaz GP G. 2, iako lokacijski i geografski smješten na području R. Mađarske, u pravnom, organizacijskom i funkcionalnom smislu nalazi u nadležnosti PU Međimurske, Policijske postaje Prelog, te stoga granični policajac koji obavlja kontrolu na međunarodnim graničnim prijelazima, obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, u nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, a međunarodni granični prijelaz predstavlja njegovo radno mjesto i područje rada, a sve njegove službene radnje se smatraju da su poduzete u najbližoj graničnoj hrvatskoj općini, koja se nalazi u nadležnosti PP Prelog. Stoga se rad tužitelja ne može tretirati kao rad na terenu po osnovi kojeg bi ostvario pravo na dodatak iz članka 50. Kolektivnog ugovora, a u prilog iznesenom shvaćanju poziva se i na Tumačenje  Komisije broj 1/50 od 4. veljače 2019., prema kojem policijski službenici nemaju pravo na terenski dodatak jer obavljaju poslove svog radnog mjesta u stalnom mjestu rada, a koje je međudržavnim sporazumom, kao zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole, locirano na teritoriju druge države.

 

13. Tužiteljica pak smatra da je navedenim shvaćanjem tuženice (da se određeni geografski dijelovi druge države smatraju dijelom jurisdikcije Republike Hrvatske, odnosno da se u pravnom smislu nadležnost Policijske postaje Prelog proteže na državno područje Republike Hrvatske), bez odluke Hrvatskog sabora došlo do izmjene granice Republike Hrvatske (doduše u korist Republike Hrvatske). Osporava tvrdnju tuženice da se granični prijelaz G. 2, iako lokacijski i geografski smješten na području R. Mađarske, u pravnom, organizacijskom i funkcionalnom smislu nalazi u nadležnosti PU Međimurske, Policijske postaje Prelog, jer je Ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o uspostavi graničnog prijelaza G. – L. I. za kontrolu graničnog prometa osoba na zajedničkom mjestu na autocesti (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 1/2006) kojim je u čl. 1. propisano da će ugovorne strane granične kontrole obavljati na državnom području Republike Mađarske, a čl. 6. st. 2. Zakona o potvrđivanju ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu je propisano da se sve službene radnje koje u području rada obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su obavljene u općini susjedne države koja je najbliža graničnom prijelazu.

14. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).

 

15. Izneseno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova i tužitelja nije pravilno, pa ga kao takvog ne može prihvatiti ni ovaj sud.

 

16. Za primjenu materijalnog prava i za odgovore na postavljena pitanja, osim sadržaja navedenih odredbu Kolektivnih ugovora mjerodavne su i odredbe odgovarajućeg međunarodnog instrumenta na koji upućuje čl. 25. st. 3. ZNDG, i to  Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu (NN 6/2004),  Uredba o objavi protokola između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o provedbi ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju granične kontrole u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu - u daljnjem tekstu Zakon o potvrđivanju Međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom, Zakon o nadzoru državne granice (NN 83/2013, 27/2016), Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova (Narodne novine broj 70/12, 140/13, 50/14, 32/15, 11/7, 129/17, 5/18, 66/18 i 109/18), Uredba o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (Narodne novine broj 117/11, 50/14, 32/15 i 11/17), Uredba o graničnim prijelazima Republike Hrvatske (Narodne novine 79/13).

 

17. ZNDG uređuje se nadzor državne granice, poslovi granične policije u unutrašnjosti države, međunarodna granična policijska suradnja i suradnja službi na državnoj granici. U čl. 25. st. 3. ZNDG propisano je da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnom instrumentu, obavljati i na području druge države, uz uvjete međusobnog reciprociteta s susjednom državom, kako to predviđa odredba čl. 37 st. 2. istog Zakona. To znači i da se određeni geografski dijelovi druge države mogu pravno smatrati dijelom jurisdikcije druge države u određene svrhe.

 

18. Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova u točki 17.6.2 Policijska postaja Prelog ustrojena je kao mješovita policijska postaja III kategorije radi, među ostalim, obavljanja poslova zaštite i kontrole prelaska državne granice i poslova prekograničnog kriminaliteta, poslova suzbijanju nezakonitih migracija. Odredbom čl. 204. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja Policijska postaja Prelog nadležna je za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Mađarskom u dužini od 47 km.

 

19. Ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o uspostavi graničnog prijelaza G. – L. I. za kontrolu graničnog prometa osoba na zajedničkom mjestu na autocesti  u čl. 1. propisano je da će ugovorne strane granične kontrole obavljati na državnom području Republike Mađarske. Tim međunarodnim ugovorom (s R. Mađarskom) određeno je mjesto gdje službene osobe obavljaju svoje ovlasti, a odredbom čl. 2. t. 4 i t. 8 Zakona o potvrđivanju Međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom definirano je "područje rada" kao dio državnog područja domaće države na kojem službene osobe susjedne države imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa, a "službeno mjesto za obavljanje kontrole graničnog prometa" je objekt ili dio graničnog prijelaza namijenjen obavljanju kontrole graničnog prometa. Područje rada – zona obilježena je državnim obilježjima Republike Hrvatske, a granični policajci imaju službene odore s obilježjima Republike Hrvatske i službeno naoružanje, te primjenjuju sve propise Republike Hrvatske za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području. Određeni izuzeci u vršenju službenih radnji predviđeni su međunarodnim ugovorima i njima se ograničavaju određena postupanja samo prema državljanima matične države (R. Mađarske) u kojoj je lociran međunarodni granični prijelaz, ali se ta ograničenja po načelu reciprociteta primjenjuju i na državljane Republike Hrvatske kad prema njima postupaju mađarski granični policajci kod obavljanja granične kontrole.

 

20.1. Odredbom čl. 6. st. 2. Zakona o potvrđivanju Međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom određeno je da se sve službene radnje, koje u području rada obave službene osobe susjedne države, smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države koja je najbliža graničnom prijelazu. Prema toj odredbi službena postupanja i rad hrvatskih službenih osoba u području rada - zoni imaju značaj redovnog rada u stalnom mjestu rada, jer se smatraju da su obavljene u hrvatskoj općini koja je najbliža graničnom prijelazu, u ovom slučaju općini G., koja je u nadležnosti Policijske postaje Prelog, u kojoj je tužiteljica i raspoređena.

 

20.2. Prema odredbi čl. 187. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja Policijska postaja Prelog je nadležna i za područje Općine G.. Svi tužitelji su redovno raspoređeni na rad u PP Prelog, (dakle nisu tamo upućeni na rad već raspoređeni), te pokrivaju područje nadležnost cijele PP Prelog, što obuhvaća i Općinu G., pa posljednično tome sukladno čl. 6 st. 2 međunarodnog ugovora njihovo mjesto rada pokriva i rad na graničnim prijelazima koji su ustrojeni po međunarodnim ugovorima i nacionalnim propisima, konkretno graničnom prijelazu G. – L. I..

20. 3. Uredbom o graničnim prijelazima Republike Hrvatske u čl. 15 određen je granični prijelaz G. 2., kao stalni granični prijelaz za međunarodni promet putnika u cestovnom prometu na granici s Republikom Mađarskom, slijedom čega proizlazi da nadležnost PP Prelog obuhvaća i međunarodni granični prijelaz G. 2.

 

21. Pod pojmom "stalno mjesto rada" prema odredbi čl. 50. st. 2. KU-a podrazumijeva se "mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavljaju poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela".

 

21.1. Stalno mjesto rada tužiteljice određeno je rješenjem MUP-a kojim je tužiteljica raspoređena u policijsku postaju na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu, a Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova, Pravilnicima o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova, Uredbom o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, Rješenjem policijske uprave Međimurske o podjeli područja policijskih postaja na sektore, ophodne, pozorničke i kontaktne rajone broj 511-21-03-4064/12 od 20. rujna 2012., i međunarodnim ugovorima, konkretno s Republikom Mađarskom, definirane su zajedničke lokacije (zone i područja rada) na graničnim prijelazima, na kojima hrvatski policijski službenici, bez obzira što su fizički i geografski locirani na teritoriju druge države, imaju ovlasti i prava kao da obavljaju svoj posao na teritoriju Republike Hrvatske. Prema navedenom, rad policijskog službenika za graničnu kontrolu redovno i stalno je (a ne povremeno, po povremenoj uputi) vezan uz granični prijelaz koji je ustrojen Uredbom o graničnim prijelazima Republike Hrvatske i koji je u nadležnosti hrvatske policijske postaje, bez obzira gdje je granični prijelaz geografski smješten. Stoga je jedino ispravno i razumski prihvatljivo shvaćanje prema kojem granični policajac obavlja svoj redovan i stalan rad na graničnim prijelazima na koje je raspoređen te se takav rad ne može smatrati radom na terenu.

 

22. U navedenoj činjeničnoj i pravnoj situaciji tužiteljica je svoje poslove obavljala u funkcionalnom i pravnom smislu u sklopu Policijske postaje Prelog, jer se sve službene radnje koje u području rada - zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države koja je najbliža graničnom prijelazu, kako je to i propisano čl. 6. st. 2. Zakona o potvrđivanju Međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom, a to je u ovom slučaju Općina G..

 

23. Imajući u vidu i ranije izraženo shvaćanje revizijskog suda, (Revr-1446/14-2, Revr-391/09, Rev-88/09., i dr.) prema kojem se radom na terenu ne može se smatrati rad na koji je tužitelj bio upućen na rad u drugo mjesto rada u okviru iste policijske uprave, a zbog toga mu nisu nastali nikakvi posebni troškovi, u ovoj pravnoj i činjeničnoj situaciji granični policajac koji obavlja kontrolu na međunarodnim graničnim prijelazima, obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, u nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, a međunarodni granični prijelaz predstavlja njegovo radno mjesto i područje rada, a sve njegove službene radnje smatraju se poduzetim u najbližoj graničnoj hrvatskoj općini, koja se nalazi u nadležnosti PP Prelog, konkretno Općini G.. Iz navedenog razloga, kako je tužiteljica redovno raspoređena u policijsku postaju (a ne povremeno upućivana ili upućena) koja je nadležna za općinu na kojoj se nalazi granični prijelaz, tada se rad tužiteljice ne može tretirati kao rad na terenu po osnovi kojeg bi ostvarila pravo na dodatak iz čl. 50. i čl. 56. ranije citiranih Kolektivnih ugovora, a to tim više što pri dolasku na posao ne prelaze nikakvu graničnu kontrolu sukladno pozitivnim propisima nacionalnih država i propisima Europske unije.

 

24. Iz navedenih razloga, držeći se ograničenja ispitivanja pobijane presude (čl. 391. st. 1. ZPP-a na postavljena pitanja, nisu prihvatljivi navodi tužiteljice iz odgovora na reviziju, pri čemu se navodi da je Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 20. svibnja 2014., dano isključivo za policijske službenike Postaje granične policije Zagreb Zagrebačke, koji su redovno raspoređeni na radno mjesto u okviru PGP, ali su po posebnom rasporedu rada (izvanredno, privremeno, povremeno) upućeni na rad u Dobovu na granični prijelaz, neprimjenjivo u ovom slučaju jer se radi o potpuno drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a o čemu se više izjasnio ovaj sud u odluci broj Rev-1206/2022 od 17. siječnja 2023. Policijska uprava Međimurska, Policijska postaja Prelog nadležna i za područje Općine G., tužiteljica je redovno raspoređena na rad u PP Prelog, (dakle nije tamo upućena na rad već raspoređena), njezino mjesto rada pokriva područje nadležnost cijele PP Prelog, što obuhvaća i Općinu G., pa posljedično tome sukladno čl. 6 st. 2 Međunarodnog ugovora njezino mjesto rada obuhvaća i područje graničnog prijelaza G. – L. I.. i pokriva rad na tom graničnom prijelazu te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na mađarskom državnom području

 

25. Stoga odgovori na prvo postavljeno pitanje glasi:

 

              Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno odgovarajućem međunarodnom instrumentu na koji upućuje čl. 25. st. 3. ZNDG, i to konkretno Zakonu o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu (NN 6/2004), Uredbi o objavi protokola između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o provedbi ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju granične kontrole u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu, Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički  smještene na području Republike Mađarske kao susjedne države, jednako kao i Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka, (tako i u Rev 1183/2022. od 17. siječnja 2023.), a

 

Odgovor na drugo i treće postavljeno pitanje glasi:

 

              Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu članaka 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP Dobova, uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova, a izdano na temelju članka 9. Sporazuma između  Vlade Republike Hrvatske i Vade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na drugim graničnim prijelazima. (tako i u Rev-1206/2022-2 od 17. siječnja 2023.)

 

26. Prema navedenom, tužiteljica je radom na međunarodnom reguliranom graničnom prijelazu lociranom na teritoriju druge države obavljala poslove u stalnom mjestu rada, odnosno nije radila na terenu i nije upućena na rad u okviru ili izvan okvira svoje matične policijske postaje, jer redovni rad tužiteljice raspoređene u policijsku postaju na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu, ne obuhvaća samo rad na graničnom prijelazu koji je smješten na teritoriju Republike Hrvatske nego to obuhvaća i međunarodni granični prijelaz koji je geografski smješten na području susjedne države i koji je ustrojen sukladno propisima nacionalnog prava i međunarodnih ugovora sa susjednim državama o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu.

 

27. Budući da tužiteljica tužbeni zahtjev za isplatu na ime terenskog dodatka za utuženo razdoblje temelji na neosnovanoj tvrdnji po kojoj je rad policijskog službenika na graničnom prijelazu na području druge države rad izvan stalnog mjesta rada i boravišta policijskog službenika, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su za utuženo razdoblje tužbeni zahtjev tužiteljice, temeljen na odredbama čl. 50 i 56 citiranih KU-a, ocijenili osnovanim u cijelosti.

 

28. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a prihvatiti reviziju tuženice, preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti.

 

28.1. Tuženica je u cijelosti uspjela u sporu pa su joj tužitelji dužni po čl. 154. st. 1. u svezi čl. 166. st. 2. ZPP-a naknaditi troškove postupka prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 37/22) i to: troškove odgovora na tužbu (Tbr. 8. točka 1. Tarife) u iznosu od 132,72 €, (1.000,00 kuna), za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu održanom 7. studenoga 2019., od 25. rujna 2020., od  1. prosinca 2020. i od 16. veljače od po 132,72 €, odnosno po 1.000,00 kuna (Tbr. 9. točka 1. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude 66,36 €, odnosno 500,00 kuna (Tbr. 9. točka 3. Tarife), za sastav žalbe 165,90 €, odnosno 1.250,00 kuna (Tbr. 10. točka 1. Tarife), te za sastav revizije 199,08 €, odnosno 1.500,00 kuna (Tbr. 10. točka 6. Tarife). Dakle, ukupno iznos od 1.094,94, € (7.250,00 kuna) koliko je tuženici dosuđeno jer je ona u cijelosti uspjela u parnici.

 

28.2. Tuženici nije priznat trošak sastava dopune odgovora na tužbu, a okolnost da tuženica nije cjelovito odgovorila na tužbu tužiteljice ne može ići na teret tužiteljice kao protivne stranke. Uz to tuženici nije priznat ni trošak sastava zatraženih podnesaka jer, po ocjeni revizijskog suda navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a jer je tuženica u bitnom tim podnescima ponavljala navode iz odgovora na tužbu.

 

29.Tužiteljici nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog jer nije uspjela u postupku.

 

Zagreb, 7. ožujka 2023.