- 1 -              III Kr 151/2022-8

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 151/2022-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog B. B., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. u vezi s člankom 34. Kaznenoga zakona („Narodne novine“, broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak, 101/2017., 118/2018. i 126/2019. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 17. studenog 2021. broj K-153/2021. i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 8. ožujka 2022. broj Kž-23/2022., u sjednici održanoj 7. ožujka 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog B. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 17. studenog 2021. broj K-153/2020. i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 8. ožujka 2022. broj Kž-23/2022. osuđeni B. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka stranca u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u pokušaju iz članka 326. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora jedna godina i četiri mjeseca. Na temelju članka 57. KZ/11. osuđeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se od odmjerene kazne zatvora izvršiti šest mjeseci. Preostali dio kazne osam mjeseci se neće izvršiti ako osuđenik u roku provjeravanja tri godine ne počini novo kazneno djelo. Vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

 

2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik po braniteljici, odvjetnici H. K., bez pozivanja na zakonske odredbe koje sadrže osnove za ovaj izvanredni pravni lijek. U zahtjevu navodi da je „osuđenik pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje prava na pošteno suđenje, zajamčenog čl. 29. Ustava i člankom 6. EKPLJ“ pa bi iz toga slijedio da je zahtjev podnesen zbog zakonske osnove navedene u članku 517. stavku 1. točki 2. u vezi s člankom 468. stavkom 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22. - dalje: ZKP/08.). Također navodi da je došlo do „povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi, a ta je povreda mogla utjecati na presudu“. Iz toga proizlazi da je zahtjev podnesen i zbog osnove predviđene u članku 517. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Osuđenik je predložio „ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje“.

 

3. Zahtjev sa spisom je, u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republiku Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev u kojem je predložilo njegovo odbijanje. Taj je odgovor dostavljen osuđeniku.

 

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

 

5. Kršenje prava na pošteno suđenje osuđenik nalazi u tome da „državno odvjetništvo i sud u postupku nisu poduzeli sve potrebne pravne radnje kako bi neovisno i nepristrano razjasnili sumnju o kaznenom djelu za koje se vodi postupak. Povredu dužnosti navedenih tijela da s jednakom pažnjom ispituju i utvrđuju činjenice koje terete okrivljenika i idu mu u korist [osuđenik] pronalazi u činjenici da tijekom postupka nije provedena dokazna radnja pretrage mobitela“. Osuđenik navodi  da nije razmotrena niti korespondencija (dopisivanje) koju je osuđenik imao sa suoptuženikom i da je drugostupanjski sud „odbio uzeti u razmatranje“ navedeno dopisivanje.

 

5.1. Povredu prava na obranu osuđenik obrazlaže „time što u prvostupanjskom postupku nije angažirao branitelja zbog svoje materijalne situacije“. U žalbi je „naveo da nije imao branitelja u postupku i sudjelovao je kao osoba bez potrebnih pravnih znanja pa smatra nužnim ispraviti te nedostatke u daljnjem postupku“, ali „opisane povrede prava obrane drugostupanjski sud nije otklonio“. U zahtjevu navodi da su „njegova odricanja o prava na branitelja, na ispitivanja svjedoka, kao i na prava na predlaganje svjedoka rezultat njegova neznanja i nerazumijevanja posljedica do kojih su ona dovela, te da nisu u skladu s postavljenim standardom poznavanja i inteligentnog odricanja“. Ističe da na raspravi od 15. studenoga 2021. „okrivljenici nisu poučeni o mogućnosti podnošenja zahtjeva za imenovanja branitelja ne teret proračunskih sredstava“. Smatra da su „sud i državno odvjetništvo trebali s posebnom revnošću ispitati postojanje standarda poznavanja i inteligentnog odricanja o prava obrane, poučiti ga o njegovim pravima na njemu razumljiv način“.

 

6. Osuđenikovi prigovori (v. odlomak 5.) kojima obrazlaže povredu prava na pošteno suđenje činjenične su naravi. Prigovori činjenične naravi ne mogu biti predmet ocjenjivanja ovog izvanrednog pravnog lijeka. Treba dodati da je drugostupanjski sud odgovorio na činjenične prigovore koje je osuđenik iznio u žalbi. U odnosu na dopisivanje, drugostupanjski je sud dao detaljne i pravilne razloge o tome zašto se konkretnoj situaciji u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi (odlomak 14. drugostupanjske presude). Stoga nije povrijeđeno pravo na pošteno suđenje kako to neosnovano navodi osuđenik.

 

7. Povredu prava obrane na raspravi osuđenik obrazlaže time da na raspravi 15. studenoga 2021. nije poučen „o mogućnosti podnošenja zahtjeva za imenovanje branitelja na teret proračunskih sredstava“. Taj prigovor nije pravno odlučan jer o toj mogućnosti okrivljenik na raspravi ne mora biti izrijekom poučen.

 

7.1. Najprije treba navesti da je ovdje riječ o kaznenom postupku u kojem nije predviđena tzv. obvezna obrana pa osuđenik po zakonu nije morao imati branitelja (članak 66. ZKP/08.). Nadalje, na raspravi 15. studenoga 2021. (list 128 spisa) osuđenik je pitan je li primio i razumio pisanu pouku o pravima. Osim toga, tada je pravilno upozoren da nije dužan iskazivati, da ima pravo uvida u spis i da ima pravo na branitelja i da ima pravo uzeti branitelja po vlastitom izboru. Takvo je postupanje raspravnog suda pravilno jer je u skladu s člankom 413. stavkom 2., člankom 239. stavkom, člankom 184. i člankom 273. stavkom 2. ZKP/08.  Osuđenik je izjavio da je upoznat sa značenjem prava na branitelja i posljedicama odricanja od tog prava te je naveo da će se braniti sam, dakle bez branitelja.

 

7.1.1. Pisana pouku osuđeniku je do rasprave dana četiri puta; odmah po uhićenju (list 6 spisa), prije ispitivanja u svojstvu uhićenika i to je jasno iz zapisnika o njegovom ispitivanju u svojstvu uhićenika (list 23 – 27 spisa) te dva puta prije ispitivanja u istrazi (list 47 – 48 te list 64 spisa), a to je vidljivo u zapisniku o njegovom ispitivanju u svojstvu okrivljenika tijekom istrage (list 73 – 77 spisa). Oba puta prije ispitivanja (u svojstvu uhićenika i tijekom istrage u svojstvu okrivljenika), osuđenik je naveo da je pisanu pouku o prvima primio i razumio. Svaka pouka o pravima sadržava upozorenja da nije dužan iznijeti obranu niti odgovarati na pitanja, da ima pravo uvid u spis, da se ima pravo služiti svojim jezikom te da ima pravo uzeti branitelja po vlastitom izboru ili će mu, kada to predviđa ZKP/08., biti postavljen branitelj po službenoj dužnosti ili na teret proračunskih sredstava ako prema svom imovinskom stanju ne može podmiriti troškove.

 

7.1.2. Nadalje, kod dostavljanja optužnice osuđenik je upozoren da ima pravo podnijeti pisani odgovor na optužnicu, a posebno i da ima pravo da mu se na njegov zahtjev imenuje branitelj na teret proračunskih sredstva ako prema njegovom imovinskom stanju ne može podmiriti troškova obrane (list 100 spisa). Na sjednici optužnog vijeća, osuđenik je naveo da je primio i razumio pouku o pravima (list 109. spisa). Dakle, to je tijekom postupka bilo treći puta da je osuđenik naveo da je pisanu pouku o pravima primio i razumio.

 

7.1.3. Na raspravi je osuđenik naveo da je primio i razumio pisanu pouku, da je razumio sva upozorenja koja je dobio i će se braniti sam. To je, dakle, bilo četvrti puta u ovom postupku da je optuženik naveo da je primio i razumio pisanu pouku o pravima koja je sadržavala sva prava koja ima u postupku. Potom je na raspravi izrijekom naveo da će se braniti sam, bez branitelja.

 

7.1.4. Iz navedenoga slijedi da je na raspravi osuđenik primio upozorenja koja je po zakonu na raspravi trebao primiti (članak 413. stavak 2. ZKP/08.). Upozorenje o mogućnost postavljanja branitelja na teret proračunskih sredstava na raspravi optuženku ne treba dati izrijekom. Optuženik treba biti pitan je li mu to upozorenje već dano u okviru pouke o pravima, a to je u ovom postupku prije rasprave bilo četiri puta. Prije svakog ispitivanja (po uhićenju i tijekom istrage), na optužnom vijeću te na raspravi osuđenik je izjavio da je pouku sa svim potrebnim upozorenjima primio i razumio i da će se braniti sam. Prema tome, osuđeniku nije povrijeđeno pravo na obranu na raspravi kako to neosnovano tvrdi u zahtjevu.

 

7.2. Budući da osuđenik u zahtjevu prigovora da „nije imao branitelja u postupku“ i da su njegova odricanja od prava „rezultat njegova neznanja i nerazumijevanja posljedica do kojih su ona dovela“, to treba navesti sljedeće.

 

7.2.1. Osuđeniku je prvi puta dana pravilna i potpuna pouka o pravima kada je uhićen (30. lipnja 2020., list 6 spisa). Drugi puta mu je uručena takva pouka prije nego što je ispitan kao osumnjičenik 1. srpnja 2020. (listovi 23 – 26 spisa). Tom je prilikom na jednostavan i razumljiv način upozoren s pravom na branitelja, uključujući i pravo da mu bude postavljen branitelj na teret proračunskih sredstava ako prema svom imovinskom stanju ne može podmiriti troškove obrane. Također je upozoren i na posljedice odricanja prava na branitelja. Osuđenik je tada naveo da je razumio sva upozorenja te se odrekao prava na branitelja. Treći puta istovjetnu pouku osuđeniku je dala zamjenica općinskog državnog odvjetnika 27. srpnja 2020. (list 47 spisa) i četvrti puta 25. rujna 2020. (list 64 spisa). Na prvom ispitivanju 21. prosinca 2020. osuđeniku je ponovljena pravilna i potpuna pouka o pravima nakon koje je izjavio da je pouku razumio i da ne želi branitelja u postupku. O pravu na branitelja na teret proračunskih sredstava ako prema svom imovinskom stanju ne može podmiriti troškove obrane osuđenik je upozoren i kada mu je dostavljena optužnica (list 100 spisa). Na sjednici optuženog vijeća 19. ožujka 2021. osuđenik je naveo da je primio i razumio pouku o pravima.

 

7.2.2. Prema tome, prije rasprave osuđeniku je pet puta dana potpuna i pravilna pouka o pravima, a tri je puta potvrdio da je pouku primio i razumio; kada je ispitivan kao osumnjičenik, kada je ispitivan kao okrivljenik i na sjednici optužnog vijeća. Kod oba ispitivanja izričito se odrekao od prava na branitelja. Kada se tome doda pravilno postupanje suda na raspravi na kojoj je optuženik po četvrti puta naveo da je pouku o pravima primio i razumio i da ne traži da njegovom ispitivanju prisustvuje branitelj, tada je sasvim jasno su neosnovani navodi u zahtjevu da mu je povrijeđeno pravo na obranu u postupku odnosno pravo na obranu na raspravi.

 

7.3. Treba dodati i da osuđenik u zahtjevu navodi praksu Europskog suda za ljudska prava vezano uz „implicitno“ odricanje od prava na branitelja (Murtazaliyeva protiv Rusije [VV], 2018.). No, taj navod nije odlučan jer ovdje nije riječ o prešutnom (implicitnom) odricanju od prava na branitelja, nego o izričitom odricanju jer se osuđenik, koji je četiri puta naveo da je primio i razumio pouku o pravima, svaki puta prije ispitivanja i na raspravi izrijekom jasno i nedvosmisleno odrekao od prava na branitelja.

 

8. Slijedom navedenoga, zahtjev osuđenog B. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08., presuđeno kao u izreci.

 

Zagreb, 7. ožujka 2023.