- 1 -              Rev 635/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 635/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. Č. iz R., OIB: …, zastupane po punomoćniku P. D., odvjetniku u R., protiv tuženice M. J. iz R., OIB: …, zastupane po punomoćniku F. L., odvjetniku u O., radi utvrđenja ništetnosti darovnog ugovora, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1810/2020-2 od 29. prosinca 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-4240/2019-6 od 20. svibnja 2020., u sjednici održanoj 7. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tuženice, preinačava se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1810/2020-2 od 29. prosinca 2020., i sudi:

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-4240/2019-6 od 20. svibnja 2020.

 

II. Nalaže se tužiteljici da, u roku od 15 dana, naknadi tuženici na ime troškova revizijskog postupka iznos od 467,85 eura (3.525,00 kn).

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim i da ne proizvodi pravne učinke ugovor o darovanju od 6. srpnja 1992. između darovatelja B. T. i daroprimca M. K. (sada J.) kojim ugovorom je darovatelj daroprimateljici darovao nekretninu označenu kao trosobni stan broj 4 na četvrtom katu, ulaz 1, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaone, nužnika, hodnika i predsoblja, u ukupnoj površini od 103,62 m2 koji se nalazi u zgradi u R., , a sagrađen na k.č.br. …, upisan u poduložak …, z.k. ul. …, k.o. R. (toč. I. izreke). Ujedno je tužiteljica obvezana naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 24.375,00 kn (toč. II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska odluka i prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti te je naloženo tuženici da tužiteljici na ime troškova parničnog postupka naknadi iznos od 18.750,00 kn.

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-2208/2021-2 od 11. siječnja 2022., dopuštena je revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1810/2020-2 od 29. prosinca 2020. zbog pravnog pitanja važnog za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni koje glasi:

 

"Da li se stječe neposredni posjed samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju koji je već u položaju da izvršava vlast nad stvari?",

 

iz razloga jer drugostupanjska odluka odstupa od prakse revizijskog suda (odluka broj Rev-x 725/09 od 23. ožujka 2011.).

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju sukladno odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja radi kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud pobijanu presudu preinači. Potražuje trošak sastava revizije.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija tuženice je osnovana.

 

7. Predmet spora u ovom stadiju postupka predstavlja zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju sklopljenog 6. srpnja 1992., iz razloga nedostatka propisane forme (sudskog zapisnika).

 

8. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

9. Iz relevantnih utvrđenja sudova proizlazi:

 

- da su otac tužiteljice a djed tuženice pok. B. T., kao darovatelj, i tuženica (tada K.) kao daroprimac, sklopili dana 6. srpnja 1992. ugovor o darovanju nekretnine - stana u R., pobliže opisanog u izreci odluke, da je tuženica u tom trenutku imala deset godina a u njeno ime ugovor je potpisao njen otac P. K.,

 

- da je u korist darovatelja i njegove supruge ugovoreno pravo osobne služnosti stanovanja a čl. 5. da u posjed nekretnine koje su joj darovane daroprimac stupa odmah po potpisivanju i ovjeri ugovora,

 

- da je tuženica u vrijeme sklapanja ugovora bila prijavljena i živjela u tom stanu i išla je u osnovnu školu u neposrednoj blizini stana,

 

- da je otac tužiteljice njoj darovao nekretninu u Dalmaciji.

 

10. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev navodeći da je prema pravnom pravilu iz paragrafa 943. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) koje se primjenjivalo temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ", broj 86/46), za ugovor o darovanju bez prave predaje stvari bila potrebna pisana forma, a što da je u konkretnom slučaju zadovoljeno. Pritom, taj sud navodi da je Zakon o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93 – dalje: ZJB) stupio na snagu 3. rujna 1993. odnosno nakon sklapanja predmetnog ugovora pa da nema mjesta primjeni odredbe čl. 53. st. 1. toč. 2. ZJB prema kojoj odredbi se, u situaciji izostanka prave predaje stvari, ugovor o darovanju mora sačiniti u formi javnobilježničkog akta. Naime, za prosudbu valjanosti ugovora o darovanju sklopljenih do 1. siječnja 2006. kao dana stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05), primjenjuju se pravna pravila paragrafa 938. do 956. OGZ.

 

11. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku odluku primjenjujući odredbu čl. 53. st. 1. toč. 3. ZJB i odredbu čl. 70. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) prema kojoj ugovor koji nije sklopljen u propisanoj formi nema pravni učinak osim ako iz cilja propisa kojim je određena forma ne proizlazi što drugo. Navodi se da u situaciji kad ugovor o darovanju nije sačinjen u propisanoj formi tada taj nedostatak može nadomjestiti samo prava predaja u posjed stvari a ne i uknjižba u zemljišne knjige.

 

12. Tuženica u reviziji ukazuje na odredbu čl. 15. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09,  90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) prema kojoj samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju taj stječe neposredni posjed samo ako je već u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari; dok je st. 2. propisano da samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju može posjed prijeći na njega tako da dotadašnji posjednik zadrži stvar, a stjecatelju se prenese ili se za njega osnuje pravo da mu dotadašnji posjednik preda tu stvar; isto tako i da se stvar preda nekoj trećoj osobi, a stjecatelj dobije pravo da mu ona preda tu stvar.

 

13. Pogrešno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim. Obzirom da je prijeporni pravni posao sklopljen 6. srpnja 1992., primjenom pravila o vremenskom važenju zakona nema mjesta primjeni odredbi ZJB, na koje se poziva drugostupanjski sud, ali nema mjesta ni primjeni odredbi ZVDSP, na koje se poziva tuženica u reviziji.

 

14. S druge strane, prvostupanjski sud navodi da je OGZ predviđao samo pisanu formu sklapanja ugovora o darovanju u situaciji kada je darovna pogodba sačinjena usmeno bez prave predaje stvari, a nije bila potrebna forma javnobilježničkog akta.

 

15. Pravna shvaćanja revizijskog suda su jasna i konzistentna dok se odluke na koje se poziva drugostupanjski sud ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju obzirom da nema mjesta primjeni ZJB.

 

16. Kod darovnog ugovora zaključenog između stranaka koje žive u obiteljskoj zajednici i zajednički koriste nekretninu koja je predmet darovanja, kao što je to upravo ovdje slučaj, uvjet prave predaje ispunjen je kad je u vrijeme darovanja postojao takav način života za koji je proizlazilo zajedničko korištenje darovane nekretnine (u tom smislu Rev 1746/90 od 10. siječnja 1991.). Isto shvaćanje izneseno je u odluci broj Rev 1563/84 od 8. listopada 1986. u kojoj se navodi da kod darovnog ugovora zaključenog između stranaka koje su živjele ili žive u obiteljskoj zajednici i zajednički koriste nekretninu koja je predmet darovanja uvjet prave predaje nekretnine ispunjen je samim time što je u vrijeme kad je učinjeno i prihvaćeno darovanje postojao takav način života iz kojega je proizlazilo i zajedničko korištenje darovane nekretnine.

 

17. Revizijski sud dopustio je reviziju imajući u vidu odluku broj Rev-x 725/2009-2 od 23. ožujka 2011. u kojoj je izneseno pravno shvaćanje:

 

„Ako je predmet darovanja nekretnina, za valjanost takvog ugovora traži se pismena forma, pozivom na odredbu čl. 9. Zakona o prometu zemljišta i zgrada („Narodne novine“, broj 52/73), te je s tim u svezi sudska praksa za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje zauzela stajalište da je potrebna forma sudskog zapisnika. Jedino ako je ugovor o darovanju nekretnina realiziran, a nema potrebnu formu sudskog zapisnika, sudska je praksa prihvatila valjanim i takav pravni posao.

 

Naime, takvo je stajalište sudske prakse rezultat primjene pravnog pravila iz paragrafa 319. OGZ, koji je predviđao predaju očitovanjem volje, na način da dotadašnji posjednik pravo posjeda ustupi drugom, te ubuduće stvar nastavi držati u njegovo ime. U konkretnom slučaju, darovanu nekretninu je u trenutku zaključenja ugovora o darovanju u posjedu držala jedna od darovateljica i suvlasnica I. Z., prednica tuženika. Nakon zaključenja ugovora o darovanju, ona je nastavila držati nekretninu ali sada kao ovlaštenica prava osobne služnosti i to osnovom suglasno očitovane volje daroprimatelja, a prednice tužitelja. Slijedom navedenog proizlazi da se u konkretnom slučaju radi upravo o situaciji da je potrebnu formu sudskog zapisnika zamijenila činjenica da je ugovor o darovanju realiziran, tj. da je došlo do predaje nekretnine. Naime, izražena volja daroprimatelja da darodavac nastavi držati nekretninu, tj. stanovati u stanu, ali sada kao ovlaštenik prava osobne služnosti, potvrđuje činjenicu predaje darovane nekretnine daroprimcu, bez koje darodavac ne bi mogao nastaviti držati, tj. stanovati u predmetnom stanu nakon izvršenog darovanja i prihvata darovane nekretnine po daroprimcu.“

 

18. Prema odredbi čl. 70. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje: ZOVO), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog darovnog ugovora, neposredan posjed stvari ima osoba koja neposredno vrši faktičnu vlast na stvari, a prema st. 4. suposjed postoji ako više osoba ima posjed na istoj stvari. Proizlazi, za postojanje neposrednog suposjeda potrebno je da više osoba vrše faktičnu vlast na stvari, a to u odnosu na stan znači zajedničko stanovanje u stanu (tako i ovaj sud u Rev-880/05-2 od 19. listopada 2005.), što je prema utvrđenjima sudova u ovoj pravnoj stvari zadovoljeno.

 

19. Osim toga, darovatelj je zadržao suposjed stvari - stana po drugoj osnovi (pravu osobnog stanovanja) a ne po osnovi vlasništva kao do tada pa i iz te okolnosti proizlazi da je došlo do faktične predaje (u tom smislu i Rev 215/2021-2 od 12. travnja 2022.).

 

20. Uzimajući u obzir sve navedeno, odgovor na postavljeno pitanje glasi da se neposredni posjed stječe samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju koji je već u položaju da izvršava vlast nad stvari.

 

21. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je prihvatiti reviziju i preinačiti presudu nižestupanjskog suda te potvrditi prvostupanjsku odluku u cijelosti temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

 

22. Budući da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, to tuženici temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 117/15 - dalje: OT) pripada osim prvostupanjskom odlukom dosuđenog parničnog troška i trošak na ime sastava revizije 250 bodova prema Tbr. 10. toč. 6. OT, što s paušalom i PDV-om, a prema popisu troška, iznosi sveukupno 3.125,00 kn i na ime sudske pristojbe na reviziju 400,00 kn, ili sveukupno iznos od 467,85 eura (3.525,00 kn). Tuženici ne pripada trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije jer u vrijeme njegova podnošenja taj trošak nije bio propisan odredbama OT.

 

23. Preračunavanje i zaokruživanje svih iznosa parničnih troškova (primjenom fiksnog tečaja 1 euro = 7,53450 kn) izvršeno je prema odredbama čl. 14., 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22).

 

24. Stoga je, temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke odluke.

 

Zagreb, 7. ožujka 2023.