- 1 -              Rev 38/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 38/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. L., OIB ..., iz V., koju zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Z., protiv tuženice L. L., OIB ..., iz P., koju zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u P., i tuženice O. L., OIB ..., iz V., koju zastupa punomoćnik D. Č., odvjetnik u P., radi brisanja uknjižbe, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž Zk-353/2021-2 od 14. listopada 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo broj P-1345/2019-24 od 3. travnja 2020., u sjednici od 7. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija se odbija kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženice L. L. za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je brisanje uknjižbe prava suvlasništva tuženice L. L. izvršene rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Poreč broj Z-4474/2019 na klbr. Zgr. 71/1 S. L. 533m2 (dvorište 330m2, poslovna zgrada, S. L. 1, 203 m2) upisanoj u z.k. ul. br. 66 k.o. M. te je naložena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Ujedno je naloženo tuženicama da tužiteljici naknade parnični trošak u iznosu od 4.700,00 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženica, preinačena je prvostupanjska presuda te je tužbeni zahtjev, prihvaćen po prvostupanjskom sudu, odbijen. Ujedno je naloženo tužiteljici da tuženicama naknadi troškove postupka u iznosu od 6.751,25 kn.

 

3. Ovaj sud ocijenivši da u pogledu istih pitanja praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena, rješenjem broj Revd-1239/2022-2 od 23. ožujka 2022. dopustio je reviziju u odnosu na pitanja:

 

„1. Predstavlja li sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju, a predmet kojeg ugovora je prijenos nekretnine pod odgodnim učinkom, otuđenje nekretnine?

 

2. Smatra li se suposjed samostalnim posjedom i može li se primijeniti članak 125. ZVDSP-a u slučaju kada se stjecatelj nalazi u suposjedu nekretnine?

 

3. Može li se u slučaju dvostrukog otuđenja nekretnina, i to u slučaju kada prvo raspolaganje nekretnine predstavlja sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju i tim raspolaganjem nekretnine vlasnik preda posjed nekretnine davatelju uzdržavanja, a drugo raspolaganje predstavlja ugovor o darovanju iste nekretnine obdareniku koji je nesavjestan i koji je svjestan ranijeg raspolaganja, davatelj uzdržavanja u sudskom postupku tražiti temeljem čl. 125. st. 2. ZVDSP-a brisanje prava vlasništva obdarenika i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljica protiv drugostupanjske presude podnijela je reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbe tuženica i potvrdi prvostupanjsku presudu, sve uz naknadu troška njoj tužiteljici.

 

5. U odgovoru na reviziju tuženica L. L. osporava osnovanost revizije i predlaže istu odbiti uz naknadu troška odgovora.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).

 

8. Predmet spora je zahtjev za brisanje uknjižbe temeljen na odredbi čl. 125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV).

 

9. Polazeći od činjenica na kojima tužiteljica temelji tužbeni zahtjev, a koje između stranaka nisu ni sporne, i to:

 

- da su tuženica O. L., kao primateljica doživotnog uzdržavanja, te sada pok. D. L. (suprug tužiteljice i sin tuženice O. L.) i tužiteljica, kao davatelji doživotnog uzdržavanja, sklopili 5. ožujka 2007. ugovor o doživotnom uzdržavanju, predmetom kojeg ugovora je bila i nekretnina opisana kao k.č.br. zgr.71/1 k.o. M., u naravi nedovršeni apartmanski objekt;

- da je u zemljišnim knjigama izvršena zabilježba sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju;

- da je D. L. umro ...;

- da su tuženice dana 7. ožujka 2019. sklopile ugovor o darovanju kojim tuženica O. L. tuženici L. L. daruje 1/6 nekretnine k.č.br. zgr.71/1 k.o. M.;

- da je uknjižba prava suvlasništva tuženice L. L. na temelju darovnog ugovora izvršena u zemljišnim knjigama rješenjem broj Z-4474/2019,

prvostupanjski sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke iz čl. 125. st. 2. ZV-a za brisanje potonje uknjižbe.

 

10. Drugostupanjski sud je nasuprot tome zaključio da je u konkretnoj situaciji prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz navedene odredbe kada je zaključio da je već samim sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju (prije smrti primatelja uzdržavanja) došlo do otuđenja nekretnine. Tužbeni zahtjev smatra neosnovanim i zbog toga što u konkretnoj situaciji tužiteljica nije u mogućnosti istaknuti tužbeni zahtjev predviđen odredbom čl. 125. st. 2. ZV, a prema kojoj brisanje vlasništva osobe iz stavka 1. toga čanka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed. Ovo stoga što je, s jedne strane, ugovorom o doživotnom uzdržavanju prijenos prava davatelja uzdržavanja iz ugovora odgođen do smrti primateljice uzdržavanja, a s druge strane zbog toga što se tužiteljica ne nalazi u samostalnom posjedu nekretnine koja je predmet ugovora.

 

11. I u revizijskom stadiju postupka, s obzirom na sadržaj naznačenih pitanja, sporno je ima li tužiteljica, s obzirom da tužbom štiti svoje pravo iz ugovora o doživotnom uzdržavanju kojim je prijenos prava vlasništva na davatelje uzdržavanja odgođen do smrti primateljice uzdržavanja, u konkretnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pravo na zaštitu uređenu odredbom čl. 125. ZV. U osnovnom sporno je dolazi li, već samim sklapanjem ugovora, do otuđenja nekretnine, ili otuđenje nastupa smrću primatelja uzdržavanja.

 

12. Po ocjeni ovog suda u situaciji sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju otuđenje predmeta ugovora nastupa smrću primatelja uzdržavanja.

 

13. Stranke ugovora o doživotnom uzdržavanju od 5. ožujka 2007. ugovor su sklopile sukladno odredbi čl. 579. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), a koja odredba glasi:

 

Ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

 

14. Kako je prema tekstu Zakona, a konkretno i prema tekstu ugovora, stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja, samim time i otuđenje, kao suprotnost stjecanju, odgođeno je do smrti primatelja uzdržavanja. Stoga je pravilno zaključivanje drugostupanjskog suda da prije smrti primateljice uzdržavanja sporna nekretnina još nije bila otuđena tužiteljici kao davateljici uzdržavanja te da ona nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe u smislu čl. 125. ZV.

 

15. Dakle, odgovor na prvo pitanje, „predstavlja li sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju, a predmet kojeg ugovora je prijenos nekretnine pod odgodnim učinkom, otuđenje nekretnine“ glasi:

 

Otuđenje stvari ili prava koja su predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju nastupa trenutkom smrti primatelja uzdržavanja, a ne već samim sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju.

 

16. S obzirom da je slijedom navedenog ocijenjeno da nije ispunjena prva pretpostavka za primjenu odredbe čl. 125. ZV, dakle, da još nije uslijedilo otuđenje nekretnine u korist tužiteljice, neodlučne su revizijske tvrdnje kojima se osporava pravilnost zaključka drugostupanjskog suda o (ne)predaji nekretnina u samostalni posjed, kao drugoj pretpostavci za primjenu iste odredbe, i kao takve nisu ocjenjivane.

 

17. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 393. st. 1. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 7. ožujka 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v.r.