1

Poslovni broj: UsI-3027/22-23

 

                     

   REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

   Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice A. D. (ranije A. G.) iz Z.-O., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, OIB: …, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na promet nekretnina, nakon održana usmene i javne rasprave, 7. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

             

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/15-01/636, URBROJ: 513-04/18-2 od 29. lipnja 2018.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-20/15-01/636, URBROJ: 513-04/18-2 od 29. lipnja 2018. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv poreznog rješenja M. financija R. H. – P. uprave, P. ureda Z., I. Z. za nekretnine, KLASA: UP/I-410-20/2013-01/01943, URBROJ: 513-007-01-60/2014-0002 od 29. prosinca 2014., Prvostupanjskim poreznim rješenjem tužiteljici je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 168.787,87 kn i na tu osnovicu porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 8.439,39 kn (točka 1. izreke), djelomično je usvojen zahtjev poreznog obveznika za oslobođenjem od plaćanja poreza na promet nekretnina (točka 2. izreke) te je određeno da dio utvrđenog poreza koje se porezni obveznik oslobađa iznosi 5.921,54 kn (točka 2.1. izreke), porezni obveznik je dužan platiti razliku utvrđenog iznosa poreza u iznosu od 2.517,85 kn u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenje (točka 3. izreke) te je određeno da će se utvrđeni iznos poreza pod točkom 2.1. naplatiti ako za to nastupe uvjeti propisani Zakonom porezu na promet nekretnina (točka 4. izreke).

2. U tužbi tužiteljica u bitnom navodi da površina stana pogrešno utvrđena. Predlaže poništiti rješenja tuženika te riješiti predmet, podredno predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4. Presudom ovog Suda poslovni broj: UsI-4648/18-7 od 17. prosinca 2019. poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-410-20/15-01/636, URBROJ: 513-04/18-2 od 29. lipnja 2018. i rješenje M. financija R. H. – P. uprave, P. ureda Z., I. Z. za nekretnine, KLASA: UP/I-410-20/2013-01/01943, URBROJ: 513-007-01-60/2014-0002 od 29. prosinca 2014. te je obustavljen postupak utvrđivanja porezne obveze poreza na promet nekretnina za nekretninu stečenu na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 14. siječnja 2013. sklopljenog između I. projekt d.o.o. i A. G., ovjerenog od javnog bilježnika G. J. iz Z., broj Ov-181/13 od 14. siječnja 2013. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1735/20-2 od 4. ožujka 2021., odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4648/18-7 od 17. prosinca 2019. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-zpz 84/2021-4 od 12. travnja 2022. usvojen je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, ukinuta je presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1735/20-2 od 4. ožujka 2021. i presuda Upravnog suda u Zagrebu broj Usl-4648/18-7 od 17. prosinca 2019. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je održao usmenu i javnu raspravu. Tužiteljica je ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Na upit Suda potvrdila je da je sveukupna stvarna površina 71,26 m2, ali smatra da je trebalo predmetnu površinu pomnožiti s odgovarajućim koeficijentima.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 14. siječnja 2013. sklopljenog između A. G. kao stjecatelja i I. projekt d.o.o. kao otuđitelja ostvaren promet nekretnina;

- da su predmet oporezivanja nekretnine koje u naravi predstavljaju stan u Z., površine 44,77 m2, garažno mjesto površine 14,99 m2 i parkirno mjesto površine 11,50 m2;

- da se radi o isporuci novosagrađene nekretnine;

- da je u ispravi o stjecanju iskazana vrijednost predmetne nekretnine u iznosu 514.502,39 kn;

- da od toga iznosa vrijednost zemljišta i iznosa naknade za komunalno uređenje zemljišta iznosi 168.787,87 kn;

- da je tužiteljica zatražila oslobođenje od plaćanja poreza na temelju kupnje prve nekretnine kojom rješava stambeno pitanje;

- da se radi o kupnji prve nekretnine kojom tužiteljica rješava stambeno pitanje;

- da površina nekretnine koja se stječe prelazi zadane površine za 21,26 m2.

8. Na temelju utvrđenih činjenica javnopravna tijela su ocijenila da je nastala porezna obveza na temelju Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 69/97., 26/00., 153/02. i 22/11., dalje Zakon) te da je osnovica poreza na promet nekretnina iznosi 168.787,87 kn kolika je vrijednost zemljišta i iznos naknade za komunalno uređenje zemljišta budući se radi novosagrađenoj nekretnini. Utvrđeno je da tužiteljica ispunjava uvjete za oslobođenje od plaćanja poreza propisane člankom 11.c Zakona, ali da površina nekretnine koja se stječe prelazi Zakonom zadane površine i to za 21,26 m2 zbog čega je zahtjev za oslobođenje od plaćanja poreza djelomično usvojen.

9. Iz obrazloženja poreznog rješenja od 29. prosinca 2014. proizlazi da su predmet oporezivanja nekretnine koje u naravi predstavljaju: a) stan površine 44,77 m2, b) garažno mjesto površine 14,99 m2 i c) parkirno mjesto površine 11,50 m2.

10. Usporedbom navedenih površina s površinama navedenim u Ugovoru o kupoprodaji od 14. siječnja 2013. utvrđeno je da površine navedene u poreznom rješenju odgovaraju površinama nekretnine koja je predmet kupoprodaje s obzirom da je nekretnina opisana kao nekretnina „upisana u zkul.br. 32152, poduložak 3 k.o. G. Z., i to 3. etaža: 70/1000 dijela nekretnine u A1 povezan s vlasništvom dvosobnog stana br. 3 na 1. katu, oznake 3 koji se sastoji od hodnika, kuhinje, dnevnog boravka, blagovaonice, kupaonice i spavaće sobe površine zatvorenog prostora stana 40,72 m2 i balkona površine 4,05 m2, površine otvorenog i zatvorenog prostora stana 44,77 m2 i unutarnjeg garažnog parkirnog mjesta u pretežito ukopanoj etaži oznake GPM-5, površine 14,99 m2 i vanjskog parkirališnog mjesta oznake P3 površine 11,50 m2, sveukupne površine stana otvoreni + zatvoreni prostor + pripadci 71,26 m2, u etažnom elaboratu označeno zelenom bojom, G. 42, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelovima nekretnine uključujući zemljište i zajedničke dijelove i uređaje zgrade.“

11. Iz obrazloženja poreznog rješenja od 29. prosinca 2014. proizlazi da je osnovica poreza na promet nekretnina iznosi 168.787,87 kn, a da je tužiteljica ostvarila pravo na oslobođenje za površinu od 50 m2 prostora, dok je na višak površine od 21,26 m2 obvezana na plaćanje poreza u iznosu 2.517,85 kn.

12.1. Odredbom članka 11.c stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina propisano je da porez na promet nekretnina ne plaćaju građani koji na temelju sklopljenog ugovora o kupoprodaji stječu novosagrađenu nekretninu u dijelu koji čini vrijednost zemljišta i iznos za komunalno uređenje zemljišta prema odluci mjerodavnih tijela ako su kumulativno ispunjeni uvjeti iz članka 11.a stavka 1. točke 1. do 4. ovoga Zakona.

12.2. Prema odredbi članka 11.c stavka 2. Zakona o porezu na promet nekretnina ako površina novosagrađene nekretnine prelazi površinu iz članka 11.a stavka 1. točke 3. ovoga Zakona, porez na promet nekretnina plaća se na pripadajući dio zemljišta koji se odnosi na razliku površine novosagrađene nekretnine.

13. Mišljenje P. uprave na koje se poziva tužiteljica odnosi se na primjenu odredba Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj 69/97., 26/00. i 153/02.), koji je bilo propisano oslobođenje ovisno o površini stambenog prostora, iz čega proizlazi da se radi ostvarivanja prava na oslobođenje nisu uzimale u obzir površine ostalih prostora koji nisu prikladni za stambene svrhe. U primjeni prethodno važećeg propisa pri utvrđivanju površine stambenog prostora, kako proizlazi iz mišljenja Porezne uprave, u površinu stambenog prostora uzimala se površina soba, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika, lođe, pokrivene terase, balkona, otvorene terase, ravnog prohodnog krova i trijema. Kod izračuna površine stambenog prostora lođe koristi se koeficijent 0,75, kod pokrivene terase koeficijent 0,50, kod balkona, otvorenih terasa, ravnog prohodnog krova te trijema koeficijent 0,25, dok se za sve ostale navedene prostorije koristi koeficijent 1,00. Prigodom izračunavanja korisne površine stambenog prostora, radi ostvarivanja prava na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina, nisu se uzimale u obzir podrumske i tavanske prostorije te ostale slične prostorije koje nisu prikladne za stambene svrhe.

14. Međutim, pri utvrđivanju poreznog oslobođenja na temelju članka 11.c Zakona o porezu na promet nekretnina u vezi sa člankom 11.a Zakona o porezu na promet nekretnina uzima se u obzir ukupna površina novosagrađene građevine koja se kupuje, a ne samo površina stambenog prostora. Prema tome, mjerodavne odredbe Zakona o porezu na promet nekretnina pri poreznom oslobođenju za kupnju prve nekretnine radi rješavanja vlastitog stambenog pitanja, kada propisuju površinu građevine na koju građanin može ostvariti oslobođenje, određuju da površina nekretnine ne prelazi određenu površinu kupljene novosagrađene građevine te da se porez plaća na razliku površine novosagrađene građevine, dok su se prethodno važeće odredbe Zakona odnosile na površinu stambenog prostora i na višak stambenog prostora.

15. Tužiteljica neosnovano smatra da je trebala ostvariti pravo na oslobođenje u većem iznosu uzimajući u obzir obračunske površine umjesto stvarnih površina građevine. Međutim, nema zakonske mogućnosti da se pri oporezivanju prometa nekretnina za utvrđivanje površine za koju ostvaruje porezno oslobođenje uzima obračunska površina koja se obračunava množenjem stvarne površine s odgovarajućim koeficijentom. Naime, mjerodavnim odredbama Zakona o porezu na promet nekretnina nije propisano da se pri poreznom oslobođenju za kupnju prve nekretnine radi rješavanja vlastitog stambenog pitanja uzima u obzir obračunska površina nekretnine. Nadalje, Pravilnik o načinu obračuna površine i obujma u projektima zgrada (Narodne novine, broj 90/10., 111/10. i 55/12.) nije mjerodavan u poreznom postupku jer se njime uređuje način obračuna i iskazivanje površine i obujma zgrada u projektima i snimkama zgrada koji se koriste u postupcima propisanim Zakonom o prostornom uređenju i gradnji te drugim postupcima propisanim tim Pravilnikom (među kojima nije porezni postupak). Konačno, Generalni urbanistički plan G. Z. (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 8/09.) nije mjerodavan za oporezivanje prometa nekretnina.

16. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim.

17. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje ZUS).

 

U Zagrebu, 7. ožujka 2023.

 

Sudac

Ante Drezga,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.