Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po Magdi Davidović Glumac, kao sucu pojedincu za
mladež, uz sudjelovanje J. G., kao zapisničarke, u kaznenom postupku
protiv optuženika H. V., zbog dva kaznena djela protiv braka, obitelji i
djece – povredom djetetovih prava – djela opisana i kažnjiva po čl. 177. st. 2.
Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,
118/18, 126/19 – u daljnjem tekstu KZ/11), u svezi čl. 51. KZ/11, na temelju
optužnice O. u S. pod poslovnim brojem KOz-
DO-556/20 od 13. studenog 2020., nakon javno održane i zaključene rasprave 7.
ožujka 2023. u nazočnosti zastupnika optužbe M. B., savjetnice u O.
S., zamj. pun. djeteta žrtve L. M. V. T. M.
K., odvj. u S., braniteljica optuženika I. Š. i A.
B., odvj. u S. te optuženika osobno
p r e s u d i o j e
OPTUŽENIK:
H. V., OIB: …,
sin pok. J. i M. V. rođ. G.,
rođen …. u S., s
prebivalištem u S., .državljanin R. H., šef
kuhinje, zaposlen u „S. h.“ d.d. s
mjesečnim primanjima od 663,61 EUR,
oženjen (u postupku razvoda braka), otac
dvoje mldb. djece, bez čina, neodlikovan,
dobrih imovinskih prilika, vlasnik stana u
obiteljskoj kući u P. površine 64 m2 i
obiteljske kuće u S. te osobnog vozila
marke „F. T.“ proizvedenog 1992.,
neosuđivan,
k r i v j e :
što je 2. kolovoza 2020. oko 16:00 sati u svojoj obiteljskoj kući u S.,
…, svjestan da time može ugroziti psihofizički razvoj svojih
kćeri L. M. V., rođene …. i L. V., rođene
…., posebice jer dijete L. M. V. boluje od epilepsije, te
pristajući na to bez stvarnog povoda povišenim tonom grubo i vulgarno vrijeđao
potonju govoreći joj kada su se istoj počele tresti ruke da ga nije briga ako joj se
nešto dogodi i ode u doktora jer je to zaslužila, da je “drolja”, “glupača” i “uhljeb”
poput svoje majke, da ju je on “izdrka” i “može je udrit’ ako poželi”, za koje vrijeme
je L. M. plakala, a zatim prema njoj bacio puni ruksak koji ju je pogodio u
lijevu stranu glave, zadavši joj tako oteklinu lijeve sljepoočne regije glave, koja
povreda je lake naravi, nakon čega ju je uhvatio rukama za kosu i snažno
povukao; a što je sve čulo dijete L. V. koja se nalazila u kupaonici,
kamo je pobjegla čim je počeo vikati na njezinu sestru,
dakle, kao roditelj zlostavio dvoje djece,
čime je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povredom
djetetovih prava – djela opisana i kažnjiva po čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona
(NN br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje u
tekstu: KZ/11), sve u svezi čl. 51. KZ/11.
Stoga se optuženiku H. V. prethodno utvrđuju pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo, i to kako slijedi:
- za kazneno djelo povrede djetetovih prava na štetu žrtve mldb. L.
M. V., na temelju čl. 177. st. 2. KZ/11 uz primjenu čl. 48. st. 2. u svezi
čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci,
- za kazneno djelo povrede djetetovih prava na štetu žrtve mldb. L.
V. , na temelju čl. 177. st. 2. KZ/11 uz primjenu čl. 48. st. 2. u svezi čl. 49.
st. 1. toč. 4. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.
Potom se optuženik H. V., na temelju članka 177. st. 2. KZ/11,
a u svezi sa člankom 51. st. 1. i 2. KZ/11, prethodno osuđuje na jedinstvenu kaznu
zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa mu se na temelju članka 56. KZ/11 izriče
u v j e t n a o s u d a
na način da se optuženiku H. V. jedinstvena kazna zatvora u
trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako isti u roku od 3 (tri) godine od
pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.
Na temelju članka 148. st. 1. u svezi sa člankom 145. st. 2. toč. 1. i 6.
ZKP/08 nalaže se optuženiku H. V. u roku od 15 dana od
pravomoćnosti presude na ime troškova kaznenog postupka platiti ukupan iznos
od 517,62 EUR (3.900,00 kuna), od čega iznos od 384,90 EUR predstavlja
troškove sudsko-medicinskog vještačenja, a iznos od 132,72 EUR predstavlja
paušalnu svotu.
Obrazloženje
O. u S. podiglo je pred ovim sudom
optužnicu pod poslovnim brojem KOz-DO-556/20 od 13. studenog 2020. protiv
optuženika H. V., zbog dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece
– povredom djetetovih prava – djela opisana i kažnjiva po čl. 177. st. 2. KZ/11, u
svezi čl. 51. KZ/11.
Pozvan da se u smislu čl. 416. ZKP/08 izjasni o tome kakav stav zauzima
prema optužnici, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela za
koja ga se tereti optužbom.
Sukladno čl. 417. a. st. 5. ZKP/08 optuženik je iznio svoju obranu na kraju dokaznog postupka.
S obzirom na optuženikovo negiranje optužbe, u dokaznom postupku
pregledani su i pročitani, na temelju čl. 329. st. 3. ZKP/08 medicinska
dokumentacija za oštećenu L. M. V. (list 12 spisa), zapisnik o
ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za
optuženika PP B. od 2. kolovoza 2020., poruke putem aplikacije „WhatsApp“
L. M. V. i L. K. upućene I. V. (listovi 16-18
spisa), socijalna anamneza za obitelj V. C. B. –
S. od 25. listopada 2019. (listovi 27-29 spisa), rješenje C. B. – S. od 27. kolovoza 2020. o određivanju mjere stručne pomoći i
potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi H. V. (listovi 144-145 spisa)
Nadalje, u dokaznom postupku je temelju čl. 431. st. 1. t. 6. ZKP/08 pročitan
zapisnik o saslušanju svjedokinje M. V. pred O. S. od 14. listopada
2020., a na temelju čl. 431. st. 1. t. 7. ZKP/08 zapisnik o saslušanju svjedokinje
M. V. na raspravi pred ovim sudom od 28. veljače 2022. te zapisnik o
usmenom vještačenju stalnog sudskog vještaka dr. A. A. na raspravi
pred ovim sudom od 5. travnja 2022.
Ujedno je na temelju čl. 115. st. 4. Zakona o sudovima za mladež na
raspravi reproducirana snimka ispitivanja svjedoka žrtve djeteta L. M.
V. s dokaznog ročišta pred Županijskim sudom u Splitu u predmetu Kir-d-
54/2020 od 14. listopada 2020.
Sud je odbio dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka sasluša
dijete L. V. ocijenivši isti nevažnim i odugovlačećim u smislu čl. 421.
st. 1. toč. 2. i 4. ZKP/08, imajući u vidu da je pravno relevantno činjenično stanje u
dovoljnoj mjeri utvrđeno po provedenom dokaznom postupku.
Na kraju dokaznog postupka, pročitan je i pregledan izvadak iz kaznene i
prekršajne evidencije za optuženika iz kojih proizlazi da se radi o neosuđivanoj
osobi.
Ispitan u prethodnom postupku pred O. S. optuženik je negirao
počinjenje terećenih kaznenih djela u bitnom navodeći kako mu se supruga I.
V. nedavno odselila te da je „laži i manipulacijama“ odvela djecu. Nadalje
kako starija kći L. M., koja živi s majkom, prilikom svakog dolaska vrijeđa
njega i njegovu majku M., a što on pokušava smiriti „na lijep način“.
Inkriminirane zgode da je došao kući s posla oko 16:00 sati te pozdravio L.
M. koja mu nije odzdravila. Potom da mu je mlađa kći L. rekla kako je
L. M. „ružno govorila baki“, na što da je on potonjoj rekao da „prestane s tim
stvarima“. Istaknuo je kako nikada u životu nije bio agresivan niti nasilan prema
kćerkama. Također da je čitavo vrijeme trajanja razgovora sa starijom kćeri
njihova međusobna udaljenost bila najmanje jedan i pol metar. Naglasio je kako
nije bacio ruksak prema starijoj kćerki niti je povukao za kosu, kao i da je druga kći
L. za to vrijeme bila s njima u dnevnom boravku. Dodao je kako je istina da
se kćerki L. M. obraćao povišenim tonom, ali iz razloga što je bila bezobrazna
prema njemu.
Iznoseći svoju obranu na raspravi optuženik je ustrajao u navodima iz
obrane iznijete u prethodnom postupku, dopunjujući je tako što je naveo da
smatra da je čitavi inkriminirani događaj isceniran od strane bivše supruge I.
V., s kojom je još od 2019. u tijeku brakorazvodna parnica u kojoj je
sporno pitanje skrbništva nad djecom, pa mu je kaznenom prijavom ista željela
naškoditi i pogoršati njegov položaj u navedenom parničnom predmetu, zbog
čega je stariju kći L. M. okrenula protiv njega. Naglasio je da u potpunosti
ispunjava sve svoje roditeljske dužnosti spram svoje djece, a da mu je mlađa kći
L. posebno privržena na što ukazuje i činjenica što navedena unazad pet
mjeseci živi s njim usprkos tome što je u navedenom parničnom predmetu
donesena privremena mjera prema kojoj oboje djece žive s majkom uz susrete i
viđanja s njim.
Ujedno je odgovarajući na pitanje braniteljice naveo kako je osobno čuo
prilikom boravka u P. za zaštitu djece i mladeži G. Z. u svrhu
vještačenja u parničnom predmetu da je izašavši s razgovora s psihologom dijete
L. M. rekla majci: "Ne brini mama rekla sam sve što smo se dogovorile".
Prije nego što je sud utvrdio završetak dokaznog postupka, stranke su
navele kako nemaju primjedbi na tijek dokaznog postupka niti drugih dokaznih
prijedloga.
Po provedenom dokaznom postupku sud je, analizirajući svaki dokaz
zasebno te ga dovodeći u vezu s drugim dokazima, cijeneći dokaze metodom
slobodne ocjene dokaza, utvrdio da je optuženik u stjecaju počinio dva kaznena
djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava – opisana i kažnjiva
po čl. 177. st. 2. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11 na način kako je to činjenično i
pravno opisano te označeno u izreci ove presude, pri čemu je sud tek neznatno
izmijenio činjenični opis kaznenih djela sukladno rezultatima provedenog dokaznog postupka.
S obzirom da je optuženik negirao počinjenje terećenih kaznenih djela, kao
sporno u postupku valjalo je raspraviti i utvrditi je li on inkriminiranim radnjama
ostvario bitna obilježja kaznenih djela povrede djetetovih prava na štetu mldb.
L. M. V., rođene … i L. V., ...
Iz navoda obrane optuženika proizlazi da isti osporava da bi inkriminiranog
dana vrijeđao malodobnu žrtvu L. M. V., da je prema njoj bacio puni
ruksak te je istim pogodio u lijevu stranu glave te da ju je uhvatio rukama za kosu i
snažno povukao navodeći da je doista između njih došlo do verbalnog sukoba te
da se on djetetu obraćao povišenim tonom, ali iz razloga što je dijete bilo
bezobrazno prema njemu, a sve budući da je pod utjecajem majke koja je dijete
okrenula protiv njega.
Takva optuženikova obrana u bitnom je suprotna navodima iz iskaza žrtve djeteta L. M. V. saslušanog na dokaznom ročištu.
Naime, žrtva dijete L. M. V. u svom je iskazu vrlo detaljno,
uvjerljivo, potreseno i u suzama opisala inkriminirani događaj od 2. kolovoza 2020.
navodeći kako je inkriminiranog dana došla u očevu obiteljsku kuću na adresi
… u S. gdje živi optuženik, da on nije bio u kući, već
njena mlađa sestra L. i baka M., a on da je došao kući iza posla oko 16,00
sati, da su se prethodno ona, sestra i baka porječkali pa kada je optuženik došao
da mu je sestra rekla da se ona svađala s bakom. Na to da je optuženik "poludio",
počeo vikati na nju, vrijeđati je i nazivati pogrdnim imenima, da je drolja i glupača
kao njena majka, da je uhljeb, da ju je on izdrka pa je može udrit ako poželi, da
zašto je na majčinoj strani, što je sve istu jako potreslo i uznemirilo, a kako boluje
od epilepsije, to su joj se počele tresti ruke, pa kada ga je ona molila da prestane
jer da što ako joj se nešto dogodi, da joj je rekao da ga nije briga ako joj se nešto
dogodi i otiđe u doktora jer da je to zaslužila. Potom da je prema njoj bacio puni
ruksak s njegovim stvarima s posla koji da je bio poprilično težak i koji ju je
pogodio u lijevu stranu glave, nakon čega ju je uhvatio rukama za kosu i snažno
povukao. S obzirom da se optuženika mlađa sestra boji, čim je ovaj počeo vikati
na nju da je pobjegla u kupaonicu te tamo stajala čitavo vrijeme njihovog sukoba i
svađe, a baka da je bila u kuhinji i pravila se da se ništa ne događa, a potom da je
otišla u sobu i gledala televiziju. Kada se optuženik malo smirio i otišao zapaliti
cigaretu ona da mu je rekla da joj je muka i da je pusti, pa je istrčala iz kuće, zvala
majku i rekla joj da se jako boji, nakon čega je majka došla po nju pa su zajedno
podnijele kaznenu prijavu protiv optuženika te ju je ujedno majka odvela u Zavod
za hitnu medicinu, podružnica S. gdje joj je pružena liječnička pomoć.
Ocjenjujući dokaznu snagu i vjerodostojnost iskaza žrtve djeteta L. M.
V. sud smatra da ista vrlo uvjerljivo iskazuje o opisanom psihičkom i
fizičkom zlostavljanju te tjelesnom ozljeđivanju od strane optuženika inkriminiranog
dana, vrlo je detaljna u svom iskazivanju, te čitav njen iskaz odiše životnošću i
autentičnošću, pa sud njen iskaz ocjenjuje istinitim i uvjerljivim. Osim toga kada se
žrtvin iskaz dovede u korelaciju s ostalim izvedenim dokazima, i to u prvom redu s
medicinskom dokumentacijom iste (list 12 spisa) te s provedenim sudsko-
medicinskim vještačenjem tada proizlazi da i ti drugi dokazi potvrđuju istinitost
njenog iskaza.
Naime, iz dokumentacijskog lista pregleda u ambulanti Zavoda za hitnu
medicinu, podružnice S. proizlazi da je mldb. L. M. V. zatražila
liječničku pomoć upravo 2. kolovoza 2020. u 17,09 sati.
Iz provedenog sudskomedicinskog vještačenja po stalnom sudskom
vještaku dr. A. A. proizlazi da je prilikom liječničke intervencije na dan
2. kolovoza 2020. utvrđeno da je žrtvino stanje svijesti bez poremećaja, zjenice
normalne, koža normalna, bol umjerena, disanje i krvotok bez poremećaja,
otvaranje očiju spontano, orijentirana u prostoru, da je vidljiv blagi otok i bol na
dodir, negira gubitak svijesti, mučninu i povraćanje, a kako je potresena i drhti
ordiniran joj je jedan N.. Dakle, inkriminirane zgode mldb. žrtva L. M.
V. zadobila je oteklinu lijeve sljepoočne regije glave, što predstavlja (laku)
tjelesnu ozljedu koja je mogla nastati udarcem nabačenog ruksaka silom zamaha
slabijeg intenziteta, ali je mogla nastati i primjerice šamarom također silom blagog
intenziteta.
U postupku je u svojstvu svjedoka saslušana i optuženikova majka M.
V., koja je nedvojbeno bila očevidac predmetnog inkriminiranog događaja,
jer to tvrde kako optuženik tako i malodobna žrtva L. M. V.. Ista u
svom iskazu u potpunosti potvrđuje verziju događaja kakvu je sudu u svojoj obrani
izložio optuženik, pa tako navodi da je između optuženika i njegove starije kćerke
inkriminiranog dana došlo do svađe, koju je inicirala upravo malodobna L.
M. provocirajući kako njega tako i nju (baku), ali da joj se optuženik samo
obraćao povišenim tonom, a da ju nije vrijeđao ni nazivao pogrdnim imenima niti
da ju je udario punim ruksakom u glavu niti da ju je snažno povukao rukama za
kosu. Potvrdila je da je za vrijeme te njihove svađe malodobna L. bila u
kupaonici koja da se nalazi jedan metar od dnevnog boravka u kojem se odvijala
svađa između optuženika i starije kćerke. Navedeni iskaz optuženikove majke sud
u bitnom smatra nevjerodostojnim i ne poklanja mu vjeru. Naime, navedena
svjedokinja je majka optuženika i kao takva emotivno zasigurno vezana uz sina pa
uvažavajući tu okolnost sud smatra da bi navedena svjedokinja napravila sve da
zaštiti svog sina pa u tom kontekstu sud njen iskaz ocjenjuje nevjerodostojnim i
naglašeno pristranim u korist optuženika, što je logično, životno i razumljivo. Osim
toga iskaz navedene svjedokinje u potpunoj je suprotnosti kako s medicinskom
dokumentacijom malodobne žrtve tako i s provedenim sudsko-medicinskim
vještačenjem iz kojeg je nedvojbeno da je žrtva doista inkriminiranog 2. kolovoza
2020. zadobila tjelesnu ozljedu.
Stoga je sud prvenstveno na temelju iskaza malodobne žrtve L. M.
V., koje je potkrijepljeno materijalnim dokazima i provedenim
sudskomedicinskim vještačenjem na nedvojben način utvrdio da je optuženik u
stjecaju počinio dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11
na štetu svojih malodobnih kćerki, na način kako je to činjenično i pravno opisano
te označeno u izreci presude. Naime, radnja zlostavljanja mldb. L. M.
V. ostvarena je time što ju je optuženik inkriminiranog dana vrijeđao i
nazivao pogrdnim riječima, vičući na nju, te se u potpunosti neprimjereno
izražavao spram malodobnog djeteta, za koje je vidio da je potreseno i uplakano,
a potom ju i fizički napao bacivši prema njoj puni ruksak koji ju je pogodio u lijevu
stranu glave, na koji način joj je zadao tjelesnu ozljedu u vidu otekline lijeve
sljepoočne regije glave, a potom ju još i uhvatio rukama za kosu i snažno
povukao, dok je radnja zlostavljanja malodobne L. V. ostvarena time
što je ista jednim dijelom vidjela, a svakako čula (jer se kupaonica nalazi 1 metar
od dnevnog boravka gdje su se nalazili optuženik i mldb. L. M.) verbalno i
fizičko nasilje oca nad svojom sestrom. Opisano ponašanje optuženika spram
malodobnih žrtava moglo je imati negativan utjecaj na njihovo zdravlje i odgoj te je
moglo ozbiljno ugroziti njihov pravilan psihofizički razvoj, čega je optuženik itekako
bio svjestan te je na to pristao. Valja ujedno naglasiti da je za egzistenciju djela iz
čl. 177. st. 2. KZ/11 dostatan sam čin zlostavljanja odnosno povrede djetetovih
prava, a ne nužno i nastupanje posljedice tog zlostavljanja odnosno povrede
prava.
Posebno treba istaknuti kako je unatoč tome što je kod malodobne žrtve
L. M. V. sudsko-medicinskim vještačenjem utvrđeno da je ista
inkriminirane zgode zadobila tjelesnu ozljedu u konkretnom slučaju riječ o
prividnom stjecaju između kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi
st. 1. KZ/11 i kaznenog djela povrede djetetovih prava zbog odnosa konsumpcije
gdje se cjelokupno nepravo kaznenog djela tjelesne ozljede iscrpljuje u kaznenom
djelu povrede djetetovih prava.
Također iako se u konkretnom slučaju radi isključivo o činu jednokratnog
zlostavljanja optuženika spram malodobnih žrtava, inkriminirane radnje koje je tog
dana poduzeo optuženik bile su toliko snažnog intenziteta te su toliko snažno i
ozbiljno ugrozile odnosno povrijedile zaštićeno dobro, te je optuženikovo iskazano
nepravo bilo toliko ozbiljno i teško da je bez ikakve sumnje, mada je riječ o
jednokratnim radnjama, optuženik ostvario sva zakonska obilježja bića kaznenog
djela povrede djetetovih prava na štetu malodobnih žrtava.
Prema ocjeni ovog suda optuženik je biće kaznenih djela povrede djetetovih
prava ostvario s neizravnom namjerom budući da je bio svjestan da svojim
ponašanjem može ostvariti obilježja bića tih kaznenih djela na što je pristao, a
ujedno je, kao odrasla poslovno sposobna osoba bio svjestan protupravnosti
svojih djela, dok njegova ubrojivost tempore criminis nije dovedena u pitanje.
Nakon što je utvrđeno da je optuženik počinio kaznena djela za koja je
proglašen krivim, valjalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne
sankcije te izreći upravo onu koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenih
kaznenih djela, stupnju ugroze zaštićenog društvenog dobra, interesima
oštećenika te kojom će se ujedno ostvariti svrha iz čl. 41. KZ/11.
Kod odmjeravanja vrste i visine sankcije, sud je optuženiku cijenio sve
okolnosti koje bi mogle imati utjecaja na pravilan izbor iste, pa mu je kao olakotne
okolnosti cijenio prijašnju neosuđivanost kako za kaznena djela tako i za
prekršaje, činjenicu što se radilo o jednokratnom događaju te očitu privrženost
malodobne L. V. ocu s kojim je odnedavno počela živjeti, dok posebnih otegotnih okolnosti sud nije utvrdio.
Sve naprijed navedene u postupku utvrđene olakotne okolnosti kako
pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti predstavljaju one naročite olakotne
okolnosti koje su u skladu s čl. 48. st. 2. KZ/11 pretpostavka za ublažavanje
kazne.
Pri tome je ovaj sud optuženiku utvrdio pojedinačne kazne zatvora u
trajanju od jedanaest mjeseci za kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11 na štetu
mldb. L. M. V. te od sedam mjeseci za kazneno djelo iz čl. 177. st.
2. KZ/11 na štetu mldb. L. V., što je ispod zakonskog minimuma koji
je propisan za navedena kaznena djela, ublažavanjem kazne primjenom čl. 49. st.
1. toč. 4. KZ/11, u svezi čl. 48. st. 2. KZ/11, nakon čega je optuženika, na temelju
članka čl. 177. st. 2. KZ/11, u svezi s čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osudio na jedinstvenu
kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koja kazna se ukazuje primjerenom
težini počinjenih kaznenih djela te osobi optuženika te mu je potom na temelju
članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu i odmjerio rok provjeravanja u trajanju od
3 (tri) godine u kojem optuženik ne smije počiniti neko novo kazneno djelo.
Prema ocjeni ovog suda, navedena sankcija se ukazuje primjerenom težini
počinjenih kaznenih djela i ličnosti optuženika te je na tragu proklamiranog načela
individualizacije u kažnjavanju te će se njenim izricanjem postići sve one svrhe
kažnjavanja koje su predviđene u čl. 41. KZ/11, a posebno svrha specijalne
prevencije, kao i svrha generalne prevencije koja se ogleda u utjecaju ove presude
na optuženika, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela te kroz jačanje svijesti o
pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
Tijekom ovog postupka nastali su troškovi koji se odnose na troškove
sudsko-medicinskog vještačenja, koji se naplaćuju sukladno odredbama iz članka
145. st. 2. toč. 1. ZKP/08, a koji ukupno iznose 384,90 EUR.
Prema članku 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 troškovi postupka predstavljaju i
paušalnu svotu, a koja se odmjerava zavisno o složenosti postupka i osobnim
prilikama optuženika. U konkretnom slučaju ovaj sud je paušalnu svotu odmjerio u
iznosu od 132,72 EUR. Budući da je optuženik proglašen krivim, to je po članku
148. st. 1. u vezi sa člankom 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 odlučeno da naknadi
troškove kaznenog postupka, koji ukupno iznose 517,62 EUR (3.900,00 kuna),
Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane
obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i
2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H. ("Narodne
novine" br. 57/22) i Odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1
euro = 7,53450 kuna.
U Splitu, 7. ožujka 2023.
SUDAC ZA MLADEŽ:
Magda Davidović Glumac,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku
od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u 4 primjerka
ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.