- 1 -              Rev 958/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 958/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić  i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Z. iz B., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnica I. G. Š., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. Z. iz P., OIB: …, kojega  zastupa punomoćnik  I. Š., odvjetnik u Z., S. Z. iz Z., M., J. Z. iz Z., I. Z. iz Š., Z., kojeg zastupa punomoćnica E. P., odvjetnica u B., S. Z. iz Nj., D., K.-S. r. 22, N. K. iz Slovenije, P., , koju zastupa skrbnica  K. Z. iz Centra … Slovenije, S. M. iz Srbije, R., P., D. S. iz Srbije, S., R. I. iz Švicarske, Z., J. Z. iz Z., kojega zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u Z., M. K. iz K., T. Z. iz P., I. P. iz B. n. M., Š. P. iz B. n. M., i A. P. iz B. n. M., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude  Županijskog suda u Splitu broj Gž-2129/2019-2 od 4. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-127/2016 od 19. srpnja 2019., ispravljene rješenjem istog suda broj P-127/2016 od 22. srpnja 2019., u sjednici od 7. ožujka 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da ostavinsku imovinu pok. S. P. pok. L. rođ. Š. čine dio čest zgr. 40/30 u površini od 62m2, u skici lica mjesta - dopuna vještaka B. R., dipl. ing. geod. označen točkama A-B-C-D-E-F-A, dio čest. zem. 801/3 u površini od 96 m2 u skici istog vještaka označen točkama E-F-G-H-E, te čest zem.846, čest. zem 847, čest. zem. 850, čest. zem. 792/3, čest. zem. 1029/3, čest. zem.1029/4 i čest. zem. 1029/5, sve k.o. L. (toč. I. izreke); u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan (toč. II. izreke) te je određeno da tužitelj ui tuženici pod 1), 10) i 4) svaki snose svoje troškove postupka (toč. III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u toč. II. i III. izreke.

 

3. Ovaj sud ocijenivši da u pogledu istog, pobijana odluka odstupa od prakse ovog suda izražene u odluci broj Rev-874/1992-2 od 24. lipnja 1992., ali i prakse Upravnog suda Republike Hrvatske (odluka broj Us-7305/2009-4 od 12. listopada 2011.), dopustio je reviziju  u odnosu na pitanje:

 

              ''Smije li sud ocjenjivati koje čestice i kolika površina je nužna za redovnu uporabu zgrade koja se nalazi na određenim česticama, bez rješenja o utvrđivanju građevne čestice donijetog u upravnom postupku, i to u okviru parničnog postupka radi utvrđenja koja imovina ulazi u ostavinsku imovinu ostavitelja?''.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj protiv drugostupanjske presude podnio je reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), temeljeći reviziju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev prihvati i u preostalom dijelu, podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet u pobijanom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija nije osnovana.

7. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).

 

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za utvrđenje da u ostavinsku imovinu iza pok. S. P. ulaze i čest. zem. 835/2, 837/2 i 801/4, te čest. zgr. 40/4 i 40/5 k.o. L., a u odnosu na koje čestice je tužbeni zahtjev za utvrđenje odbijen.

 

9.1. Nižestupanjski sudovi zahtjev za utvrđenje da i navedena imovina predstavlja ostavinsku imovinu pok. S. P. ocijenili su neosnovanim, u bitnom, uz obrazloženje

-da je sada pok. S. P. bila u braku s G. Z. koji je poginuo u drugom svjetskom ratu;

-da je između nasljednika pok. G. Z. u pogledu nekretnina koje čine kuću i okućnicu (čest. zem. 835/2, 837/2 i 801/4, te čest. zgr. 40/4 i 40/5 k.o. L.) izvršena dioba (postignut sporazum) te su sve te nekretnine pripale u samovlasništvo S. Z. pok. G., koji se od 1973. do 1999. vodi kao posjednik tih nekretnina, kada se kao posjednik tih nekretnina upisuje njegov sin I. Z.;

-da su sve opisane nekretnine ograđene betonskim zidom,  a da je prizemlje kuće na nekretninama gradio pok. S. Z., a kat tuženik I. Z.;

-da u pogledu diobe ostalih nekretnina (za koje je tužbeni zahtjev prihvaćen) nasljednici pok. G. Z. nisu postigli sporazum.

 

9.2. Pritom prvostupanjski sud izrazio je i shvaćanje da kad i ne bi postojao sporazum nasljednika o tome da sporna imovina koja predstavlja okućnicu pripadne S. Z., ova imovina opet ne bi predstavljala imovinu pok. S. P., jer da je vlasništvo istih, kao zemljišta potrebnog za redovnu uporabu zgrade S. Z. stekao građenjem prema pravnim pravilima paragrafa 414. – 419. bivšeg OGZ-a.

 

10. Osnovana je tvrdnja revidenta da je ovaj sud u odluci broj Rev-874/1992-2 od 24. lipnja 1992. izrazio shvaćanje da u situaciji stjecanja vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, o tome koliko je okolnog zemljišta potrebno za redovno korištenje zgrade odlučuje općinski organ uprave nadležan za imovinsko-pravne poslove suglasno Zakonu o građevinskom zemljištu. Utoliko bi zaključivanje nižestupanjskih sudova koje nije temeljeno na odluci nadležnog upravnog tijela bilo u suprotnosti sa shvaćanjem izraženim u navedenoj ovosudnoj odluci.

 

11. Međutim, nižestupanjski sudovi tek su podredno izrazili shvaćanje o stjecanju prava vlasništva zemljišta građenjem, opseg kojeg zemljišta je sporan. U bitnom zaključak o tome da sporna imovina koja predstavlja kuću i okućnicu omeđenu betonskim zidom predstavlja vlasništvo tuženika I. Z., kao slijednika pok. S. Z., nižestupanjski sudovi temelje na sporazumu nasljednika pok. G. Z. prema kojem ta imovina u cijelosti pripada S. Z., koji se kao kao posjednik iste vodi od 1973.

 

12. S obzirom da je već zbog potonjeg zaključka nižestupanjskih sudova, koji nije osporavan pitanjem zbog kojeg je revizija dopuštena, tužbeni zahtjev neosnovan, dakle, da revizijski razlozi ne utječu na donošenje drugačije odluke, valjalo je na temelju čl. 393. st. 1. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 7. ožujka 2023.