- 1 -              I Kž 103/2021-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 103/2021-6

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. T. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, branitelja optuženog I. T. , odvjetnika M. M. i branitelja optuženog S. B. (sada E. N.), odvjetnika J. M., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 9. prosinca 20220. broj K-26/2020., u sjednici 7. ožujka 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog I. T. , odvjetnika M. M. i branitelja optuženog S. B. (E. N.), odvjetnika J. M.

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Žalbe državnog odvjetnika, branitelja optuženog I. T. , odvjetnika M. M. i branitelja optuženog S. B. (sada E. N.), odvjetnika J. M. odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom optuženi I. T. i optuženi S. B. (sada E. N.) proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teškog ubojstva, opisanog i kažnjivog po članku 111. točke 4. KZ/11. Na temelju članka 111. točke 4. KZ/11. optuženi I. T. osuđen je na kaznu zatvora 20 godina. Na temelju članka 111. točke 4. KZ/11. optuženi S. B. (sada E. N.) također je osuđen na kaznu zatvora 20 godina. Postupak je proveden u odsutnosti optuženika.

 

1.1.              Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. točkama 1., 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), optuženom I. T. naloženo je snositi troškove kaznenog postupka koji se odnose na troškove DKT pretraga i vještačenja Centra, trošak za izvršenu obdukciju Zavoda, trošak nalaza i mišljenja sudskomedicinske vještakinje V. P., ukupno 8.463,96 kuna. Također mu je naloženo snositi trošak koji se odnosi na nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja po službenoj dužnosti o visini kojih troškova će se, na temelju članka 148. stavka 4 ZKP/08. odlučiti posebnim rješenjem te paušalnu svotu 1.000,00 kuna.

 

1.2.              Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. točkama 1., 6. i 8. ZKP/08., optuženom S. B. (sada E. N.) naloženo je da snosi troškove kaznenog postupka koji se odnose na troškove DKT pretraga i vještačenja Centra, trošak za izvršenu obdukciju Zavoda, trošak nalaza i mišljenja sudskemedicinske vještakinje V. P., ukupno 8.463,96 kuna. Također mu je naloženo snositi trošak koji se odnosi na nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja po službenoj dužnosti čijoj će se visini  na temelju članka 148. stavka 4 ZKP/08. odlučiti posebnim rješenjem te paušalnu svotu 1.000,00 kuna.

 

1.3.              Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. točkom 7. ZKP/08. optuženicima I. T., i S. B. (sada E. N.)  naloženo je da solidarno snose troškove postupka koji se odnose na nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećene A. Z. 9.250,00 kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. 

 

1.4.              Istom je presudom optuženi S. T. oslobođen od optužbe da bi počinio  kazneno djelo protiv života i tijela – teško ubojstvo, opisano i kažnjivo po članku 111. točke 4. KZ/11.

 

1.5.              Na temelju članka 149. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. ZKP/08. određeno je da troškovi kaznenog postupka koji se odnose na optuženog S. T. te nužni izdaci i nagrada branitelja optuženog S. T., padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2.              Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik te branitelj optuženog I. T. , odvjetnik M. M. i branitelj optuženog S. B. (E. N.), odvjetnik J. M..

 

2.1.              Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u oslobađajućem dijelu presude. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu u oslobađajućem dijelu ukine i vrati na ponovno suđenje, a u osuđujućem dijelu da preinači odluku o kazni te optuženog I. T. i optuženog S. B. (E. N.) osudi na zatvorske kazne u dužem trajanju.

 

2.2.              Branitelj optuženog I. T. , odvjetnik M. M. podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložio je da se prvostupanjska presuda ukine. Zatražio je da bude pozvan na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

 

2.3.              Branitelj optuženog S. B. (E. N.) podnio je žalbu zbog povrede odredaba kaznenog postupka, ''pogrešne primjene materijalnog prava'' te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložio je da se pobijana presuda preinači na način da se optuženog S. B. ''oslobodi (…) krivnje'', a podredno da se presuda ukine predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. 

 

2.4.              Branitelj optuženog I. T. , odvjetnik M. M. podnio je odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojoj je predložio da se ta žalba odbije kao neosnovana.

 

3.              Spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (članak 474. stavak 1. ZKP/08.).

 

4.              Sjednica vijeća održana je u prisutnosti branitelja optuženog I. T. , odvjetnika M. M. i branitelja optuženog S. B. (sada E. N.), odvjetnika J. M.. Na sjednicu nije pristupio uredno pozvani državni odvjetnik, niti optuženi I. T. i optuženi S. B. kojima je se sudi u odsutnosti, pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti (članak  475. stavka 4. ZKP/08.).

 

5.              Žalbe državnog odvjetnika i branitelja optuženika nisu osnovane.

 

6.              Branitelj optuženog I. T. navodi da je izreka presude proturječna razlozima presude, a da su razlozi koji su navedeni o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri proturječni i nejasni pa da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava. Prema žalitelju, takva se proturječnost sastoji u tome što nitko od ispitanih svjedoka nije nedvojbeno označio optuženog I. T. kao počinitelja kaznenog djela.

 

6.1.              Suprotno žalbenim navodima, nema proturječnosti između sadržaja zapisnika o iskazima svjedoka i onoga što se o sadržaju tih zapisnika navodi u razlozima presude. Ono što žalitelj ističe u osnovi je prigovor koji se odnosi na pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o iskazima svjedoka. To predstavlja žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

 

6.2.              Žaleći se zbog povrede odredaba kaznenog postupka branitelj optuženog S. B. ističe da je trebalo neposredno ispitati oštećenu A. Z. kao jednog od ključnih svjedoka za ovaj predmet.

 

6.3.              Iz zapisnika od 19. listopada 2020. proizlazi da je iskaz svjedokinje A. Z. s dokazne radnje od 31. listopada 2019. pročitan uz suglasnost stranaka. Stoga žalitelj neosnovano u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka zbog toga što ova svjedokinja nije neposredno ispitana. Osim toga, žalitelj ne obrazlaže zbog čega smatra je ta svjedokinja "ključan svjedok", s obzirom na to da iz njenog iskaza proizlazi da ona nema neposrednih saznanja o kaznenom djelu. Iz obrazloženja prvostupanjske presude ne proizlazi da je njezin iskaz imao odlučujući značaj za osudu optuženika. Stoga je ovaj žalbeni navod neosnovan.

 

7.              Žaleći se zbog pogrešno i neutvrđenog činjeničnog stanja branitelj optuženog I. T. i branitelj opruženog S. B. ističu gotovo istovjetne prigovore. Tako navode da nije dokazano da su optuženi I. T. , odnosno optuženi S. B. počinili inkriminirano kazneno djelo jer da za to nema materijalnih dokaza. Jedino što ih tereti da je kontradiktorni iskaz svjedoka M. K..

 

7.1.              Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pažljivo ispitao sve izvedene dokaze te na temelju njih izveo jasne i pravilne zaključke o krivnji optuženih I. T. i S. B.. Detaljno su utvrđene okolnosti pod kojima je optuženi I. T. upoznao svjedoka M. K. te okolnosti iz kojih proizlazi da je optuženom I. T. bilo poznato da su svjedok M. K. i njegov brat, oštećeni A. K. naslijedili novac. Utvrđeno je da mu je bio poznat i način na koji je M. K. tim novcem raspolagao, odnosno da ga je pozajmljivao i dijelio većem krugu osoba. Pritom treba istaknuti da je netočan navod iz žalbe branitelja optuženog S. B. da je svjedok Š. I. naveo da ne poznaje nijednu od optuženih osoba jer je upravo on upoznao optuženog I. T. i M. K., a da je I. T. brat njegovog očuha i poznaje ga od djetinjstva.

 

7.2.              Izostanak materijalnih dokaza koji tjelesno povezuju optuženike I. T. i S. B. s mjestom počinjenja djela je razumljiv. Naime optuženi I. T. i S. B. nisu uhićeni, u bijegu su i sudi im se u odsutnosti. Uz to, oni nisu ni na koji način povezani s Republikom Hrvatskom u kojoj nemaju prebivalište. Zbog toga izostanak materijalnih dokaza koji bi dodatno potvrdili zaključak da su oni počinili kazneno djelo koje im je stavljeno na teret nije odlučan niti isključuje njihovu kaznenu odgovornost, jer je ona utvrđena na temelju drugih dokaza koje je savjesno i pomno raščlanio prvostupanjski sud.

 

7.3.              Neosnovano ističu žalitelji da se presuda temelji samo na kontradiktornom iskazu svjedoka M. K. , jer je i optuženi S. T. u većem dijelu svog iskaza o bitnim činjenicama iskazivao kao i svjedok M. K. . Iskaze svjedoka M. K. i optuženog S. T. o kretanjima optuženika na dan kada je djelo počinjeno, kao i o kretanjima prethodnog dana, potvrđuju i podaci granične kontrole. Stoga je pravilno utvrđeno da su oni u kuću oštećenika došli onako kako se to navodi u činjeničnom opisu djela. Njihovi su iskazi suglasni i u pogledu razloga dolaska, a to je da od M. K. odnosno od njegovog brata A. K. dobiju novac. Iskazi se razlikuju u tome je li svjedoku M. K. bilo poznato da su optuženi I. T. i S. B. otišli kod njegovog brata u stan.

 

7.4.              Međutim, prvostupanjski je sud raščlanio i proturječja u iskazu M. K. i u obrani S. T., nakon čega je dao jasnu i uvjerljivu ocjenu vjerodostojnosti tih iskaza, dovodeći ih međusobno u vezu te u vezu s drugim dokazima koji su izvedeni u postupku. Imajući na umu takvo obrazloženje prvostupanjskog suda, pravilan je zaključak da su optuženi I. T. i optuženi S. B. otišli kod A. K. po novac te da je M. K. to bilo poznato. 

 

7.5.              Prvostupanjski je sud sve dokaze koji se odnose na osuđujući dio presude savjesno i detaljno raščlanio te ocijenio svaki posebno te u njihovoj međusobnoj povezanosti. Potom je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, zaključivši da su se u postupanju optuženika ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11. kako je ono opisano u izreci pobijane presude. Zato je neosnovana žalba optuženika podnesena iz osnova navedenih u članku 470. ZKP/08.

 

8.              Žaleći se na odluku o kazni državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud propustio pravilno cijeniti sve okolnosti koje su od odlučujućeg značaja prilikom odmjeravanja visine kazne i da je okrivljenicima trebalo izreći kaznu u duljem trajanju. Posebno se navodi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio najviši stupanj krivnje, jačinu povrede zaštićenog dobra, izgubljeni život druge osobe, odnosno da je riječ o teškom ubojstvu počinjenom na izrazito beskrupulozan način. Nedovoljno je cijenjena i starija životna dob žrtve te iskazana upornost, bezobzirnost i bešćutnost u izvršenju djela.

 

8.1.              S obzirom na to da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, sudskoj opomeni, uvjetnoj osudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi, zamjeni radom za opće dobro, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili oduzimanju predmeta, u skladu s  člankom 478. ZKP/08., pobijana je presuda ispitana u tom dijelu i u povodu žalbi optuženih I. T. i S. B..

 

8.2.              Iz obrazloženja prvostupanjske presude jasno je da je prvostupanjski sud obrazlažući odluku o kazni kao otegotne cijenio upravo sve one okolnosti koje u žalbi ističe državni odvjetnik. Te su okolnosti pravilno cijenjene i dostatno vrednovane. Izrečena kazna zatvora 20 godina primjerena je počinjenom kaznenom djelu i težini posljedice, ličnosti počinitelja, stupnju njihove krivnje, pobudama iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra odnosno svim onim okolnostima pod kojima je kazneno djelo počinjeno. Izrečenom kaznom zatvora izrazit će se društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja te omogućiti počiniteljima ponovno uključivanje u društvo. Istovremeno, ta kazna sadrži razmjernu količinu retribucije zbog zla koje su optuženici nanijeli počinjenjem kaznenog djela za koja su proglašeni krivima te  dostatnu moralnu i društvenu osudu zbog počinjenja djela pa će i zato jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

 

9.              Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja u oslobađajućem dijelu presude državni odvjetnik ističe da je obrazloženje suda u odnosu na zaključak da optuženi S. T. nije sudjelovao kao supočinitelj u kaznenom djelu teškog ubojstva nejasno. Navodi se da je sud povjerovao obrani optuženog S. T. koju potvrđuje samo njegova supruga A. T. kao pristrana svjedokinja. Ističe se da je i sama obrana tog optuženika kontradiktorna jer je različito iskazivao o tome gdje je ostavio optuženog I. T. i S. B. nakon povratka iz Zagreba nakon počinjenja djela. Suprotno obrazloženju prvostupanjskog suda, državni odvjetnik smatra da je uloga optuženog S. T. od prvorazrednog značaja jer je stavio svoj automobil na raspolaganje optuženom I. T. i S. B. te zbog toga što jer je njegov zadatak bio spriječiti M. K. da pomogne bratu. Državni odvjetnik smatra da bez sudjelovanja optuženog S. T. se djelo ne bi moglo izvršiti na zamišljeni način.

 

10.              Ovi žalbeni navodi nisu osnovani. Prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijene presude dao jasne razloge za svoj zaključak da se u ponašanju optuženog S. T. nisu ostvarili niti subjektivni ni objektivni element supočiniteljstva. Ovaj zaključak donesen je nakon iscrpne raščlambe izvedenih dokaza, svakog posebno i u njihovoj ukupnosti.

 

10.1.              Pravilno ističe prvostupanjski sud da okolnost da je optuženi S. T. pristao voziti optuženog I. T. i S. B. kod M. K. i njegovog brata nije dostatna za zaključak da je on zajedno i dogovorno s njima odlučio usmrtiti A. T.. Prvostupanjski je sud pomno raščlanio okolnosti pod kojima je optuženi S. T. ostao u stanu s M. K.. Međutim, ocijenio je da optuženi S. T. nije imao nikakvu funkcionalnu vlast nad djelom, niti je na aktivan način sprječavao odlazak M. K. u bratov stan. Pritom je prvostupanjski sud dao jasne i uvjerljive razloge za svoj zaključak da M. K. nije ni pokušao otići u bratov stan, niti mu pomoći.

 

10.2.              Neosnovani su i žalbeni navodi da obranu optuženog S. T. potvrđuje samo njegova supruga kao pristrani svjedok, jer njegovu obranu dijelom potvrđuje i svjedok M. K. . U točkama 7.2. i 7.3. ove odluke već su navedeni razlozi zbog kojih treba prihvatiti ocjenu vjerodostojnosti iskaza M. K. i obrane S. T. koju je izložio prvostupanjski sud. 

 

10.3.              Prvostupanjski je sud sve dokaze izvedene u ovom postupku savjesno i detaljno raščlanio te ocijenio svakog posebno te u njihovoj međusobnoj povezanosti. Potom je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, zaključivši da nije dokazano da su se u postupanju optuženog S. T. ostvarila subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela teškog ubojstva kako je to opisano u izreci pobijane presude. Zato je neosnovana žalba državnog odvjetnika podnesena iz osnova navedenih u članku 470. ZKP/08.

 

11.              Ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene druge povrede zakona na koje ovaj sud, u skladu s člankom 476. stavkom 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti. S obzirom na sve navedeno, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 7. ožujka 2023.