- 1 -              Rev-x 974/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 974/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6104/2013-2 od 10. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2399/2008 od 21. ožujka 2013., na sjednici održanoj 7. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I.              Djelomično se odbija revizija tuženika kao djelomično neosnovana izjavljena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-6104/2013-2 od 10. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2399/2008 od 21. ožujka 2013. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem se nalaže plaćanje iznosa od 274.224,87 kuna sa dosuđenim kamata i iznosa od 33.027,72 kune sa dosuđenim kamatama, te za iznos iznad 63.616,95 kuna do 492.424,63 (za 428.807,68 kuna) sa dosuđenim kamatama.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Djelomično se prihvaća revizija tuženika kao djelomično osnovana te se ukidaju navedene presude za iznos od 63.616,95 kuna zajedno sa dosuđenim zateznim kamatama tekućim od 29. lipnja 2012. do isplate i u dijelu pod točkom III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju ukupni iznos od 799.677,22 kune sa zateznim kamatama pobliže određenim u t. I. izreke, odbijen je dio tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog, t. II. izreke, te je naloženo tuženiku naknaditi troškove postupka tužitelja u visini od 120.500,00 kuna sa pripadajućim kamatama, t. III. izreke.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska odluka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik. Tvrdi da je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, dalje: ZPP) i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Predložio je preinačiti pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove u povodu revizije.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tuženika je djelomično osnovana.

 

6. Vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 200.000,00 kuna, radi se o reviziji iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP, prema kojoj odredbi stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna (t. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (t. 2.) i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP (t. 3.).

 

7. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP koja se primjenjuje na ovaj spor, s obzirom da se ovdje radi o reviziji iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neplaćenih iznosa za potrošnju vode, u ukupnom iznosu od 274.224,87 kuna sa zateznim kamata od dana zakašnjenja u plaćanu svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to na pojedine mjesečne iznosa s tijekom od 14. ožujka 1998., 17. travnja 1998., 20. studenoga 1998., 21. ožujka 1998. te 17. prosinca 1999. pa sve do isplate, što je u cijelosti i dosuđeno.

 

8.2. Potom, predmet spora je zahtjev za plaćanje naknade za komunalnu infrastrukturu, također sa zateznim kamata od dana zakašnjenja u plaćanju svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to na pojedine mjesečne iznosa s tijekom od 11. lipnja 2000., 8. srpnja 2000., 9. kolovoza 2000., 9. rujna 2000., te 10. listopada 2000. pa sve do isplate, koji iznosi su također u cijelosti dosuđeni.

 

8.3. Tužitelj zahtjeva i iznos od 501.978,39 kuna na ime obračunate kamate za zakašnjelo plaćanje glavnice sa zateznim kamatama od 26. studenoga 2001. ili 17. srpnja 2009., pa do isplate, a nižestupanjski sudovi su dosudili iznos od 492.424,63 kune sa zateznim kamatama od 29. lipnja 2012. do isplate, a iznad tog iznosa zahtjev je odbijen.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji pošavši od priznanja tuženika o dugovanju iznosa od 429.198,08 kuna koji da se odnosi na iznos od 300,00 kuna s osnova glavnog duga te potraživanja kamata u visini od 428.898,08 kuna, prigovora zastare, prvostupanjski sud prihvaća taj prigovor i odbija za iznos od 9.553,76 kuna zahtjev tužitelja, prethodno utvrdivši postojanje dugovanja za potrošnju vode u visini od 274.224,87 kuna sa zatraženim kamatama te za naknadu za komunalnu infrastrukturu od 33.027,72 kune te iznosa od 504.489,83 kuna na ime nepodmirenih kamata zbog nepravovremenog plaćanja, sve na temelju dokumentacije u spisu i provedenom vještačenju.

 

10. Podnositelj revizije ponavlja prigovor da je ugovorom o cesiji od 12. lipnja 2000. tužitelj, kao cedent, a gdje je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, cesus, te H. Z. cesionar, ustupio svoje potraživanje od tuženika H.-u, uz suglasnost da se plati iznos od 1.400.000,00 kuna od strane tuženika, a da je vidljivo iz sadržaja tog ugovora da tužitelj nije zadržao pravo na kamate. Zbog toga da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, kao i kada je naloženo platiti komunalnu naknadu, jer da je tuženik sa Hrvatskim vodama sklopio nagodbu vezano za naknadu za zaštitu voda, korištenje vode i slivne vodne naknade, i da je otpisano tužiteljevo potraživanje te se poziva na odredbe Zakona o vodama i Zakona o financiranju vodnog gospodarstva. Osporava dio potraživanja za potrošnju vode u visini od 382.544,34 kuna jer da u svojoj evidenciji nema račune koje je tužitelj priložio i koje da se odnose na brojilo 4817 koje da tuženik i nikada nije koristio. U konačnosti u reviziji u cijelosti osporava iznose iz točke I. izreke prvostupanjske presude kao nepravilne i pogrešno određene.

 

11. Kada podnositelj revizije prigovara potraživanju za potrošnju vode jer da u evidenciji nema račune na koje se tužitelj poziva i da se oni odnose na brojilo za koje tuženik nikada nije obavljao plaćanja, on ističe prigovor činjenične naravi. Stoga tim navodima podnositelj revizije u suštini prigovara po drugostupanjskom sudu prihvaćenom činjeničnom stanju utvrđenom po prvostupanjskom sudu i njegovim zaključcima o postojanju odlučnih činjenica za primjenu relevantne pravne norme, i nastoji dovesti u sumnju činjenična utvrđenja iz osporene presude, a kako se revizijom ne mogu pobijati utvrđene činjenice (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a), te navode revizijski sud ne može razmatrati ni u okviru neke postupovne povrede niti pogrešne primijene materijalnog prava.

 

12. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu odluke za plaćanje potrošnje vode i naknade za komunalnu infrastrukturu ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju se podnositelj revizije izričito poziva, budući da su pravilni razlozi zbog čega nižestupanjski sudovi smatraju tužbeni zahtjev u tom dijelu osnovan. Stoga pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Neslaganje tuženika sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom ili s neotklonjivim nedostacima. Time nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

 

13.1. Neosnovano podnositelj prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava svojim prigovorima o nepostojanju njegove obveze plaćanja naknade za komunalnu infrastrukturu. Osim što je ta naknada različita od onih za koje je sa trećom osobom, Hrvatskim vodama, sklopio nagodbu, tužitelj je osoba koja kao komunalno društvo u spornom vremenu je pružalo uslugu opskrbe pitkom vodom.

 

13.2. Prema čl. 2. u vrijeme nastanka predmetnih obveza važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, br. 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00 - dalje: ZKG) komunalne djelatnosti su javna služba, a jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti obvezne su osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti. Odredbom čl. 3. ZKG određeno je da u komunalne djelatnosti spada i opskrba pitkom vodom, te odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda. Prema čl. 1. st. 2. ZKG pod komunalnim gospodarstvom u smislu tog Zakona razumijeva se obavljanje komunalnih djelatnosti, a naročito pružanje komunalnih usluga od interesa za fizičke i pravne osobe, te financiranje građenja i održavanje objekata i uređaja komunalne infrastrukture kao cjelovitog sustava na području općina, gradova i Grada Zagreba (jedinice lokalne samouprave) kao i županija kada je to određeno tim Zakonom. Sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti osiguravaju se iz cijene komunalne usluge, iz komunalne naknade, iz proračuna jedinice lokalne samouprave, iz drugih izvora po posebnim propisima (čl. 17. ZKG). Iz cijene komunalne usluge osiguravaju se sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti, između ostalog 1. opskrba pitkom vodom, 2. odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, osim odvodnje atmosferskih voda (čl. 18. st.1. ZKG)

 

13.3. Prema čl. 18. st. 2. ZKG visinu cijene, način obračuna i način plaćanja komunalnih usluga iz stavka 1. tog članka određuje isporučitelj usluge. Prema st. 3. cijena komunalne usluge može sadržavati i iznos za financiranje gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture na području jedinice lokalne samouprave na kojemu se isporučuje komunalna usluga, u skladu s Programom gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture. Iznos za financiranje gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz st. 3. tog članka u računu za isporučenu komunalnu uslugu iskazuje se posebno i ta se sredstva doznačuju u proračun jedinice lokalne samouprave prema postupku koji će propisati ministar financija, a mogu se upotrebljavati isključivo za te namjene, prema st. 4., a prema st. 5. cijena komunalne usluge plaća se isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika.

 

13.4. Čl. 19. ZKG st. 1. određeno je da je komunalna naknada prihod proračuna jedinice lokalne samouprave. Sredstva komunalne naknade namijenjena su financiranju obavljanja ovih komunalnih djelatnosti: 1. odvodnja atmosferskih voda, 2. održavanje čistoće u dijelu koji se odnosi na čišćenje javnih površina, 3. održavanje javnih površina, 4. održavanje nerazvrstanih cesta, 5. održavanje groblja i krematorija, 6. javna rasvjeta, te je potom određeno tko je obveznik komunalne naknade, a st. 6. određeno je tko iznimno ne plaća tu naknadu, pa je tako određeno da se ona ne plaća za nekretnine - kojima se koristi Hrvatska vojska za djelatne potrebe obrane (vojarne, vježbališta i sl.).

 

13.5. Kada se tuženik poziva da je izuzet od plaćanja, njegovo izuzeće se može odnositi na plaćanje komunalne naknade ako se radi o nekretnini koja se koristi za djelatne potrebe obrane od strane Hrvatske vojske.

 

13.6. Dakle, kada su nižestupanjski sudovi zaključili da je osnovan zahtjev tužitelja za plaćanje „naknade za komunalnu infrastrukturu“ pravilno su primijenili materijalno pravo koje određuje da u cijenu komunalne usluge koja se plaća isporučitelju ulazi i iznos za financiranje gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture na području jedinice lokalne samouprave na kojemu se isporučuje komunalna usluga, i koji iznos se iskazuje zasebno. Ta naknada je različita od komunalne naknade i ona čini dio cijene komunalne usluge opskrbe pitkom vodom ali se posebno iskazuje od cijene potrošnje.

 

14. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena u odnosu na odluku o plaćanju iznosa na ime naknade za potrošnju vode i naknade za komunalnu infrastrukturu, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

15. Međutim pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o dosudi iznosa na „ime obračunate kamate za zakašnjelo plaćanje glavnice“ ne može se ispitati. Prvostupanjski sud je dosudio iznos s tog osnova uz obrazloženje da u ugovoru o cesiji nigdje nije navedeno da se cedent, tužitelj, odrekao zakonskog prava na kamate ni sporednog potraživanja, a kako da to pogrešno tumači tuženik.

 

16. Prema odredbi čl. 437. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), kao Zakona mjerodavnog za nastanak pravnog odnosa ugovora o cesiji u ovoj pravnoj stvari, pretpostavlja se da su dospjele a neisplaćene kamate ustupljene s glavnim potraživanjem. Dakle, na tužitelju je teret dokaza da dospjele a neisplaćene kamate na cedirani iznos nisu ustupljene s glavnim potraživanjem. S obzirom na sadržaj ugovora o cesiji, u ovom slučaju kao izvora prava između stranaka, gdje u tom kontekstu ništa nije rečeno, pravilnost materijalnog prava se ne može ispitati, zbog pogrešnog pristupa suda o teretu dokazivanja.

 

17. Radi navedenoga činjenično stanje nije potpuno utvrđeno. Stoga je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo djelomično prihvatiti reviziju tuženika i ukinuti presude nižestupanjskih sudova u dijelu odluke za plaćanje iznosa od 63.616,95 kuna i predmet vratiti u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Taj iznos se dobiva kada od iznosa od 75.591,75 kuna, kao spornog iznosa kojeg tuženik naznačuje u podnesku od 4. ožujka 2011., oduzme iznos od 9.553,76 kuna za koji je tužitelj odbijen s tog osnova, te kad se oduzmu iznosi od 1.766,11 kuna i 591,53 kuna kojima je tuženik prigovarao u smislu pogrešnog utvrđenja činjenica. Dakle, u preostalom dijelu glede obračunate kamate zbog zakašnjenja u plaćanju revizija je odbijena kao neosnovana (393. ZPP), jer revizijski razlozi nisu osnovani budući da tuženik tijekom postupka (u konačnosti podneskom od 4. ožujka 2011.) nije osporavao taj zahtjev u preostalom dijelu (iznos od 428.898,08 kuna) ili ih je osporio zbog pogrešno utvrđenih činjenica (1.766,11 kuna i 591,53 kuna).

 

18. Posljedično, zbog neizvjesnosti uspjeha u sporu ukinuta je i odluke o troškovima postupka i vraćen je predmet i u tom dijelu na ponovno suđenje.

 

19. U nastavku postupka prvostupanjski sud će utvrditi sve relevantne činjenice s obzirom na ukazanu relevantnu odredbu materijalnog prava.

 

20. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije donesena je na temelju ovlasti iz odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 7. ožujka 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.