1

Poslovni broj: 31 Gž-1917/2021-5

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-1917/2021-5

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. S. iz Č. V., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Š. M., odvjetnik u Š., protiv tužene Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Građansko-upravni odjel u Š., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1469/2020-15 od 22. ožujka 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 7. ožujka 2023. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1469/2020-15 od 22. ožujka 2021. godine.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"Utvrđuje se da je tužitelj R. S. iz Č. V., OIB: … vlasnik za cijelo dijela čest. br. 417/1 K.O. Č. i to dijela koji je na skici mjesta očevida vještaka mjernika I. T. od 2. studenoga 2020. godine (koja skica je sastavni dio ove presude) označen slovima A-B-C-D-A površine 12069 m2."

 

2. Protiv ove presude žali se tužena iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost navoda žalbe te predlaže da se odbije kao neosnovana.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prvostupanjski sud navodi da prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

 

6. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.).

 

7. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

 

8. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946). Prema pravnom pravilu paragrafa 1472. OGZ-a pravo vlasništva nekretnine na kojoj je bilo upisano državno vlasništvo kao općenarodna imovina temeljem izvanredne dosjelosti (originarno) moglo se steći nakon neprekidnog četrdesetgodišnjeg posjedovanja iste i to do 6. travnja 1941. godine.

 

9. Prvostupanjski sud navodi da je pok. I. S. (pradjed tužitelja) stupio u samostalni posjed kako predmeta spora, tako i cijelog kompleksa nekretnina na predjelu zv. O. (na način kako je naprijed navedeno) sredinom 19. stoljeća, da je nakon njegove smrti (1930.) taj posjed nesmetano nastavio koristiti njegov unuk Š. S. pok. P. također temeljem nasljeđivanja do 1998. godine na način da je na tom dijelu držao stoku radi čega je za njegova života predmetna nekretnina i dalje bila ograđena kamenim suhozidom (koji su prema iskazima navedenih svjedoka izgradila njegov otac P. i djed I. S.) očigledno je da je pok. otac tužitelja Š. S. pok. P. (rođen 1910.) putem svojih prednika bio u savjesnom (poštenom) posjedu četrdeset godina i da je predmetna nekretnina sposobna bila predmetom stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Savjesnost posjeda se predmnijeva.

 

10. Iz paragrafa 1411. OGZ-a dopunjenom pravnim stajalištem tadašnjeg Saveznog Vrhovnog suda SFRJ a koje se ovdje ima primijeniti pozivom na odredbe Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed pošten, a poštenost posjeda se presumira, stječe dosjelošću pravo vlasništva na nekretnini protekom dvadeset (20) godina njenog neprekinutog posjedovanja.

 

11. Prvostupanjski sud utvrđuje slijedeće:

- da se predmet spora nalazi u mjestu Č. V. u predjelu zvanom O. (na skici mjesta očevida vještaka mjernika I. T. od 2.11.2020. označen slovima A-B-C-D-A površine 12069 m2), da je isti sa sjeverozapadne strane ograđen žičanom ogradom susjeda, sa jugoistočne strane ostacima nekadašnjeg suhozida (na kojima se vidi da je postavljena drača te u nastavku prema sjeveru betonskim stupovima), dok sa sjeveroistočne strane nije ograđena čvrstom međom kao ni sa sjeverozapadne strane gdje cijelom dužinom graniči sa poljskim putom-makadamom. Od poboljšica na mjestu spora se nalazi 40 stabala maslina, 30 stabala bajama, 7 stabala oraha, 3 stabla smokve i 5 stabala trešanja, a između njih je travnata površina.

 

Prema podacima iz katastra čest. br. 417/1 K.O. Č. je površine 825.080,00 m2, a kao posjednik je upisana Republika Hrvatska – (utvrđeno očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika I. T. geodeta, te pregledom skice mjesta spora istog vještaka od 2.11.2020. – list 23 i 25 spisa),

- da je u ostavinskom postupku iza smrti Š. S. pok. P. (rođenog ...1910., a umrlog …1998.) ovaj sud dana 13. travnja 1999. godine donio rješenje o nasljeđivanju broj O-851/98 kojim je njegovim nasljednikom na temelju zakona te ustupa D. S. pok. Š., A. S. pok. Š., M. S.1 pok. Š., R. S. pok. Š., M. S.2 pok. Š., M. Š. ud. N., A. B. žene F., R. B. žene M. i Ž. S. pok. I., a glede ostavine koju sačinjavaju nekretnine upisane u Z.U. 233, 234, 764, 339 i 434 K.O. Č., proglašen sin M. S.3 pok. Š. za cijelo – (utvrđeno pregledom spisa ovog suda broj O-851/98).

 

12. Prvostupanjski sud utvrđuje na temelju iskaza saslušanih svjedoka provedenog vještačenja i saslušanja tužitelja da je pokojni pradjed tužitelja bio u posjedu predmeta spora i to negdje od sredine 19. stoljeća, da je taj posjed nastavio djed od tužitelja P. S. a nakon njih otac tužitelja Š. S. koji je rođen 1910. godine, s tim da je otac tužitelja za vrijeme svog života oko 1960. godine podijelio cijeli kompleks nekretnina koji je naslijedio iza svojih pokojnih prednika na više svoje djece pa je tako i tužitelju pripao upravo onaj utuženi dio slijedom čega prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj putem svojih pravnih prednika dosjelošću stekao pravo vlasništva na utuženoj nekretnini posjedovanjem i dužim od 20 odnosno 40 godina do 6. travnja 1941. godine s tim da se je posjedovanje nastavilo i nakon toga.

 

13. Ovo utvrđenje i odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

 

14. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u presudi da tužitelj nije niti tvrdio da su njegovi prednici bili upisani kao vlasnici utužene nekretnine, tužena nije niti osporavala svoju pasivnu legitimaciju, dakle, da je upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik utužene nekretnine međutim, nigdje u tijeku postupka nije navela kada i temeljem koje osnove kao što iz stanja spisa nigdje ne proizlazi da li je ta nekretnina bila upisana kao općenarodna imovina (tek iz spisu priležećeg spisa P-1469/2020 te u njemu priloženog zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu bi proizlazilo da je ta nekretnina upisana kao društveno vlasništvo na temelju rješenja Skupštine općine iz 1976. godine – list 52 spisa.

 

15. Odgovaraju navodi žalbe da sukladno odredbi čl. 1. Zakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini (Narodne novine broj 31/58, 20/77, 34/79 i 58/93 – dalje: Zakon o uređenju) po odredbama tog zakona raspravit će se imovinski odnosi, koji su nastali samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini do stupanja na snagu tog zakona s tim da posjednici samovlasnog zauzetog zemljišta mogu podnijeti zahtjev za priznanje prava vlasništva na zauzetom zemljištu najkasnije do 31. prosinca 1981. godine.

 

16. Po čl. 2. tog zakona, pravo vlasništva na zauzetom zemljištu priznat će se ukoliko tim zakonom nije drugačije određeno, ako je zauzeće izvršeno do 6. travnja 1941. godine i ako se utvrdi, da posjednik stalno i nesmetano posjeduje zemljište i sam ga obrađuje odnosno koristi za svoje potrebe.

 

17. Kao što je prethodno rečeno, ovdje je, ukoliko bi se i radilo o uzurpaciji, uzurpacija izvršena od strane prednika tužitelja do 6. travnja 1941. godine, međutim, nigdje iz stanja spisa ne proizlazi da je u vrijeme stupanja na snagu zakona predmetna nekretnina bila općenarodna imovina pa da bi se taj zakon odnosio i na nju.

 

18. Pogotovo su nejasni navodi žalbe gdje se žalitelj poziva na spis Općinskog suda u Šibeniku pod brojem O-263/12 od 24. prosinca 2012. godine gdje se navodi da predmetna nekretnina nije navedena kao imovina F. Č., jer spisu ne prileži taj spis nego prileži spis poslovni broj O-851/98 iza pok. Š. S., oca tužitelja iza kojeg je donijeto rješenje o nasljeđivanju koje također i prileži spisu na stranici 17 spisa, dakle, takav ostavinski spis i takvo rješenje o nasljeđivanju ne prileže spisu a niti sama imena navedenih osoba iz tog spisa u žalbi ne ukazuju da bi to moglo imati bilo kakve relevantne veze s ovim predmetom.

 

19. Stoga, u konkretnoj situaciji, a kada je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, i  za to dao dostatne razloge, da su prednici tužitelja (pradjed i djed) posjedovali predmetnu nekretninu i u većoj površini nego kako je ona označena u tužbenom zahtjevu i to negdje od sredine 19. stoljeća, da nigdje iz stanja spisa ne proizlazi da se je radilo o državnom ili crkvenom vlasništvu, da je do 6. travnja 1941. godine protekao rok za stjecanje vlasništva dosjelošću za poštenog posjednika od 20 godina (prošao je i onaj rok od 40 godina) da, a nakon što je pradjeda i djed tužitelja naslijedio otac tužitelja i isti je podijelio nekretninu koja je bila veće površine na način da je upravo utuženi dio nekretnine darovao tužitelju, da su prednici tužitelja, a kasnije i tužitelj, vršili gospodarske djelatnosti na utuženoj nekretnini, dakle, vršili vlasničkopravna ovlaštenja u kojima ih nitko nije smetao, onda je pravilno prvostupanjski sud pružio tužitelju traženu pravnu zaštitu temeljem citiranih pravnih pravila OGZ-a.

 

20. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

 

U Zagrebu, 7. ožujka 2023. godine

 

Predsjednica vijeća:

                       Vanda Senta, v.r.