Poslovni broj: Gž-30/2023-2

Poslovni broj: Gž-30/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B  L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, u pravnoj stvari tužitelja H. T: d.o.o., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u O., protiv tuženog D. M., OIB: ..., iz O., kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u O., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Povrv-207/2020 od 5. prosinca 2022., 7. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Uvažava se žalba tuženika pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Povrv-207/2020 od 5. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je djelomično održan na snazi platni nalog, na način da se sudi:

 

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz O., poslovni broj Ovrv-5702/18 od 14. svibnja 2018. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo podmiriti novčani iznos od 1.760,13 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u visini stope određene člankom 289. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koje kamate na pojedine iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 195,57 kn od dana 21.05.2017. pa do isplate

- na iznos od 195,57 kn od dana 21.06.2017. pa do isplate

- na iznos od 195,57 kn od dana 20.07.2017. pa do isplate

- na iznos od 195,57 kn od dana 24.08.2017. pa do isplate,

- na iznos od 195,57 kn od dana 20.09.2017. pa do isplate

- na iznos od 195,57 kn od dana 22.10.2017. pa do isplate

- na iznos od 195,57 kn od dana 23.11.2017. pa do isplate

- na iznos od 195,57 kn od dana  22.12.2017. pa do isplate,

- na iznos od 195,57 kn od dana  21.01.2018. pa do isplate

 

zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena tekućom od dana donošenje rješenja o ovrsi pa do isplate, sve u roku od 8 dana, te se tužitelj s ovim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovan.

 

II. Uvažava se žalba tuženika pa se preinačuje točka III. presude, koja sadrži odluku o trošku i sudi:

 

Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.237,64 euro/ 9.325 kn u roku od 15 dana, dok se za više traženi iznos od 487,76 euro/ 3,675,00 kn zahtjev odbija.

 

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 149,31 euro/1.875,00 kn.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz O., poslovni broj Ovrv-5702/18 od 14. svibnja 2018. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo podmiriti novčani iznos od 1.760,13 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako je to navedeno pod točkom I. izreke pobijane odluke (točka I. izreke), dok se u preostalom dijelu platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz O., poslovni broj Ovrv-5702/18 od 14. svibnja 2018. ukida (točka II. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak (točka III. presude).

 

2. Protiv te presude tuženik je podnio pravodobnu žalbu kojom je pobija u dijelu pod točkom I. i III. izreke, zbog  žalbenih razloga iz odredbe članka 351. stavka 1. i 3. te odredbe članka 354. stavka 2. točke 4. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se ista ukine, odnosno preinači u smislu žalbenih navoda i zatraženog troška po troškovniku uključujući i trošak žalbe.

 

2.1. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.760,13 kuna na ime dospjelih, a nepodmirenih računa za uslugu isporuke toplinske energije za nekretninu u vlasništvu tuženika i to za razdoblje od travnja 2017. do prosinca 2017.

 

5. U ovom predmetu donijeta je presuda poslovni broj Povrv-420/2018 od 24. svibnja 2019. kojom je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M. B. poslovni broj Ovrv-5702/2018 od 14. svibnja 2018., te je naloženo tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 4.750,00 kuna. Navedena presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1653/2019-2 od 17. veljače 2020.

 

6. U svom rješenju poslovni broj Gž-1653/2019-2 od 17. veljače 2020. Županijski sud Splitu izrazio je stav da tužitelj ne može zahtijevati od tuženika plaćanje usluge koju tuženik nije koristio, međutim, da je odredbom članka 2. stavka 2. toč. 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine", broj 94/14., 27/15., 124/15. - u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano da se ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troška priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, te da je sukladno odredbi članka 45. stavka 3. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine", broj: 80/13., 14/2014., 102/14., 95/15. i 76/18. - u daljnjem tekstu: ZTTE) krajnji kupac iz stavka 1. ovoga članka (onaj koji se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava) dužan plaćati sve fiksne troškove održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Slijedom navedenog da je u nastavku postupka potrebno utvrditi koliki dio računa se odnosi na fiksne troškove koje je tuženik dužan plaćati.

 

7. U ponovljenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud postupio po uputi iz rješenja poslovni broj Gž-1653/2019-2 od 17. veljače 2020., a presudu kojom je ostavio na snazi dio platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz O., poslovni broj Ovrv-5702/18 od 14. svibnja 2018. prvostupanjski sud je utemeljio na utvrđenju da fiksni troškovi (snaga i naknada) za isporučenu toplinsku energiju a koji se odnose na kućanstvo tuženika iznose 1.760,13 kn.

 

8. Međutim, ovaj je sud odustao od ranije zauzetog stava izraženog u rješenju poslovni broj Gž-1653/2019-2 od 17. veljače 2020., te je zauzeo stav (izražen i u presudi ovog suda Gž-1635/2022 od 24. listopada 2022.) da tužitelj ne može osnovano od tuženika zahtijevati isplatu traženih novčanih iznosa koji se odnose na fiksnu naknadu, slijedom čega je osporenu odluku prvostupanjskog suda valjalo preinačiti u dijelu u kojem je dio platnog naloga koji se odnosi fiksne troškove održavanja cjelokupnog toplinskog sustava sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz O., poslovni broj Ovrv-5702/18 od 14. svibnja 2018. ostavljen na snazi i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

 

8.1. Ovo iz razloga jer se, prema odredbi članka 2. toč. 3. Pravilnika ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage, a sudska je praksa zauzela shvaćanje da fiksna naknada koja se odnosi na trošak snage čini sastavni dio troškova toplinske energije, te da je kao takva obuhvaćena izuzetkom iz članka 45. stavka 3. ZZTE. Tuženik bi stoga, kao krajnji kupac koji se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava, bio dužan plaćati fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage samo u slučaju kada ta naknada ne bi činila sastavni dio ukupnih troškova toplinske energije koju mu tužitelj nesporno ne isporučuje.

 

8.2. Po ocjeni ovog suda, u situaciji kada stambena jedinica tuženika više nije spojena na zajednički toplinski sustav, tada je tuženik prestao biti korisnik usluge
opskrbe toplinskom energijom koju pruža tužitelj, zbog čega tužitelj nema pravo
tražiti naknadu za uslugu koju mu nije pružio te bi svako drugo tumačenje bilo
protivno općim odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj
35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.) odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u
obveznim odnosima, načelu jednake vrijednosti davanja te načelu savjesnosti i
poštenja i za tuženika nepravično. Napominje se pritom da niti tužitelj ne tvrdi da bi predmetnim izdvajanjem tuženika iz toplinskog sustava njemu, ili ostalim korisnicima, bila prouzrokovana ikakva šteta  ili troškovi, pa bi nametanje tuženiku obveze da podmiruje troškove održavanja sustava kojeg više nije korisnik predstavljalo nesrazmjeran teret te bi reflektiralo nepošteno postupanje prema njemu kao potrošaču zbog čega ne bi bilo osnovano naložiti tuženiku plaćanje utuženog iznosa, slijedom čega se osporena odluka ukazuje nezakonitom.

 

9. Pritom se ističe kako odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-285/2021-3 od 23. kolovoza 2022. iz koje proizlazi da bi izdvojeni vlasnik ipak bio u obvezi plaćanja fiksnih troškova (zbog grijanja zajedničkih prostorija i očuvanja zgrade kao cjeline…), nije primjenjiva na konkretan slučaj, jer je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka V. V., dipl. ing. stroj. od 17. ožujka 2016. kao i iz fotografija koje su sastavni dio nalaza i mišljenja razvidno da razvod centralnog grijanja prema drugim stanovima i prostorima ne prolazi kroz predmetni stan, niti da je instalacija centralnog grijanja provedena kroz zajednički dio zgrade – hodnik koji vodi do tužiteljevog stana, kao i da pojedine prostorije u stanu nikada nisu ni bile dio sustava centralnog grijanja. Slijedom navedenog, u konkretnom se slučaju ne može govoriti o količini energije koju bi u stan tuženika otpuštale instalacije zgrade, niti se može zaključiti da od grijanja zajedničkih dijelova zgrade tuženik ima koristi, u kojem slučaju bi tuženika trebalo obvezati na plaćanje fiksne naknade. 

 

10. Slijedom svega iznesenog, pozivom na odredbu članka 373. točka 3. ZPP-a valjalo je prihvatiti žalbu tuženika i preinačiti prvostupanjsku presudu na način kako je to odlučeno u izreci ove presude. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku kojom je tužitelj obvezan na naknadu parničnog troška tuženiku jer mu isti ne pripada.

 

11. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

 

11.1. Zbog uspjeha u parnici tuženiku je valjalo priznati troškove koje čine izdaci koje je tuženik imao po punomoćniku, a odnose se na sastav podneska od 6. studenog 2018. u iznosu od 500,00 kn, te sastav obrazloženih podnesaka od 24. siječnja 2019. i 31. ožujka 2021. u iznosu od po 1.000,00 kn, kao i na zastupanje na ročištima od 5. veljače 2019., 29. travnja 2019., 8. listopada 2020., 8. ožujka 2021., te 21. rujna 2021. svako po 1000,00 kn što uz PDV od 25% na Odvjetničke usluge, daje konačni iznos od 9.325 kn / 1.237,64 euro. Tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 24. listopada 2018. jer je njime samo dostavljena punomoć za zastupanje tuženika koju je punomoćnik bio dužan dostaviti uz tužbu, nije mu priznat ni trošak za sastav podneska od 15. studenog 2011. jer je njime dostavljena dokumentacija na koju se tuženik pozivao u podnesku od 24. siječnja 2019. za koji mu je trošak obistinjen u punom iznosu, te mu nije priznat ni trošak sudskih pristojbi jer u spisu nema dokaza da su isti plaćeni, pa je slijedom svega navedenog odlučeno kao u točki II. izreke presude.

 

12. S obzirom na to da je tuženik u žalbenom postupku uspio naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 149,31 euro/1.875,00 kn, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

 

13. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 7. ožujka 2023.