1

Poslovni broj 4 Gž-3229/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 4 Gž-3229/2022-2

 

 

 

U   IM E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Andrine Raspor Flis, predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. F. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. Lj., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. B. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik E. K., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-8191/16-30 od 10. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o je

 

Odbija se žalba tužitelja I. F. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-8191/16-30 od 10. svibnja 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika T. M. u Z., poslovni broj Ovrv-2129/15 od 21. svibnja 2015. u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju 19.245,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2014. pa do isplate te je tužbeni zahtjev odbijen dok je pod točkom II izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parnice u svoti od 6.540,00 kn.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešne i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, preinačiti pobijanu presudu a podredno ju ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Tuženik se u odgovoru na žalbu protivi navodima tužitelja i njegovu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11., 148/11, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 142/22.- dalje u tekstu: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

6. Prvostupanjski sud je nadalje ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 6. travnja 2022. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

7. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršni zakon ("Narodne novine" broj: 112/12, 26/13, 93/14, 55/16, 73/17. i 131/20.-dalje u tekstu OZ).

 

8. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja za isplatu nagrade i naknade troškova za obavljeni rad zastupanja tuženika u ostavinskim predmetima kod Općinskog suda u Šibeniku pod brojem O-1110/11. i O-1224/12. a sve sukladno izdanom računu (list 25 spisa).

 

9. Prvostupanjski sud, nakon što je između stranaka utvrđeno nespornim da je tuženik isplatio tužitelju predujam od 8.000,00 kn, zaključuje kako je prema iskazu svjedoka, A. B. supruge tuženika tužitelju plaćeno još 8.000,00 kn pa s obzirom da je tužitelj zastupao tuženika na četiri ročišta kod Općinskog suda u Šibeniku a radi se o neprocjenjivom predmetu koji nije predviđen tarifnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 142/12., 107/15. i 37/22. - dalje Tarifa) tužitelju pripada pravo za svaku poduzetu radnju 50 bodova, dok materijalne troškove u visini 30% cijene bezolovnog benzina tužitelj nije dokazao zbog čega ocjenjuje da je tuženik isplatom svote od 16.000,00 kn naime predmetnog zastupanja u cijelosti podmirio potraživanje tužitelja.

 

10. Stranke su nesporno zaključile Ugovor o nalogu u smislu odredbe čl. 763. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22- dalje ZOO) prema kojoj odredbi se ugovorom o nalogu obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove a nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud osim, ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnom odnosa.

 

11. Stranke niti tvrde niti dokazuju da bi drukčije ugovorile, niti to proizlazi iz naravi međusobnih odnosa zbog čega je tuženik u ispunjenju obveze iz čl. 773. ZOO dužan tužitelju naknaditi troškove prema odredbama Tarife koja je važila u vrijeme poduzimanja radnji po tužitelju.

 

12. Prvostupanjski sud je uvidom u ostavinske predmete dostavljene po Općinskom sudu u Šibeniku utvrdio kako je tužitelj u predmetu poslovni broj O-1110/11. zastupao tuženika na četiri ročišta. Radi se o ostavinskom postupku gdje je moguće utvrditi vrijednost ostavine s obzirom na određenost ostavinske imovine.

 

13. Prema glavi V. Tarife je raspravljanje ostavine izvanparnični postupak te je za zastupanje na ročištu u procjenjivim predmetima prema Tbr. 17. predviđena nagrada u visini 75% nagrade iz Tbr. 7. t. 1. u svezi Tbr. 9. Tarife.

 

14. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu Tbr. 41. ocjenom kako se radi o neprocjenjivom predmetu koji nije predviđen odredbama Tarife a niti se vrijednost predmeta spora može na drugi način utvrditi, jer to ovdje nije slučaj.

 

15. Kada bi se prihvatila tvrdnja tužitelja da su stranke utvrdile vrijednost predmeta spora sa 50.000,00 eura odnosno, po srednjem tečaju eura 2014. godine vrijednost spora bi iznosila 375.550,00 kn, po Tbr. 7. t. 1. Tarife, za svaku poduzetu radnju nagrada bi iznosila 500 bodova ili 5.000,00 kn.

 

16. Dakle, za pristup na svako održano ročište ( a prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako tužitelj nije poduzimao druge radnje u zastupanju tuženika), u smislu odredbe Tbr. 17. Tarife bi tužitelju pripadalo 3.750,00 kn uz ugovoreno smanjenje od 25%, 2.812,50 kn ili za četiri ročišta 11.250,00 kn.

 

17. Za troškove izbivanja iz pisarnice tužitelju bi pripadalo prema Tbr. 35. Tarife, 25 bodova za svaki započeti sat odnosno, za 7 sati dnevno zatraženih 1.750,00 kn i za četiri takva izbivanja ukupno 7.000,00 kn, uz umanjenje od 25%, 5.250,00 kn.

 

18. Vjerodostojnu ispravu u ovom postupku predstavlja račun tužitelja ali ova isprava ne predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP, uz koju se veže presumpcija istinitosti. Iako vjerodostojna isprava, za razliku od ovršne isprave za koju vrijedi oboriva zakonska predmnjeva istinitosti, nema tu kvalitetu ovršne isprave, njome se s obzirom na izdatnika i njezin sadržaj u visokom stupnju vjerojatnosti ukazuje na postojanje tražbine koja je u njoj navedena ali, ukoliko se vjerodostojna isprava ospori u cijelosti ili u nekom dijelu, tada je tužitelj dužan dokazati istinitost sadržaja te isprave. Budući da je u ovoj ispravi tužitelj zatražio materijalne troškove bez oznake o kojim se troškovima radi te na koji način i za koji trošak je označena svota od 2.230,00 kn, ovi neodređeni materijalni troškovi tužitelju nisu mogli biti priznati te mu je tako utvrđena osnovanom naknada za obavljeni trud i rad o svoti od 16.500,00 kn ukupno.

 

19. Iz iskaza saslušanog svjedoka, supruge tuženika, kojega se ne može obezvrijediti samo zbog toga što je supruga tuženika, moguće je utvrditi da je tužitelju plaćeno 4 puta po 2.000,00 kn prilikom svakog odlaska na raspravu u Š. i prvi puta još 500,00 kn ili ukupno 8.500,00 kn odnosno, uz nesporni predujam ukupno 16.500,00 kn.

 

20. Tužitelj sada u žalbi ne može s uspjehom osporavati ovaj iskaz svjedoka budući da na ročištu održanom 10. ožujka 2021. (str. 45. i 46. spisa), glede izvršenih mu isplata nije imao nikakvih primjedbi niti pitanja na iskaz svjedoka a prigovarao je samo neutvrđenosti vrijednosti predmeta spora odnosno, njezinom osporavanju postojanja usmenog dogovora za plaćanje.

 

21. Slijedom svega iznijetog, budući da je tužitelj tuženiku dao popust od 25% pravilno je utvrđeno kako tuženik tužitelju više ne duguje bilo kakav trošak koji je tužitelj imao u izvršenju izdanog mu naloga, pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i 2. ZPP valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu koja je u dijelu pod točkom I. izreke donijeta pravilnom primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP.

 

22. Troškovi parnice su tuženiku priznati pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP a prema odredbama Tarife zbog čega je, sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP, odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II. izreke pobijane prvostupanjske presude.

 

 

U Zagrebu 7. ožujka 2023.

 

     Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis, v.r.