Baza je ažurirana 24.10.2025. zaključno sa NN 104/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

 

Poslovni broj: 17 Gž R-3592/2021-5

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž R-3592/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. B. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku J. T., odvjetniku u Z., protiv I. tuženika A. Z. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. T., odvjetnici u Z., i II. tuženika S. H. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. P. Š., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja i presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-958/16-144 od 11. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 7. ožujka 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

  I. Uvažava se žalba tužiteljice, ukida se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-958/16-144 od 11. studenog 2021., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

II. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-958/16-144 od 11. studenog 2021. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

III. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

 

  1.     Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba tužiteljice od 18. siječnja u dijelu u kojem je tužiteljica zahtijevala da joj I. i II. tuženik na ime izgubljene zarade isplate pojedinačne iznose pobliže navedene u toj točki izreke (točka I. izreke rješenja). Također, istim rješenjem odbijeno je i preinačenje tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica od I. tuženika i II. tuženika potražuje isplatu iznosa na ime izgubljene zarade za razdoblje od prosinca 2012. do rujna 2013. u iznosu od 3.507,36 kn mjesečno sa pripadajućim zateznim kamatama, te mjesečnu rentu s osnove izgubljene zarade u iznosu od 3.507,36 kn počev od 15. travnja 2018. ps do 6. travnja 2028. sve sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke rješenja).

 

  1.     Pobijanom presudom donijetom istodobno s rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom izgubljene zarade u razdoblju od siječnja 2016. do veljače 2018. u iznosu od 3.507,36 kn mjesečno sa pripadajućim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom mjesečne rente s osnove izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 3.507,36 kn počev od 15. veljače 2016. do isplate pa ubuduće zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, kao i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka (točka I. izreke presude). Također, naloženo je tužiteljici da I. tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 63,750,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2021. do isplate (točka II. izreke presude), te da II. tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 79.375,00 kn (točka III. izreke presude)

 

  1.     Protiv rješenja i presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu i rješenje preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

  1.     II. tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana i potvrdi pobijano rješenje i presuda.

 

  1.     Žalba je osnovana.

 

  1.     Sud prvog stupnja odbacio je tužbu u dijelu u kojem je tužiteljica zahtijevala isplatu izgubljene zarade od prosinca 2012. do rujna 2013. u pojedinim mjesečnim iznosima kako su isti navedeni u toj točki izreke pobijanog rješenja iz razloga što je uvidom u pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pn-2467/13 od 29. prosinca 2015. utvrdio da je o tom dijelu tužiteljičinog tužbenog zahtjeva pravomoćno odlučeno. Na temelju takvog utvrđenja, sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 288. st. 2. ZPP taj dio tužiteljičine tužbe odbacio.

 

  1.     Međutim, utvrđenje suda prvog stupnja je pogrešno, te je u tom dijelu pogrešno utvrdio činjenično stanje. Naime, uvidom u priloženi spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu i pravomoćno rješenje i presudu posl. broj Pn-2467/13 od 29. prosinca 2015. utvrđeno je da je rješenjem odbijena preinaka tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica potraživala isplatu iznosa od ukupno 6.592,11 kn, a koji se odnosi na izgubljenu mjesečnu zaradu u razdoblju od travnja 2011. do rujna 2013.

 

  1.     Dakle, rješenjem posl. broj Pn-2467/13 od 29. prosinca 2015. nije odbijen tužbeni zahtjev kako je to pogrešno utvrdio prvostupanjski sud, već je odbijeno preinačenje tužbenog zahtjeva (pravilno nije dopuštena preinaka tužbe). Slijedom toga, o dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na izgubljenu zaradu u razdoblju od prosinca 2012. do rujna 2013. sud u postupku koji se vodio pod posl. brojem Pn-2467/13 uopće nije meritorno odlučivao tako da se nikako ne može raditi o presuđenoj stvari.

 

  1.     Dakle, sud prvog stupnja je u dijelu u kojem je odbacio tužbu tužiteljice koji se odnosi na izgubljenu zaradu za razdoblje od prosinca 2012. do rujna 2013. pogrešno utvrdio činjenično stanje čime je u tom dijelu ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Također, u tom dijelu sud prvog stupnja je pogrešno primijenio odredbu čl. 288. st. 2. ZPP, što je imalo za posljedicu donošenje nepravilne i nezakonite odluke tako da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 288. s. 2. ZPP.

 

  1. Sud prvog stupnja je točkom II. izreke pobijanog rješenja primjenom odredbe čl. 190. st. 1. i 2. ZPP odbio preinačenje tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem je tužiteljica zahtijevala isplatu izgubljene zarade u razdoblju od siječnja 2016. do veljače 2018. kao i isplatu mjesečne rente u iznosu od 3.507,36 kn u razdoblju od 15. travnja 2018 do 6. travnja 2028. i to iz razloga što je u tom dijelu tužiteljica preinačila tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka podneskom od 9. travnja 2018.

 

  1. Međutim, i u tom dijelu sud prvog stupnja je pogrešno primijenio odredbu čl. 190. st. 1. i 2. ZPP, te nije primijenio odredbu čl. 191. st. 2. ZPP koju je bio dužan primijeniti.

 

  1. Naime, u konkretnom slučaju tužiteljica izvornom tužbom podnijetom 18. siječnja 2016. zahtijevala isplatu izgubljene zarade u razdoblju od prosinca 2012 pa do prosinca 2016 koji su u tom trenutku bili dospjeli, te je zahtijevala počev od 15. veljače 2016. isplatu mjesečne rente u iznosu od 3.507,36 kn. Nakon podnošenja tužbe tužiteljica je više puta i to podnescima 9. travnja 2018., 18. srpnja 2018., 5. rujna 2019., 11. siječnja 2021 i 17. svibnja 2021. preinačavala tužbu na način da je povećavala iznos izgubljene zarade, a kako su mjesečni iznosi izgubljene zarade tijekom postupka dospijevali. Pritom tužiteljica nije mijenjala niti činjeničnu, a niti pravnu osnovu tužbe. Dapače, kada se usporedi samo renta koju je tužiteljica potraživala u izvornoj tužbi (3.507,36 kn) ista je čak i manja nego renta koju potražuje posljednjom preinakom iz podneska od 17. svibnja 2021. (3.108,01 kn).

 

  1. Dakle, tužiteljica je povećanjem tužbenog zahtjeva tužbu nije preinačila samo podneskom od 9. travnja 2018., već i podnescima od 18. srpnja 2018., 5. rujna 2019., 11. siječnja 2021 i 17. svibnja 2021., pa je nejasno zašto sud i o tim preinakama tužbe nije donio bilo kakvu odluku. Međutim, neovisno o navedenom, u konkretnom slučaju tužiteljica je preinačavala tužbu povećanjem tužbenih zahtjeva iz razloga što su tijekom postupka u međuvremenu dospijevali mjesečni iznosi izgubljenih zarada, te se posljedično tome, mijenjalo i razdoblje od kojeg tužiteljica zahtijeva isplatu rentu ubuduće. Preinake tužbe koje je izvršila tužiteljica predstavljaju preinake iz čl. 191. st. 2. ZPP koju odredbu je sud prvog stupnja propustio primijeniti.

 

  1. Odredbom čl. 191. st. 2. ZPP propisano je da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

 

  1. U konkretnom slučaju, tužiteljica je preinačavala tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe pri čemu nije mijenjala činjeničnu osnovu tužbe koja je kroz cijeli tijek prvostupanjskog postupka ostala ista. Takvoj preinaci tužbe, sukladno čl. 191. st. 2. ZPP, tuženici se ne mogu protiviti, pa je sud prvog stupnja bio, sukladno čl. 190. st. 2. i 3. ZPP, dužan (samo) ocijeniti da li bi dopuštanje preinake bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

 

  1. U svezi pravnog shvaćanja suda prvog stupnja da je tužiteljica tužbu preinačila nakon zaključenja prethodnog postupka potrebno je navesti da je sud prvog stupnja o preinaci tužbe odlučivao nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 70/19 - dalje: ZID ZPP/19). Navedenom izmjenom zakona izmijenjena je odredba čl. 190. st. 2. ZPP na način da je propisano da iznimno od odredbe stavka 1. čl. 190., tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

 

  1. Dakle, sukladno čl. 190. st. 2. ZPP, sud može dopustiti preinaku tužbe (a ne tužbenog zahtjeva kako to pogrešno u točki II. izreke rješenja navodi prvostupanjski sud) i nakon zaključenja prethodnog postupka, pa stoga okolnost što je tužba preinačena nakon zaključenja prethodnog postupka, sama za sebe, ne znači da su ispunjene pretpostavke da se preinaka tužbe ne dopusti. Pritom je potrebno navesti da se odredbe ZID ZPP/19 primjenjuju od 1. rujna 2019., pri čemu se novelirana odredba čl. 190. st. 2. ZPP, sukladno čl. 117. st. 2. ZID ZPP/19, primjenjuje i na sve postupke u tijeku, pa tako i na postupak u kojem je odlučivao prvostupanjski sud.

 

  1. U odnosu na odlučivanje o preinaci tužbe sudu prvog stupnja se ukazuje da o preinaci tužbe dužan odlučiti u razumnom roku nakon što je tužba preinačena i nakon što preinačenu tužbu dostavi tuženicima radi očitovanja. O preinaci tužbe, a ne tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud odlučuje rješenjem i to na način da istu ili dopušta ili ne dopušta. Protiv rješenja kojim se prihvaća ili dopušta preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba (čl. 190. st. 9. ZPP), što a contrario znači da je protiv rješenja kojim se preinaka tužbe ne dopušta dopuštena posebna žalba. To nadalje znači da je sud, ako odluči da ne dopusti preinaku tužbe, dužan izraditi posebno pisano rješenje koje mora biti obrazloženo i dostavljeno strankama (čl. 343. st. 2. i čl. 345. ZPP). Pritom to rješenje mora biti donijeto prije zaključenja glavne rasprave i mora postati pravomoćno, a kako bi strankama, a u konačnici i sudu prvog stupnja, bilo jasno o točno kojem će se tužbenom zahtjevu u postupku odlučivati, odnosno, da li će odlučivati o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu ili tužbenom zahtjevu iz preinačene tužbe. Sud prvog stupnja je bio dužan dakle, ako je odlučio ne dopustiti preinaku tužbe, o tome donijeti posebno rješenje koje je bio dužan pisano izraditi, obrazložiti, te dostaviti strankama, a kako bi protiv istog stranke mogle izjaviti (posebnu) žalbu i to sve prije zaključenja glavne rasprave, a ne o preinaci tužbe, i to samo jednoj koja je stavljena tijekom postupka, odlučivati istodobno s donošenjem presude kako je to nepravilno učinio prvostupanjski sud.

 

  1. Dakle, u konkretnom slučaju sud prvog stupnja je u dijelu u kojem je odlučivao o preinaci tužbe (točka II. izreke pobijanog rješenja) nepravilno primijenio odredbu čl. 190. st. 1. i 2. ZPP, te nije primijenio odredbu čl. 191. st. 2. ZPP koju je trebao primijeniti. Navedeno postupanje sud prvog stupnja rezultiralo je donošenjem nezakonite i nepravilne odluke tako da u tom dijelu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 190. st. 1. i 2. i čl. 191. st. 2. ZPP.

 

  1. Sud prvog stupnja pobijanom presudom odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem je tužiteljica zahtijevala isplatu izgubljene zarade u razdoblju od siječnja 2015. do siječnja 2016. u iznosu do 3.507,36 kn, te plaćanje rente u tom iznosu počev od 15. veljače 2016., pa ubuduće, na temelju utvrđenja da se tužiteljica nakon otkaza ugovora o radu nije pokušala zaposliti u skladu s preostalom radnom sposobnošću.

 

  1. Međutim, takvo utvrđenje suda prvog stupnja ne može se za sada prihvatiti. Naime, tužiteljica je u svom iskazu navela da se nakon otkaza prijavila Zavodu za zapošljavanje, te da ona nije tražila posao, ali da je posao tražio zavod pri čemu je od II. tuženika tražila da ju rasporedi na neko drugo radno mjesto. Sud međutim, okolnost da se tužiteljica prijavila na zavod za zapošljavanje nije cijenio, odnosno nije obrazložio iz kojeg razloga smatra da prijava na zavod za zapošljavanje i traženje od II. tuženika da ju rasporedi na drugo radno mjesto nije dovoljna da ostvari pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade. Uslijed navedenog, pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ista ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP

 

  1. Uz navedeno, potrebno i navesti da je pravilno pravno shvaćanje suda prvog stupnja, da je tužiteljica dužna u postupku dokazati da se pokušala zaposliti s preostalom radnom sposobnošću. Naime, oštećenik koji se nakon ozljede nije ni pokušao zaposliti u skladu s preostalom radnom sposobnošću nema pravo na naknadu izgubljene zarade u obliku novčane rente (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev x-115/2017 od 23. listopada 2019., Izbor 1-2/2019-44, Rev x- 713/11 od 14. prosinca 2011., Rev-966/2021 od 7. rujna 2021. i dr.). Pritom je na oštećeniku (tužitelju) teret dokaza da se nije mogao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću odnosno da zbog umanjenja radne sposobnosti nastalog kao posljedica štetnog događaja ima gubitak na zaradi (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-2576/2019 od 16. studenog 2021., Rev-378/11 od 15. svibnja 2013., Rev-966/21 od 7. rujna 2021., Rev-397/21 od 20. travnja 2021.).

 

  1. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. i čl. 369. st. 1. ZPP, ukinuti rješenje i presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

  1. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.

 

  1. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

  1. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem, te će najprije odlučiti o preinakama tužbe koje je tužiteljica stavila u postupku pravilno pritom primjenjujući odredbe čl. 190. i čl. čl. 191. st. 2. ZPP. Pritom će, ako ne dopusti preinaku tužbe, o tome donijeti posebno pisano rješenje koje će obrazložiti i dostaviti strankama, a kako bi se u postupku prije zaključenja glavne rasprave, bilo odlučeno o kojem će se tužbenom zahtjevu odlučivati.

 

  1. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 7. ožujka 2023.

 

 

                 Predsjednica vijeća:

                    Vesna Žulj, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu