1

Kž-100/2023-4

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

 

              Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Leona Kovačića kao predsjednika vijeća te Mladena Kosijera i Ivana Klapšića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sabine Erceg, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. M., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj K-14/2019-30 od 3. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o    j e:

 

              Odbija se žalba optuženika J. M. kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom presudom optuženi J. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 te je temeljem članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku J. M. se u izrečenu kaznu zatvora za slučaj opoziva uvjetne osude ima uračunati vrijeme od uhićenja po policiji od 3. travnja 2018. u 11,00 sati do 4. travnja 2018. u 9,41 sat, kada je pušten na slobodu.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine”- 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu ZKP/08) optuženiku se nalaže naknaditi troškove kaznenog postupka i to iznos od 800,00 kuna na ime troškova paušala sukladno članku 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložio optuženi J. M., po branitelju I. S., odvjetniku iz Odvjetničkog društva V. i partneri iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati iznijete žalbene navode te ukine pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odluku.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen ŽDO na mišljenje.

 

5. Žalba optuženika J. M. nije osnovana.

 

6. Optuženik u žalbi navodi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u tome da je izreka pobijane presude proturječna sama sebi budući da iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je optuženik pobijanom presudom oglašen krivim ne proizlazi zakonski opis i pravna kvalifikacija kvalificiranog oblika kaznenog djela prijetnja iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. U obrazloženju pobijane presude se uopće ne navodi da bi oštećenik protiv optuženika pokrenuo bilo kakav ovršni postupak, a svi postupci koji se navode u obrazloženju pobijane presude su od strane oštećenika protiv optuženika pokrenuti nakon inkriminiranog događaja, odnosno optuženik je za postojanje samih postupaka saznao ili mogao saznati tek nakon predmetnog inkriminiranog događaja. Iz iskaza svjedoka K. F. proizlazi da on nije čuo da bi optuženik oštećeniku izrekao prijetnje koje se navode u činjeničnom opisu sadržanom u izreci pobijane presude, već je samo potvrdio da je optuženik oštećenika uhvatio za rever kaputa. To ukazuje da je pobijana odluka prvostupanjskog suda lišena odgovarajuće pravne i logične analize rezultata provedenih dokaza, što je rezultiralo proturječnošću izreke pobijane presude i njezinog obrazloženja koja pobijanu presudu čini u cijelosti nezakonitom.

 

6.1. Nadalje u žalbi navodi da se u konkretnom slučaju radi o pogrešnoj pravnoj ocjeni prvostupanjskog suda jer hvatanje nekoga za rever kaputa nikako se ne može kvalificirati kao kazneno djelo prijetnje, a kamoli kao kvalificirani oblik kaznenog djela prijetnje. Osim toga tijekom postupka nije utvrđeno da je optuženik spram oštećenika postupao u svezi bilo kojeg predmeta u kojem je isti obavljao odvjetničku djelatnost. Prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio da bi optuženik oštećeniku izrekao bilo što prijetećeg sadržaja. Sve što se tiče međusobnog odnosa optuženika i oštećenika te zastupanja majke optuženika od strane oštećenika nije na istinit način prikazano od strane oštećenika. Koliko su fakture oštećenika bile nevjerodostojne i neosnovane najbolje potvrđuje činjenica da se on pristao nagoditi s optuženikom za iznos koji odgovara samo iznosu PDV-a na te fakture. Svi ti odvjetnički manevri oštećenika u situaciji kada je optuženiku preminula majka stvorili su kod optuženika negativne emocije i osjećaje koji su iz njega izašli kroz reakciju manifestiranu inkriminiranog dana kada je u naletu tih emocija izvrijeđao oštećenika, a što optuženik i priznaje, no tom prilikom nije počinio kazneno djelo prijetnje. Prvostupanjski sud je propustio pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje kada je odbio dokaz obrane da se u svojstvu svjedoka saslušaju roditelji oštećenika.

 

7. Sud prvog stupnja na temelju provedenih dokaza pravilno i zakonito utvrdio je sve okolnosti počinjenja kaznenog djela, a također je iznio prihvatljive razloge u svezi izrečene kazne.

 

8. Pod točkom 4. obrazloženja pobijane presude pravilno je obrazloženo zbog čega je odbijen prijedlog obrane za saslušanjem roditelja oštećenika u svojstvu svjedoka, obzirom da se ne radi o neposrednim očevicima, a optuženiku se stavlja na teret počinjenje kaznenog djela prijetnje za koje je i proglašen krivim, pa eventualni kontakti optuženika s roditeljima oštećenika nisu bitni za predmet postupka.

 

9. Razvidno je da optuženik priznaje da je primio za rever oštećenika no da mu nije prijetio, iako obrazlaže da je oštećenik zastupao njegovu majku u tri postupka i da je bio pokrenut postupak radi naplate troškova zastupanja, pa su se nagodili za iznos od 30.000,00 kuna, a što je bilo nakon inkriminiranog događaja.

 

10. Uvidom u spis P-1858/2017 Općinskog suda u Rijeci razvidno je da je tužba radi namirenja troškova zastupanja od strane oštećenika pokrenuta 14. srpnja 2017., da se inkriminirani događaj dogodio 15. veljače 2018., nakon ranije podnijete tužbe te je okončan nagodbom 5. studenog 2018. na iznos od 30.000,00 kuna. Stoga je logični slijed, što je sud prvog stupnja i obrazložio, da je postupanje optuženika bilo upravo u svezi s pokrenutim postupkom radi namirenja troškova zastupanja majke optuženika od strane oštećenika.

 

11. Sud prvog stupnja izvršio je pravilnu analizu provedenog postupka što je razvidno, logično i dostatno obrazloženo u pobijanoj presudu, pa stoga u cijelosti poklanja vjeru iskazu oštećenika V. M., a koji je u skladu s iskazom svjedoka K. F.. Konačno i sam optuženik priznaje da su odvjetnički manevri oštećenika kod njega stvorili negativne emocije, što se manifestiralo vrijeđanjem oštećenika, no pritom negira da bi izrekao riječi prijetnje. Sud prvog stupnja pod točkom 15. obrazloženja pobijane presude ispravno zaključuje da je iskaz oštećenika iskren, jasan i logičan te je logično opisao slijed događaja. Pritom ispravno ne prihvaća obranu optuženika da je samo lagano uhvatio oštećenika za kragnu, spočitavajući mu kako se dobro živi od tuđe muke. Svjedok K. F., iako nije čuo direktno izgovorene riječi prijetnje, nije ih niti mogao čuti jer je bio dosta udaljen, a potom se sjurio niz stepenice te je došao do optuženika i oštećenika, potvrđuje u svom iskazu da je optuženik oštećenika uhvatio za jaknu ili kaput u predjelu prsa te se unosio u njega i nešto mu govorio, a pritom je oštećenik bio blijed kao zid te je imao izraz lica kao dijete na rubu plača. Osjetio je da nešto nije u redu te je odlučio pomoći kolegi. Upravo to upućuje da je iskaz oštećenika istinit kada navodi da ga je zbog tog postupka bilo strah kada je optuženik izgovorio riječi da će to biti zadnje i optuženiku i oštećeniku jer mu je bilo poznato da je optuženik nasilan i prema drugima i prema sebi, te je tu prijetnju shvatio ozbiljno.

 

12. Stoga je pravilan zaključak da su se u postupanju optuženika kritične zgode ostvarila bitna obilježja utuženog kaznenog djela u objektivnom i subjektivnom smislu. Tu valja dodati da su pritom izgovorene riječi objektivno podobne da kod druge osobe izazovu strah i ugroženost jer predstavljaju prijetnju smrću, pa se radi upravo o kaznenom djelu, kako je ispravno kvalificirano, u smislu članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, pa time nije došlo do povrede Kaznenog zakona.

 

13. U smislu članka 478. ZKP/08 žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede Kaznenog zakona podnesena u korist optuženika, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, sudskoj opomeni i dr. Uvažavajući da je sud prvog stupnja pravilno kao olakotno cijenio okolnost da optuženik nije kazneno osuđivan te da otegotnih okolnosti sudac nije pronašao, to cijeneći težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela, stupanj krivnje i pobude iz kojih je djelo počinjeno, činjenicu da je očito među strankama problem riješen nagodbom, kao i protek vremena od izvršenja kaznenog djela, to i sud drugog stupnja smatra da će se izrečenom uvjetnom osudom ostvariti opća svrha kaznenopravne zaštite iz članka 41. KZ/11.

 

14. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08 nisu utvrđene povrede kaznenog postupka ili da je na štetu optuženika povrijeđen Kazneni zakon, a na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti.

 

15. Slijedom navedenih razloga temeljem članka 482. ZKP/08 presuđeno je kao u izreci.

                           

U Karlovcu, 7. ožujka 2023.

 

                                                                                                                       Predsjednik vijeća:                                                     

                                                                                                                     Leon Kovačić, v.r.