1                                          Poslovni broj: UsI-3116/21-11

 

                    

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz  sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. M. iz S. K., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik J. Č., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi utvrđivanja obveze doprinosa, nakon održane usmene i javne rasprave, 7. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

                       I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-411-10/17-01/403, URBROJ: 513-04-21-2 od 29. srpnja 2021.

              II Poništava se rješenje ministarstva KLASA: UP/I-411-01/17-02/1833, URBROJ: 513-07-25-07-17-01 od 17. lipnja 2017.

              III Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.036,90 eur / 7.812,52 kn (tisućutridesetšest eur i devedeset centi / sedamtisućaosamstodvanaest kuna i pedesetdvije lipe).

             

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-411-10/17-01/403, URBROJ: 513-04-21-2 od 29. srpnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja ministarstva KLASA: UP/I-411-01/17-02/1833, URBROJ: 513-07-25-07-17-01 od 17. lipnja 2017., kojim se tužitelju kao osiguraniku po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti Obrt-poslovne knjige utvrđuje se za razdoblje od 1. siječnja do 31. ožujka 2017. prema propisanoj mjesečnoj osnovici u iznosu od 5.030,35 kn obveza doprinosa i to: doprinos za mirovinsko osiguranje, doprinos za zdravstveno osiguranje, doprinos za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu i doprinos za zapošljavanje u iznosima kao u izreci rješenja.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, navodi da je obrt formalno upisan u obrtnom registru, ali da on nikada nije postupio prema članku 12. stavku 2. i 3. Zakona o obrtu iz 1993., te nikada nije započeo s radom obrta za koji mu je izdana obrtnica 1. lipnja 1995., jer nije ostvario uvjet za početak obavljanja djelatnosti iz točke 5. obrtnice od 1. lipnja 1995., odnosno nije zaposlio radnika s odgovarajućom stručnom spremom bravara.

              3. Predmetni obrt je još uvijek upisan samo iz razloga što upravna tijela nisu nakon 31. prosinca 1996. postupala sukladno članku 36. i 38. stavku 1. točki 4. i 5. i stavka 2. Zakona o obrtu., i zbog neispunjenja uvjeta zapošljavanja djelatnika s odgovarajućom stručnom spremom da bi obrt započeo s radom, nakon godine dana utvrdila prestanak obrta po sili zakona i po pravomoćnosti rješenja brisala obrt iz registra, a zbog čega je tužitelj 7. listopada 2014. zatražio donošenje deklaratornog rješenja o prestanku obrta, a koji postupak je nastavljen nakon uvažavajućih presuda Visokog upravnog suda Usž-2217/20 od 24. rujna 2020. i Usž-3102/20 od 24. rujna 2020.

              4. Ističe da je prestanak obrta uređen zakonom i da obrt koji ne postoji ne može biti zadužen za plaćanje doprinosa, a iz kojeg razloga je Trgovački sud u Zagrebu u stečajnom predmetu ST-468/14 donio rješenje od 17. studenoga 2014. odbio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka, jer je tužiteljev obrt M. ex lege prestao postojati još 1. siječnja 1997., pa se stečajni postupak ne može voditi protiv obrta koji ne postoji.

              5. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i da naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora.  

              6. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja.

7. Predlaže sudu da bez održavanja rasprave odbije tužbeni zahtjev.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Sud je po službenoj dužnosti pribavio potvrdu o prijavno-odjavnim podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 28. veljače 2022. iz koje je razvidno da tužitelj nije bio u osiguranju temeljem obavljanja samostalne djelatnosti Obrta-poslovne knjige i dopunsko rješenje Zagrebačke županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i fondove Europske unije od 28. veljače 2022. kojim je odbijen zahtjev za donošenje rješenja o prestanku postojanja obrta za proizvodnju građevinske stolarije i ostalih proizvoda od metala M. u vlasništvu tužitelja.

10. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), o čemu je  tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.

11. Na raspravi je opunomoćenica tužitelja u sudski spis priložila dva primjerka pravomoćne sudske presude ovoga suda UsI-3115/21 od 3. listopada 2022., kojom su poništena rješenja tuženika o utvrđivanju obveze doprinosa po osnovi tužiteljeve djelatnosti Obrta-poslovne knjige, jer je obrt po sili zakona prestao postojati 5. veljače 2002., te zatražila trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.036,90 eur / 7.812,52 kn.

12. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.

13. Prema podacima spisa predmeta, tužitelju je po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti Obrta-poslovne knjige utvrđena obveza doprinosa za razdoblje od 1. siječnja do 31. ožujka 2017., jer tuženik smatra da je obrt tužitelja prema svim raspoloživim podacima i dalje aktivan, te tužitelj nije podnio zahtjev za zatvaranje obrta nadležnom uredu državne uprave.

14. Prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.

15. Naime, iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 28. veljače 2022. o osnovama i početku osiguranja tužitelja kao poslodavca i obveznika doprinosa, proizlazi da je tužitelj imao upisan obrt M. počevši od 1. lipnja 1995. kojem je s istim datumom upisan prestanak osiguranja, te je na osnovi obrta M. tužitelj ponovo u osiguranju od 1. siječnja 2003., te nema podataka da bi tužitelj u prvom tromjesečju 2017. bio obveznik doprinosa na temelju obavljanja samostalne djelatnosti Obrta-poslovne knjige.

16. Nadalje, niti u dopunskom rješenju Upravnog odjela za gospodarstvo i fondove Europske unije Zagrebačke županije od 28. veljače 2022., u kojem se detaljno opisuje kronologija događaja u vezi tužiteljevog obrta M. registriranog za obavljanje dvije djelatnosti proizvodnju građevinske stolarije od metala i proizvodnju nespomenutih proizvoda od metala, nema ni riječi da bi tužitelj obavljao samostalnu djelatnost Obrt-poslovne knjige.

17. Tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja navodi da je tužitelj ishodio rješenje od 9. svibnja 2014. o upisivanju novih dodatnih djelatnosti, te je sud uvidom u to rješenje utvrdio da se ni u tim dodatnim djelatnostima ne navodi djelatnost vođenja poslovnih knjiga.

18. Slijedom iznesenoga, sud u podacima spisa predmeta nije našao nikakvu pravnu osnovu za utvrđivanje obveze plaćanja doprinosa u razdoblju od 1. siječnja do 31. ožujka 2017. u odnosu na tužitelja na temelju obavljanja slobodne djelatnosti Obrta-poslovne knjige.

19. Iz navedenih razloga, sud osporavana rješenja nije ocijenio zakonitima.

              20. O zahtjevu za trošak, sud je odlučio sukladno tumačenju članka 79. Zakona o upravnim sporovima iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2279/2018 od 9. travnja 2019., ocijenivši da je tužitelj uspio u sporu, stoga je sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora za sastav tužbe, sukladno Tbr. 23/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) u iznosu od 331,81 eura / 2.500,00 kn i za pristup na ročište u iznosu 497.71 eur / 3.750,00 kn sukladno Tbr. 23/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), što uvećano za porez na dodanu vrijednost (25%) iznosi ukupno 1.036,90 eur / 7.812,52 kn. Dvojno iskazivanje novčane vrijednosti u eurima određeno je prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22).

21. Stoga je sud na temelju odredbe članka 58. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.

 

U Zagrebu 7. ožujka 2023.

 

Sutkinja:

                                          Tamara Bogdanović, v.r. 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.