Poslovni broj 79 Gž Ovr-2112/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 79 Gž Ovr-2112/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mileni Frankić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B. K. d.o.o., Z., OIB: …, protiv ovršenice M. M., iz S. B., OIB: …, koju zastupa punomoćnik A. T., odvjetnik iz Odvjetničkog ureda T.&partneri d.o.o., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2282/2019-16 od 10. prosinca 2021., dana 7. ožujka 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Odbija se žalba ovršenice, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2282/2019-24 od 16. svibnja 2022.

 

              II. Odbija se zahtjev ovršenice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je zahtjev ovršenice za naknadu troškova postupka od 23. ožujka 2020., kao nedopušten.

 

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenica, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22-dalje: ZPP), koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12 i 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ). Predlaže rješenje preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Ispitujući pobijano rješenje kao i postupak koji mu je prethodio ovaj sud ne nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud na temelju čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Pobijano rješenje se može ispitati, ima razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni, zbog čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje ovršenica u svojoj žalbi.

 

6. Tijekom postupka utvrđeno je slijedeće:

              -da je rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-2282/19 od 2. srpnja 2019. odbijen prijedlog ovršenice za odgodom izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstva u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom te prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ

-da je ovršenica zaključkom od 12. kolovoza 2019. upućena na pokretanje parnice radi proglašenje pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ

              -da je u parnici poslovni broj P-11628/2019 doneseno rješenje kojim je tužba povučena (toč. I. izreke), dok je pod toč. III. izreke tog rješenja tužiteljica odbijena u odnosu na zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 11.250,00 kn.

 

7. Sud prvog stupnja utvrđuje da u postupku poslovni broj P-11628/19 tužiteljica (ovdje ovršenica) nije zatražila samo parnične troškove već je zatražila i troškove nastale povodom postupka izravne naplate iz ovršnog postupka i to: za sastav prijedloga za proglašenje prijenosa i pljenidbe nedopuštenim od 19. lipnja 2019. u iznosu od 3.125,00 kn, sastav prijedloga za dopunu u iznosu od 781,25 kn, te trošak sastava žalbe u iznosu od 3.906,25 kn, odnosno sveukupno 7.812,50 kuna, a s kojim zahtjevom je pravomoćno odbijena (toč. III. izreke rješenja P-11628/19).

 

8. Ovršenica je u predmetnom ovršnom postupku opet podnijela zahtjev za naknadu troška sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa neopuštenim od 19. lipnja 2019. u iznosu od 3.125,00 kn, sastav prijedloga za dopunu u iznosu od 781,25 kn, te trošak sastava žalbe u iznosu od 3.906,25 kn, odnosno sveukupno 7.812,50 kn, pa se radi o identičnom zahtjevu o kojem je već pravomoćno odbijena u drugom postupku.

 

9. Pri tome sud prvog stupnja smatra da ako bi se uzelo da čisto zbog jezične razlike (ono je parnični postupak, a ovo postupak u kojem se postupa u skladu s odredbama ovršnog zakona) dozvoli da se zaobiđe pravilo res judicata, u tom bi slučaju da je ovršenica uspjela u potpunosti sa zahtjevom za troškovima u postupku P-11628/19 mogla opet tražiti iste troškove koji se odnose na postupak izravne naplate u ovom postupku. Naime, riječ je o zatraženim troškovima za identične podneske podnesenim u istom postupku, a koji su zatraženi prvo u jednom postupku (gdje je ovršenica pravomoćno odbijena), a zatim u drugom postupku

 

10. Osim toga, tužiteljica (ovdje ovršenica) je u parničnom postupku zatražila 18.226,00 kn, a u koje je uvrstila i troškove koje sada ponovno traži (što je vidljivo iz troškovnika, str 72). U parničnom je postupku usvojen njen zahtjev u iznosu od 6.976,00 kn, a odbijen je zahtjev za troškovima u iznosu od 11.250,00 kn (koji u zbroju iznose 18.226,00 kn) pa nema nikakve sumnje da je u postupku P-11628/19 pravomoćno odlučeno o zahtjevu za troškovima koje ovršenica ponovno traži u ovom postupku.

 

11. Stoga zaključuje da je o zatraženim troškovima već pravomoćno odlučeno, pa primjenom odredbe čl. 333. st. 2. ZPP odbacuje zahtjeva tužiteljice i odlučuje kao u izreci.

 

12. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi neosnovani.

 

13. Nije sporno da je u postupku poslovni broj P-11628/19 koji se vodio po tužbi tužiteljice (ovdje ovršenice) protiv tuženika (ovdje ovrhovoditelja) radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenom doneseno rješenje dana 27. veljače 2020. kojim se utvrđuje da je tužba povučena (toč. I izreke), naloženo je tuženiku (ovdje ovrhovoditelju) naknaditi parnične troškove u iznosu od 6.976,00 kn (toč. II. izreke), odbijen je zahtjev tužiteljice (ovdje ovršenice) za naknadom parničnih troškova u iznosu od 11.250,00 kn (toč. III. izreke), te je odbijen zahtjev tuženika (ovdje ovrhovoditelja) u iznosu od 10.675,50 kn (toč. IV. izreke). Protiv tog rješenja, i to u odnosu na toč. II. i IV. izreke žalbu je podnijela tužiteljica (ovdje ovršenica).

 

14. Dakle, rješenje suda prvog stupnja poslovni broj P-11628/19 od 27. veljače 2020. u odnosu na toč. III. izreke (kojim je odbijen zahtjev ovdje ovršenice za naknadu troškova postupka iznosu od 11.250,00 kn) postalo je pravomoćno.

 

15. Pogrešan je međutim, zaključak ovršenice da je time što je u obrazloženju naveo da je tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova odbijena jer se oni odnose na troškove ovršnog postupka, parnični sud uputio tužiteljicu na ostvarivanje prava na troškove u ovršnom postupku, niti je takva mogućnost propisana odredbama ZPP.

 

16. Polazeći od utvrđenja da je postupku poslovni broj P-11628/19 tužiteljica (ovdje ovršenica) postavila zahtjev za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 18.226,00 kn, da iz sadržaja zahtjeva za naknadu troškova (troškovnika) proizlazi da je zatražila samo parnične troškove već je zatražila i troškove nastale povodom postupka izravne naplate iz ovršnog postupka i to: sastava prijedloga za proglašenje prijenosa i pljenidbe nedopuštenim od 19. lipnja 2019. u iznosu od 3.125,00 kn, sastava prijedloga za dopunu u iznosu od 781,25 kn, te sastava žalbe u iznosu od 3.906,25 kn, odnosno sveukupno 7.812,50 kn, da je parničnom postupku usvojen njen zahtjev u iznosu od 6.976,00 kn, a odbijen je zahtjev za troškovima u iznosu od 11.250,00 kn (toč. III. izreke), koji troškovi u zbroju iznose 18.226,00 kn, može se prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da je u postupku P-11628/19 pravomoćno odlučeno o zahtjevu za naknadu troškova koje ovršenica ponovno traži u ovom postupku.

 

17. Kada je o potraživanju ovršenice za naknadu (identičnih) troškova odlučeno u navedenom parničnom postupku P-1162/19 (pod toč. III. izreke), koje je postalo pravomoćno tada se više u povodu istovjetne tražbine (troškova postupka) ne može ponovno odlučivati u ovom ovršnom postupku.

 

18. Valja kod toga naglasiti da kod presuđene stvari mora postojati istovjetnost dvaju zahtjeva, a to znači da je potrebno postojanje kako objektivnog identiteta spora (istog predmeta, zahtjeva za naknadu troškova postupka) tako i subjektivnog identiteta spora (iste stranke). Utoliko su žalbeni navodi da se nema identiteta spora (jer je parnični sud odbio zahtjev za naknadu parničnih, a ne ovršnih troškova) neosnovani.

 

19. Tužiteljica je imala mogućnost i protiv toč. III. izreke rješenja P-11628/19 podnijeti žalbu jer je sud prvog stupnja umjesto da odbaci zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je zatražena naknada troškova ovršnog postupka o njemu meritorno odlučio na način da je takav zahtjev odbio.

 

20. Kako je o troškovima postupka koje ovršenica potražuje u ovom postupku već pravomoćno odlučeno radi o presuđenoj stvari (res iudicata), pa je sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 333. st. 2. ZPP u vezi s čl. 21. OZ zahtjev ovršenice za naknadu troškova postupka odbacio.

 

21. Slijedom iznesenog, primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ odlučeno je kao u izreci.

 

22. Ovršenica nije uspjela sa žalbom pa joj ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 21. st. 1. ZPP).

 

 

U Zagrebu 7. ožujka 2023.

 

       Sutkinja

              Milena Frankić, v.r.