Poslovni broj 79 Gž Ob-618/2022-3

 

                           

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 79 Gž Ob-618/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milena Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. Š. iz D. M., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. R., odvjetnici iz Č., protiv tuženog L. Š. iz K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku iz P., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj P Ob-122/2020-29 od 8. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 7. ožujka 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tuženika L. Š., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj P Ob-122/2020-29 od 8. travnja 2022.

 

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da nekretnine upisane u zkulbr. 1245 k.o. K. i to kč.br. 693 kuća, dvor i oranica N. od 549 m2, kčbr. 1088/3 dvorište od 83 m2 i kč.br. 1088/5 dvorište od 15 m2, ukupno 647 m2 predstavljaju suvlasništvo tužiteljice u ½ dijela te tuženika u ½ dijela, a što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice na navedenim nekretninama u ½ dijela, uz istovremeno brisanje prava suvlasništva tuženika na navedenim nekretninama u ½ dijela (toč. I. izreke). Naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude izvrši uknjižbu prava suvlasništva u ½ dijela tužiteljice T. Š. na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 1245 k.o. K. i to kčbr. 693 kuća, dvor i oranica N. od 549 m2, kčbr. 1088/3 dvorište od 83 m2 i kčbr. 1088/5 dvorište od 15 m2, ukupno 647 m2 uz istovremeno brisanje prava suvlasništva tuženika u ½ dijela. (toč. II. izreke). Konačno, nalaženo je tuženiku naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 8.800,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od donošenje presude do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. III. izreke).

 

2. Protiv navedene presude žali tuženik.

 

3. Tuženik se žali protiv presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22-dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

4. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode i predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

5. Ocjenom izvedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje sljedeće činjenično stanje:

              -da su stranke sklopile brak dana 18. kolovoza 2018., kao i da su roditelji mlt. M. Š., rođene ... i mlt. M. L. rođenog ...,

-da je tuženik vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. 1245 i to kč.br. 693 kuća, dvor i oranica N. od 549 m2, kč.br. 1088/3 dvorište od 83 m2 i kč.br. 1088/5 dvorište od 15 m2, ukupno 647 m2 na temelju Ugovora o uzdržavanju od 13. ožujka 2018. (dalje Ugovor o uzdržavanju)

              -da je između A. Š. kao primateljice uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju, da se prema čl. 1. Ugovora obveza uzdržavanja sastoji od redovite brige za sve potrebe primateljice uzdržavanja, pospremanja kuće, obavljanja svih kućanskih poslova, održavanja okućnice, pripremanja hrane, pribave namirnica i svih potrepština za kućanstvo primateljice uzdržavanja, snašanje svih režija za nekretnine primateljice, briga u slučaju bolesti ili nemoći, što podrazumijeva i odvoženje kod liječnika, pribava lijekova, redovito druženje s primateljicom uzdržavanja, u slučaju smrti primateljice uzdržavanja dostojna sahrana prema mjesnim običajima,

-da je tuženik sklopio Ugovor o pružanju usluga i naknadi za smještaj s Obiteljskim domom D. B. za korisnika A. Š., po cijeni od 3.000,00 kn mjesečno za nepokretnu osobu dana 2. studenog 2011., a na zadnjoj stranici Ugovora, ispod potpisa ugovornih stranaka, rukom je dopisano da je tuženik plaćao smještaj A. Š.,

              -da je A. Š. umrla 3. ožujka 2019.

 

6. Cijeneći navedene okolnosti, kao i iskaze stranaka i saslušanih svjedoka, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica, ne uzimajući u obzir prethodne periode povremenog života u zajedničkom kućanstvu, u zajedničko kućanstvo s tuženim i pok. A. Š. u obiteljsku kuću u … u K. doselila u mjesecu veljači 2018., nakon smrti tuženikovog oca i to upravo zbog potrebe brige o primateljci uzdržavanja, dakle da se obveza uzdržavanja iz Ugovora o uzdržavanju izvršavala za vrijeme braka tužiteljice i tuženog, sklopljenog 18. kolovoza 2018., ali i prije sklapanja braka stranaka za vrijeme koje je tužiteljica stanovala u zajedničkom domaćinstvu s tuženikom i primateljicom uzdržavanja, pa se zajednica stranaka prije sklapanja braka ima smatrati izvanbračnom zajednicom, u smislu čl. 11. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15 i 89/19-dalje ObZ), budući da su u to vrijeme stranke imale zajedničko dijete mlt. M. L. rođenog ..., a zajednica stranaka nastavljena je sklapanjem braka.

 

7. Nadalje sud prvog stupnja zaključuje da je tužiteljica sudjelovala u ispunjavanju obveza uzdržavanja pok. A. Š. brigom o potrebama primateljice uzdržavanja, obavljanjem kućanskih poslova, sudjelovanjem uz tuženika u pripremanju hrane uz pok. A. Š., brigom u vezi njezine bolesti, te u održavanju okućnice, a to u periodu koji započinje ubrzo nakon smrti tuženikovog oca krajem mjeseca veljače 2018. pa do smrti A. Š. 3. ožujka 2019.

 

8. Slijedom tih i takovih utvrđenja, sud prvog stupnja prihvaća zahtjev tužiteljice, i primjenom odredbe čl. 36. st. 3. ObZ odlučuje kao u izreci.

 

9. U žalbenom stadiju postupka tuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u bitnome ponavljajući sve navode i prigovore koje je isticao i tijekom postupka, a svode se na osporavanje postojanja izvanbračne zajednice stranka prije sklapanja njihovog braka 18. kolovoza 2018., kao i doprinosa tužiteljice u stjecanju bračne stečevine (u ½ dijela) tvrdnjom da tužiteljica nije izvršavala obveze iz Ugovora o uzdržavanju jer je pok. A. Š. do odlaska u bolnicu, a poslije i Dom za stare i nemoćne osobe bila pokretna i samostalna te joj pomoć nije niti bila potrebna,

a koje je sud u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama, koje nisu u suprotnosti s provedenim dokazima.

 

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu čl. 365. ZPP, ovaj sud drži kako u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, na koju ukazuje tuženik kao niti druga bitna povreda postupka na koju ovaj sud drugo stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost pobijane presude može ispitati.

 

11. U odnosu na navode tuženika koji se tiču ocjene izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka i stranaka valja reći da je ocjena dokaza pridržana za sud (čl. 8. ZPP), kojemu pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa postupanjem suda prema toj ovlasti, i time što utvrđene činjenice nisu ocijenjene sukladno shvaćanju tuženika sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 8. ZPP na koju se u žalbi ukazuje.

 

12. Tijekom postupka sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje (čl. 8. ZPP), izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prihvaćanjem zahtjeva tužiteljice sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo.

 

13. Odredbom čl. 11. st. 1. ObZ propisano je da se odredbe navedenog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, a prema st. 2. istog članka, takva izvanbračna zajednica stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ObZ o imovinskim odnosima bračnih drugova.

 

14. Prema odredbi čl. 36. st. 1. ObZ bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok su prema st. 3. toga članka bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevina ako nisu drugačije ugovorili.

 

15. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da su predmetne nekretnine stečene za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka, koja je nastavljena sklapanjem brala stranaka i predstavlja suvlasništvo stranaka i to svakog u ½ dijela.

 

16. U konkretnoj pravnoj stvari sklopljen je Ugovor o doživotnom uzdržavanju između primateljice uzdržavanja, bake tuženika pok. A. Š. te davatelja uzdržavanja, tuženika kojim Ugovorom se tuženik, kao davatelji uzdržavanja obvezao da će drugu stranu (primateljicu uzdržavanja), uzdržavati do njezine smrti, a druga strana je izjavila da mu daje svu svoju imovinu, s tim da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primateljice uzdržavanja.

 

17. Za određivanje bračne stečevine bitno je trajanje bračne zajednice, a ne braka, jer to nisu istoznačnice.

 

18. Imovina koja je stečena temeljem Ugovora o uzdržavanju (dakle, kao naplatnog pravnog posla) za vrijeme trajanja bračne zajednice predstavlja imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, dakle predstavlja bračnu stečevinu, bez obzira jesu li stranke tog ugovora na strani davatelja uzdržavanja jedan ili oba bračna druga (tako i u odluci Rev-2097/11 od 10. lipnja 2015. i Rev-x-29/15 od 7. veljače 2017.).

 

19. Žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio iskaze svjedoka, kao i da je poklonio vjeru samo iskazima svjedoka predloženih od strane tužiteljice, a ne i onima koje je predložio tuženik (K. P. i J. R.), kao i iskazu tuženika, osim što su netočni nisu niti osnovani.

 

20. Navodi žalbe tužitelja uglavnom se svode na vlastitu ocjenu provedenih dokaza pri čemu tuženik samo selektivno upućuje na dijelove iskaza određenih svjedoka koje ne dovodi u svezu sa iskazom svakog pojedinog svjedoka u njegovoj ukupnosti pa kako je ocjena provedenih dokaza isključiva ovlast suda, ovi žalbeni navodi koji upućuju na pogrešno utvrđeno činjenično stanje nisu osnovani.

 

21. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, prihvaćanjem iskaza tužiteljice, te svjedoka S. B., I. V., N. B. L. i A. L., poglavito iskaza svjedoka Z. Š. (strica tuženika, a sina pok. A. Š.) proizlazi da je tužiteljica, ne uzimajući u obzir prethodne periode povremenog života stranaka u zajedničkom kućanstvu u razdoblju od 2016. (kako kod tužiteljice, tako i kod tuženika) u zajedničko kućanstvo s tuženikom i pok. A. Š., bakom tuženika u obiteljsku kuću u … u K. doselila u mjesecu veljači 2018., nakon smrti tuženikovog oca T. (koji je umro 25. veljače 2018.) i to zbog potrebe brige o baki tuženika, čime je između stranaka zasnovana zajednica zajedničkog života koja je očito imala elemente izvanbračne zajednice stranaka, a u to vrijeme stranke su već imale zajedničko dijete mlt. M. L. (rođenog ...) i koja zajednica nesporno je prerasla u bračnu zajednicu sklapanjem braka (18. kolovoza 2018.). Bračna zajednica stranka prestala je u lipnju 2020.

 

22. Stoga je pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da se obveza uzdržavanja iz Ugovora o uzdržavanju očito izvršavala i za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice koje je promijenila oblik sklapanjem braka stranaka u smislu odredbe čl. 11. ObZ, zbog čega se ne može prihvatiti tuženikovo ustrajanje na tvrdnji o nepostojanju izvanbračne zajednice prije sklapanja njihovog braka.

 

23. Suprotno navodima tuženika, nije odlučno što tužiteljica tužbom nije tražila i utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice stranka jer je o tome sud prvog stupnja odlučivao kao o prethodnom pitanju.

 

24. Nadalje, iskazima tužiteljice i svjedoka S. B., I. V., N. B. L. i A. L., kao i svjedoka Z. Š. (strica tuženika, a sina pok. A. Š.), kao i iskazom tuženika utvrđeno je, da je u periodu od sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju tuženik bio zaposlen, a tužiteljica, koja je živjela u zajedničkom kućanstvu primala je porodiljnu naknadu, da je tužiteljica uz tuženika sudjelovala u ispunjavanju obveza uzdržavanja pok. A. Š. ovisno o njezinim potrebama, obavljanjem kućanskih poslova, odlaskom u nabavu i plaćanjem računa, sudjelovanjem uz tuženika u pripremanju hrane, druženju s pok. A. Š. i članovima obitelji, brigom oko njezinog zdravlja i redovitog uzimanje terapije (pok. A. Š. bila je dijabetičarka), obrađivanjem vrta (čije proizvode su koristi svi ukućani), posjećivanjem u Domu za stare i nemoćne i to u periodu koji započinje ubrzo nakon smrti oca tuženika 25. veljače 2018., pa sve do smrti pok. A. Š., dana 3. ožujka 2019.

 

25. Troškovi smještaja u Domu za starije i nemoćne plaćani su dijelom od mirovine pok. A. Š. (2.000,00 kn), no navedeni iznos mirovine nije bio dostatan jer su troškovi smještaja iznosili 3.000,00 kn, pa su u plaćanju preostalog dijela sudjelovali roditelji tužiteljice, što proizlazi iz suglasnih iskaza tužiteljice, svjedoka S. B., I. V., N. B. L. i A. L. kao i svjedoka J. R., a navedeno dijelom priznaje i sam tuženik. Osim toga, kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice, te svjedoka S. B., N. B. L. i A. L., Z. Š. u kupnji namirnica za zajedničko kućanstvo i drva za ogrijev pomagali su roditelji tuženice i brat S. B.

 

26. Polazeći od iznesenog, životno je i logično utvrditi da je njihov doprinos u izvršavanju obveza iz Ugovora o uzdržavanju podjednak.

 

27. Okolnost da su pok. A. Š. povremeno pomagali i drugi članovi obitelji i susjeda L. B. (pomaganje oko čišćenja) ne umanjuje doprinos tužiteljice u brizi oko primateljici uzdržavanja.

 

28. U tom smislu nije bilo osnovano prihvatiti iskaz svjedoka D. B., vlasnice Doma za starije i nemoćne u vezi plaćanja troškova smještaja, budući je njen iskaz proturječan jer je prvotno iskazala da je napomenu o plaćanju troškova smještaja, na kraju Ugovora o smještaju nadopisala na vlastitu inicijativu, da bi potom iskazala da je to učinila na traženje tuženika prilikom sklapanja Ugovora, dakle i prije nego što su troškovi smještaja uopće plaćani. Osim toga, takav iskaz suprotan je iskazu tuženika koji priznaje da su troškove smještaja u Domu dijelom plaćali i roditelji tužiteljice.

 

29. U smislu odredbe čl. 579. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO) kojom je definiran Ugovor o doživotnom uzdržavanu, predmet obveze davaoca uzdržavanja može se sastojati u raznim davanjima i činjenjima radi uzdržavanja primaoca uzdržavanja kao što su davanje ishrane, stana, zadovoljavanje drugih osobnih potreba primaoca uzdržavanja, njega i liječenje za vrijeme bolesti i sl. pa i pogreb poslije smrti primaoca uzdržavanja, a nije nužno da bude ugovorena i zajednica života.

 

30.Obveza uzdržavanja odnosno drugih oblika pomoći i brige ovisna je o promjenjivim potrebama primatelja uzdržavanja. Iz rezultata dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da su se tužiteljica i tuženik brinuli o baki tuženika pok. A. Š. sukladno njezinim potrebama pa okolnost da je, kako to tvrdi tuženik u žalbi, pok. A. Š. do odlaska u bolnicu, a poslije u Dom za starije i nemoćne bila pokretna i samostalna ne znači da Ugovor nije izvršavan jer je očito bila takva volja ugovornih strana. Ona je već tada bila stara, i bolovala od dijabetesa pa je sasvim shvatljivo da je u takvim okolnostima htjela osigurati sebi pomoć i njegu u starosti i za slučaju bolesti.

 

31. Tužiteljica i tuženik u konkretnom slučaju nisu znali niti mogli znati koliki opseg svakog od njih u radu i novcu će biti utrošen u brigu oko prehrane, pomoći u bolesti, njegovanja, davanja svake druge pomoći, što je ugovoreno za baku tuženika, kao primateljicu uzdržavanja, a u tom radu i brizi za baku doprinosili su otprilike podjednako i tužiteljica i tuženik. Polazeći od svrhe Ugovora o doživotnom uzdržavanju pogrešno smatra tuženik da je time što je prije sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju živio s bakom njegov doprinos u brizi za pok. A. Š. veći od doprinosa tužiteljice.

 

32. Kraj takvog stanja stvari, sud prvog stupnja ispravno je zaključio da su nekretnine koja su bila predmetom Ugovora o doživotnom uzdržavanju bračna stečevina tužiteljice i tuženika i da je tužiteljica svojim doprinosom u ispunjavanju obveza iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a koje je ispunjavala u podjednakom omjeru s tuženikom stekla u (su)vlasništvo ½ dijela nekretnina, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje da su tužiteljica i tuženik suvlasnici predmetne nekretnine i to svaki u ½ dijela, te da je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica temeljem presude u zemljišnu knjigu upiše kao suvlasnica nekretnina u ½ dijela, uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženika na navedenim nekretninama u ½ dijela, te provedbu navedene presude u zemljišnim knjigama.

 

33. Tuženik je žalbom pobijao presudu u cijelosti, dakle i u odluci o trošku sadržanu u točki III. izreke presude, a koju je odluku sud prvog stupnja donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP. Tuženik nije naveo druge određene razloge protiv odluke o trošku, a na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima sud ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP)

 

34. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

35. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

 

 

U Zagrebu 7. ožujka 2023.

 

             

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.