1              Poslovni broj: Gž-56/2022-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-56/2022-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke više sudske savjetnice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja P. D., vlasnika obrta V. R. D. iz V., M. i D. OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. H., odvjetniku u V., protiv tužene D. H. B., iz V. (u tužbi naznačena adresa ...), OIB: ..., zastupane po punomoćnici D. K., odvjetnici u V., radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-345/2019-16 od 12. studenog 2021., na sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-345/2019-16 od 12. studenog 2021.

 

Obrazloženje:

 

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

 

"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. T., poslovni broj Ovrv-288/2019 od 26. rujna 2019., i odbija se tužbeni zahtjev.

II. Nalaže se tužitelju P. D., vlasniku obrta V. R. D. iz Varaždina, M. i D. OIB: ... da tuženoj D. H. B., iz V., OIB: ..., naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.937,50 kn (slovima: pet tisuća devetsto trideset sedam kuna pedeset lipa) u roku od 15 dana."

 

2. Protiv te presude žali se tužitelj, pobijajući je zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbama čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na novo suđenje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 17.250,00 kuna na ime cijene za radove koje je tužitelj izvršio na krovištu stambene zgrade u Varaždinu, Kačićeva 2.

 

6. Postupak je pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, te je javni bilježnik S. T., donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-288/2019 od 26. rujna 2019., koje je po prigovoru ovršenice stavljeno van snage i postupak je nastavljen kao parnični. Prijedlog za ovrhu podnesen je radi naplate iznosa od 31.250,00 kuna, ali je u tijeku postupka utvrđeno nespornim kako je tužiteljeva tražbina djelomično namirena prije podnošenja prijedloga, pa je podneskom od 8. svibnja 2020. postavljen uređeni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 17.250,00 kuna.

 

7. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer je ocijenio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije kojeg je tuženica istaknula još u prigovoru protiv rješenja o ovrsi.

 

8. Između stranaka nije sporno da je tužitelj izvršio hitne radove sanacije na krovištu zgrade koja se nalazi na križanju Uršulinske i Kačićeve ulice u Varaždinu, koja u prizemlju ima više poslovnih prostora, a na katu dva stana. Nije sporno da ga je za izvođenje tih radova angažirao Ž. H., suprug tuženice. Na koncu, nije sporno niti da su radovi izvedeni i da je po njihovu izvođenju tužitelju isplaćen iznos od 14.000,00 kuna: 10.000,00 kuna je (u ime svoje kćeri I. H.) platio suprug tuženice Ž. H., a 5.000,00 kuna je platio D. H., jedan od suvlasnika zgrade.

 

9. Proizlazi, dakle, da se radi o ugovoru o djelu, u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) kojom je propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

 

10. Između  stranaka je sporno u čije je ime ugovor o djelu sklopljen, odnosno tko je dužan platiti utuženi iznos, s obzirom na to da Ž. H., koji je angažirao tužitelja za obavljanje radova, nije ovlašteni predstavnik stanara zgrade ... u V., a nije niti jedan od suvlasnika zgrade, budući da je poslovni prostor u toj zgradi darovao svojoj kćeri I. H.

 

11. Tužitelj je isprva tvrdio kako je tuženica bila prisutna pregovorima koje je, u ime njegova obrta, vodio njegov brat D. D. sa Ž. H., da je Ž. H. dao uputu da se račun za izvedene radove ispostavi na ime tuženice, njegove supruge, te da je ona bila suglasna s tim. U tijeku postupka je tužitelj izmijenio svoje navode: iskazao je kako je pogrešno shvaćen te da je, budući da poznaje Ž. H., znao i da je on umirovljenik, pa je tužitelj samoinicijativno izdao račun na ime njegove supruge, koja je još uvijek u radnom odnosu, premda nije imao takav nalog od Ž. H.

 

12. Kako iz provedenih dokaza proizlazi da tuženica nije jedna od suvlasnika zgrade i da ona nije angažirala tužiteljev obrt za predmetne radove, a budući da tužitelj nije dokazao niti da je tuženica preuzela obvezu plaćanja tih radova, pravilan je zaključak suda prvog stupnja o osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije tuženice. Tužitelj, kako to obrazlaže sud, nije dokazao da je tuženica aktivno sudjelovala u pregovorima ni da je s tužiteljem stupila u ugovorni odnos, a nije dokazao niti da je to u njeno ime, za njen račun ili po njenom nalogu učinio njen suprug Ž. H.

 

13. Tužitelj u žalbi ističe kako prvostupanjski sud svoju ocjenu o promašenoj pasivnoj legitimaciji utemeljio na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Drži da se pravilnom ocjenom provedenih dokaza može zaključiti da je temelj osporavanja tužbenog zahtjeva zapravo visina ispostavljenog računa, a ne legitimacija tuženice. Ustraje u navodima da je tuženica sudjelovala u pregovorima bez prave namjere sklapanja ugovora, čime je postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja.

 

14. Nisu osnovani žalbeni navodi jer je tuženica već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći kako nije ugovorna strana, "jer niti je naručila radove, a niti je suvlasnica bilo kakvog dijela na predmetnoj nekretnini".

 

15. Stoga, kako tužitelj u tijeku postupka nije dokazao da je tuženica uopće vodila pregovore ili sudjelovala u sklapanju predmetnog ugovora o djelu, promašene su i njegove tvrdnje da bi ti pregovori bili suprotni načelu savjesnosti i poštenja.

 

16. Pravilno je prvostupanjski sud odmjerio uspjeh tuženice u parnici pa joj je pravilno dosudio i troškove postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a koju odluku tužitelj ne pobija posebnim žalbenim navodima.

 

17. Kako nisu ostvareni žalbeni navodi, niti je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

 

Split, 23. veljače 2023.