1

 

Poslovni broj: 17 Gž R-1529/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

Poslovni broj: 17 Gž R-1529/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. P. iz R., OIB: …, zastupane po punomoćniku V. V., odvjetniku u R., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u R., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-629/2020-8 od 3. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 7. ožujka 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I.              Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-629/2020-8 od 3. svibnja 2021., te se sudi :

 

              1. Nalaže se tuženici da tužiteljici u roku od 15 dana isplati iznos od 5.308,91 EUR / 40.000,00 kn[1] sa zateznim kamatama tekućim od 30. studenog 2015. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

              2. Nalaže se tuženici da tužiteljici u roku od 15 dana nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.281,17 EUR / 17.187,50 kn.

 

              3. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 929,06 EUR / 7.000,00 kn.

 

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici u roku od 15 dana nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 207,38 EUR / 1.562,50 kn.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.     Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 40.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 30. studenog 2015. do isplate, kao i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Tužiteljici je naloženo i da tuženici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.000,00 kn (točka II. izreke).

 

2.     Protiv presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Žalba je osnovana.

 

4.     Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete zbog ozljede na radu.

 

5.     Sud prvog stupnja je na temelju nalaza i mišljenja vještaka u prvostupanjskom postupku utvrdio da je stabilizacija tužiteljičinog zdravstvenog stanja nastupila nakon srpnja 2013. godine, Također, utvrdio je da je tužiteljica tužbu podnijela 22. rujna 2016. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice iz razloga što je ocijenio da je tužiteljica tužbu podnijela nakon proteka zastarnog roka od tri godine iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO), pa je primjenom navedene odredbe tužbeni zahtjev tužiteljice odbio.

 

6.     Međutim, pravna shvaćanja suda prvog stupnja u pogledu nastupa zastare ne mogu se prihvatiti. Naime, sud prvog stupnja u konkretnom slučaju nije primijenio odredbu čl. 186.a st. 1., 3. i 5. ZPP koju je trebao primijeniti. Neprimijenjivanje navedene odredbe rezultiralo je donošenjem nepravilne i nezakonite presude tako da je sud prvog stupnja počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 186.a st. 1., 3. i 5. ZPP.

 

7.     U konkretnom slučaju, tužiteljica je tužbu podnijela protiv Republike Hrvatske. Odredbom čl. 186a st. 1. ZPP propisano je da se osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba.

 

8.     Stavkom 3. istog članka propisano je da podnošenjem zahtjeva iz stavka 1. zastarijevanje zastaje, dok je stavkom 5. istog propisano da ako zahtjev iz stavka 1. ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, da podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.

 

9.     Odredbom čl. 238. st. 2. ZOO propisano je da ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

 

10. Dakle, nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, zastara zbog zastoja zastare ne teče, te ista, sukladno čl. 238. st. 2. ZOO i čl. 186. st. 5. ZPP, nastavlja teći nakon što državno odvjetništvo zahtjev za mirno rješenje spora nije prihvatilo odnosno najkasnije tri mjeseca od dana njegovog podnošenja. 

 

11. U konkretnom slučaju, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da zastara počinje teći stabilizacijom zdravstvenog stanja tužiteljice, pa kako je isto nastupilo nakon srpnja 2013., zastara je počela teći 1. kolovoza 2013. Tužiteljica je zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu podnijela 30. studenog 2015. (list 7 spisa) koje je dopisom od 26. siječnja 2016. (list 5 spisa) izvijestilo tužiteljicu da zahtjev za mirno rješenje spora odbija. Tužiteljica je tužbu nesporno podnijela 22. rujna 2016. (list 1 spisa).

 

12. Dakle, u razdoblju od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 30. studenog 2015, pa do odlučivanja o istome 26. siječnja 2016. zastara nije tekla jer je nastupio zastoj zastare. U razdoblju od stabilizacije tužiteljičinog zdravstvenog stanja (1. kolovoza 2013.) kada je zastara počela teći do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (30. studenog 2015.) proteklo je 2 godine 2 mjeseca i 29 dana, dok je u razdoblju od odlučivanja o zahtjevu za mirno rješenje spora (26. siječnja 2016.), kada je zastara nastavila teći, pa do podnošenja tužbe (22. rujna 2016.) proteklo još 7 mjeseci i 27 dana.

 

13. Od početka tijeka zastare, pa do podnošenja tužbe, protekao je rok zastare od ukupno 2 godine 9 mjeseci i 56 dana,  što, kada se 56 dana izrazi u mjesecima, znači da rok zastare koji je protekao iznosi 2 godine 10 mjeseci i 26 dana. Tužiteljica je dakle, tužbu podnijela prije proteka zastarnog roka od tri godine iz čl. 230. st. 1. ZOO, tako da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je tužiteljičina tražbina zastarjela.

 

14. S obzirom da sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa oko nastupa zastare nije utvrđivao činjenice o kojima ovisi osnova i visina tužiteljičina tužbenog zahtjeva, to pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama čime je počinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Uz navedeno, i činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno tako da je ostvaren i žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

 

15. Međutim, iako je u sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ovaj sud smatra da su ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP budući se činjenice koje su bitne za donošenje odluke mogu, u smislu odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP, utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu. To pogotovo kada se ima u vidu da su svi dokazi koje su stranke predložile tijekom postupka i izvedeni.

 

16. U postupku nije sporno da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila zaposlena kod tuženika kao carinski službenik, te da je dana 23. rujna 2011. pretrpjela ozljedu na radu. Sporna je međutim, tuženičina odgovornost za štetu, te posljedično tome, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

 

17. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da su je, dok je radila na poslovima carinjenja, s leđa u lijevu nogu iznad tetive udarila kolica uslijed čega je odmah osjetila bol. Također, iz iskaza tužiteljice, ali i iskaza svjedokinja N. N. i G. V. koje su se nalazile u blizini, ali sam udarac kolica u tužiteljicu nisu vidjele, proizlazi da s radi o teškim pomičnim željenim kolicima čiji su kotači povezani željeznom šipkom koja je konkretnom slučaju udarila u tužiteljicu i ozlijedila.

 

18. Odredbom čl. 15. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", br. 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 – dalje: ZZR) koji je u konkretnom slučaju mjerodavan, propisano je da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu.

 

19. Stavkom 2. istog članka propisano je da se iznimno od stavka 1., poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

 

20. U konkretnom slučaju, ozljeda tužiteljice uzrokovana je udarcem željeznih kolica u lijevu nogu odnosno tetivu tužiteljice i to u okviru obavljanja redovnih radnih zadataka tužiteljice. Tuženica je kao poslodavac bila dužna osigurati da predmetna kolica ne predstavljaju opasnost za radnike i da iste ne mogu uzrokovati štetu istima, tako da tuženica kao poslodavac temeljem čl. 15. st. 1. ZZR odgovora tuženici za štetu i to po načelu objektivne odgovornosti. Pritom u postupku nije utvrđeno, a niti je tuženica na kojoj je u tom dijelu teret dokaza to dokazala, da postoji bilo koji od razloga za njeno potpuno ili djelomično oslobođenje od odgovornosti za štetu. Naime, niti iz iskaza tužiteljice, niti iz iskaza saslušanih svjedokinja, ne proizlazi da je tužiteljica na bilo koji način doprinijela nastanku štetnog događa i šteti koja joj je istim prouzročena.

 

21. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Ž. C. i njegovog usmenog očitovanja proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela ozljedu djelomičnog puknuća lijeve Ahilove tetive Tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 36 do 48 sati, srednjeg intenziteta trajali su 15 do 20 dana, dok su bolovi slabijeg intenziteta trajali 4 do 5 mjeseca. Primarni strah tužiteljice trajao je 1 sat, sekundarni strah srednjeg intenziteta trajao je 10 do 12 dana, a onaj slabiji 3 do 4 mjeseca. Tužiteljici je smanjena  opća životna aktivnost u omjeru od 8 do 10 %, a bila joj je potrebna i tuđa pomoć i njega.

 

22. Prema čl. 1100. st. 1. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

23. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka, te iskaza tužiteljice koji su sukladni pročitanoj medicinskoj dokumentaciji i osobnom zdravstvenom kartonu, utvrđeno je da je tužiteljica povodom ozljeda koje je zadobila u štetnom događaju trpjela fizičke bolove i strah u trajanju i intenzitetu kako je navedeno u nalazu i ranije citirano u presudi, te da joj je smanjena životna aktivnost u omjeru od 8 do 10 % uslijed čega trpi duševne bolove.

 

24. Dakle, imajući u vidu ozljede koje je tužiteljica pretrpjela, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, kao i duševne bolove koje je tužiteljica trpjela i trpi, nedvojbeno je utvrđeno da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Obzirom da je utvrđeno da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužiteljici dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu. Pritom trajanje i jačina fizičkih bolova i straha, kao i težina povrede prava osobnosti, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade, te dosuđivanje iste ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

25. Imajući u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, opseg smanjenja životne aktivnosti (8-10 %), pojavne oblike kroz koje se trajne posljedice očituju, dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja, njezin preostali životni i radni vijek, kao i trajanje i jačinu duševnih bolova koje zbog smanjenja životne aktivnosti trpi, pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje predstavlja iznos 40.000,00 kn, koliko tužiteljica i potražuje u postupku. Slijedom toga, tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadom štete je u cijelosti osnovan, pa je isti primjenom odredbe čl. 15. st. 1. ZZR u svezi s čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, valjalo u cijelosti i prihvatiti.

 

26. Osnovan je i tužbeni zahtjev tužiteljice i u dijelu u kojem se odnosi na zatezne kamate. Naime, odredbom čl. 29. st. 1. ZOO propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok je čl. 1103. ZOO propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

 

27. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je liječenje tužiteljice okončano u srpnju 2013. kada se njezino stanje stabiliziralo, dok je u postupku nesporno da je tužiteljica zahtjev za mirno rješenje spora podnijela 30. studenog 2015. S obzirom da tužiteljica zatezne kamate potražuje od 30. studenog 2015. kada je podnijela zahtjev za mirno rješenje spora, dakle nakon okončanja liječenja i nakon što je šteta nastala, osnovan je tužiteljičin tužbeni zahtjev i u dijelu u kojem se isti odnosi na isplatu zateznih kamata.

 

28. Potrebno je navesti i da je tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe (str. 3. tužbe, prvi odlomak) navela i da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega, što je utvrđeno i nalazom i mišljenjem vještaka. Međutim, tužiteljica u tužbi, a niti tijekom postupka, nije navela koji novčani iznos s te osnove potražuje u postupku, već je u tužbi navela (str. 3. tužbe, drugi odlomak) da zahtijeva pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti iz čega proizlazi da se iznos od 40.000,00 kn koji potražuje u postupku odnosi isključivo na neimovinsku štetu. Obzirom do tužiteljica nije navela novčani iznos koji potražuje s osnove pružene tuđe pomoći i njege, nije odlučivano o osnovanosti zahtjeva za naknadu tog vida imovinske štete.

 

29. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 373.a st. 3. ZPP, preinačiti presudu prvog stupnja i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti prihvatiti.

 

30. S obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP, preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi.

 

31. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka osnovan je, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje: OT), za trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7.1. OT), trošak zastupanja na ročištima održanim 18. svibnja 2017., 9. listopada 2017., 2. srpnja 2018., 6. studenog 2018., 10. prosinca 2020. i 25. ožujka 2021. u iznosu od po 1.000,00 kn (Tbr. 9.1. OT) za svako ročište, trošak sastava podneska od 16. prosinca 2016., 5. lipnja 2017., 12. rujna 2018. u iznosu od po 1.000,00 kn (Tbr. 8.1. OT) za svaki podnesak, trošak pristupa na ročište za objavu presude održanog 12. prosinca 2018. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9.3. OT), trošak sastava žalbe od 18. prosinca 2018. u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 10.1. OT), trošak poreza na dodanu vrijednost od 25 % koji je obračunat na troškove zastupanja od 11.750,00 kn, a iznosi 2.937,50 kn, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn, što sveukupno iznosi 2.281,17 EUR / 17.187,50 kn.

 

32. Tuženica je u cijelosti izgubila spor, pa je njezin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, valjalo odbiti u cijelosti.

 

33. S obzirom da je tužiteljica uspjela sa žalbom, tužiteljici su, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP, dosuđeni troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 10.1. OT) što uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 312,50 kn, sveukupno iznosi 207,38 EUR / 1.562,50 kn.

 

34. Izreka ove presude u dijelu kojem se ista odnosi na dvojno iskazivanje vrijednosti novčanih obveza temelji se na odredbi čl. 48. st. 1. i 2. u svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 57/22, 88/22) i fiksnom tečaju konverzije prema kojem 1 EUR iznosi 7,53450 kn.

 

35. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 7. ožujka 2023.

 

 

                Predsjednica vijeća:

                   Vesna Žulj, v.r.