1

Poslovni broj: 4 Kž-144/2023-4

 

Poslovni broj: 4 Kž-144/2023-4

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. R., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 28. st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru (ODO Zlatar) i optuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-6/2022-18 od 9. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

I.              Prihvaća se žalba ODO Zlatar, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženi M. R., s podacima kao u pobijanoj presudi, za kazneno djelo iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11, po čl. 229. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

II.              Odbija se kao neosnovana žalba optuženog M. R. te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Pobijanom presudom suda prvoga stupnja optuženi M. R. proglašen je krivim za kazneno djelo protiv imovine, tešku krađu u produljenom trajanju iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11 (u pobijanoj presudi kazneno djelo označeno je i primjenom ZID KZ iz NN 84/21 koji je stupio na snagu nakon počinjenja kaznenog djela u pitanju, a koji nije blaži za optuženika, niti prvostupanjski sud to obrazlaže). Za počinjeno kazneno djelo osuđen je na kaznu zatvora od sedam mjeseci.

 

2.              Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08-19, valja primijetiti da prvostupanjski sud nije primijenio ZID ZKP/08 iz NN 80/22 koji je stupio na snagu prije donošenja pobijane presude) oštećeniku B. S. dosuđen je imovinskopravni zahtjev i optuženiku je naloženo da oštećeniku isplati iznos od 2.000,00 kuna/265,45 € u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude.

 

2.1.              Oštećenik Ž. Š. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

 

3.              Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08-19, optuženik je dužan na ime troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08-19 platiti paušalnu svotu od 500,00 kn/66,36 € u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude. Optuženik je dužan platiti i trošak obrane po službenoj dužnosti prema posebnom rješenju koje će prvostupanjski sud naknadno donijeti.

 

4.              Protiv te presude žalbu je podnijelo ODO Zlatar zbog odluke o kazni, predlažući preinačenje pobijane presude i izricanje strože kazne.

 

4.1.              Žali se i optuženik po branitelju N. P., odvjetniku, zbog odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom za preinačenje pobijane presude u odluci o kazni i osudu optuženika na najblažu moguću kaznu.

 

5.              Optuženiku je žalba državnog odvjetnika dostavljena, optuženik je, po branitelju, odgovorio na istu predlažući odbijanje žalbe državnog odvjetnika.

 

6.              U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08-22) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledanje.

 

6.1.              Stranke nisu predlagale da ih se obavijesti o drugostupanjskoj sjednici, a sud drugog stupnja ne nalazi korisnim pozivanje stranaka radi razjašnjenja stvari.

 

7.              Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

 

8.              Provedenim ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-.22, ovaj sud drugog stupnja nije našao povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti da bi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika.

 

9.              Sasvim određenom žalbenom argumentacijom državni odvjetnik osnovano napada odluku prvostupanjskog suda o izboru mjere kazne za optuženika i njegovo kazneno djelo. Kod toga državni odvjetnik ne osporava utvrđenje i ocjenu olakotnih okolnosti u pobijanoj presudi, već opravdano osporava davanje premalog značenja utvrđenoj otegotnoj okolnosti na strani optuženika u vidu ranije višestruke osuđivanosti za istovrsna kaznena djela za koja su optuženiku izricane i dugotrajnije bezuvjetne kazne zatvora od kazne kakva mu je izrečena pobijanom presudom. Isto tako državni odvjetnik s pravom ističe da je optuženik predmetno kazneno djelo počinio kratko vrijeme nakon izdržane kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 3 mjeseca. Državni odvjetnik opravdano ističe da je optuženik prije počinjenja predmetnog kaznenog djela osuđivan u pet navrata isključivo zbog teških krađa, dakle za istovrsna kaznena djela, za koja su mu izricane uvjetna osuda, kazna zatvora zamijenjena je radom za opće dobro, a posljednje dvije osude su na zatvorske kazne od po 1 godine. Iz ovih podataka o ranijoj osuđivanosti optuženika, činjenju predmetnog produljenog kaznenog djela koje se sastoji od dvije radnje, kratko vrijeme nakon izdržane kazne zatvora, vrste do sada izrečenih sankcija koje, očito je, nisu djelovale dovoljno specijalno preventivno, bez obzira na utvrđene olakotne okolnosti, odgovarajućom se ukazuje isključivo bezuvjetna zatvorska kazna i to u trajanju od 1 godine. Kod toga svakako valja cijeniti i činjenice koje u žalbi dodatno ističe državni odvjetnik, a tiču se pitanja postupnosti i stupnjevanja u izboru vrste i mjere sankcije optuženiku, skrivljenih učinaka kaznenih djela u vidu prodiranja optuženika u tuđe domove, kao i pitanja specijalne i generalne prevencije. Ocjena je ovog suda drugog stupnja da utvrđene otegotna i olakotne okolnosti, uzimajući u obzir počiniteljevu ličnost i počinjeno kazneno djelo, kao i svrhu kažnjavanja u općem i posebnom smislu zahtijeva izricanje bezuvjetne zatvorske kazne u trajanju od jedne godine.

 

10.              S druge strane nije osnovana žalba optuženika po istoj osnovi u kojoj se potenciraju utvrđene i cijenjene olakotne okolnosti, posebno osobne i životne prilike optuženika i tvrdi da je kaznena djela počinio u stanju nužde, priznanje djela i iskreno kajanje. Stoga žalitelj predlaže optuženika što blaže kazniti, odnosno izreći mu i uvjetnu osudu, odnosno primijeniti odredbe o ublažavanju kazne. Posebno se žalbom potenciraju kao olakotne okolnosti priznanje djela, iskreno kajanje, da je optuženik mlada osoba u teškoj životnoj situaciji, de je bez imovine, a da su ukradeni predmeti bili nužni za pribavljanje osnovnih sredstava za život, da se radi o maloj vrijednosti koristi i da kritične zgode nisu nastupile teže posljedice.

 

10.1.              Sve navedene okolnosti u potrebnoj je mjeri cijenio prvostupanjski sud optuženiku kao olakotne, osim, ispravno, činjenice stanja nužde kod optuženika, visine koristi i izostanka težih posljedica. Naime, optuženik nije kazneno djelo u pitanju počinio u stanju nužde, navedeno je vidljivo iz oglasa u kojem nudi na prodaju ukradene stvari nudeći ih u zamjenu za Playstation ili mobitel, što nikako nisu osnovne životne potrebe. Vrijednost otuđenih stvari nije mala u smislu čl. 87. st. 30. KZ/11, već zadovoljava kriterije za ocjenu počinjenja kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. KZ/11, a nejasno je o kojim bi se težim posljedicama tog kaznenog djela moglo raditi, kada se radi o dovršenom kaznenom djelu, produljenom kaznenom djelu, koje se sastoji od dvije istovrsne pojedinačne radnje i za koje se kazneno djelo prema čl. 52. st. 5. KZ/11 može izreći kazna koja je za jednu polovinu viša od najviše mjere kazne propisane za ovo kazneno djelo. Iz tih razloga nije osnovana žalba optuženika po osnovi pobijanja odluke o kazni.

 

10.2.              Optuženik jednostavno tvrdi da ga je sud trebao osloboditi plaćanja bilo kakvih troškova postupka s obzirom na njegove teške materijalne prilike i nezaposlenost. Upravo je cijeneći loše materijalne prilike optuženika prvostupanjski sud odredio visinu paušalne svote pri donjoj granici njenog raspona, a optuženika upozorio na mogućnost iz čl. 148. st. 6. ZKP/08-19 za naknadnu odluku o oslobođenju od plaćanja troškova postupka.

 

11.              Prihvaćanjem žalbe ODO Zlatar preinačena je pobijana presuda u odluci o kazni, osudom optuženog M. R. za počinjeno kazneno djelo iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11 na kaznu zatvora od jedne godine, primjenom odredbe čl. 486. st. 1. ZKP/08-22. Žalba optuženika zbog odluke o kazni i o troškovima postupka odbijena je kao neosnovana, po čl. 482. ZKP/08, pa je u nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena.

 

U Varaždinu 7. ožujka 2023.