1

Poslovni broj: 80 Gž-3924/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 80 Gž-3924/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev kao predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej i Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. M. iz H. L., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici J. K. i K. T., odvjetnici u Z., protiv tuženika Grad Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik Z. G. odvjetnik u Z., te umješača na strani tuženika C. o. d.d. Z., OIB:…, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača na strani tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3047/21-105 od 21. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 7. ožujka 2023.

 

 

p r e s u d i o     j e

 

              I.  Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3047/21-105 od 21. lipnja 2022. pod točkom I. izreke i sudi:

 

              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

        „Nalaže se tuženiku Grad Z., OIB:…, isplatiti tužitelju K. M. iz H. L., OIB:…, iznos od 96.091,18 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom: - na iznos od 78.000,00 kn od 9. siječnja 2014. do isplate, - na iznos od 15.240,00 kn od 30. lipnja 2020. do isplate, - na iznos od 980,00 kn od 21. lipnja 2022. do isplate, - na iznos od 17,50 kn od 12. rujna 2012. do isplate, - na iznos od 175,00 kn od 15. rujna 2012. do isplate, - na iznos od 17,50 kn od 2. listopada 2012. do isplate, - na iznos od 236,68 kn od 4. studenog 2012. do isplate, - na iznos od 7,00 kn od 13. rujna 2012. do isplate, - na iznos od 1.400,00 kn od 26. rujna 2012. do isplate, - na iznos od 17,50 kn od 2. listopada 2012. do isplate, time da se kamata do 31. srpnja 2015. godine obračunava po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, kao i nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 37.499,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude 21. lipnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

                     II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku parnični trošak i trošak žalbenog postupka u visini 8196,90 eura[1]/61.759,50 kn u roku od 15 dana.

                  

                      III. Nalaže se tužitelju da nadoknadi umješaču trošak sudske pristojbe u visini 263,42 eura/1.948,73 kn u roku 15 dana.

 

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke prihvaćen tužbeni zahtjev radi naknade štete u visini od 96.091,18 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate,a kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke te je tužitelju dosuđen parnični trošak sa zateznom kamatom.

     Točkom II.  izreke se je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kako je to navedeno pod tom točkom izreke.

 

2. Protiv navedene presude pod točkom I. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP), predlažući u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak. Traži trošak žalbenog postupka.

 

3. Protiv navedene presude pod točkom I. izreke žali se umješač na strani tuženika zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP, predlažući u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinačiti uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

4. U odgovoru na žalbe tuženika i umješača na strani tuženika tužitelj predlaže žalbe odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Traži trošak odgovora na žalbu.

 

5. Žalbe tuženika i umješača na strani tuženika su osnovane.

 

6. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude ocijenjeno je da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona.

 

7. Suprotno navodima žalbe sud prvoga stupnja nije počinio ni povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a. Naprotiv, ocjena dokaza provedena je u skladu i na način kako propisuje čl. 8. ZPP-a te je na taj način sud prvoga stupnja pravilno utvrdio sve odlučne činjenice koje ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća.

 

8. Tijekom prvostupanjskog postupka je u bitnom utvrđeno da je tužitelj K. M. dana 26. srpnja 2012. stradao u Z. kao vozač bicikla dok je biciklom upravljao površinom između ulica Z.. i H.. ulice. Tijekom postupka utvrđeno je da se navedena površina u vrijeme štetnog događaja koristila kao neizgrađeni makadamski kolnik te za parkiranje motornih vozila, što proizlazi iz fotografskog elaborata policije koji je sačinjen povodom predmetne prometne nezgode, a isto proizlazi i iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka. Utvrđeno je da su se sa istočne strane dijela makadamskog neizgrađenog kolnika nalazili betonski blokovi, međutim na razmaku koji dozvoljava prolaz vozila i bicikla. Na tom mjestu postojala su 2 prometna znaka zabrane kretanja vozila u oba smjera. Prometna nesreća dogodila se na način da je tužitelj biciklom naletio na betonski blok, uz južni rub neizgrađenog makadamskog kolnika, nakon čega je odletio s bicikla i tijelom (glavom) udario u drugi betonski blok, a koji blokovi su postavljeni paralelno u poprečnom smislu kretanja tužitelja, dužine 4,5, visine 1,5 m. Nadalje je utvrđeno da je kao posjednik odnosno vlasnik zemljišta na kojem se dogodio štetni događaj u zemljišnu knjigu upisana HŽ-H. ž. d.o.o. te da su se u to vrijeme po zemljištu kretala i parkirala vozila jer su betonski blokovi (dva betonska bloka), uz južni rub površine postavljeni na način da je postojao slobodan prolaz širine oko 5 m.

 

9. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da se navedeno zemljište u predmetno vrijeme koristilo kao javnoprometna površina za parkiranje slijedom čega da odgovornost za nastanak štetnog događaja, a temeljem propisa i to čl. 2. st. 2. i čl. 3. st. 1. t. 6. i 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11 i 90/11 - dalje: ZKG) i čl. 1., čl. 2. t. 1., čl. 50 st. 1., čl. 76. st. 1. i čl. 139. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 4/08, 5/08, 8/09, 17/09, 17/10, 5/11, 8/11, 5/12, 18/13, 24/13 i 3/14 - dalje: Odluka), leži na tuženiku, iako tuženik nije vlasnik zemljišta.

 

10. Pored utvrđenih činjenica da je nekretnina na kojoj se dogodio štetni događaj u vlasništvu pravne osobe i da su na nekretnini postavljeni prometni znakovi zabrane prometa u oba smjera te da je pristup nekretnini bio ograđen betonskim blokovima sasvim je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se radi o javno prometnoj površini i to iz razloga jer je utvrdio da su na toj nekretnini u vrijeme nastanka štete betonski blokovi razmaknuti čime je omogućen pristup i parkiranje vozilima.

 

11. Kako iz utvrđenih činjenica proizlazi da šteta tužitelju nije nastala na javno prometnoj površini niti na nekretnini u vlasništvu tuženika već na nekretnini u vlasništvu pravne osobe na kojoj je prometnim znakovima zabranjen prolaz to nema odgovornosti tuženice zbog propusta u održavanju prema odredbama čl. 2. st. 2. i čl. 3. st. 1. t. 6. i 7. ZKG kojim je propisano da jedinice lokalne samouprave obavljaju komunalne djelatnosti u koje se ubraja i održavanje javnih površina, a pod održavanjem javnih površina naročito se razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi neodržavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu.

 

12. Također se, pored utvrđenih činjenica ne radi niti o površini u općoj uporabi u smislu odredbe čl. 2. t. 1. Odluke odnosno o javnoprometnoj površini (javne ceste, nerazvrstane ceste, trgovi, mostovi, podvožnjaci, nadvožnjaci, pothodnici, nathodnici, pješački prolazi, tuneli, parkirališta, javne garaže, pločnici, nogostupi, pješačke i biciklističke staze, stajališta javnoga gradskog prometa i slične površine).

 

13. Nadalje, odredbama čl. 139. i čl. 142. Odluke propisane su ovlasti komunalnog redara u uklanjanju protupravno postavljenih predmeta na zemljištima, između ostalih i na zemljištima u vlasništvu pravnih osoba prema kojim odredbama će vlasniku ili korisniku protupravno postavljenog predmeta komunalni redar naredit njegovo uklanjanje, a ukoliko vlasnik ili korisnik ne ukloni protupravno postavljeni predmet sukladno nalogu komunalnog redara, protupravno postavljeni predmet uklonit će se o trošku vlasnika, odnosno korisnika preko treće osobe.

 

14. Da bi postojala odgovornost tuženika Grad Z. za utuženu štetu morale bi postojati opće pretpostavke te odgovornosti, i to štetna radnja i protupravnost štetne radnje, uz subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu te uzročne veze između štetne radnje i štete. Tuženik se ne bi mogao obvezati naknaditi po tužitelju utuženu štetu u slučaju utvrđenja da je izostala bilo koja od navedenih općih pretpostavki za njihovu odgovornost.

15. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), propisano je: "Tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.", dok prema odredbi čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj. 150/2011, 12/2013, 93/2016, 104/2016, 66/2019 - dalje: ZSDU) "Štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska."

16. Pod nezakonitim radom misli se na postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu, odnosno na propuštanje da se zakon, drugi propis ili opći akt primijeni - a pod nepravilnim na činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti.

 

17. Slijedom iznijetog, tužitelj je, da bi uspio u sporu, prije svega trebao dokazati (sukladno odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika) da tuženik nije postupio u skladu s svojim pravima i obvezama - i da u uzročnoj vezi s takvim njihovim (ne)postupanjem (odnosno postupanjem tijela ili službenika za koje oni odgovaraju) trpi utuženu štetu, odnosno da je na strani tuženika postojao propust ili štetna radnja koja bi bila (ovdje odlučno) protupravna (nezakonita ili nepravilna) - ali i uzročnik štete koja se utužuje.

18. U izostanku toga propusta ili te radnje s takvom uzročnošću ne postoji ni pretpostavka odštetne odgovornosti tuženika za tu štetu propisana navedenom odredbom čl. 1054. st. 1. ZOO-a i odredbom čl. 14. ZSDU-a.

 

19. U konkretnom slučaju tužitelj takvo protupravno postupanje tuženika ili takav propust, sa tim značajem i takvom štetom i uzročnom vezom, nije niti tvrdio niti dokazivao. Pored navedenog, tuženiku se odgovornost za prijepornu štetu ne može imputirati i zato jer je ovdje riječ o promašenoj pasivnoj legitimaciji. Naime, sve i da su u konkretnom slučaju kumulativno ispunjene navedene opće pretpostavke odgovornosti za štetu, utuženu štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tuženika kao jedinice lokalne samouprave bi imala obvezu naknaditi samo Republika Hrvatska (čl. 14. ZSDU), a ne ovdje tuženik.

 

20. Slijedom navedenog je žalba tuženika i umješača na strani tuženika osnovana te je primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud preinačio pobijanu presudu na način da je odbio zahtjev tužitelja za naknadu štete, a posljedično navedenom je uz primjenu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška.

 

21. Kako je pobijana odluka preinačena u korist tuženika i umješača na strani tuženika, to je ovaj sud primjenom odredbe čl. 166. st. 2. u svezi sa čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a preinačio i odluku o parničnom trošku.

 

22. Tuženiku zastupanom o odvjetniku dosuđen je parnični trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14 i 118/14. dalje: Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu 250 bodova pod Tbr. 8. t. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima 15. rujna 2014., 8. srpnja 2015., 4. studeni 2015.,15. lipnja 2016., 4. svibnja 2017., 5. lipnja 2018. , za očevid 7. veljače 2019., 29. rujna 2020. i 16. svibnja 2022. sve po 250 bodova po Tbr. 9. t. 1 Tarife, za zastupanje na ročištu 7. srpnja 2020. 50 bodova po Tbr. 9. t. 5 Tarife, za sastav četiri podneska po 250 bodova po Tbr. 8. t. 1. Tarife i za sastav 3 podneska po 50 bodova po Tbr. 8. t 3 Tarife ili ukupno 3700 bodova što s PDV iznosi 46.250,00 kn/6138,43 eura. Navedenom iznosu treba pribrojiti i materijalne troškove za izlazak sudske komisije na očevid 375,00 kn za geodetsko vještačenje 2.000,00 kn, za provođenje prometno toksikološko vještačenje i pristup vještaka na ročište 2.700,00 kn, za sastav žalbe os 1. ožujka 2021. 3.906,25 kn i sudske pristojbe na žalbu 2.622,00 kn te za sastav žalbe 5. srpnja 2022. 3.906,25 kn i ukupno 15.509,50 kn/2058,47 eura. Za preostale zatražene materijalne troškove tuženiku trošak nije priznat jer dokaz o tim troškovima ne priležu spisu.

 

23. Umješaču je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP trebalo priznati trošak sudske pristojbe na žalbu od 30. lipnja 2022. u visini plaćenog iznosa 1.948,73 kn, dok mu za sudsku pristojbu na raniju žalbu na ranije ukinutu presudu suda prvog stupnja trošak nije priznat jer u spisu nema dokaza da je taj trošak imao.

 

24. Tužitelju nije priznat trošak odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio nužan na ovaj postupak (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

 

              U Zagrebu 7. ožujka 2023.

 

                                                                                                                               Predsjednik vijeća:

                                                                                                                                                Vesna Skerlev, v.r.