1

                            Poslovni broj: Gž Ob-9/2023-2

 

Poslovni broj: Gž Ob-9/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice L. Š.1, OIB…, iz A., protiv tuženog N. Š.2, OIB…, iz A., radi utvrđenja i podjele bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-379/2022-4 od 21. studenog 2022., 7. ožujka 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-379/2022-4 od 21. studenog 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

"I/ Općinski sud u Osijeku oglašava se nenadležnim za daljnje postupanje u ovoj pravnoj stvari.

II/ Odbacuje se tužba tužiteljice L. Š.."

 

2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica zbog pogrešne primjene procesnog prava time da ne predlaže sadržaj odluke suda drugog stupnja.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica podnijela tužbu radi utvrđenja i podjele bračne stečevine i to u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. 12026 k.o. Đ., koje su upisane u zemljišnim knjigama kao samovlasništvo tuženika.

 

6.1. Sud utvrđuje da iz tužbe tužiteljice, kao i priloga uz tužbu, proizlazi da su obje stranke rođene u B. i H., da oboje imaju prebivalište u R. A., da su brak zaključili 1986. u B. i H. te da su u vrijeme zaključenja braka oboje bili državljani B. i H., time da je u veljači 2003. tuženik postao državljanin R. A..

 

7. Ocjenjujući nadležnost suda u Republici Hrvatskoj za odlučivanje u ovom sporu sud je primjenom odredbe članka 35. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/2017; dalje: ZMPP) utvrdio da se nadležnost procjenjuje prema Uredbi Vijeća (EU) broj 2016/1103 od 24. lipnja 2016., kako to propisuje citirana odredba.  Naime, odredbom članka 35. ZMPP-a propisano je da se pravo mjerodavno za imovinske odnose bračnih drugova određuje prema Uredbi Vijeća (EU) 2016/1103 od 24. lipnja 2016. o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima bračnoimovinskih režima (SL L 183, 8. 7. 2016.; dalje: Uredba).

 

7.1. Sukladno članku 6., 8., 22. i 26. Uredbe sud zaključuje da nije nadležan za postupanje po tužbi tužiteljice jer tužiteljica i tuženik u trenutku pokretanja postupka imaju uobičajeno boravište u R. A., tužiteljica je državljanka B. i H., a tuženik je državljanin R. A., dakle, stranke nemaju isto zajedničko državljanstvo te nisu sklopili sporazum o primjeni mjerodavnog prava u pisanoj formi. U trenutku sklapanja braka oboje su bili državljani B. i H. te su u tom trenutku bili najbliže povezani s tom državom, a tužiteljica nije dostavila dokaz da bi zadnje uobičajeno boravište stranke imale na području R. H., odnosno, da bi prvo zajedničko uobičajeno boravište nakon sklapanja braka bilo u R. H., kao što niti u trenutku pokretanja ovog postupka stranke nemaju uobičajeno boravište na području R. H..

 

8. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava, i ovaj sud prihvaća kao pravilne.

 

9. Tužiteljica u žalbi ne osporava niti jedno činjenično utvrđenje suda prvog stupnja već predlaže da s obzirom da je sud zaključio da nije nadležan za odlučivanje o tužbenom zahtjevu, spis uputi sudu za kojeg smatra nadležnim u ovoj pravnoj stvari i to iz razloga jer je tužiteljica platila sudsku pristojbu na tužbu, dok ne iznosi druge žalbene razloge.

 

10. Kako prema odredbi članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 380. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, ovaj sud zaključuje da je na utvrđeno činjenično stanje sud pravilno primijenio materijalno pravo.

 

11. Naime, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da se u pogledu nadležnosti suda u R. H. u ovom konkretnom slučaju (imovinski odnosi bračnih drugova) u kojem su stranke strani državljani prosuđuje prema članku 35. ZMPP-a jer se radi o sporu s međunarodnim elementom.

 

11.1. U članku 6. Uredbe određeno je da je za odlučivanje o bračnoimovinskom režimu bračnih drugova nadležan sud:

a) na čijem državnom području bračni drugovi imaju uobičajeno boravište u trenutku pokretanja postupka pred sudom, ili, u suprotnom

b) na čijem su državnom području bračni drugovi imali zadnje uobičajeno boravište ako jedan od njih još uvijek tamo boravi u trenutku pokretanja postupka pred sudom, ili, u suprotnom

c) na čijem državnom području protustranka ima uobičajeno boravište u trenutku pokretanja postupka pred sudom, ili, u suprotnom

d) zajedničkog državljanstva bračnih drugova u trenutku pokretanja postupka pred sudom.

 

11.2. Člankom 8. Uredbe određeno da osim nadležnosti koja je ranije navedena, nadležan je i sud države članice čije je pravo mjerodavno na temelju članka 22. ili članka 26. stavak 1. točka a ili b, a pred kojim se tuženik upusti u postupak.

 

11.3. Člankom 22. Uredbe određeno je da bračni drugovi mogu sporazumno odrediti pravo mjerodavno za bračnoimovinski režim, a koji sporazum mora biti sastavljen u pisanom obliku, dok je člankom 26. Uredbe određeno da je u slučaju nepostojanja sporazuma, mjerodavno pravo države

a) prvog zajedničkog uobičajenog boravišta bračnih drugova nakon sklapanja braka, ili, u suprotnom

b) zajedničkog državljanstva bračnih drugova u trenutku sklapanja braka.

 

12. Kako tužiteljica i tuženik nisu nikada imali boravište u R. H. te kako nemaju uobičajeno boravište u R. H. u trenutku pokretanja ovog postupka, niti imaju zajedničko državljanstvo, i po ocjeni ovog suda ne postoji nadležnost suda u R. H. radi utvrđenja bračne stečevine iz kojih razloga se pravilno sud prvog stupnja oglasio apsolutno nenadležnim primjenom odredbe članka 16. stavak 3. ZPP-a te je pravilno odbacio tužbu tužiteljice.

 

12.1. Kako ni jedan sud u R. H. nije nadležan za postupanje po tužbi tužiteljice, neosnovan je žalbeni prijedlog da se predmet ustupi sudu kojeg sud smatra nadležnim u ovoj pravnoj stvari.

 

13. Iz obrazloženih razloga žalbu tužiteljice trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

Koprivnica, 7. ožujka 2023.