REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: Pn-475/2020-15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužitelja: 1) I. L. rođ. C., kći M., OIB: ***, BIH,
P., D.. P. Č. 0, 2) D. C., sina M., OIB: ***, B.,
P., Č. 0, 3) J. L. rođ. C., kći M., OIB:****,
O. G., P. M. 12a, i 4) B. C., sina M., OIB:
***, B., P., Č. 0, svi zastupani po punomoćnicima V.
L. i Ž. V., odvjetnicima u S., protiv tuženika D. zdravlja
S.-d*** S., K. 2, OIB:****, zastupanog
po punomoćniku V. R., odvjetniku u S., radi naknade štete, nakon
održane glavne rasprave zaključene dana 18.siječnja 2023. u nazočnosti
punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 6.ožujka 2023. na
ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o j e:

I. - Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I.Dužan je tuženik D. *** S. isplatiti tužiteljici
I. L. iznos od po 800,00 kn mjesečno počev od 3. lipnja 2003. pa svaki
mjesec ubuduće, sve do 31. srpnja 2015., time da je obroke dospjele do
pravomoćnosti ove presude dužan platiti u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom
kamatom počev od dospijeća svakog obroka (obrok za protekli mjesec dospijeva
svakog petog idućeg mjeseca) do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do

31. srpnja 2015. zateznu kamatu po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem
eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. do isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena.

II.Dužan je tuženik D. ** S. isplatiti tužitelju
D. C. iznos od po 800,00 kn mjesečno počev od 3. lipnja 2003. pa svaki
mjesec ubuduće, sve do 30. lipnja 2012., time da je obroke dospjele do
pravomoćnosti ove presude dužan platiti u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom
kamatom počev od dospijeća svakog obroka (obrok za protekli mjesec dospijeva
svakog petog idućeg mjeseca) do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do

31. srpnja 2015. zateznu kamatu po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem
eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. do isplate po

- 2 - Pn-475/2020-15

stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena.

III.Dužan je tuženik D*** isplatiti
tužiteljima J. L. i B. C. svakome iznos od po 800,00 kn mjesečno
počev od 3. lipnja 2003. pa svaki mjesec ubuduće, time da je obroke dospjele do
pravomoćnosti ove presude dužan platiti u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom
kamatom počev od dospijeća svakog obroka (obrok za protekli mjesec dospijeva
svakog petog idućeg mjeseca) do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do

31. srpnja 2015. zateznu kamatu po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem
eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. do isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena."

II - Nalaže se tuženiku naknaditi u roku od 15 dana tužiteljima parnični trošak kako slijedi:

-I. L., D. C., J. L. i B. C. po 10.432,06 EUR (78.600,36 kuna) svakome,

-ranijem tužitelju M. C. (O.: ***) iznos od 17.883,55 EUR (134.743,61 kuna),

-ranijim tužiteljima I. P. i M. P. iznos od po 7.451,47 EUR (56.143,10
kuna) svakome, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od

6.ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena.

III - Nalaže se tužiteljima I. L., D. C., J. L. i B.
C. naknaditi tuženiku u roku od 15 dana parnični trošak u iznosu od 6.563,56
EUR (49.453,13 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od

6.ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Uvodno označeni tužitelji su zajedno sa M. C. te I. i M.
P. 23.3.2004. ovom sudu podnijeli tužbu protiv uvodno označenog tuženika i
K. S. radi naknade štete zbog izgubljenog uzdržavanja. Tužba se činjenično
temelji na tome da su majka tužitelja A. C. i dijete koje je trebala roditi
umrli tijekom poroda iz razloga koji se mogu pripisati u krivnju radnicima tuženika.

1.1.Podneskom od 9.4.2004. preinačena je tužba na način da su tužitelji potraživali i
naknadu nematerijalne i materijalne štete.

- 3 - Pn-475/2020-15

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da osporava osnovu odgovornosti i visinu
tužbenog zahtjeva.

3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane
dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja te saslušanjem
M. C..

Nisu pribavljeni podaci o visini mirovine od nadležnog tijela u B. jer je ta činjenica utvrđena na drugi način.

3.1.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4.U ovom stadiju postupka, nakon donošenja presude Županijskog suda u S. br.
Gžp-592/11 od 16.1.2012., među strankama nije sporno: da je tuženik odgovoran za
štetu nastalu tužiteljima uslijed predmetnog događaja; da su tužitelji djeca pok. A.
C..

4.1.Među strankama je u ovom stadiju postupka sporno je li tužiteljima nastala šteta
po osnovi izgubljenog uzdržavanja te visina potraživanja ako isto postoji.

4.2.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim
odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01,
dalje: ZOO) koje se primjenjuju temeljem čl.1163.Zakona o obveznim odnosima
(Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22,
dalje: ZOO/05).

5.U posljednjoj ukidnoj odluci br. Gž-2128/18 od 4.10.2018. Županijski sud u S. je
iznio sljedeće pravno shvaćanje i odgovarajuću uputu ovom sudu koje glasi: "Dakle,
pri izračunavanja iznosa koji su tužitelji izgubili zbog smrti majke potrebno je utvrditi
kako bi se kretala plaća sada pok. majke tužitelja da nije umrla i da je nastavila
ostvarivati plaću i to od dana smrti do presuđenja po mjesecima i godinama, koliko bi
od tog iznosa trošila za svoje uzdržavanje, a koliko za uzdržavanje osoba koje je
obvezna uzdržavati, te jesu li tužitelji ostvarili pravo na obiteljsku mirovinu zbog smrti
davatelja uzdržavanja, te ako jesu, kako se kretala visina obiteljske mirovine i to po
mjesecima i godinama."

5.1.U svezi činjenica bitnih za odlučivanje o preostalom tužbenom zahtjevu, u postupku je utvrđeno sljedeće:

A. C. je rođena 17.10.1969., brak sa M. C. je sklopila

6.6.1990., a tužitelje je rodila 30.12.1990. (I. L.), 23.11.1992. (D.
C.) i 5.11.1994. (blizance J. L. i B. C.). Predviđeni
termin poroda tijekom kojeg je preminula je bio 25.5.2003.

Sve navedeno je vidljivo iz izvadaka iz matične knjige rođenih i vjenčanih te nalaza i mišljenja vještaka M. D. G. i A. A. (list 22B).

5.2.A. C. je završila srednju školu za kemijsko-tehnološkog tehničara te je

2002. osposobljena za primjenu računala u uredskom poslovanju, a do smrti je
ostvarila radni staž kako slijedi:

-od 1.6.1988. do 21.9.1988. (3 mjeseca i 23 dana) kod H. M.,
-od 1.6.1989. do 29.9.1989. (4 mjeseca) kod H. M.,

- 4 - Pn-475/2020-15

-od 16.7.1990. do 30.4.1991. (9 mjeseci i 14 dana) kao osoba zaposlena u vlastitoj
trgovini,

-od 25.2.2002. do 2.3.2002. (6 dana) kao radnik u caffe baru u I.,
-od 1.12.2002. do 3.6.2003. (6 mjeseci i 3 dana) kod L. pod d.o.o. K..
Navedeno je vidljivo iz preslika radnje knjižice (list 70J-M).

5.3.A. C. je, tijekom radnog odnosa kod L. pod d.o.o. K., od
poslodavca primila za razdoblje od 1.12.2002. do 31.1.2003. (2 mjeseca) ukupno

3.033,28 kuna (1.516,64 kuna mjesečno), a od 1.2.2003. je koristila porodiljni dopust
te je primala naknadu od HZZO-a.

Sve navedeno je vidljivo iz potvrde tog trgovačkog društva i priloženih obrazaca koji
sadrže podatke o visini uplaćenih doprinosa za sve zaposlene u tom društvu tijekom
jednog mjeseca (list 75-79).

5.4.Tužiteljica pod 1) je od akademske godine 2009/10 do zimskog semestra
2012/13 pohađala F. fakultet u M., a 20.6.2017. se ispisala sa fakulteta.
Navedeno je vidljivo iz ispisnice izdane od strane tog fakulteta dana 20.6.2017.

5.5.Tužitelj pod 2) je srednjoškolsko obrazovanje završio u školskoj godini 2010/11
što je vidljivo iz uvjerenja SSŠ P. od 12.6.2017.

5.6.Tužiteljica pod 3) je srednju školu završila 2013., prvu godinu studija na K.
*** u S. je upisala 2013/14, a četvrtu godinu studija 2016/17,
što je sve vidljivo iz uvjerenja tog fakulteta i G. F. G. M. u P..

5.7.Tužitelj pod 4) je srednju školu završio 2013., prvu godinu studija na F. S.
je upisao 2013/14, drugu 2014/15, a 2016/17 je studirao na F. Z., što je sve
vidljivo iz uvjerenja tih fakulteta i G. F. G. M. u P..

5.8.Tužitelji su dostavili podatke o tome koliko se njihovom ocu M. C.
isplaćivala plaća u razdoblju od 2009. do 2016.

Iz tih isprava je vidljivo da je ocu tužitelja u tom razdoblju isplaćivano najčešće
462,30 KM, a nikad više od iznosa 507,14 KM. Preračunato u kune (1KM = 4,00 kn),
riječ je o iznosima od 1.849,20 kuna. S obzirom na da to je M. C. u iskazu
kazao da je osnivač pravne osobe D. d.o.o. u kojoj je zaposlen, očito je kako je on
prijavljen na najniži, zakonom propisani iznos plaće i da zapravo prihode ostvaruje
kroz dobit svog trgovačkog društva.

5.9.Tužitelji u B. i H. dobivaju nakon smrti majke obiteljsku mirovinu od
320,00 KM mjesečno tj. svatko od njih po 80,00 KM (ili 320,00 kuna), a prema dopisu
HZMO-a od 11.2.2019. ne ostvaruju pravo na mirovinu u R. H..
Navedeno o visini mirovine u B. je utvrđeno saslušanjem M. C.. Ovom
dijelu iskaza se poklanja vjera jer je logičan s obzirom na to da su tužitelji dostavili
dokaz kako osoba zaposlena na C. u B. (gdje je ranije radio M. C.)
prima plaću od 969,81 KM te je stoga logično da mirovina iznosi triput manje.

5.10.Vezano za troškove tužitelja u svezi školovanja, za navesti je kako iz potvrda i
uvjerenja dostavljenih uz podnesak od 16.4.2018. proizlaze sljedeći troškovi:
-tužitelj pod 4) je s još 2 osobe stanovao u stanu u Z. za koji se plaćala
najamnina od 2.250,00 kuna,

- 5 - Pn-475/2020-15

-tužiteljica pod 3) je tijekom studiranja platila 2.350,00 kuna na ime troškova upisnine
-tužitelj pod 4) je 9,5 mjeseci stanovao u studentskom domu gdje je smještaj 790,00
kuna mjesečno,

-tužiteljica pod 3) je 4 mjeseca stanovala u studentskom domu gdje je smještaj
890,00 kuna mjesečno, a potom daljnjih više od godinu dana uz cijenu smještaja od
790,00 kuna mjesečno,

-redoviti studenti fakulteta na kojemu je tužiteljica pod 1) studirala plaćaju 400,00 KM za akademsku godinu, a izvanredni studenti 1.500,00 KM po godini.

5.11.Iz dopisa Državnog zavoda za statistiku od 26.2.2021. proizlazi da je osobama
srednje stručne spreme prosječna neto plaća u razdoblju od 2003. do 2020.g.
isplaćena u iznosima navedenim u tom dopisu koji se kreću od 3.631,00 kune do

5.759,00 kuna s tim da je iz godine u godinu iznos rastao.

5.12.Uz podnesak od 10.11.2017. tuženik dostavlja podatke o izvršenim isplatama
tužiteljima iz osnova izgubljenog uzdržavanja uz napomenu da je 6.6.2014.
tužiteljima isplaćena prva renta u visini od 1.200,00 kn (što odgovara pravomoćno
dosuđenom iznosu od po 300,00 kuna svakom od 4 tužitelja). U 2014. godini takvih
renti je isplaćeno 7, u 2015. 12 renti, u 2016. 12 renti, te u 2017. 9 renti. Navedeno
proizlazi iz salda računa kartice do 7.11.2017.

6.S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, odlučeno je kao u izreci zbog sljedećih razloga.

Tužitelji smatraju kako je iznos koji potražuju minimalan te da kao doprinos njihove
majke uzdržavanju ne treba uzeti samo njezinu plaću, već i rad majke u domaćinstvu
– pranje, peglanje, čišćenje, pomoć pri učenju i sl. jer da je ona 24 sata dnevno bila
posvećena svojoj djeci.

Odredba čl.194.ZOO pravo na naknadu štete daje: osobi koju je poginuli uzdržavao;
osobi koju je poginuli redovno pomagao; osobi koja je po zakonu imala pravo
zahtijevati uzdržavanje od poginulog.

Pod pojmom "redovitog pomaganja" u smislu navedene zakonske odredbe
podrazumijeva se stalno i vremenski duže sukcesivno materijalno pridonošenje u
korist određene osobe radi potpunog ili djelomičnog uzdržavanja te osobe. Rad
supruge u kućanstvu bračnih drugova sam po sebi nema značenje takvog
pomaganja drugom bračnom drugu. (VSRH, Rev-1062/06).

Isto tako, analogno bi se i pod uzdržavanjem moglo podrazumijevati samo materijalni
(novčani) doprinos preminule osobe. Na takav zaključak upućuje i sudska praksa
(VSRH, Rev-378/10). U netom citiranoj odluci je tužiteljima dosuđen iznos za koji je
utvrđeno da bi ga njihov pokojni otac izdvajao za njih od svojih mjesečnih prihoda.
U tom pravcu se kreće i uputa drugostupanjskog suda iz posljednje ukidne odluke.

6.1.Ocjena je ovog suda da pokojna majka tužitelja, da nije bilo predmetnog štetnog
događaja, tj. da je ostala živa, ne bi uopće bila zaposlena i ne bi ostvarivala plaću.
Naime, kako je ranije obrazloženo (toč.5.2.), majka tužitelja je prije udaje radila samo
sezonski, preko ljeta u hotelijersko-turističkoj djelatnosti. Potom je nakon udaje

6.6.1990. bila samo 9 mjeseci samozaposlena u vlastitoj trgovini. Može se s visokom
stupnjem vjerojatnosti koji graniči sa sigurnošću zaključiti kako je to zaposlenje bilo
isključivo radi stjecanja prava na porodiljnu naknadu jer je u prosincu 1990. rodila
prvo dijete. Nadalje, šestodnevni radni odnos u kafiću tijekom 2002.g. se ne može
shvatiti kao nekakva ozbiljna karijera i zaposlenje. Konačno, kad se uzmu u obzir

- 6 - Pn-475/2020-15

podaci od posljednjeg poslodavca (vidjeti toč.5.3.), može se zaključiti kako je i to
zaposlenje, s početkom radnog odnosa 6 mjeseci prije očekivanog poroda (dakle,
nakon 3 mjeseca trudnoće), imalo za cilj jedino stjecanje prava na porodiljnu
naknadu, a to posebno stoga jer je imala mjesečnu plaću koja je više no dvostruko
manja od prosječne plaće SSS u RH u 2003. (1.516,64 kuna naspram 3.631,00 kune
iz podataka DZS-a, vidjeti toč.5.11.), tj. bila je očito prijavljena na minimalnu plaću,
baš kao i direktor D. M. (podaci na listu 78).

Inače, da majka tužitelja nije bila osoba koja bi prihod ostvarivala radom za drugog
(poslodavca) već da je bila kućanica ukazuje i činjenica da je treći porod imala

5.11.1994. te nakon proteka godine dana od istog, tj. od 5.11.1995. nije nigdje bila
zaposlena (izuzev 6 dana u kafiću) sve do posljednje trudnoće.

6.2.Stoga, imajući u vidu izneseno, a uzimajući u obzir i stav drugostupanjskog suda
da je tuženik dužan naknaditi tužiteljima samo ono što su oni stvarno izgubili, a ne
ono što bi imali pravo dobiti na osnovi zakonskog uzdržavanja, ovaj sud je mišljenja
kako tužitelji zbog smrti majke nisu izgubili uzdržavanje u vidu nekog određenog
novčanog iznosa kojeg bi dobivali od majke svaki mjesec da nije umrla.

Tužitelji su svakako izgubili majčinsku brigu i pomoć koju bi im ona pružala tako što
bi obavljala kućanske poslove koji su bitni da bi oni mogli bezbrižno odrastati, ali ti
poslovi se ne mogu podvesti pod pojam "izgubljenog uzdržavanja". Čak i kad bi se
kojim slučajem mogli podvesti pod taj pojam, onda bi pravomoćno dosuđeni iznos od
po 300,00 kuna mjesečno svakom od tužitelja, kao i iznos od po 80,00 KM (320,00
kuna) mirovine tj. 620,00 kuna mjesečno predstavljao adekvatnu naknadu u smislu
čl.194.st.2.ZOO. Pritom treba reći da bi majka tužitelja, da nije bilo štetnog događaja,
imala ukupno petero djece pa bi ta briga za djecu bila dodatno disperzirana tako da
bi tužitelji iz ove parnice ostvarili "manju količinu" brige i pomoći od majke od one
koju su ostvarivali prije predmetnog štetnog događaja.

Zbog navedenog je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim su zahtijevali da im se
plaća svakome dodatnih 800,00 kuna mjesečno na ime rente.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) i na odredbama Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14,
107/15, 37/22, 126/22, dalje: OT).

Vrijednost predmeta spora se mijenjala tijekom postupka pa je tako za zahtjev
naveden u tužbi bila 120.000,00 kuna (čl.36.ZPP). Nadalje, od 9.4.2004. kad su
podneskom tužitelji povećali tužbeni zahtjev iznosila je 1.791.602,00 kuna. Nakon

16.1.2012. vrijednost predmeta spora je 192.000,00 kuna (čl.36.ZPP).

Tužitelji su ostvarili uspjeh u postupku do 16.1.2012. Nakon tog dana raspravljalo se
samo o zahtjevu o kojemu sud odlučuje ovom presudom te su stoga u tom stadiju
tužitelji izgubili spor. Utoliko je ovaj sud mišljenja da bi sav trošak nastao nakon

16.1.2012. uvodno označeni tužitelji trebali naknaditi tuženiku.

Glede razdoblja do 16.1.2012. uspjeh tužitelja je različit. Uvodno označeni tužitelji su,
s obzirom na spornu osnovu i visinu te zahtjeve o kojima se odlučivalo presudom od

17.2.2011., uspjeli u sporu 98%, raniji tužitelj M. C. je uspio u sporu 93%,
a raniji tužitelji I. i M. P. su uspjeli u sporu 95%. Imajući u vidu navedene
postotke, ocjena je ovog suda da je riječ o neznatnom neuspjehu (čl.154.st.5.ZPP)
pa bi sav trošak nastao do 16.1.2012. tuženik trebao naknaditi tužiteljima.

- 7 - Pn-475/2020-15

Napominje se da je trošak dosuđen i ranijim tužiteljima M. C., I. i M.
P. (u odnosu na koje je 16.1.2012. pravomoćno okončan postupak u pogledu
njihovih glavnih zahtjeva) budući da je prva presuda ukinuta u pogledu troškova
postupka, nije kasnije donesena nijedna odluka o troškovima postupka spram ovih
tužitelja, a troškovi se izrekom presude dosuđuju stranci, a ne punomoćniku premda
se možda radi i o odvjetničkim troškovima. Dosuđeni trošak između ovih troje ranijih
tužitelja i uvodno označenih tužitelja je razdijeljen prema njihovim udjelima u ukupnoj
vrijednosti predmeta spora (uvodno označeni tužitelji svaki po 14%, M. C.
24%, I. i M. P. svaki po 10%).

7.1.Tužiteljima je za razdoblje do 16.1.2012. trebalo priznati sljedeći trošak: 250
bodova za sastav tužbe, po 1.792 boda za podneske od 9.4.2004., 6.5.2004.,

11.6.2004., 17.5.2005., te ročišta od 29.7.2008., 5.11.2008., 18.2.2010., 11.5.2010.,

11.10.2010., 3.2.2011., po 896 bodova za žalbu od 7.5.2009. i ročište od 16.9.2010.,
što zbrojeno, uvećano za 50% (Tbr.36.OT), pretvoreno u kune i uvećano za 25%
PDV-a iznosi 561.431,25 kuna odnosno 74.514,73 EUR nakon konverzije valute. Taj
iznos je razdijeljen tako da uvodno označenim tužiteljima pripada po 10.432,06 EUR
svakom, M. C. 17.883,55 E., a I. i M. P. po 7.451,47 EUR
svakome.

Trošak ostalih podnesaka nije dosuđen zbog ograničenja o 4 podneska iz Tbr.8. u
vezi s Tbr.48.st.3.OT. Troškovi vještačenja nisu dosuđeni jer ih je podmirio tuženik, a
ne tužitelji. Pristojbe tužbe, prve presude i revizije im nisu dosuđene jer iste nisu
platili, a naplata istih je zastarjela.

7.2.Kako je obrazloženo pod točkom 7., sav trošak nastao nakon 16.1.2012. uvodno
označeni tužitelji bi trebali naknaditi tuženiku te mu je dosuđen sljedeći trošak: po
125 bodova za ročište 4.6.2012., po 250 bodova za ročišta od 12.9.2017.,

10.11.2017., 8.2.2018., 18.4.2018., 15.1.2019., 22.2.2021., 5.9.2022., 18.1.2023., po
50 bodova za ročišta 8.6.2017., 28.3.2019., 7.2.2020., 22.9.2021., 312,5 bodova za
žalbu od 26.6.2018. što zbrojeno, pretvoreno u novčani iznos i uvećano za PDV od
25% iznosi 49.453,13 kuna tj. nakon konverzije 6.563,56 EUR.

Trošak podneska od 7.11.2017. nije priznat jer je predan na ročištu za koje je
tuženiku dosuđena nagrada. Trošak pristojbi nije priznat zbog toga što nije postavljen
novčano određen zahtjev.

7.3.Na iznose troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem
čl.151.st.3.ZPP.

U Splitu, 6.ožujka 2023.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja
-pun.tuženika