Poslovni broj: Gž-1015/2022-2

 

 

 

 

 

 

                                                                                                               

Poslovni broj: Gž-1015/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli – Pola u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. B., OIB:..., 2. I. Č., OIB:..., 3. P. R., OIB:..., 4. Z. R., OIB:..., i 5. B. D., OIB:..., svi iz S., Š. L., svi zastupani po punomoćniku Z. I., odvjetniku u S. protiv tuženice N. M., OIB:..., iz S., Š. L., koju zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u S., radi zabrane uznemiravanja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-390/2020 od 24. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-390/2020 od 24. lipnja 2022.

 

          II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja u toč I. naloženo je tuženici da odmah prestane sa pačanjem i uznemiravanjem tužitelja ubuduće na nekretninama k.č.br. 541/39 i k.č.br. 541/40, sve K.O. S.. Toč. II. naloženo je tuženici da nekretninu k.č.br. 541/39, k.o. S., u roku od 15 dana dovede u prvobitno stanje, na način da iz dvorišta ukloni željeznu ogradu sa živicom sa istočne, južne i zapadne strane dvorišta, koja željezna ograda sa živicom je u skici lica mjesta br. 2, Tematska skica, sačinjena po sudskom vještaku ing. geod. A. B. od 24. veljače 2021. označena točkama 1-2-2A-3-4-16, a koja Tematska skica je sastavni dio ove presude te da se kani takvog ili sličnog uznemiravanja tužitelja ubuduće. Toč. III. naloženo je tuženici da nekretninu k.č.br. 541/39, k.o. S. u roku od 15 dana dovede u prvobitno stanje na način da sa južne strane dvorišta ukloni metalna vrata širine 2,90 m i visine 1,57 m, a koja metalna vrata su u skici lica mjesta br. 2 Tematska skica sačinjena po sudskom vještaku ing. geod. A. B. od 24. veljače 2021. označena točkama 2A-3, a koja Tematska skica je sastavni dio ove presude te da se kani takvog i sličnog uznemiravanja tužitelja ubuduće. Toč. IV. naloženo je tuženici da nekretninu k.č.br. 541/39, k.o. S. u roku od 15 dana dovede u prvobitno stanje na način da ukloni 6 postavljenih žardinjera tlocrtnih dimenzija 100 x 35 cm, visine 40 cm, kao i svih ostalih eventualno postavljenih stvari te da se kani takvog i sličnog uznemiravanja tužitelja ubuduće. Toč. V. naloženo je tuženici da u roku od 15 dana isplati tužiteljima parnični trošak u iznosu od 20.735,30 kuna.

 

2.  Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tuženica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine broj: 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022. dalje: ZPP) ističući pritom bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 6. i točke 11. te ukazujući na relativno bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u svezi s pogrešnom primjenom odredbe članka 7. stavka 1. ZPP-a (primjena načela tereta dokazivanja) i povrede odredbe članka 8. ZPP-a (načelo slobodne ocjene dokaza).

 

2.1. Predlaže preinačenje odnosno ukidanje presude u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. stavka 1. ZPP-a.

 

3.1. U odgovoru na žalbu tužitelji u bitnome ističu da su svi žalbeni navodi tuženice neosnovani, a traže i naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

4.  Žalba tuženice nije osnovana.

 

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev tužitelja za zaštitu od uznemiravanja prema odredbi članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. - dalje: ZVDSP), kojim tužitelji, kao suvlasnici nekretnine, traže prestanak uznemiravanja od strane tuženice na način kako je to pobliže navedeno u toč. I. do IV. izreke presude suda prvog stupnja. 

 

6.  Sud prvog stupnja je prihvatio tako postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja zaključujući u bitnome da je tuženica postavljanjem željezne ograde sa živicom sa istočne, južne i zapadne strane, postavljanjem metalnih vrata širine 2,90 metara i visine 1,57 metara sa južne strane te postavljanjem šest žardinjera tlocrtnih dimenzija 100 x 35, visine 40 centimetara, sve u zapadnom dijelu dvorišta stambene zgrade (koje se većim dijelom u površini od 73 m2 nalazi na dijelu k.č.br. 541/30, dok se manji dio dvorišta u površini od 8 m nalazi na dijelu k.č.br.541/40, k.o. S.) počinila čin uznemiravanja na način da je tužitelje ograničila u ostvarenju njihovih vlasničkih prava glede korištenja tog dijela dvorišta kao zajedničkog dijela stambene zgrade, kao i da je navedene radove poduzela bez suglasnosti ostalih suvlasnika, dakle protivno odredbama o upravljanju suvlasničkom zajednicom, zbog čega bi i primjenom pravila o poslovodstvu bez naloga, bila u obvezi vratiti sporni dio nekretnine u prijašnje stanje.

 

7. Takva odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita.

 

8. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tuženice u dijelu u kojem ukazuje na  bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer su u pobijanoj presudi navedeni ipak dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku  i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

9. Nadalje, tuženica neosnovano tvrdi kako joj je onemogućeno raspravljanje pred sudom, zbog toga što je sud prvog stupnja odbio izvesti predložene dokaze. Naime,  odbijanje suda prvog stupnja da izvede određeni dokaz samo po sebi ne predstavlja onemogućavanje stranke u raspravljanju pred sudom iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a. Prema toj odredbi, stranka može biti onemogućeno da raspravlja pred sudom samo nezakonitim postupanjem suda, a ovlaštenje suda da odbije određeni dokazni prijedlog u skladu je s njegovim zakonskim ovlaštenjem i proizlazi iz odredbe članka 220. stavka 2. ZPP-a.

 

10. Dokazima koje je proveo sud prvog stupnja činjenično je stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke, a izvođenje dokaza koje je predložila tuženica, prema mišljenju ovog suda, ne bi dovelo do drugačije utvrđenog činjeničnog stanja.

 

11. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člancima 7. i 8. ZPP-a jer je sud, uzimajući u obzir sve izvedene dokaze, prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio odlučne činjenice.

 

12. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, radi čega ovaj sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

13. Nije osnovan niti žalbeni navod nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja budući da su tužitelji suvlasnici stambene zgrade na adresi S., Š. L. te predmnijevani vlasnici katastarskih čestica na kojima je evidentirana predmetna zgrada površine 302 m2 i dvorište površine 185 m2 (ranije k.č.br. 541/38, 541/39, 541/40 i 9938/45, sve k.o.S., a sada k.č.br.10058/1 k.o. S.).

 

14. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi članka 8. ZPP-a potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Pritom nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

15. Među strankama u ovoj pravnoj stvari nije sporno da su suvlasnici stambene zgrade na adresi u S., Š. L. kao i da je tuženica vlasnica stana u prizemlju površine 96 m2. Nije sporno ni da predmetna zgrada nije etažirana te da je 2015. pokrenut postupak povezivanja knjige položenih ugovora i zemljišne knjige koji nije okončan. Nije sporno ni da tuženica koristi južni dio dvorišta koji se dijelom nalazi na k.č.br. 541/39 i 541/40, sve k.o. S. kao i da je na betonski zid kojim je predmetno dvorište bilo izvorno ograđeno postavila žičanu ogradu sa živicom sa istočne, južne i zapadne strane tog dvorišta te da je na ulaz u tako ograđeno dvorište postavila metalna vrata širine 2,90 metara i visine 1,57 metara. Nije sporno ni da je na tom ograđenom dijelu dvorišta postavila šest žardinjera.

 

16. Sporno je da li je navedenim radnjama tuženica onemogućila tužitelje u suposjedu i korištenju predmetnog dvorišta kao i da li je takve radnje mogla poduzeti bez njihove suglasnosti.

 

17. Prema odredbi članka 167. ZVDSP-a vlasnik može, ako ga treća osoba bespravno uznemirava na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane (stavak. 1.), a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavak 1. tog članka, mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže (stavak 2.).

 

18.  Dakle, radnja koja uznemirava vlasnika u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava mora biti trajna i protupravna, što podrazumijeva da osoba koja radnju poduzima nije na to ovlaštena, jer ona nije utemeljena na nekom njezinu subjektivnom pravu, ni na zakonskom ograničenju vlasnikova prava, a može je počiniti osoba koja neposredno uznemirava vlasnika, osoba po čijem se nalogu vlasnik uznemirava, te osoba u čiju se korist vlasnik uznemirava.

 

19. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tuženica postavljanjem žičane ograde s živicom (s južne, zapadne i istočne strane spornog dijela dvorišta), metalnih vrata i šest žaridnjera u dvorištu stambene zgrade lociranom na kč.br. 541/30 k.o. S., a koje dvorište kao zajednički dio zgrade koriste i tužitelji, uznemiravala tužitelje u njihovom pravu vlasništva jer je takvim postupanjem tuženica u potpunosti tužitelje isključila od suposjeda te na navedeni način bitno ograničila njihov dotadašnji način korištenja tog dvorišta.

 

20. Također, neovisno o činjenici što stambena zgrada sa kućnom adresom u S., Š. L. još uvijek nema definirano zemljište za redovnu upotrebu, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su sporni dio dvorišta tužitelji koristili kao zajednički dio zgrade. U prilog navedenom provedeno je i  vještačenje u kojem je stalni sudski vještak građevinske struke utvrdio da su sporni radovi izvedeni na zajedničkom dijelu zgrade. U konačnici tu činjenica posebno ni ne spori niti tuženica budući da je u odgovoru na tužbu, a i tijekom postupka tvrdila da ona ni na koji način ne brani drugim suvlasnicima da koriste taj (ograđeni) dio dvorište. Tu činjenicu tuženica čini spornim tek u žalbenom dijelu postupku pa ju ovaj sud primjenom odredbe članka 352. stavka 1. ZPP-a ne može uzimati u obzir. Naime, prema navedenoj zakonskoj odredbi u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što ovdje nije slučaj.

 

21.  Dakle, s obzirom da je između parničnih stranaka postojao dogovor da se predmetni dio dvorišta koristi kao zajednički dio zgrade, poduzetim radnjama, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, tuženica je tužitelje onemogućila u korištenju njihovih vlasničkih prava pa bi takve radnje, suprotno žalbenim navodima, u konkretnom slučaju i imale značaj uznemiravanja vlasničkih prava tužitelja kao suvlasnika.

 

22. Također, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da tako izvršeni radovi po tuženici predstavljaju izvanredne poslove u smislu odredbe članka 41. stavka 1. ZVDSP-a, a za čije izvođenje tuženica nije imala potrebnu suglasnost svih suvlasnika. Pravilan je i zaključak suda prvog stupnja da je te radove tuženica poduzela kao nepravi poslodavac (u namjeri da za sebe zadrži postignute koristi) zbog čega tužitelji kao suvlasnici i primjenom odredbe članka 1128. stavka 2. ZVDSP-a imaju pravo da zatraže vraćanje nekretnine u prijašnje stanje.

 

23. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivala žaliteljica, kao niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženice odbiti, kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

24. Zaključno, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. u vezi odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a pravilno odlučio i o svim troškovima postupka.

 

25. Kako tuženica nije uspjela sa svojom žalbom u ovom postupku njezin zahtjev za naknadu troškova žalbe je valjalo odbiti (članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 166. stavak 1. ZPP-a), dok tužiteljima nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer navedena radnja po ocjeni ovog suda nije bila potrebna (po članku 166. stavak 1. ZPP-a).

 

 

U Puli-Pola, 6. ožujka 2023.

 

Predsjednica vijeća:

 

Marija Sošić, v.r.