Poslovni broj: UsI-979/2022-12

1

 

 

 

   REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

     Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja V. P. iz S., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik A. N., odvjetnik iz O. društva N. i dr. u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Z., OIB: …, radi teže povrede službene dužnosti, 6. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, KLASA: NK-UP/II-114-04/21-02/128, URBROJ: 511-01-158-22-5 od 16. ožujka 2022.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, KLASA: NK-UP/II-114-04/21-02/128, URBROJ: 511-01-158-22-5 od 16. ožujka 2022., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Zagrebu, broj: KLASA: NK-UP/I-114-04/20-02/327, URBROJ: 511-01-158-21-10 od 12. listopada 2021., kao neosnovana.

 

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelj je proglašen odgovornim da je počinio težu povredu službene dužnosti činjenično i pravno opisanu u izreci pod točkom 1., za koju mu je izrečena disciplinska kazna - prestanak državne službe, dok za težu povredu službene dužnosti činjenično i pravno opisanu u točki 2. izreke rješenja, nije odgovoran.

 

3.              Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika u bitnome navodeći da je nastupila zastara disciplinskog postupka budući da se sporna povreda dogodila 4. studenog 2018., prema činjeničnom opisu pobijanog prvostupanjskog rješenja, pa je zastara morala nastupili 4. studenog 2020. Tužitelj ističe da je nesporno, pozivom na članka 96.a. stavak 3. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj: 92/05. – 98/19., dalje ZDS) da se postupak ne može pokrenuti bez suglasnosti sindikata, a tuženik je zatražio i takvu suglasnost u vidu pravomoćne odluke Upravnog suda u Zagrebu UsI-1375/20-11 dobio 3. ožujka 2021. U odnosu na dan saznanja načelnika kao nespornog ovlaštenika za pokretanje disciplinskog postupka tužitelj navodi kako nema uporišta u zakonu koji bi opravdali tumačenje tuženika da se dan obraćanja sindikatu izjednačava s danom saznanja načelnika, pa se u tom smislu poziva na dokumentaciju predmetnog spisa o kaznenoj prijavi i kriminalističkoj obradi u odnosu na tužitelja (stranica 6. i 7. spisa), te predlaže provesti dokazni postupak pribavom daljnje pojedinačno navedene dokumentacije i saslušanjem kako tužitelja tako i svjedoka. Tužitelj smatra pogrešnim i nepotpunim utvrđeno činjenično stanje u odnosu na svaku od pojedinačno navedenih katastarskih čestica o sječi stabala bez dopuštenja vlasnika kao i onih u kojima ta suglasnost postoji. Ukazuje na proturječnost između izreke i obrazloženja pobijanih rješenja. Osporava konstataciju tuženika da obavlja djelatnost bez dopuštenja Glavnog ravnatelja ukazujući time na još jedno disciplinsko djelo što predstavlja ne samo prekoračenje već stvaranje i nove optužbe, a navodi dalje da je u prilogu žalbe dostavio mišljenje porezne uprave, posebice ako se uzme u obzir da je tuženik na tim činjenicama gradio svoju odluku. Osporava i odluku o izrečenoj disciplinskoj kazni smatrajući da je rješenje doneseno uz proceduralne pogreške i pogrešnu primjenu zakona, a da je izrečena kazna pretjerano teška za disciplinsko djelo za koje ga se tereti.

              Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova spora.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužitelja. Ističe da povreda službene dužnosti koja se tužitelju stavlja na teret nije u vezi s njegovom sindikalnom aktivnošću niti bi isti bio stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge službenike pa je u tom slučaju bilo dopušteno pokrenuti i voditi disciplinski postupak bez suglasnosti Sindikata, a činjenica da je tijekom postupka zatražena od Sindikata, a potom i od Upravnog suda u Zagrebu te ishođena predmetna suglasnost, potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, ne dovodi u pitanje zakonitost provedenog postupka. U odnosu na dan saznanja za povredu i počinitelja, budući da tužitelj osporava da bi to bio 24. travnja 2020., tuženik navodi da u konkretnom slučaju, nakon što je ovlašteni podnositelj zahtjeva raspolagao sa dovoljno dokaza, a obzirom da tužitelj ima status sindikalnog povjerenika, zatražio je suglasnost za pokretanjem postupka protiv njega te se dan podnošenja zahtjeva Sindikatu za suglasnost za pokretanje disciplinskog postupka, smatra danom saznanja načelnika za povredu i počinitelja, u smislu odredbe članka 109. stavka 2. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj: 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19., dalje: ZOP). Imajući u vidu da je dan saznanja 24. travnja 2020., a da je zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka podnesen 29. listopada 2020. tuženik drži nespornim da je podnesen u propisanom roku od godinu dana od saznanja te da nije došlo do nastupanja relativne, a niti apsolutne zastare. Stoga smatra nepotrebnim pribaviti dokumentaciju na koju se tužitelj poziva u tužbi. Tuženik osporava i navode tužitelja da je glavni ravnatelj policije već 28. studenog 2018. mogao znati u tijeku kriminalističkog istraživanja protiv tužitelja o djelu koje mu se stavlja na teret te da nije podnio zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka u roku od godinu dana. Na stranici 3 odgovora na tužbu iznosi se detaljno obrazloženje na taj prigovor, a u odnosu na navode tužitelja od jačoj dokaznoj težini izjave dane u kaznenom postupku u odnosu na obavijesne razgovore policijskih službenika sa svjedocima, poziva na odluku Ustavnog suda broj: U-III-633/2005 od 11.07.2005. u kojoj je izraženo pravno stajalište da se u disciplinskom postupku činjenično stanje utvrđuje svim dokaznim sredstvima te nema zapreke da se upotrijebe izjave i službene zabilješke sačinjene u povodu istog događaja kod istih ili drugih mjerodavnih tijela. Tuženik drži pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje nakon što je prvostupanjski disciplinski sud izveo sve potrebe dokaze te izveo ispravan zaključak o počinjenju teže povrede službene dužnosti detaljnom analizom izvedenih dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti uz obrazloženje kojim dokazima i iz kojih razloga je poklonjena vjera, a s kojim obrazloženjem se složio i drugostupanjski disciplinski sud. Tuženik se poziva na detaljno iznesena očitovanja u obrazloženju osporenog rješenja, pritom ističući da su navodi tužitelja identični žalbenim navodima. Tuženik navodi kako ponašanje tužitelja predstavlja djelo velike težine jer je postupio na način koji nije prihvatljiv za policijskog službenika. Umjesto da otkriva i sprječava činjenja kaznenih djela i prekršaja, sam se ponašao na zakonom nedopušteni način svjesno kršeći važeće pravne propise čime je nanio nepopravljivu štetu ugledu samog sebe kao policijskog službenika i ugledu policijske službe. Stoga je izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe odgovarajuća te jedina primjerena vrsti i težini počinjene povrede službene dužnosti.

              Tuženik predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu.

 

5.              U skladu sa člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu ZUS) sud je 24. veljače 2023. u prisutnosti stranaka održao usmenu i javnu raspravu na kojoj je strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

 

6.              Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome iskazuju kao u tužbi odnosno odgovoru na tužbu. Tužitelj predlaže provesti dokazni postupak izvođenjem dokaza navedenim u tužbi. Tuženik se protivi provođenjem daljnjeg dokaznog postupka smatra činjenično stanje pravilno utvrđenim, pritom obrazlaže da tužitelj u postupku koji je prethodio sporu nije predlagao izvođenje daljnjih dokaza.

 

7.              Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis te uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika. Raspravnim rješenjem suda odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem svjedoka i pribavom daljnje dokumentacije.

 

8.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

9.              Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u disciplinskom postupku radi počinjenja teže povrede službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 7. ZOP-a opisane kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“, a odluka donesena nakon provedene usmene i javne rasprave.

 

10.              Uvidom u obrazloženje prvostupanjskog rješenja utvrđeno je da je u tom postupku provedena usmena rasprava na kojoj je saslušan tužitelj te ispitani svjedoci, a pregledana je i  brojna dokumentacija navedena na stranici 3. – 5. obrazloženja prvostupanjskog rješenja.

              Nakon okončanja rasprave, a prije izrade pisanog otpravka rješenja 27. rujna 2021. zaprimljen je prigovor zastare pokretanja disciplinskog postupka koji je raspravljen te su razlozi neprihvaćanja izneseni na stranici 6. – 7. obrazloženja. U obrazloženju rješenja izneseni su navodi sadržani u službenim zabilješkama kao i evidentirani u provedenom očevidu te obavljenih obavijesnih razgovora. Evidentirana je i iznesena izjava djelatnika Hrvatskih šuma danih ODO-u u S. te podnositelja kaznene prijave D. Č., a nadalje je analizirana prikupljena dokumentacija i sadržaj izjava drugih osoba danih pred ODO u S. (J. B. i B. B.) te obavijesnih razgovora sa istim osobama kao i sadržaj zapisnika o ispitivanju tužitelja od strane Sektora za nadzor u šumarstvu i lovstvu, danu izjavu na zapisnik kao i iskazi saslušanih svjedoka na usmenoj raspravi.

Prvostupanjsko tijelo navodi da su razlozi na kojima se temelji utvrđivanje odgovornosti za prvu točku terećenja istovremeno i razlozi i zbog kojih se utvrđuje da prijavljeni nije odgovoran po drugoj točki te se na stranicama 18. – 21. iznose okolnosti iz kojih proizlazi, prema ocjeni prvostupanjskog disciplinskog suda dokazanim da je tužitelj počinio djelo kojemu se pod točkom 1. izreke stavlja na teret.

Obrazlažući odluku o kazni prvostupanjski disciplinski sud navodi da s obzirom na težinu počinjene povrede izrečena disciplinska kazna je jedina moguća i primjerena u konkretnoj situaciji, pritom ističući da se u konkretnom postupanju prijavljenog steklo niz elemenata od kojih bi svaki za sebe bio dovoljan za izricanje iste kazne. Sječa ovakve količine stabala bez poštivanja zakonske procedure za jednog policijskog službenika apsolutno je nedopustiva, čak i da se radilo o sječi na česticama na kojima je prijavljeni 100% vlasnik. Neprihvatljivim drži protupravno oduzimanje tuđe imovine također, kao i obavljanje djelatnosti kojom se mogu steći znatna financijska sredstva bez registrirane pravne osobe predviđene za obavljanje takvih djelatnosti, jer se, osim što se radi o obavljanju djelatnosti bez dopuštenja Glavnog ravnatelja, u konkretnom slučaju radi i o izbjegavanju plaćanja davanja državi kakva je dužna plaćati svaka druga fizička i pravna osoba koja se bavi sličnim poslovima.

 

11.              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja u bitnome potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, uz obrazloženje koje je sadržano i u odgovoru na tužbu.

Detaljno se tuženik u svom rješenju očitovao na istaknuti prigovor zastare pokretanja postupka, potrebu pribave suglasnosti Sindikata odnosno nadomjesne suglasnosti upravnog suda za pokretanje postupka te dan saznanja za počinjeno djelo i počinitelja, kao i na navode žalbe o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno pogrešnim zaključcima prvostupanjskog disciplinskog suda.

 

12.              Disciplinski postupak protiv policijskih službenika propisan je odredbama članka 93. do 114. ZOP-a, a provodi se na temelju odredbi toga Zakona i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, a u onim pitanjima koja nisu uređena ovim propisima primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuje opći upravni postupak, dakle Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09. – u daljnjem tekstu ZUP) kako to proizlazi iz odredbe članak 100. stavka 1. ZOP-a te članka 3. stavka 1. ZUP-a.

 

13.              Člankom 93. stavkom 1. ZOP-a propisano je da policijski službenik odgovara za povredu službene dužnosti ako povjerene poslove i zadatke ne obavlja savjesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržava Ustava, zakona, drugih propisa i pravila o ponašanju za vrijeme službe ili izvan službe kada šteti ugledu službe.

Prema stavku 2. članka 93. ZOP-a policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako je povredu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

 

14.              Člankom 96. stavkom 1. točkom 7. ZOP-a propisano je da je teža povreda službene dužnosti - nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije.

 

15.              Člankom 110. stavkom 2. ZOP-a propisane su kazne za teže povrede službene dužnosti, pa je tako predviđena i kazna prestanak državne službe (točka 6.).

 

16.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti rješenja tuženika, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja osporavanog i prvostupanjskog rješenja, sud utvrđuje da je na tužbene prigovore, koji su identični navodima u postupku pred upravnim tijelima podnesene žalbe, već odgovoreno drugostupanjskim rješenjem, da su za odgovore dani potpuni i pravno utemeljeni razlozi, a da izneseni zaključci proizlaze iz spisa predmeta upravnog postupka.

              Sud prihvaća stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju prema kojemu je za početak tijeka zastarnog roka za pokretanje disciplinskog postupka relevantan datum saznanja za povredu i počinitelja od strane ovlaštenika za pokretanje konkretnog disciplinskog postupka, a to je načelnik PU sisačko –moslavačke, kao zakonski ovlaštenik za podnošenje zahtjeva  za pokretanje disciplinskog postupka. Spisu prileži dopis Službe kriminalističke policije PU sisačko-moslavačke, BROJ: 511-10-04-01-4072-2/18-20 DK od 26. ožujka 2020. naslovljen na PU sisačko-moslavačka, Ured načelnika zaprimljen  27. ožujka 2020. godine kojim se dostavlja preslika spisa provedenog kriminalističkog istraživanja povodom kaznene prijave koju je protiv tužitelja zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela „Krađa“ iz članka 228. stavka 3. Kaznenog zakona, podno D. Č.. Imajući u vidu navedeno obrazloženje tuženika kojim utvrđuje, pozivom na odredbe članka 104 stavka 2. i članka 109. stavka 2. ZOP-a da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara pokretanja disciplinskog postupka, ima uporište u dokumentaciji spisa i citiranim odredbama.

              Žalbene prigovore vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno osporavanje tužitelja da bi naložio sječu nedoznačelnih stabala tuženik je cijenio neosnovanima, detaljnom analizom u postupku danih izjava i priležeće dokumentacije na koju se poziva i sadržaj iste iznosi, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud.

 

17.              Prema ocjeni suda pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja navodima tužbe i tijekom spora nije dovedena u pitanje, odnosno u postupku je utvrđeno da je tužitelj počinio disciplinsko djelo (točka 1.) koje mu se stavlja na teret i za koje je proglašen odgovornim.

 

18.              U konkretnom slučaju na prihvatljiv način tuženiku, a i ovom sudu prvostupanjski je disciplinski sud u okviru svojih ovlasti odlučivao koje dokaze će izvesti u svrhu razjašnjenja stanja stvari te savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno te zatim na temelju cjelokupnog  činjeničnog rezultata postupka, po načelu samostalnosti i slobodne ocjene dokaza (članak 8. i članak 9. ZUP-a) ocijenio kojim dokazima i iz kojih razloga poklanja vjeru.

 

19.              Nadalje, utvrđeno je da su javnopravna tijela u predmetnom postupku pravilno primijenila odredbe materijalnog i postupovnog prava, koje su citirane u obrazloženjima prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja. Pozivanje tužitelja na pojedinačno  naznačene odluke  donesene u drugim predmetima, jer se ne radi o činjenično i pravno istim stvarima, ne dovode do drugačije odluke.

 

20.              Stoga ispitujući zakonitost osporavanog rješenja po tužbenim razlozima sud nalazi utemeljenim zaključak tuženika da je tužiteljeva odgovornost u provedenom postupku zbog teže povrede službene dužnosti utvrđena detaljnom analizom izvedenih dokaza pojedinačno i u međusobnoj povezanosti uz obrazloženje kojim dokazima i iz kojih razloga je poklonjena vjera, ne nalazeći pritom ni povrede postupka. Stoga nije bilo razloga provođenju daljnjeg dokaznog postupka na način kako je predložio tužitelj, pribavom daljnje dokumentacije, saslušanjem tužitelja i svjedoka. Ovo zato, jer je tužitelj u postupku provedenom u dva stupnja sudjelovao, davao iskaze i predlagao dokaze, imao mogućnost očitovanja na sve okolnosti koje su bitne za odluku u ovoj upravnoj stvari, predloženi svjedoci također su u postupku sudjelovali na način da su njihove izjave, odnosno iskazi cijenjeni od strane disciplinskog suda, stoga sud izvođenje ovih dokaza smatra nepotrebnim i neekonomičnim.

 

21.              Odluka o odgovornosti tužitelja donesena je nakon provedenog postupka, u skladu sa odredbama ZOP-a, odnosno nakon provedene usmene rasprave u skladu sa člankom 107. stavkom 1. ZOP-a kojim je propisano da se u  postupku zbog teže povrede službene dužnosti mora provesti usmena rasprava, a policijskom službeniku protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak mora se pružiti mogućnost da na toj raspravi sudjeluje.

 

22.              Tužitelju je omogućeno sudjelovanje u provedenom disciplinskom postupku u skladu sa člankom 102. stavkom 1. ZOP-a kojim je propisano da policijski službenik protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak ima pravo sudjelovati u tom postupku, očitovati se o dokazima, predlagati dokaze i iznijeti očitovanje o predloženim i izvedenim dokazima.

 

23.              Odluka o disciplinskoj kazni diskrecijsko je ovlaštenje disciplinskog suda, pa se u smislu članka 4. stavka 2. ZUS-a upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana. Sud smatra da je izrečena disciplinska kazna prestanak državne službe utemeljena na odredbama ZOP-a i valjano obrazložena pozivom na odredbe članka 111. ZOP-a uz pravilnu ocjenu olakotnih i otegotnih okolnosti odnosno svih onih okolnosti koje su relevantne za odmjeravanje kazne. Povrede temeljem kojih bi sud mogao zaključiti da je odluka o kazni u suprotnosti sa  ovlaštenjem i svrhom radi kojeg je ovlaštenje dano, sud nije našao.

 

24.              Povrede odredaba postupka koje se odnose na valjanost obrazloženja osporenih rješenja, nisu utvrđene. Tužitelj nije zakinut za pravo na obrazloženu odluku jer je tuženik odgovorio na sve važne žalbene navode koji bi bili od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog javnopravnog tijela.

 

25.              Prihvaćanje i pozivanje na obrazloženje prvostupanjskog tijela od strane nadležnog tijela koje odlučuje o žalbi, dopušteno je odredbom članka 120. stavka 3. ZUP-a.

 

26.              Slijedom navedenog osporavanim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

 

27.              U skladu s odredbom članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, kako je to navedeno u točki I. izreke.

 

28.              O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a. Budući da je neosnovan zahtjev tužitelja za poništenjem osporenog rješenja to je i zahtjev za naknadom troškova valjalo odbiti.

 

29.              Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom II.

 

U Zagrebu 6. ožujka 2023.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude (članak 66. Zakona o upravnim sporovima).