1

Poslovni broj: 76 Gž-2332/2020-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 76 Gž-2332/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Lidiji Bošnjaković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. A. R. L. G. & C. K., K., Republika A., OIB: … (kao pravni sljednik: H.-L. K. G. & C. K., K., Republika A.), kojeg zastupa punomoćnik N. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & B. iz Z., protiv I. tuženice V. F. iz Z., i II. tuženice M. F. iz Z., obje zastupane po punomoćniku Z. K., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-5283/10-9 od 6. studenog 2014., dana 6. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-5283/10-9 od 6. studenog 2014.

 

II: Odbija se zahtjev tuženica za naknadom troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem prvostupanjskog suda isti se oglasio nenadležnim, ukinuo je provedene radnje i platni nalog sadržan u točki I. rješenja javnog bilježnika S. Š., posl. br. Ovrv-10798/09 u cijelosti i tužba je odbačena.

 

2. Citirano rješenje žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) i predlaže pobijano rješenje ukinuti te predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

3. Tuženice u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode tužitelja i predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora. Također predlažu odgoditi ovrhu.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. U donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio ni jednu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

6. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je u ovoj pravnoj stvari tužitelj pravna osoba sa sjedištem u Republici A., a tuženice su fizičke osobe s prebivalištem u Republici Hrvatskoj,

- da je tužitelj kao ovrhovoditelj dana 26. 8. 2009. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, detaljnog pregleda nepodmirenih iznosa od 13. kolovoza 2009., a radi namirenja tražbine u iznosu od 502.708,37 eura,

- da su ovršenice podnijele prigovor protiv rješenja o ovrsi kojim su osporile potraživanje u cijelosti, kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda posl. br. Ovrv-11903/09-2 od 16. studenog 2009. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kom je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

- da je tužitelj podneskom od 27. 5. 2010. u spis dostavio ugovor o leasingu,

- da iz sadržaja odredbe čl. 15. Ugovora o leasingu, sklopljenog između pravnih prednika stranaka proizlazi da je ugovorena mjesna nadležnost u K.,

- da su tuženice na ročištu 6. srpnja 2010., prije upuštanja u raspravljanje, istaknule prigovor mjesne nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj.

 

7. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da su prigovor mjesne nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj u ovoj pravnoj stvari tuženice mogle istaći samo u prigovoru protiv platnog naloga (čl. 453. st. 2. ZPP-a), a budući da su to propustile učiniti i prigovor su podnijele na ročištu prije upuštanja u raspravljanje, da se ima smatrati da se radi o presumiranom pristanku tuženica na nadležnost suda u Republici Hrvatskoj, a u smislu čl. 500. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Narodne novine, br. 53/91 i 88/01 – dalje: ZRSZ).

7.1. Naime, kako to proizlazi iz prethodnog utvrđenja, tužitelj kao ovrhovoditelj prijedlog za ovrhu nije podnio temeljem ugovora o leasingu, već pregleda nepodmirenih obveza, a isti ugovor je priložio tek u okviru parničnog postupka. Osim toga, u konkretnom slučaju radi se o sporu u kojem je jedna stranka (tužitelj) strana pravna osoba. Dakle, radi se o sporu s međunarodnim elementom.

 

8. Izričite odredbe o međunarodnoj nadležnosti sadrži ZRSZ.

8.1. Prema odredbi čl. 49. st. 1. ZRSZ-a, stranke se mogu sporazumjeti o nadležnosti stranog suda samo ako je barem jedna od njih strani državljanin ili pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu, a nije riječ o sporu za koji postoji, prema odredbama ovog ili drugog zakona, isključiva nadležnost Republike Hrvatske.

8.2. U konkretnom slučaju, predmetni spor proizlazi iz ugovora o leasingu, a tužitelj u ovoj parnici zahtijeva plaćanje po osnovi dospjelih tražbina, pa su se stranke mogle sporazumjeti o nadležnosti stranog suda u skladu sa citiranom odredbom čl. 49. ZRSZ-a.

9. Stoga pravni stav tužitelja da bi se radilo o nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj, u smislu odredbe čl. 50. ZRSZ-a, nije osnovan.

 

10. Naime, sukladno odredbi čl. 50. ZRSZ-a, kad nadležnost suda Republike Hrvatske ovisi o pristanku tuženika da sudi sud Republike Hrvatske, smatra se da je tuženik dao pristanak podnošenjem odgovora na tužbu odnosno prigovora na platni nalog, a nije osporio nadležnost ili se upustio u raspravu.

 

11. Navedena odredba ZRSZ-a ne dolazi u primjenu u konkretnom slučaju, budući da nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi o pristanku tuženika samo u sporovima iz odredbe čl. 59. st. 2., čl. 62. i čl. 65. ZRSZ-a, što predmetni spor nije s obzirom da se radi o obveznopravnom sporu radi isplate, slijedom čega okolnost da tuženice u prigovoru nisu osporile nadležnost suda Republike Hrvatske, ne dovodi do ustaljenja nadležnosti suda Republike Hrvatske, neovisno o postignutom sporazumu o nadležnosti, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud, već je za odluku o nadležnosti relevantno da li su stranke ugovorile nadležnost stranog suda u skladu s odredbom čl. 49. ZRSZ-a.

 

12. Stoga se prvostupanjski sud pravilno u smislu odredbe čl. 16. st. 1. i 3. i čl. 455. ZPP-a oglasio nenadležnim, ukinuo je provedene radnje i odbacio tužbu o ovoj pravnoj stvari.

 

13. Iz navedenih razloga pobijano rješenje ukazuje se pravilnim i zakonitim i isto je potvrđeno temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

 

14. Tuženicama nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer za vođenje ovog postupka taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

 

U Zagrebu 6. ožujka 2023.

 

 

S u d a c:

Lidija Bošnjaković, v.r.