Poslovni broj 8 Gž Ovr-1343/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 8 Gž Ovr-1343/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu Ivici Veseliću, u pravnoj stvari I. ovrhovoditelja E. M. d.o.o., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku O. R., temeljem generalne punomoći pod brojem: Su-234/2019, te II. ovrhovoditelja Z. b. d.d., Z., OIB: …, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M.&L. sa sjedištem u Z., protiv I. ovršenika D. F. iz B., OIB:… i II. ovršenice S. F. iz B., OIB:…, oboje zastupani po punomoćniku I. V., odvjetniku u K., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi II. ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj Ovr-232/20-87 od 22.  travnja 2022., dana 6. ožujka 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba II. ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj Ovr-232/20-87 od 22. travnja 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem prihvaćeni su prijedlozi za odgodu ovrhe I. ovršenika D. F. iz B., OIB: … i II. ovršenice S. F. iz B., OIB …, podnesenih prvostupanjskom sudu 23. i 28. ožujka 2022., te je određeno da se provedba ovrhe odgađa do pravomoćnog okončanja parničnih postupka radi utvrđivanja ništetnosti Ugovora o kreditu broj: … i isplate, koji se pred prvostupanjskom sudom vodi pod poslovnim brojem P-280/22 i radi utvrđivanja ništetnosti Ugovora o kreditu broj: … od 05.05.2006.i isplate, koji se vodi pod poslovnim brojem P-285/22.

 

2. Protiv navedenog rješenja žali se II. ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ). Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti pobijano rješenje i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

 

3.  Žalba je neosnovana.

 

4. Ispitujući pobijanu odluku suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a. Sud prvog stupnja potpuno je i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

 

5.  U obrazloženju pobijanog rješenja je navedeno sljedeće:

- da je u ovome predmetu rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-232/20-2 od 6. ožujka 2020. i Ovr-624/20-3 od 4. prosinca 2020. određena ovrha na nekretnini I. i II. ovršenika,

- da je 23. veljače 2022. I. ovršenik podnio prijedlog za odgodu ovrhe u ovom postupku, navodeći da je dana 22. ožujka 2022. Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima podnio tužbu protiv ovrhovoditelja kao tuženika, radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave na temelju koje je u ovom predmetu određena ovrha i isplate,

- da je 28. veljače 2022. II. ovršenica podnijela prijedlog za odgodu ovrhe u ovom postupku, navodeći da je dana 22. ožujka 2022. Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima podnijela tužbu protiv ovrhovoditelja kao tuženika, radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave na temelju koje je u ovom predmetu određena ovrha i isplate,

- da je sud prvog stupnja uvidom u spis P-280/22 utvrdio kako je I. ovršenik – ondje tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu broj …, te da je uvidom u spis P-285/22 utvrdio kako je II. ovršenik – ondje tužiteljica podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu broj …,

              -dakle, da su predmetne tužba podnijeta upravo radi utvrđenja ništetnosti ovršnih isprava na temelju koje je u ovom predmetu određena ovrha.

 

6. Odredbom čl. 115. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) propisano je da sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava, dok je odredbom čl. 141. c. st. 2. Ustava propisano da se pravni akti i odluke koje je Republika Hrvatska prihvatila u institucijama Europske unije primjenjuju u Republici Hrvatskoj u skladu s pravnom stečevinom Europske unije.

 

6.1. Praksom Suda Europske unije uspostavljeno je načelo nadređenosti prava Unije, kojim se osigurava da se pravo Unije ne može ukinuti ili izmijeniti nacionalnim pravom i da u slučaju sukoba ima prednost pred nacionalnim pravom (Costa v. ENEL broj C-6/64), te načelo izravne primjenjivosti prava Europske unije, zbog čega su njegove odredbe potpuno i ujednačeno primjenjive u svim državama članicama (Van Gen en Loos broj C-26/62).

 

6.2. Odlukom Suda Europske Unije, povodom zahtjeva za prethodnu odluku, koji se predmet vodio pod brojem C-407/18, radi tumačenja Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, utvrđeno je da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onog iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača, bilo po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu Direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

 

6.3. U postupku donošenja prethodne odluke u predmetu Kuhar – Addiko bank d.d. predmet nacionalnog postupka bio je gotovo istovjetan predmetnom ovršnom-bankarska institucija kao ovrhovoditelj pokrenula je protiv ovršenika kao korisnika kredita ovršni postupak na temelju ugovora o kreditu koji je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta. Ovršenik je prigovorio ništetnosti odredbi tako sklopljenog ugovora o kreditu.

 

6.4.  Ovrha je strogo formalni postupak, pa tako odredbe Ovršnog zakona ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o kreditu sklopljenog u obliku javnobilježničkog akta, i po toj osnovi odgodi ovrhu. Iz navedenog proizlazi da je nacionalna odredba OZ-a čini nemogućom, odnosno pretjerano teškom primjenu prava Europske unije.

 

6.5. Kako je Sud Europske Unije zaključio da u procesnoj situaciji u kojoj sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu koji je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta između trgovca i potrošača i koji predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje se ovrha provodi, već tu kontrolu tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojem se ovršenik već obratio tužbom radi utvrđivanja ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će prodaja nekretnine biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a šteta koji bi ovršenik kao potrošač u tom slučaju pretrpio svakako je nenadoknadiva jer bi ovršenik izgubio stan u kojem živi.

 

6.6. Slijedom iznesenog, kako načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost Direktive Vijeća 93/13/EEZ i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići, stav je suda prvog stupnja da će se tom zahtjevu udovoljiti prihvaćanjem prijedloga ovršenika za odgodu predmetne ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnih postupka koji se pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima vode pod poslovnim brojem P-280/22 i P-285/22 radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu broj … i Ugovora o kreditu broj …, koji u ovom predmetu predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje je određena ovrha.

 

6.7. Takav stav izražen je i u rješenjima Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-797/2020 od 20. listopada 2020., poslovni broj Gž Ovr-1832/20 od 11. siječnja 2021. i Gž Ovr-682/2022 od 16.  svibnja 2022.

 

7. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a, a imajući na umu sadržaj odluke Suda Europske Unije, povodom Zahtjeva za prethodnu odluku, koji se predmet vodio pod brojem C-407/18, odlučeno je kao u izreci prvostupanjskog rješenja.

 

8.  Odluku prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

8.1.  Naime, u postupku donošenja prethodne odluke koji je rezultirao donošenjem presude broj C-407/18 u predmetu Kuhar c/a Addiko Bank d.d., činjenični supstrat nacionalnog postupka bio je gotovo istovjetan predmetnom-ovrhovoditelj, bankarska institucija inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta a u odnosu na čije odredbe je ovršenik prigovarao (djelomičnoj) ništetnosti.

 

8.2. Sud Europske unije je, u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhe, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi čl. 65. stav. 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ) pa je zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača, a koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a šteta koju bi potrošač u tom slučaju i ostvario, no á posteriori, da bi kao vid pravne zaštite bila nepotpuna i nedovoljna i ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe.

 

8.3. Obzirom da je Sud EU u presudi broj C-407/18 dakle utvrdio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, to je evidentno da u istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji vezuje i prvostupanjski sud, a kako načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne direktive i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići, ocjena je ovoga suda da će navedenom zahtjevu biti udovoljeno određivanjem odgode ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice na čije je pokretanje ovršenik upućen iz predmetnog ovršnog postupka.

 

9.  U odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja da je "2. ovršenik S. F. kao potpisnik Ugovora o kreditu koji je ovršna isprava u ovome postupku, partija …, nije podnijela tužbu po istom Ugovoru već po nekom drugom potrošačkom Ugovoru koji se ne odnosi na ugovorni odnos ovrhovoditelja i ovršenika u ovom postupku" valja reći da je točno da založni ugovor kojim se osniva dobrovoljno založno pravo nije potrošački ugovor. Međutim, založno pravo je akcesorno pravo, što znači da nastanak, trajanje i prestanak ovise o postojanju i valjanosti tražbine koja se osigurava. Založni odnos kao sporedni, nesamostalni stvarno pravni odnos ovisi o postojanju obvezno pravnog odnosa u kojem je nastala tražbina osigurana založnim pravom. Stoga, ovrha koja se temeljem neposredno izvršivog založnog ugovora sklopljenog u formi javnobilježničkog akta vodi protiv založnog dužnika, može se odgoditi primjenom stajališta Suda EU, i u slučaju kada je osobni dužnik kao potrošač pokrenuo parnicu zbog nepoštenosti ugovornih odredbi potrošačkog ugovora iz kojeg su nastale tražbine osigurane založnim pravom.

 

10. Tek je za istaknuti da je točno da su ovršenici dobrovoljno zasnovali založno pravo na nekretnini i da na temelju toga uživaju manji stupanj zaštite svojih prava, no dodatnu zaštitu ovršenicima u ovom predmetu pruža činjenica da ovršenici tvrde i dokazuju da su ugovori o kreditu ništetni zbog povrede prava potrošača.

 

11.  Konačno, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da već sama činjenica prodaje nekretnine u kojem ovršenici žive predstavlja nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

 

12. Slijedom svega navedenoga, primjenom čl. 380.  toč. 2.  ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

 

U Zagrebu 6.  ožujka 2023.

 

 

                                                                                                                                                Sudac:

Ivica Veselić, v.r.