Poslovni broj: Gž-254/2023-2

 

Poslovni broj: Gž-254/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. D. iz Z., A. P., OIB:..., zastupanog po punomoćnici D. M. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika  1. M. G. iz S., S. kbr., OIB: ...,i 2. S. P. iz Z., V. D., OIB:..., oboje zastupani po punomoćniku A. I., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pn-40/2018-45 od 22. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj  6. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženica M. G. i S. P. te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pn-40/2018-45 od 22. rujna 2022.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženica za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

 

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanom presudom suda prvog stupnja odlučeno je slijedeće:

 

„I. Dužne su tužiteljice M. G., OIB:..., i S. P., OIB: ..., solidarno isplatiti tužitelju B. D., OIB:..., iznos od 28.860,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan presuđenja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi od 8,05% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev iz točke I. u odnosu na zakonsku zateznu kamatu zatraženu od 23. ožujka 2018. do presuđenja.“

 

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobijaju tuženice zbog bitne povrede odredaba ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Sud je počinio i bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati a osobito što nema razloga o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama postoje proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Proturječnost između sadržaja isprava i onoga što se navodi u obrazloženju presude očituje se pri analizi činjenica iz posjedovnog lista za nekretnine od kojih je nastala predmetna kčbr. 6217 KO S., pri čemu sud neosnovano konstatira da su upisi tuženica a prije njih njihove prednice B. (L.) I. nezakoniti unatrag više od 60 godina, iako je nekoliko puta od strane K. u Z. vršena nova izmjera i revizija, po kojim izmjerama su zakonito utvrđena imena posjednika do 80 godina prošlog stoljeća kada je i formirana predmetna kčbr. 6217 i upisana na pravnu prednicu tuženica a potom i na tuženice kao njene nasljednice svake u ½ dijela. Upravo stog tvrde da su bile uvjerene da prodaju svoju nekretninu i to za cijelo. Tvrde da su zakonite, istinite i poštene posjednice sporne nekretnine što je potvrđeno rješenjem o nasljeđivanju iza njihove majke. Navodi da i danas u zemljišnim knjigama nije upisana novoformirana kčbr. 6217 već se ista vodi i dalje kao stare zemljišno knjižne čestice, koje su  prije upisa S. M. d.o.o. iz S., Š. sv. M. bile upisane na imenima drugih osoba, čak ne niti na ime prednica tužitelja i tuženica. Tvrde da sud nije analizirao Darovni ugovor kojim je prednica tužitelja iste nekretnine darovala svojoj sestri prednici tuženica, pri čemu je potpuno zanemario povijest posjeda i katastarske podatke koji dokazuju da je prednica tuženica već u katastru bila evidentirana kao posjednica te da su tuženice temeljem dosjelosti stekle predmetnu nekretninu. Ne čine spornim postojanje Dosudnice broj O-2132/47 od 22. studenog 1932. Kotarskog suda u Zadru i Diobeni Ugovor iz 1959. po kojoj dosudnici i diobenom ugovoru predmetna čestica pripala D. M. i B. I. za točno određenu površinu i točno na kojem djelu zemlje, međutim i nadalje ističu da su one savjesne i poštene posjednice temeljem sklopljenog Darovnog ugovora sa prednicom tužitelja.

Obzirom na navedeno, predlažu da sud drugoga stupnja njihovu žalbu uvaži, presudu preinači sukladno njihovim žalbenim navodima, podredno je ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na  ponovno suđenje. Potražuju troškove žalbe.

 

3. Sa žalbom tuženica postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst - 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZPP).

 

3.1. U svom odgovoru na žalbu tuženica tužitelj se istoj u cijelosti protivi ističući da je neosnovana i predlaže njeno odbijanje.

 

4. Žalba tuženica nije osnovana.

 

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete u iznosu od 26.860,00 euro koja mu je nastala jer su tuženice bez njegova znanja i sudjelovanja prodale kčbr. 780/3, kčbr. 781/1 i dio kčbr. 783/1 (stari premjer) KO S. od kojih je formirana kčbr. 6217 KO S. nove izmjere, koje nekretnine su mu pripadale u suvlasničkom omjeru od ½ dijela. Naime, tužitelj tvrdi da se radi se o  nekretninama koje je u tom suvlasničkom omjeru naslijedio kao jedini nasljednik po smrti svoje majke M. D. rođ. B. koja je bila sestra majke tuženica I. L. rođ. B., koja je uz njegovu majku bila suvlasnica istih nekretnina u preostalom dijelu od ½.

 

6. Odlučujući o istaknutom tužbenom zahtjevu tužitelja, sud prvoga stupnja je ocjenom provedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a), kako onih materijalnih koji prileže predmetu (čitanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 26. kolovoza 2014., Dosudnice Općinskog suda u Zadru A.149/32, broj O-2132/47, Zapisnika o diobi od 31. siječnja 1959., Darovnog ugovora od 10. rujna 1965. i njegove dopune; uvidom u povijesni posjedovni  list za predmetne nekretnine i izvadak iz zemljišne knjige) tako i onih personalnih (iskazima saslušanih svjedoka i parničnih stranaka - pri čemu sud poklanja vjeru iskazima svjedoka V. P. i H. S. utvrđujući da se radi o iskazima koji su objektivni i svoju potvrdu imaju u materijalnim dokazima koji predmetu prileže, dok ne poklanja vjeru iskazima svjedoka C. G. i D. M. ocjenjujući ih neobjektivnim pa samim tim niti iskazima tuženica) zaključio da tužitelj dokazao da su tuženice prodajom predmetne nekretnine kupcu S. M. d.o.o. Ugovorom o kupoprodaji od dana 26. kolovoza 2014. raspolagale i njegovim suvlasničkim dijelom sporne nekretnine - onim koji je on naslijedio po smrti svoje majke M. D. koja je vlasništvo sporne nekretnine u ½ dijela pripalo temeljem diobe izvršene 1959. (Zapisnik o diobi od 31. siječnja 1959.), na koji način su mu nanijele štetu u visini polovice iznosa kupoprodajne cijene odnosno u iznosu od 28.860,00 euro obračunatu u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, slijedom čega su mu taj novčani iznos dužne naknaditi primjenom odredbe čl. 1054. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje u tekstu: ZOO). Pritom, sud je zaključio da tuženice nisu adekvatnim materijalnim dokazima dokazale svoju tvrdnju da su vlasnice sporne nekretnine u cijelosti, jer nisu dokazale da je njihova majke od pravne prednice tužitelja kupila njen suvlasnički dio sporne nekretnine – ugovor o kupoprodaji ne postoji (barem ga tuženice nisu dostavile u sudsksi spis a iz iskaza svjedoka kojima sud poklanja vjeru ne proizilazi da imaju saznanja da je majka tužitelja svojoj sestri, majci tuženica, ikada prodavala svoj suvlasnički dio sporne nekretnine) kako niti da joj je svoj suvlasnički dio darovala – predmet ugovora o darovanju nije sporna nekretnina. 

 

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženica, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

 

7.1 Sud prvoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a, obzirom su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku  i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

7.2. Činjenice bitne za odluku o zahtjevu tužitelja sud prvoga stupnja pravilno je i potpuno utvrdio i na isto je pravilno primijenio materijalno pravo.

 

7.3. Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio ni relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. ZPP-a. Naime, protivno žalbi tuženika glede ocjene dokaza, prvostupanjski sud je u svemu savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano zaključio o dokazanim odlučnim činjenicama.

 

8. Naime, tuženice sadržajem svoje žalbe ne čine spornim postojanje Dosudnice broj O-2132/47 od 22. studenog 1932. Kotarskog suda u Zadru i Diobenog ugovor iz 1959. po kojoj je dosudnici i diobenom ugovoru predmetna čestica pripala D. M. i B. I. za točno određenu površinu i za točno određeni dio zemljišta, međutim i nadalje ističu da su one savjesne i poštene posjednice iste nekretnine temeljem sklopljenog Darovnog ugovora njihove majke sa prednicom tužitelja, te da su kao takve sa predmetnom nekretninom u cijelosti osnovano mogle raspolagati u korist trećih osoba.

 

8.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženica, sud prvoga stupnja pravilno je zaključio da tuženice nisu dokazale (čl. 221.a ZPP-a) svoju tvrdnju da su Ugovorom o darovanju 10. rujna 1965. sklopljenog između njihove pravne prednice i pravne prednice tužitelja postale savjesne i poštene poštene posjednice cijelokupne sporne nekretnine (koja u novoj izmjeri nosi oznaku kčbr.  kčbr. 6217 KO S. odnosno koje u staroj izmjeri nose oznaku kčbr. 780/3, kčbr. 781/1 i dio kčbr. 783/1 K. S.) jer iz sadržaja navedenog Ugovora  ne proizilazi da bi predmet darovanja bila sporna nekretnina, a također iz stanja predmeta ne proizilazi opravdanost tvrdnje tuženica da je pravna prednica tužitelja njihovoj majci prethodno prodala spornu nekretninu (u tom pravcu ne postoji kupoprodajni ugovor a niti personalni dokazi kojima je sud poklonio vjeru ne ukazuju na opravdanost tvrdnji tuženica da je majka tužitelja spornu nekretninu prodavala svojoj sestri I.). Dakle, tuženice se nikako ne mogu smatrati savjesnim i poštenim posjedicama sporne nekretnine u cijelosti, a što je sud prvoga stupnja također pravilno utvrdio polazeći i od sadržaja teksta Zapisnika od 31. siječnja 1959., u kom pravcu je dao u svemu jasno i valjano obrazloženje razloga, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud drugoga stupnja.

 

8.2. Samim tim, pravilan je zaključak suda prvoga stupnja da je tužitelj dokazao da je predmetna nekretnina pripadala njegovoj majci sada pok. M. D. za ½ dijela, a sve to temeljem diobe iz 1959., te da je on vlasništvo istog suvlasničkog udjela stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-1236/02 od 23. lipnja 2009., kao i da su tuženice raspolaganjem i njegovim suvlasničkim djelom sporne nekretnine u korist S. M. d.o.o. Ugovorom o prodaji od 26. kolovoza 2014. nanijele mu štetu u visini polovice iznosa kupoprodajne cijene odnosno u iznosu od 28.860,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke – visina štete prema sadržaju žalbe tuženica nije sporna.

 

8.3. Ostali žalbeni navodi tuženica ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost predmetne presude, a posebno ne žalbeni navod da je presudu donio i izradio sudac koji nije vodio prethodni niti glavno raspravni postupak, jer se radi o sucu kome je predmet dodijeljen u rad sukladno naredbi predsjednika suda (str. 140 – 142 spisa) i koji je nakon toga „preotvorio“ glavnu raspravu u predmetu, proveo sve dokaze (str. 146 – 148 spisa) i zaključio raspravljanje.

 

9. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, jer je po svojoj osnovi pravilno utemeljena na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a a po visini pravilno odmjerena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. - dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama.

 

10. Dakle, kako je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tomu nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje su u žalbi ukazivale tuženice, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženica odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. presuditi kao u izreci ove presude.

 

11. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a).

 

 

                                     U Puli-Pola, 6. ožujka 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

Nataša Babić, v.r.