1

Poslovni broj: Gž-1065/2022-2

 

Poslovni broj: Gž-1065/2022-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli – Pola u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja stečajna masa iza C.-I. d.d. u stečaju (kao pravni sljednik S.-I. d.o.o.) OIB:..., S., M. H., kojeg zastupa stečajna upraviteljica A. R., OIB:..., iz S., M. H., a koju zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika: 1. E. M., OIB:... i 2. S. M., OIB:..., oboje iz B. i H., S., O. koje zastupa punomoćnik Ž. R., odvjetnik u M., radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: Ps-27/2019-30 od 22. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj: Ps-27/2019-30 od 22. srpnja 2022.

 

          II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

 

 

                            Obrazloženje

 

1.   Presudom suda prvog stupnja, u toč. I., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženicima da isele iz nekretnine i to 757/5624 suvlasničkog dijela k.č.br. zgr. 1194 koju čine zgrada i dvorište,ukupne površine 3343 m2, upisana u zk.ul.3023, k.o. M. – M. s kojim je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etaža 154) i to poslovnog prostora oznake 1 na nivou "E" u površini 757,63 m2, u etažnom elaboratu označen tirkizno plavom bojom i to iz dijela nekretnine koji u naravi predstavlja stan broj 9 u ukupnoj površini od 60,52 m2, te da tu nekretninu slobodnu od osoba i stvari predaju u posjed tužitelju, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka. U toč. II. naloženo je tužitelju, da u roku od 15 dana, naknadi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 33.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate.

 

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022. dalje: ZPP) ističući pritom bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. te ukazujući na relativno bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u svezi s pogrešnom primjenom odredbe članka 7. stavka 1. ZPP-a (primjena načela tereta dokazivanja) i povrede odredbe članka 8. ZPP-a (načelo slobodne ocjene dokaza). Smatra da iz dokaza koji su provedeni u postupku ne proizlazi utvrđenim činjenica isplate kupoprodajne cijene tužitelju za nekretninu koja je predmet ovog postupka. Ističe da nije razvidno temeljem kojih isprava je sud prvog stupnja došao do zaključka da su tuženici dokazali pravni temelj i istinit način stjecanja nekretnine. Nadalje navodi i da je pogrešna i odluka o trošku parničnog postupka. Predlaže ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovan postupak, podredno preinačenje i prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja, sve uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

 

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. stavka 1. ZPP-a.

 

3.1. U odgovoru na žalbu tuženici u bitnom ističu da su svi žalbeni navodi tužitelja neosnovani, a traže i naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da se tuženici isele i predaju tužitelju u posjed suvlasnički dio nekretnine i to 757/5624 suvlasničkog dijela k.č.br. zgr. 1194 koju čine  zgrada i dvorište,ukupne površine 3343 m2, upisana u zk.ul.3023, k.o. M. – M. s kojim je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etaža 154) i to poslovnog prostora oznake 1 na nivou "E" u površini 757,63 m2, u etažnom elaboratu označen tirkizno plavom bojom i to iz dijela nekretnine koji u naravi predstavlja stan broj 9 u ukupnoj površini od 60,52 m2

 

6. Sud prvog stupnja odbio je tako postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja uz zaključak kako tuženici posjeduju valjane isprave kojima su stekli pravo vlasništva na predmetnom stanu koju nesmetano i bez ograničenja koriste od sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine 28. ožujka 2021. do danas. Utvrđuje da su tuženici dokazali pravni temelj i istinit način stjecanja tog stana zbog čega se imaju smatrati stvarnim vlasnicima te zaključuje da je zemljišnoknjižni upis prava vlasništva prednika tužitelja samo formalan zbog čega tužitelju ne pripada vlasnička zaštita iz članka 162. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. dalje: ZVDSP)

 

7. Takva odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita.

 

8. Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ukazuje žalitelj, ali ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

8.1. Nije počinjena povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Njena izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni iznesenim razlozima. U presudi su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

8.2. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člancima 7. i 8. ZPP-a jer je sud, uzimajući u obzir sve izvedene dokaze, prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio odlučne činjenice.

 

9. Sud prvog stupnja je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, savjesne i brižljive ocjene svih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

 

- da je prednik tužitelja upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik 757/5624 suvlasničkog dijela k.č.br. zgr. 1194 koju čine zgrada i dvorište, ukupne površine 3343 m2, upisana u zk.ul.3023, k.o. M.-M. s kojim je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etaža 154.) i to poslovnog prostora oznake 1 na nivou "E" u površini 757,63 m2, u etažnom elaboratu označen tirkizno plavom bojom;

- da tom posebnom dijelu nekretnine pripada i stan, ukupne površine 60,52 m2, koji je u posjedu tuženika, a čiju predaju u posjed tužitelj traži u ovome postupku;

- da je pravni prednik tužitelja C. – I. d.d., MBS:..., OIB: ..., nad kojim je bio otvoren i zaključen skraćeni stečajni postupak kao i da je naknadno rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj St-296/2018 od 27. veljače 2019. utvrđeno da se određuje nastavak postupka radi naknadne diobe pronađene stečajne mase u zaključenom stečajnom postupku te da se stečajni postupak nastavlja u odnosu na stečajnu masu, ovdje tužitelja;

- da su pravni prednik tužitelja i tuženici 28. ožujka 2001. zaključili ugovor o kupoprodaji nekretnine temeljem kojih su tuženici kupili 61/5624 dijela nekretnine označena kao k.č.br.zgr.1194, upisana u zk.ul.3023, k.o. M. – M., s kojim suvlasničkim dijelom je neraskidivo povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu nekretnine koju čini stan broj 9., površine 60,52 m2, koji se nalazi na adresi S., K. M. 2a, sve za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 429.678,43 kuna (bruto);

- da je u članku 3. tog ugovora prednik tužitelja kao prodavatelj potvrdio da su tuženici kao kupci u cijelosti ispunili svoje obveze prema prodavatelju te ih je ovlastio da ishode na kupljenom im stanu uknjižbe prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena prodavatelja (pravnog prednika tužitelja);

- da su aneksom ugovora zaključenim 12. svibnja 2003. ugovorne strane pobliže označile suvlasnički dio nekretnine koja je bila predmet prodaje po ugovoru o kupoprodaji od 28. ožujka 2001. na način da je predmet prodaje sada definiran kao 60/5624 dijela nekretnine označene kao k.č.br. zgr. 1194 upisane u zk.ul. 3023 k.o. M. – M., s kojim suvlasničkim dijelom je neraskidivo povezano isključivo pravo vlasništva na posebnom dijelu nekretnine i to stanu broj 9, površine 60,52 m2, na adresi K. M. u M.;

- da je tuženicima po poreznim rješenjima od 17. studenog 2009. određena osnovica poreza prometa za nekretninu koju su kupili od pravnog prednika tužitelja po ugovoru o kupoprodaji od 28. ožujka 2001.;

- da su tuženici upisani kao hrvatski državljani u knjigu državljana matičnog ureda G. Z.;

- da iz izvoda poslovnih knjiga prednika tužitelja proizlazi evidentiranom uplata 1. tuženika u iznosu od 429.678,43 kuna;

- da je stečajna upraviteljica A. R. u svojem iskazu u bitnom navela da iz postojeće dokumentacije kojom raspolaže ne proizlazi da su tuženici isplatili ugovorenu kupoprodajnu cijenu, da nema saznanja o tome da je netko od prednika tužitelja tražio iseljenje tuženika te da ne posjeduje dokumentaciju o legalizaciji stana koji je bio predmet kupoprodaje. Potvrđuje i da nije pribavila poslovnu dokumentaciju prednika tužitelja od svjedokinje M. S., koja je vodila poslovne knjige prednika tužitelja, zbog toga što tužitelj nije imao dovoljno novčanih sredstva za uplatu koju je trebao izvršiti njenom računovodstvenom uredu radi pribave i pripreme dokumentacija iz koje bi bilo razvidno plaćanje ugovorene kupoprodajne cijene za stan koji je prednik tužitelja prodao tuženicima;

- da je 1. tuženik u svojem iskazu potvrdio da su supruga i on isplatili u cijelosti ugovorenu kupoprodajnu cijenu direktnim plaćanjem s njihovog računa na račun prednika tužitelja, da su po kupnji stana odmah ušli u posjed te da dosada nitko nije tražio njihovo iseljenje, da je u aneksu ugovora definiran suvlasnički dio posebnog dijela nekretnine koji su tuženici kupili, da su predali prijedlog za uknjižbu upisa prava vlasništva na kupljenom im stanu, a koji je odbijen zbog toga što nije izvršeno dodatno etažiranja. Potvrđuje i da su podmirili porez na promet nekretnine.
- da je svjedokinja M. S. u svojem iskazu potvrdila da je vodila poslovne knjige pravnog prednika tužitelja kao vanjski suradnik te je za prednika tužitelja u razdoblju od 2011.,2012. do 2016. izrađivala završne račune, konačne poslove i predavala završnu bilancu. Navodi da iz izvještaja neovisnog poslovnog revizora za godinu koja je završila 31. prosinca 2015. te svibnja 2016. proizlazi da je poslovnim knjigama pravnog prednika tužitelja evidentirano šest neprodanih poslovnih prostora u objektu S. N. u ukupnoj površini od 518,80 m2 te se iz inventurne liste mogu identificirati ti prostori, a sva ta dokumentacija je i javno objavljena na stranicama nadležnog Trgovačkog suda. Potvrđuje da je stečajnu upraviteljicu A. R. obavijestila o tome koji poslovni prostori prednika tužitelja nisu prodani kao i da su po njenim saznanjima svi poslovni prostori koji su prodani, uredno plaćeni, osim jednog za kojeg je kupac I. A. dao predujam, ali nije isplatio kupoprodajnu cijenu zbog čega nije napravljen ugovor i zbog čega je taj poslovni prostor ostao u vlasništvu pravnog prednika tužitelja. Navodi i da je iz postojeće knjigovodstvene evidencije jasno vidljivo da su tuženici u cijelosti isplatili ugovorenu kupoprodajnu cijenu na način da je 1. tuženik izvršio uplatu iz N., a kako se radilo o deviznoj uplati, izvršen je prijenos u kune i taj je prijenos evidentiran i unesen u knjigovodstvenu karticu prednika tužitelja kao prodavatelja.

 

10. Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje, uz danu ocjenu izvedenih dokaza prihvaća i ovaj sud. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja je jasno, temeljito i argumentirano iznio razloge prihvaćanja, odnosno neprihvaćanja iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, koju ocjenu u svemu prihvaća i ovaj sud. Dana je ocjena iskaza u skladu i s materijalnim dokazima koje je prvostupanjski sud izveo tijekom postupka i pravilno ih ocijenio te predstavlja rezultat pravilno izvedenog dokaznog postupka, jasne, logične i uvjerljive ocjene dokaza, u svemu prihvatljive i ovome sudu.

 

11. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje vlasničke tužbe iz članka 162. ZVDSP-a.

 

13. Odredbom članka 162. stavka 1. ZVDSP-a određeno je da vlasnik, da bi ostvario u postupku pred sudom, svoje pravo radi predaje u posjed stvari, mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu. Dakle, u ovom postupku tužitelj je trebao dokazati da je vlasnik sporne nekretnine kao i da se ta nekretnina nalazi u posjedu tuženika.

 

13.1. Odredbom članka 163. stavkom 1. ZVDSP-a određeno je da posjednik ima pravo odbiti stvar predati njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed.)

 

13.2. Dakle, vlasničkom zahtjevu za povrat stvari ima mjesta protiv svake one osobe koja posjeduje vlasnikovu stvar ako je posjeduje bespravno, jer ona takvim svojim posjedovanjem vrijeđa vlasnikovo pravo vlasništva te stvari pa je na posjedniku  teret dokaza da dokaže da postoji pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje vlasnikove stvari.

 

13.3. Također, prema odredbi članka 166. stavka 1. ZVDSP-a onaj tko u postupku pred sudom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari, smatrati će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju.

 

14. U konkretnom slučaju pravilno je sud prvog stupnja zaključio da predmetni stan tuženici drže u posjedu na temelju valjanog pravnog temelja i to Ugovora o kupoprodaji od 28. ožujka 2001. te pripadajućeg aneksa od 12. svibnja 2003. Pravilno je i utvrđenje da su tuženici pravnom predniku tužitelja isplatili ugovorenu kupoprodajnu cijenu te pri tome nije sporno da je prednik tužitelja kao prodavatelj još u ugovoru ovlastio tuženike da izvrše prijenos i upis prava vlasništva na kupljenom stanu. Dakle, unatoč činjenici što je prednik tužitelja upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetnog stana, tužitelj kao njegov pravni slijednik nema pravo zahtijevati predaju u posjed stana na kojem su tuženici dokazali postojanje izvanknjižnog vlasništva i za čiji posjed imaju valjani pravni temelj.

 

15. Pravilan je i zaključak suda prvog stupnja da tuženici nisu upisani kao zemljišnoknjižni vlasnici predmetnog stana jer upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama nije moguć iz razloga što nije izvršeno etažiranje te uspostava vlasništva posebnog dijela nekretnine na način da se u zemljišne knjige predmetni stan upiše kao posebni dio koji je povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine. Pri tome nije sporno da se stan nalazi u poslovno stambenom centru na adresi Sv. N. u sklopu posebnog dijela te nekretnine koja je u zemljišnim knjigama označena kao etaža 154, a opisana kao poslovni prostor oznake 1 na nivou "E" u površini od 757,63 m2.

 

16. Dakle, kako to pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja, unatoč činjenici što je prednik tužitelja i dalje upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetnog stana, tužitelj ne ostvaruje pravo na vlasničku zaštitu prema odredbama ZVDSP-a budući da je pravni prednik tužitelja još 2001. raspolagao s predmetnim stanom na način da ga je prodao tuženicima koji su predniku tužitelja platili ugovorenu kupoprodajnu cijenu i koji od tada predmetni stan drže u nesmetanom, poštenom, istinitom te zakonitom posjedu.

 

17. Tako utvrđene odlučne činjenice, osim iz materijalne dokumentacije u spisu, proizlaze i iz iskaza 1. tuženika te svjedokinje M. S. (koja je vodila knjigovodstvo za prednika tužitelja), koje sud prvog stupnja pravilno ocjenjuje kao vjerodostojne, životne i logične. 

 

18. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi presudu suda prvog stupnja prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

19. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno odlučio i o troškovima postupka primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a i mjerodavne Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a u svojoj je odluci naveo jasne razloge o odlučnim činjenicama, koje prihvaća i ovaj sud.

 

20. Odbijen je zahtjev za naknadu troška žalbe tužitelja prema odredbi članka 166. stavkom 1. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, budući da sa žalbom nije uspio. Ujedno je odbijen i zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu, budući da taj podnesak nije bio potreban za donošenje odluke, sve prema odredbi članka 166. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a

 

 

U Puli-Pola, 6. ožujka 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Marija Sošić, v.r.