Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
42. P-1982/2021-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Lukšiću, u pravnoj stvari
tužitelja H. ceste društvo s ograničenom odgovornošću, za upravljanje, građenje
i održavanje državnih cesta, Z., OIB:, protiv tuženika
F. za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Z., , OIB:
, radi isplate 56.295,52 EUR/424.158,57 kn1, nakon javne glavne
rasprave zaključene 2. veljače 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i
punomoćnice tuženika, s danom objave 6. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi
Nalaže se tuženiku F. za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da tužitelju
H. ceste d.o.o. isplati iznos od 56.295,52 EUR/424.158,57 kn1, kao i iznos
zateznih kamata koje teku od 13.05.2017. godine do isplate, po stopi koja se određuje,
za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena; i da mu solidarno nadoknadi trošak postupka sa zateznom kamatom, po gore
navedenoj stopi, od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a sve to u roku od
petnaest dana od dana donošenja prvostupanjske presude.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 06. prosinca 2021. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika, radi
isplate iznosa 56.295,52 EUR/384.703,76 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, od
dospijeća pa do plateža.
2. Nadalje, tužitelj u tužbi dalje navodi da je Vlada Republike Hrvatske dana 23.
prosinca 2014. donijela Odluku o postupku realizacije projekta sanacije klizišta na
cestama Republike Hrvatske, da je čl. II. te odluke tužitelj je određen nositeljem
realizacije projekta sanacije klizišta, a člankom IV. Odluke je određeno da će tuženik
osigurati sredstva u visini od 30.000.000,00 kn u svrhu realizacije projekta, da se
__________________________________
1Fiksni tečaj konverzije 7,53450
tužitelj tijekom 2016. godine obratio tuženiku sa 18 zahtjeva za sklapanje ugovora o
financiranju radova na sanaciji klizišta.
3. Tužitelj dalje u tužbi navodi da se tijekom 2016. godine obratio tuženiku sa 18
zahtjeva za sklapanje ugovora o financiranju radova na sanaciji klizišta, da je za četiri
klizišta, odnosno Ž., M., N. i B. je FOND sa HC-om sklopio
ugovore o financiranju 2016. godine te je FOND za ta klizišta isplatio HC-u utrošena
sredstva, time da je za četrnaest klizišta - J., P. D., P., H.
D., V. V., Z. ulica, Z. B., C. Z.,
Đ. J., B. I.. i II., K., O. D., D., Š.
F. je tužitelj podnio tuženiku zahtjeve za sklapanjem ugovora o financiranju
tijekom 2016. godine, a koje navode tužitelj dokazuje dostavljenim dopisima tužitelja,
da se tuženik na zahtjeve tužitelja za sklapanjem ugovora za gore navedena klizišta
nije posebno očitovao, već se općenito očitovao po pitanju provedbe Odluke Vlade
Republike Hrvatske dopisima od 02. kolovoza 2016., 20. listopada 2016. i 31. listopada
2017., na način da nema sredstava za financiranje troškova sanacije klizišta, nakon
čega se tužitelj nije više tuženiku obraćao sa zahtjevima sa sklapanjem ugovora o
financiranju, a s obzirom da se tuženik izjasnio da ne želi financirati radove, te je tužitelj
sam financirao radove te u ovom postupku potražuje iznos troškova koje je imao na
sanaciji klizišta „T. vrh“ na nerazvrstanoj cesti na području grada K..
4. Nadalje, tužitelj je u tužbi naveo da je za izvođenje radova sanacije klizišta „T.
vrh“, ishodio Suglasnost Ministarstva KLASA: UP/I-351-03/16-
02/39, URBROJ: 517-06-2-2-16-2 od 06. svibnja 2016., Suglasnost Ministarstva
KLASA: 350-05/16-01/275, URBROJ: 530-05-3-2-
2-16-2 od 03. lipnja 2016., te da je tužitelj o svom trošku izvršio projekt sanacije (radovi,
nadzor i plaćanje istih) klizišta „T. vrh“, a za za izvođenje radova i za usluge nadzora
za sanaciju klizišta platio iznos 424.158,57 kn te taj iznos tužitelj potražuje od tuženika,
sa zateznim kamata od dana plaćanja zadnjeg iznosa.
5. Zaključno, u tužbi tužitelj je naveo da su u predmetnom slučaju ispunjene
pretpostavke za primjenu pravila o stjecanju bez osnove jer je tuženik stekao korist
time što je tužitelj izvršio financiranje projekta sanacije klizišta „T. vrh“ umjesto
tuženika. Navedena korist se sastoji u činjenici da tuženik nije platio što je bio dužan
platiti temeljem Odluke Vlade republike Hrvatske iz točke 1. tužbe. Također, tužitelj
smatra da u predmetnom slučaju mogu primijeniti i odredbe ZOO-a o poslovodstvu bez
naloga kao i da valja primijeniti članak 1119. ZOO-a, time da je tužitelj uz tužbu
dostavio kopiju Suglasnostu Ministarstva KLASA:
350-05/16-01/275, URBROJ: 530-05-3-2-2-16-2 od 03. lipnja 2016. (list 4-spisa),
kopiju Odluke o postupku realizacije projekta sanacije klizišta na cestama Republike
Hrvatske, Klasa: 022-03/14-04/518, Urbroj: 50301-05/18-14-2. (list 7-8 spisa), kopiju
dopisa tužitelja od dana 20. srpnja 2016. (list 25-40 spisa), kopiju dopisa od 5. listopada
2016. (list 13-24 spisa), kopiju dopisa tuženika od 20. listopada 2016. (list 9 spisa),
kopiju Okončane sitacije 15-1-1- za ivedene radove od 28. ožujka 2017. (list 50-52
spisa), kopiju Suglasnosti Ministarstva KLASA: UP/I-351-
03/16-02/39, URBROJ: 517-06-2-2-16-2 od 06. svibnja 2016. (list 59-60 spisa), kopiju
Zapisnika od primopredaji i okončanom obračunu radova , sanacija klizišta T. vrh
u gradu K. (list 61-63 spisa), kopiju ZAPISNIKA od dana 22. ožujka 2017.
sastavljen o okončanom obračunu izvedenih usluga za kompletan nadzor (list 64-65
spisa), kopiju ugovora o javnoj nabavi sačinjen između tužitelja i MB T.
d.o.o. K., (list 66-82 spisa).
6. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom
zahtjevu te poriče osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, da je tužitelj
pod točkom 1. svoje tužbe naveo da je dana 23. prosinca 2014. Vlada Republike
Hrvatske donijela Odluku o postupku realizacije projekata sanacije klizišta na cestama
u R. H., Klasa: 022-03/14-04/518, URBROJ: 50301-05/18-14-2, (dalje:
Odluka Vlade), te da su čl. II. predmetne odluke H. ceste d.o.o. određene
nositeljem odnosno investitorom realizacije projekta sanacije klizišta, dok je čl. IV.
Odluke Vlade određeno, da je Fond u
obvezi osigurati sredstva u iznosu od 30.000.000,00 kuna u svrhu realizacije projekta,
što čini 100% cjelokupne vrijednosti građevinskih radova, stručnog nadzora i kontrolnih
ispitivanja, time da je tužitelj u svom očitovanju propustio upozoriti na odredbu
sadržanu u st. 2, točke IV. Odluke Vlade, u kojoj je navedeno da se Fond, obvezuje, temeljem navedene odluke sklopiti
odgovarajuće ugovore s društvom H. ceste d.o.o. o financiranju projekta iz točke
I. Odluke Vlade, odnosno da obveza proizlazi iz Odluke Vlade za Fond, tuženika u ovoj pravnoj stvari, jet da osigura
financijska sredstva i da sklopi odgovarajuće ugovore sa tužiteljem, iz čega proizlazi
da tužitelj i tuženik nisu sklopili ugovor u vezi sanacije klizišta „T. vrh' na
nerazvrstanoj cesti na području grada K., slijedom čega za tuženika nije nastala
obveza naknade troškova radi sanacije klizišta „T. vrh“ na nerazvrstanoj cesti na
području grada K., odnosno tuženik smatra da nije sporna činjenica da ugovor
nije sklopljen, te se pozvao na odredbu čl. čl. 20 Zakona o obveznim odnosima
(Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), koja određuje da
obveze nastaju na osnovi pravnih poslova, prouzročenjem štete; stjecanjem bez
osnove, poslovodstvom bez naloga, javnim obećanjem nagrade i izdavanjem
vrijednosnih papiratime da obveze mogu nastati i na osnovi odluke suda ili druge javne
vlasti, slijedom čega tužitelj svojom tužbom traži da mu tuženik isplati innoš od
424.158,57 kuna koji potražuje u ovom postupku.
7. Nadalje, u odgovoru na tužbu tuženik je osporio promišljaje tužitelja vezano za
primjenu odredbe čl. 1119. ZOO-a, smatrajući da je opća pretpostavka nastanka,
takvog obveznopravnog odnosa povećanje imovine na jednoj strani, ''umanjenja"
imovine na drugoj strani, zatim kauzalna povezanost između umanjenja imovine na
jednoj i povećanja imovine na drugoj strani, nepostojanje odgovarajuće osnove, te
konačno da činidba zbog koje je došlo do promjene u imovini ne bi smjela biti štetna
radnja.
8. Isto tako, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da ugovor s tužiteljem u vezi
sanacije klizišta „T. vrh“ na nerazvrstanoj cesti na području grada K., nije
sklopljen te je neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova s osnove provedene
sanacije, te je pored osporavanja tužbenog zahtjeva tuženik istaknuo i prigovor
promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika, smatrajući da okolnost što
između tužitelja i tuženika nije zasnovan obvezno-pravni odnos opravdava tvrdnje da
tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.
9. U podnesku od dana 5. svibnja 2022. tuženik je dopunio odgovor na tužbu te naveo
da dopunjuje svoje navode te naveo da je djelatnost Fonda
obuhvaća poslove u vezi financiranja
pripreme, provedbe i razvoja programa i projekata i sličnih aktivnosti u području
očuvanja, održivog korištenja, zaštite i unapređivanja okoliša i u području energetske
učinkovitosti i korištenju obnovljivih izvora energije, je Vlada R. H.
donijela je dana 23. prosinca 2014. godine Odluku o postupku realizacije projekata
sanacije klizišta na cestama u R. H., KLASA: 022-03/14-04/518,
URBROJ: 50301-05/18-14-2 (dalje: Odluka Vlade) zbog mogućnosti sudjelovanja
Fonda u financiranju projekata sanacije klizišta na cestama u Republici Hrvatskoj, da
je u skladu s odredbom sadržanom u čl. II. citirane odluke Odluke tužitelj određen
nositeljem odnosno investitorom realizacije projekta sanacije klizišta, dok je u skladu
sa odredbom sadržanom u čl. IV. Odluke Vlade određeno, da je Fond u obvezi osigurati sredstva u iznosu od 30.000.000,00 kn iz
viška prihoda za 2013. godinu, što čini 100% ukupne vrijednosti građevinskih radova,
stručnog nadzora i kontrolnih ispitivanja, da je tuženik Fond se temeljem Odluke Vlade
obvezan sklopiti odgovarajuće ugovore s društvom H. ceste d.o.o. o financiranju
projekata sanacije klizišta na cestama u R. H., da su od 18 zahtjeva u 9
sklopljeni odgovarajući ugovori te su tužitelju isplaćena sredstva utrošena za
provedene sanacije, da preostalih 9 zahtjeva za sklapanje ugovora o financiranju
radova na sanaciji klizišta tuženik nije prihvatio jer H. ceste d.o.o. nisu dostavile
potpunu dokumentaciju, time da su H. ceste d.o.o. propustile su naime dostaviti
Fondu svu dokumentaciju propisanu Odlukom Vlade i to konkretno, sporazume
sklopljene sa upraviteljima cesta kojima se imaju regulirati postupci realizacije
odabranih projekata, time da se sa zahtjevom koji se odnosi na financiranje sanacije
klizišta „T. vrh" na nerazvrstanoj cesti na području grada K., tužitelj nije prije
podnošenja tužbe obratio na tuženika sa zahtjevom za sklapanje ugovora o
financiranju radova na sanaciji klizišta, već je ustao tužbom radi isplate.
10. Isto tako, u svom očitovanju tuženik je istaknuo prigovor zastare, pozivajući se na
odredbu čl. 228 Zakona o obveznim odnosima, (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011,
78/2015, 29/2018 i 126/2021), kojom je određeno da su međusobne tražbine iz
trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklapa trgovac i
osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene
u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine, time da u ovom postupku tužitelj,
trgovačko društvo H. ceste d.o.o., pozivom na ranije navedenu Odluku Vlade
RH o postupku realizacije projekata sanacije klizišta na cestama u R. H.,
Klasa: 022-03/14-04/518, URBROJ: 50301-05/18-14- 2, od 23. prosinca 2014., od
tuženika, Fonda potražuje naknadu za izdatke učinjene u vezi sanacije klizišta „T. vrh“ na nerazvrstanoj cesti na području
grada K., time da iz dostavljenih isprava proizlazi da je zadnje plaćanje tužitelj
izvršio, dana 13. svibnja 2017., da je tužba podnesena u prosincu 2021. godine, dok
je zastara tužiteljevog potraživanja nastupila najkasnije protekom tri godine od dana
zadnjeg plaćanja, dakle dana 14. svibnja 2020.
11. Među strankama u ovom postupku sporno je da li je tuženik u obvezi platiti utuženi iznos.
12. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze čitanjem spisu priležeće
dokumentacije koje je tužitelj dostavio uz tužbu, time da je u ovom postupku tuženik
sudjelovao na način da je dostavio odgovor na tužbu, i dopunu odgovora na tužbu, bez
dostave bilo kakvim pisanih dokaza, te je odluka donesena temeljem dokumentacije dostavljene uz tužbu.
13. Izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08,
123/08, 57/11, 25/13 i 70/19 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
14. U postupku nije sporno da je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o postupku
realizacije projekta sanacije klizišta na cestama Republike Hrvatske, klasa: 022-03/14-
04/518 od 23. prosinca 2014. (list 7-8 spisa), da je Čl. II. Odluke o postupku realizacije
projekta sanacije klizišta na cestama R. H. određeno je da se tužitelj
određuje za nositelja realizacije projekta sanacije klizišta u R. H.. Da je
čl. III. Odluke o postupku realizacije projekta sanacije klizišta na cestama Republike
Hrvatske određeno je da se tužitelj zadužuje donijeti odluku o prioritetnim kapitalnim
ulaganjima/projektima na cestama u R. H. (čl. III. st. 1.), da je tužitelj
dužan pribaviti sanacijske programe na temelju kojih će provesti žurne mjere sanacije
klizišta (čl. III. st. 3.), te da će Ministarstvo i Ministarstvo izdati potrebne suglasnosti na pribavljene sanacijske programe (čl. III. st. 4.).
15. Nadalje, odredbom Čl. IV. st. 1. Odluke o postupku realizacije projekta sanacije
klizišta na cestama R. H. određeno je da je tuženik u svrhu realizacije
projekta sanacije klizišta u obvezi osigurati sredstva u iznosu od 30.000.000,00 kn iz
viška prihoda za 2013. godinu, što čini 100% ukupne vrijednosti građevinskih radova,
stručnog nadzora i kontrolnih ispitivanja, a Čl. IV. st. 2. Odluke o postupku realizacije
projekta sanacije klizišta na cestama R. H. određeno je da je tuženik
obvezan temeljem te Odluke sklopiti odgovarajuće ugovore s tužiteljem o financiranju
projekta sanacije klizišta na cestama u R. H..
16. Sukladno navedenoj Odluci Vlade Republike Hrvatske o postupku realizacije
projekta sanacije klizišta na cestama R. H., tužitelj je nositelj projekta
sanacije klizišta na cestama u Republici Hrvatskoj, dužan je odrediti prioritetne projekte
za sanaciju te pribaviti sanacijske programe na temelju kojih će se provesti mjere
sanacije klizišta, a na koje sanacijske programe nadležno ministarstvo daje
suglasnost.
17. Tuženik je na temelju navedene Odluke Vlade Republike Hrvatske o postupku
realizacije projekta sanacije klizišta na cestama R. H. dužan osigurati
sva potrebna sredstva za provedbu projekta, odnosno 30.000.000,00 kn, što čini 100%
ukupne vrijednosti građevinskih radova, stručnog nadzora i kontrolnih ispitivanja.
Tuženik je također obvezan sklopiti odgovarajuće ugovore s tužiteljem o financiranju
projekta sanacije klizišta na cestama u R. H..
18 .Prema odredbi čl. 31. st. 1. Zakona o Vladi Republike Hrvatske ("Narodne novine"
broj: 150/11) Vlada donosi odluke, rješenja i zaključke o pitanjima koja se ne uređuju
uredbama. Prema odredbi čl. 31. st. 2. Zakona o Vladi Republike Hrvatske Odlukom
se uređuju pojedina pitanja iz nadležnosti Vlade ili određuju mjere, daje suglasnost ili
potvrđuju akti drugih tijela i pravnih osoba, te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se
ne donosi propis, odnosno, u skladu s navedenim odredbama Odluka Vlade Republike
Hrvatske nije propis, pa niti podzakonski propis, već se odlukama odlučuje o pitanjima o kojima se ne donosi propis.
19. Iz suglasnosti Ministarstva, klasa: UP/I 351-03/16-02/39 od
6. svibnja 2016. (list 59 spisa) proizlazi da je to ministarstvo sukladno čl. III. st. 4.
Odluke o postupku realizacije projekta sanacije klizišta na cestama R.
H. dalo suglasnost za sanacijski program sanacije klizišta T. V. na
nerazvrstanoj cesti na području grada K. (toč I) na nerazvrstanoj cesti na
području O. K., koji je izradila tvrtka U. T. d.o.o. iz
Z., u ožujku 2016.
20. Iz tužiteljevih dopisa proizlazi da je tužitelj tijekom 2016. godine dostavio tuženiku
više dopisa kojima je tražio sklapanje ugovora o financiranju projekta sanacije klizišta
za više cesta na području R. H..
21. Iz tuženikovog dopisa klasa: 351-01/14-01/93 od 31. listopada 2017. (list 5 spisa)
proizlazi da je tuženik dostavio isti dopis tužitelju i u njemu naveo kako je u financijskom
planu tuženika za 2016. godinu i projekciji plana za 2017. i 2018. godinu za sanaciju
klizišta planirano 9.000.000,00 kn, da tuženik u 2016. godini neće ostvariti planirane
prihode pa neće moći realizirati niti planirane rashode, da će stoga ispuniti preuzete
obveze iz ugovora o financiranju projekta sanacije klizišta Ž., dok nije u
mogućnosti preuzimati daljnje ugovorne obveze koje se odnose na financiranje
preostalih lokacija sanacija klizišta, kao i da će tuženik zatražiti od Vlade R.
H. da ga oslobodi daljnje obveze financiranja jer tuženik ne ostvaruje namjenske
prihode za financiranje takve vrste projekta.
22. Dakle, tuženik je povodom zahtjeva tužitelja za sklapanjem ugovora o financiranju
projekta sanacije klizišta naveo da te projekte neće financirati jer za to nema sredstava.
Uzimajući u obzir takav odgovor, to nije odlučno što tužitelj nije podnio zahtjev tuženiku
za sklapanje ugovora o financiranju predmetnog projekta sanacije klizišta „T. vrh"
na nerazvrstanoj cesti na području grada K., već ga je podnio za druge projekte,
jer je iz dopisa tuženika vidljivo da više neće financirati niti jedan projekt sanacije
klizišta budući da za to nema sredstava
23. S obzirom na navode iz tuženikovog dopisa kako nema sredstava za financiranje,
ovdje valja istaknuti da je Odlukom Vlade R. H. o postupku realizacije
projekta sanacije klizišta na cestama R. H. u čl. IV. st. 1. određeno da
će tuženik osigurati sredstava za sanaciju klizišta u ukupnom iznosu od 30.000.000,00
kn z viška prihoda za 2013. godinu. U spisu nema podataka o tome što je tuženik, čiji
jedini osnivač je R. H., učinio s tim viškom prihoda za 2013. godinu kojeg
je trebao iskoristiti isključivo za financiranje projekta sanacije klizišta, odnosno nema
podataka na što je to točno tuženik utrošio ta sredstva i zbog kojih razloga, umjesto da
ih iskoristi za financiranje predmetnog projekta do punog iznosa od 30.000.000,00 kn,
kako je to određeno čl. IV. st. 1. Odluke V. R. H. o postupku
realizacije projekta sanacije klizišta na cestama R. H..
24. Iz ugovora o izvođenju radova proizlazi da je tužitelj kao naručitelj sklopio ugovor
s MB T. d.o.o., K. 02. kolovoza 2016. (list 66-82 spisa) kao
izvođačem 23. svibnja 2016., time da je predmet ugovora je izvođenje radova sanacije
klizišta na nerazvrstanoj cesti T. V., (čl. 1. tog ugovora), da je Čl. 2. st. 1. i 3. tog
ugovora ugovorena je cijena radova u iznosu od 456.013,75 kn (364.811,00 kn i PDV
91.202,75) te je određeno da će se konačna cijena radova utvrditi prema stvarno
izvedenim količinama radova ovjerenih u građevinskoj knjizi i jediničnim cijenama iz
ugovornog troškovnika.
25. Iz Zapisnika o primopredaji i okončanom obračunu radova na sanaciji klizišta (list
61-63 spisa), te Zapisnika o primopredaji i okončanom obračunu stručnog nadzora na
sanaciji klizišta od dana 22. ožujka 2017. (list 64-65 spisa) utvrđeno je da je izvođač
radova izveo radove na sanaciji tog klizišta u vrijednosti od 364.811,00 kn, te da je
izvedeno manje radova u iznosu od 152,43 kn, time da su Zapisnika o primopredaji i
okončanom obračunu radova na sanaciji klizišta su potpisali naručitelj, izvođač i
nadzorni inženjer i u njemu je izričito navedeno da su izvedeni svi ugovoreni radovi te
da u pogledu istih nisu uočeni nedostaci, time da visina tužbenog zahtjeva među
strankama nije niti sporna.
26. Obzirom se činjenica da su radovi izvedeni i vrijednost izvedenih radova može se
utvrditi na temelju navedenih zapisnika te uzimajući u obzir okolnost da visina tužbenog
zahtjeva među strankama nije niti sporno, nije bilo potrebno izvođenje građevinskog
vještačenja zbog čega je sud taj dokazni prijedlog tužitelja odbio sukladno odredbi čl.
292. st. 4. ZPP-a.
27. Na temelju bankovnih izvadaka utvrđeno je da je tužitelj izvođačima, na ime
troškova za izvođenje radova na sanaciji klizišta platio utuženi iznos (list 42-49 spisa),
a ovo zaključno s datumom 27. travnja 2017.
28. U spisu priležećim bankovnim izvatcima i potvrdama o izvršenim nalozima
navedena je svrha plaćanja pojedinih uplata te je vidljivo da se radi o uplatama za
radove za predmetni projekt sanacije klizišta, a tuženik tijekom postupka nije niti
osporavao činjenicu da je tužitelj izvršio plaćanje cijene za sve izvedene radove i
uslugu nadzora pa je sud na temelju navedenih isprava utvrdio da je tužitelj izvršio
navedena plaćanja.
29. Činjenica da je tužitelj izvršio plaćanja i kada je svako plaćanje izvršeno može se
utvrditi na temelju navedenih isprava pa nije bilo potrebno izvođenje financijskog
vještačenja zbog čega je sud taj dokazni prijedlog tužitelja odbio sukladno odredbi čl.
292. st. 4. ZPP-a.
30. Sud smatra da tužitelj pogrešno smatra da je time došlo do stjecanja bez osnove
na strani tuženika. Odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne
novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15 – dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke
osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u
nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj
je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
31. U konkretnom slučaju tuženik je odbio sklopiti ugovor o financiranju projekta
sanacije klizišta s tužiteljem, ali time nije došlo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu
tuženika. Tužitelj je platio cijenu izvođenja radova izvođačima radova te nije došlo ni
do kakvog prijelaza tužiteljeve imovine u imovinu tuženika. Zbog toga nisu ispunjene
pretpostavke za vraćanje stečenog bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a,
kako to smatra tužitelj.
32. Pogrešno tužitelj smatra da se radi o izdatku za drugog u smislu odredbe čl. 1119.
ZOO-a. Odredbom čl. 1119. ZOO-a propisano je tko za drugog učini kakav izdatak ili
što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od
njega.
36. Sukladno navedenoj odredbi o izdatku za drugog s posljedicom prava zahtijevati
naknadu od njega radi se samo u situaciji ispunjenja nečije zakonske obveze. Tuženik
nema zakonsku obvezu financirati projekt sanacije klizišta je ta konkretna obveza nije
za tuženika propisana niti jednim zakonom.
33. Odluka Vlade Republike Hrvatske o postupku realizacije projekta sanacije klizišta
na cestama R. H. od 23. prosinca 2014. kojom je određeno da je tuženik
dužan sklopiti ugovor o financiranju s tužiteljem nije zakon, a niti podzakonski propis
jer prema odredbi čl. 31. st. 1. i 31. st. 2. Zakona o Vladi Republike Hrvatske odluke
Vlade nisu propis, već se njima odlučuje o pitanjima o kojima se ne donosi propis.
34. Obveza tuženika financirati projekt sanacije klizišta ne proizlazi izravno niti iz
odredbi Zakona o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ("Narodne novine"
broj: 107/13, 144/12). Čl. 19. tog Zakona propisano je za koje svrhe se koriste sredstva
Fonda, a prema čl. 20. st. 1. tog Zakona sredstva Fonda daju se pravnim i fizičkim
osobama, korisnicima sredstava, radi financiranja namjena utvrđenih člankom 19. toga
Zakona, putem zajmova, subvencija, pomoći i donacija na temelju javnog natječaja koji
objavljuje Fond. Dakle, ne postoji obveza financirati predmetni projekt sanacije klizišta
koja bi proizlazila izravno iz zakona pa se ne radi o zakonskoj obvezi, već osnova može
biti u nekom drugom pravnom odnosu. Zbog toga nisu ispunjene pretpostavke po
osnovi izdataka za drugog u smislu čl. 1119. ZOO-a.
35. Pogrešno tužitelj smatra da se radi o poslovodstvu bez naloga. Odredbom čl. 1121.
ZOO-a propisano je da se obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može
pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite
koristi. Tužitelj nije obavio nikakav posao za tuženika. Obveza tuženika iz Odluke
Vlade Republike Hrvatske o postupku realizacije projekta sanacije klizišta na cestama
R. H. od 23. prosinca 2014. je sklopiti ugovor o financiranju projekta
klizišta s tužiteljem, a ne sklapati ugovore s izvođačima radova i plaćati cijenu
izvođačima radova. Prema predmetnoj Odluci Vlade Republike Hrvatske tužitelj je
nositelj/investitor projekta te je tužitelj kao investitor, dakle, u svojstvu naručitelja
sklopio ugovore s izvođačima za izvođenje radova na sanaciji objekta. Obveza
naručitelja iz tih ugovora je platiti cijenu izvođačima, što je tužitelj i učinio. Dakle, time
tužitelj nije obavio nikakav tuženikov posao pa da bi se radilo o poslovodstvu bez
naloga, već je obavio svoj posao kao investitor. Obveza tuženika iz Odluke Vlade
Republike Hrvatske je sklopiti ugovor o financiranju s tužiteljem, a ne izvesti radove
sanacije ili sklapati ugovore s izvođačima radova, pa tužitelj nije obavio nikakav posao
za tuženika u smislu poslovodstva bez naloga.
36. Odluka Vlade Republike Hrvatske o postupku realizacije projekta sanacije klizišta
na cestama R. H. od 23. prosinca 2014. ne stvara međusobni pravni
odnos između tužitelja i tuženika, već stvara pravni odnos između R. H.
i tužitelja i R. H. i tuženika. Tom Odlukom R. H. naložila
je tužitelju, čiji osnivač je R. H., da bude investitor projekta, a tuženiku,
čiji osnivač je također R. H., da sklopi ugovore o financiranju projekta s
tužiteljem. Tuženik nije postupio u skladu s Odlukom Vlade Republike o postupku
realizacije projekta sanacije klizišta na cestama R. H. jer nije sklopio
ugovore o financiranju, čime može postojati odgovornost tuženika prema R.
H..
37. Tužitelj je postupio u skladu s Odlukom Vlade Republike Hrvatske o postupku
realizacije projekta sanacije klizišta na cestama R. H. jer je kao investitor
sklopio ugovore o izvođenju radova radi sanacije klizišta te platio cijenu izvođačima
radova. Vlada Republike Hrvatske je predmetnom Odlukom odredila da će osigurati
financiranje tužitelju za provođenje tog projekta putem Fonda. Stoga, odgovornost za financiranje projekta prema tužitelju je
preuzela R. H. donoseći Odluku Vlade Republike Hrvatske o postupku
realizacije projekta sanacije klizišta na cestama R. H.. Kako to
financiranje nije izvršeno, to može postojati odgovornost R. H. za štetu
prema tužitelju, a ne odgovornost tuženika za štetu prema tužitelju.
38. Odlukom Vlade Republike Hrvatske o postupku realizacije projekta sanacije klizišta
na cestama R. H. određeno je da će tuženik sklopiti ugovor o
financiranju s tužiteljem. Tužitelj u ovom postupku ne traži sklapanje tog ugovora, a ne
postoji pravna osnova za isplatu iznosa po osnovi troškova koje je tužitelj imao u
izvođenju projekta sanacije T. V. pa je tužbeni zahtjev prema tuženiku neosnovan.
39. U odnosu na tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, za koji sud smatra
da je neosnovan, i prigovor zastare, za koji sud smatra da je osnovan sud nije posebno
obrazlagao svoj stav, obzirom da je tužbeni zahjtev tužitelja odbijen zbog
neosnovanosti, te da nije bilo potrebno posebno obrazlagati navedene prigovore
tuženika, obzirom da nisu odlučujući za odluku o osnovanosti, odnosno neosnovanosti
tužbenog zahtjeva.
U Zagrebu, 6. ožujka 2023.
Sudac
Hrvoje Lukšić,v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom
sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem
je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se
presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije
bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem
ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.